Drobnjaci, poreklo plemena

19. april 2013.

komentara: 42

Retko se može naći tako istorijski star i etnički karakterističan prostor koji, kao vrlo organizovana celina i zajednica, živi preko hiljadu godina, što se potpunije zna, od devetog veka.

 

Drobnjaci su vrlo staro i organizovano pleme, po mnogo čemu karakteristično; oni su mudri i hrabri večiti slobodari i ratnici, učesnici u svim bitkama, bojevima i ratovima koje su Srbija i Crna Gora vodile za slobodu i oslobođenje. Oni su junaci u Kosovskom i svim drugim bojevima; oni su stalni i trajni pratioci celokupne sudbine naroda Srbije i Crne Gore i njihov nerazdvojni i osoben – dostojanstven deo. Starinci su ona bratstva koja su u Drobnjak doselila pre 16. veka.

„NOVLJANI“ su, za Šibalića, najveće srpsko pleme koje je organizovano došlo na Balkan, prvo u okolinu Travnika, potom Novog i Banjana i, konačno, u Drobnjak. „NOVLJANIMA“ se, po predanju, zvalo jedno srpsko pleme koje se u vreme doseljavanja Srba na Balkan doselilo u Bosnu, a malo docnije prešlo u Hercegovinu i nastanilo se na Banjanskoj visoravni. Odatle Novljani, zajedno s još nekim srpskim plemenima, potisnu starosedelačko stanovništvo na Tari i izvoru Morače, a na jug Podgorici. Osvojenu teritoriju podele među sobom i nasele. Tada je Novljanima pripalo i prostrano zemljište koje je zahvatalo plemena Banjane i Drobnjake. Veći deo Novljana koji su preselili u Drobnjak, zauzeo je ceo predeo između grada Onogošta i reke Tare, i od tadašnje pivske granice do gornje Morače.

Određeni izvori ukazuju na to da su Drobnjaci neko vreme bili u sastavu zetske države i da su u doba kralja Milutina, prema hrisovulji, pisanoj između 1313. 1318. godine, bili u sastavu Raške. Drobnjaci su sačuvali svoju samostalnost prema Turcima do sredine 15. veka, kada su Turci pokorili Hercegove zemlje. Posle smrti cara Dušana, Drobnjaci su od 1360. do početka sedamdesetih godina bili pod vlašću Vojislava Vojinovića i Nikole Altomanovića. Posle su ušli u sastav Tvrtkove države nakon podele zemlje N. Altomanovića, koju su izvršili knez Lazar i bosanski ban Tvrtko. Od kraja 14. veka, Drobnjaci spadaju u oblast velikaša Sandalja Hranića, koji je umro 1435. godine, a nasledio ga je sinovac Stjepan Vukčić Kosača, odnosno Hercog Stjepan. Po njemu se ta oblast nazvala Hercegovina, kako se i danas naziva njen veći deo. Tako su Drobnjaci ostali u sastavu Hercegovine sve do sredine 19. veka, kada su ušli u sastav Crne Gore.

Pleme Drobnjaka je od poslednjeg srpsko-turskog rata, celo pripalo pod Crnu Goru, a nalazi se na severoistočnoj strani Hercegovine i na severnoj strani Crne Gore. Na Berlinskom kongresu 1878. godine, Crna Gora je proglašena za samostalnu državu. Tom prilikom su određene i granice Crne Gore u odnosu na tursku teritoriju.

Drobnjački vojvoda Đurjan Kosovčić je, prema narodnom predanju, vodio Drobnjake na Kosovo i u toj borbi zadobio sedam rana. I samo ime porodice Kosovčić, „vezano“ je za kosovsku bitku. Tu je poginulo i mnogo Drobnjaka. Prema zabeleškama St. Novakovića i prema opisu kosovskog boja, među vojvodama učesnicima u kosovskom boju pominju se Đurica i Živko Kosovčić. Kosorići opet, spadaju među najstarija i najznačajnija bratstva na durmitorskom području. Oni su od plemena Novljana i njihovo doseljenje u ove krajeve pada negde oko 8. veka. U boju na Kosovu, pominje se i neki Mileša Mandić, vojvoda, koji je za prolivenu krv, od kneza Lazara dobio izvesne povlastice.

Reč Drobnjak se odnosi na izuzetan rast ljudi, na dobre ljude i junake. Još je Jovan Cvijić, koji je poreklom od Drobnjaka, istakao osobine plemena: ponos i čast čoveka, umerenost, odmerenost, razboritost, dosetljivost, strpljivost, odlučnost, hrabrost, izrazita bistrina, gde su duhovne vrednosti uvek bile važnije od materijalnih. Drobnjaci su prirodno obdareni izuzetno snažnim telom i bistrinom, sa večitim duhom i voljom da se pobeđuje i proniče u nepoznato.

Mnoge srpske i crnogorske porodice i ličnosti su poreklom iz Drobnjaka: Petrovići (Njegoš), Karadžić (Vuk), Cvijići (Jovan), Mišići (Živojin), Sima Milutinović – Sarajlija, Borislav Pekić, Milija Stanić, Dušan Baranin, Vojo Stanić, Žarko Laušević, Milutin – Mima Karadžić…

Drobnjaci su na Đurđevdan 1604. godine dobili Turke, kada su se svi pobratimili i uzeli da slave Đurđevdan kao glavnu slavu i prislavu.

BRATSTVA U DROBNJAKU

Današnja bratstva u Drobnjaku svrstaćemo u pet grupa prema vremenu doseljavanja, iseljavanja i nestajanja-izumiranja: STARINCE, NOVLJANE, USELJENIKE među Starince i Novljane, USKOKE (Šarance i Uskoke), i IZUMRLE i ISELJENE porodice iz Drobnjaka.

STARINCI

Starinci ili starosjedioci su ona drobnjačka bratstva koja su se u Drobnjak doselila prije 16. vijeka. Iz jednog turskog dokumenta iz 1477. godine (Istorijski zapisi, knjiga 29), koji se odnosi na Hercegovački sandžak, da se vidjeti da je u Drobnjaku bilo 636 domova, pggo čini dobru naseljenost. Ovu grupu bratstava u Drobnjaku sačinjavali su: MANDIĆI, KUJUNDŽIĆI, MILAŠINOVIĆI, VUKOVIĆI, PEROVIĆI, DŽUKIĆI, BATIZIĆI i druga starosjedilačka bratstva u Drobnjaku.

NOVLJANI

Predanje o Novljanima kazuje da je to najveće i najbrojnije srpsko pleme koje je organizovano došlo na Balkansko poluostrvo, prilikom doseljavanja Slovena iz stare postojbine. Prvo su se naselili na teritoriji Bosne, oko Novog i Travnika. Ima mišljenja da su po Novom dobili naziv Novljani. Predanje dalje kazuje da su se s ovih prostora pomjerali na jug i jugoistok i naselili hercegovačku oblast Banjane. Sa ostalim srpskim plemenima, Novljani su potisnuli starosjedilačko stanovništvo s ovih prostor a prema Tari i Morači i pritisnuli njihove predjele, koji su bili prostrani, a zahvatali su Banjane, dio Korjenića, Nikšićkih rudina, Nikšićkog polja, Drobnjak, dio Pive i Gornje Morače. Zaposjedanje ovako prostranih teritorija ukazuje na to da su Novljani bili brojno pleme. Oni se tada počnu razdvajati. Manji dio ostane u Banjanima i zadrži za svoje katune dio Pive između rijeke Komarnice i Pive, a na sjeveru do planine Milogore i rijeke Sušice, kao i masiv Durmitora sa ograncima. Dio Novljana, koji su ostali u Banjanima, prozovu se Banjani po, kako predanje kazuje, nekom Banu. Od ovih Banjana u Banjanima nema sada nikoga, a umjesto njih došle su nove porodice. Od banjskih Novljana u Pivi danas živi najveći dio pivskih porodica, koje potiču od braće Ruđa i Branila Lužnica. U Pivi i danas znaju koja su bratstva Ruđići, a koja Branilovići. Mnogo brojniji dio Novljana preselio se u Drobnjak i zauzeo prostrano zemljište koje je obuhvatalo predio od grada Onogošta do rijeke Tare, na sjeveru, i od današnje granice s Pivom do sela Granica i Miloševine u Gornjoj Morači. U Drobnjaku i danas živi tradicija o tome koje su porodice porijeklom Novljani, a koje su useljene među njih. U narednom izlaganju biće obuhvaćene i obrađene porodice za koje se zna da su porijeklom od Novljana.  

Poreklo drobnjačkih prezimena (klikni na link):

A  Avramović, Aleksić, AndrijaševićAnđelić, AzarićAndesilić, AdživukovićAdžić, Ašanin;

 Badnjar, Bajović, BajčetaBalotić, BaljušaBaranin, BaracBatizija, Begović, BećirovićBećkovićBijelić, BlagojevićBogisavljević, BožovićBojatBojić, BojkovićBojović, Brajović, BulatovićBulić;

V  Vasović, VemićVeselić, VilićVilotijević, Vlahović, VojvodićVojinović, VujačićVujičićVuković, Vuković-Motika, VuksanovićVulovićVućić, Vučinić;

G  Gagović, Gašić, GašovićGvozdenović, GiljenGlođaja, Glomazić, Gluvać, Gogić, GodijeljGolubovićGordijanićGrgurević, Grgurović, GrdinićGrkićGrkojevićGubić, GuzinaGujić, Gušić;

D  DavidovićDajović, Dakić, DamjanovićDanilović, Dančulović, Dacić, DedeićDelić, Dobrilović, Drakula-DrakulovićDraškovićDrinčić, Drobnjak, DrobnjakovićDubljević, Duburija, DulovićDurković;

Đ  ĐedovićĐerić, ĐikanovićĐokovićĐuknićĐurđićĐurišić, Đurković, Đurović;

Ž  Živković, ŽižićŽugić;

Z  Zarubica, ZejakZekovićZelenovićZlatnopojasović, Zorić, Zuković;

I  Ilić, Istijanović;

J  Jakić, Janković, Janjić, JanjuševićJauković, Jakšić, Jevtić, Jegdić, JeknićJelićJovanićJovović, JoksimovićJolović, JocovićJošanović;

K  Kavedžić, Kalabić, KalpačinaKaljević, Kandić, KapešićKaradžićKasalica, Keker, Kekić, KešeljevićKitaljevićKnežević, KovačevićKosorićKostić, Kotarac, KotarčevićKotlicaKrejović, KrivaćevićKrković, KrsmanovićKrstić-Krstajić, KršikapaKujundžić;

L  Lazarević, LazovićLalić, LalovićLasica, Laušević, Leković, LeovacLiješnić, LopušinaLukovac, Lučić;

M  MaksimovićMalovićMandić, Marinković, Marić, Marković, MastilovićMateljević, MacanMašić, Memedović, Mešter, MijatovićMijović, MikićMilašinović, MilinkovićMiličićMilošević, Milutinović, Miljić, MinićMinjević, Mirković, Mitrović, MićovićMoljević, Mrdak, MrdakovićMršović, Mujović, MuminMučalicaMušović;

N  Nedić, NenezićNikitović, Niković, NikolićNovaković, NovovićNovosel;

O  ObradovićOstojić, Ošić;

P  Pavićević, Pavlović, PajovićPalija, PaovićPapićParaušić, Paređina, Pašić, PejanovićPejović, PekićPekovićPerović, PeroševićPetković, Petrović-NjegošPetrušićPešić, PižuricaPiletić, PipovićPićurić, PješivacPješčićPoleksić, PopadićPopović, Posuka, Potpara, Pršić;

R  RadanovićRadivojević, RadovanovićRadović, Radonjić, RadoševićRadulović, RajičevićRaketić, Raković, RakočevićRaonić, Raščanin, RistićRobović, RovčaninRoganović, RondovićRončevićRoćen, RubežićRužić;

S  SavićSavovićSaravelja, Sarić, Seratlić, Serdarević-Simunović, SimićevićSlavujević, SmolovićSrdanović, StanićStanišićStanković, StevanovićStevović, Stijepović, StožinićStojanović, Strelica, StrikovićStrunjaš;

T  TaušanTerzićTešović, TmušićTodorovićTomčić, TrebješaninTrepčaniTomić;

Ć  ĆatovićĆeranić, Ćetković, Ćirović, ĆorićĆorović, Ćosović, ĆurićĆućilović;

U  Usović, Ušćumlić;

C  CvijićCerović, Crnogorac;

Č Čarapić, ČvorovićČečovićČičić, ČogurićČurović;

 Džabasan, Džaković, Džepina, DžuverDžukić;

Š  Šamšal, ŠaranacŠarovićŠaulić, Šećerović, Šećković, Šibalić, Šipčić, Šišović, ŠkuletićŠljivančanin, Šobić, Šolović, Španjević, Štruc, Šuntić, ŠućurŠćepanović.

 

ISELJENI DROBNJACI

Drobnjaci su se iseljavali svuda po prostoru bivše Jugoslavije. Zbog toga, na kraju ovog priloga, objavljujemo kratke prikaze o  porodicama koje su nekad davno živele u Drobnjaku, a koje su se danas razgranale po Srbiji, BiH, Hrvatskoj kao i po drugim delovima Crne Gore. Prezimena su, radi lakšeg pregleda, poređana po azbučnom redosledu, a na osnovu vredne građe koju su sabrali i obradili Stojan Karadžić i Vuk Šibalić u knjizi “Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo” iz 1997. godine.

A

ABAZOVIĆI na Glasincu su porijeklom iz drobnjačkog sela Pošćenja. SLIJEPČEVIĆI, STAROVIĆI, DAVIDOVIĆI i POPOVIĆI u gatačkom selu Samobor porijeklom su od sinova Marka Abazovića, koji se tamo doselio krajem 16. vijeka iz drobnjačkog sela Pošćenja. Od njih su se razgranala druga bratstva, koja su se iselila u razne krajeve, a ovdje će biti sva posebno obrađena na osnovu podataka kojima se raspolaže.

AVRAMOVIĆI su živjeli u selu Alugi u Šarancima, gdje se Milan Avramović, sredinom 19. vijeka, doselio iz sela Bučja iz Zatarja. Iz Aluge su se odselili 1945. godine u Kulu, kao kolonisti. Sada od njih niko ne živi u Šarancima. Slave Nikoljdan.

ALEKSIĆI u selu Bojati, na Pivskoj planini, porijeklom su od Aleksića sa Malinska iz Uskoka. Slave Đurđevdan. Aleksića ima u selu Pašinu Polju u Šarancima, gdje su braća Đorđije i Petar, preselili sa Malinska poslije Prvog svjetskog rata.

AMOVIĆI su živjeli u Mokrom, odakle su se 1812. godine odselili u Bosnu ili Srbiju. Đura i popa Marka odveo je kao taoce 1806. godine paša Skopljak i tu im se gubi trag. Ima mišljenja da je bratstvo Hamovići iz Hercegovine od njih. U Mokrom postoji jedna parcela koja se zove „Gaće Amovića“.

ANDESILIĆI u Savincu u opštini Bojnik vode porijeklo od Andesilića iz Komarnice, odakle se 1889. godine, doselio Đurko sa sinovima: Mijuškom, Milosavom, Radosavom i Tomom. Njihovo potomstvo je brojno tako da ih danas ima u Savincu, Bojniku, Leskovcu, Beogradu, Sloveniji i drugim mjestima. Slave Nikoljdan. Andesilića ima i u Ivanjici, gdje se Aleksa Andesilić sa porodicom doselio iz Komarnice. Njegovi potomci danas žive u Ivanjici.

ANDRIJAŠEVIĆI na Vilusima i Grahovu porijeklom su od Andrijaša, sina kneza Drakule Mandića, iz Drobnjaka iz sela Pridvorice, po kome su se i prozvali sadašnjim prezimenom. Poslije očeve smrti Andrijaš i Gojko se nasele u selu Mokrinama, kod Herceg Novog, gdje Gojko i ostane i od njega su tamošnji GOJKOVIĆI, a Andrijaš se preseli u Zupce, gdje je jedno vrijeme živio. Iz Zubaca se Andrijaš, sa sinom Đurom, preseli na Grahovo i Viluse, a u Zupcima mu ostane jedan sin, od koga su KURAJICE i LERI. Đurov sin Vukašin bio je u četi Baja Pivljanina, u kojoj je i poginuo prilikom napada na Grdijeviće 1663. godine. Andrijaševića ima odseljenih u Hercegovinu, Bosnu i Srbiju. Od njih su GRAOVCI kod Nevesinja.

ANĐELIĆI u selu Slatini kod Prijepolja porijeklom su iz Šarana, odakle su se doselili 1922. godine; slave Đurđevdan. Anđelića ima u Hercegovini, u Poljima kod Mojkovca, Kolašinu, pljevaljskom kraju i svi oni vode porijeklo i rod su sa šaranskim Anđelićima. Ima ih u Srbiji u jadarskom kraju u selu Dvorska, koji vode porijeklo od Ivana Anđelića. On se prvo nastanio u Cikotama u Kaluču. Ivan se u ove krajeve doselio iz Hercegovine od tamošnjih Anđelića, koji su rod sa šaranskim Anđelićima.

ANTONIJEVIĆI u Orljaju u Zatarju potiču iz Tepaca.

APOSTOLOVIĆI u selu Zupče rod su s Klicanovićima u Čitluku, a porijeklom su iz Drobnjaka. Slave Đurđevdan.

ADŽIVUKOVIĆI u Foči su od bratstva Tufegdžića, koji su ogranak Balotića sa Previša. Sadašnje prezime dobili su po nekom svom pretku Vuku koji je išao na ćabu, zbog čega ga prozvaše Adžija Vuko, a njegove potomke Adživukovići. Od njih su MIĆIĆI u Hercegovini. Slave Đurđevdan.

AŠANI u Tomaševu vode porijeklo od Ašana iz Bara Sirovačkih.

B

BADNJARI i BADNJAREVIĆI u selima Drence i Lece u Gajtanu potiču od Badnjara iz Podgore, kod Žabljaka, odakle su se odselili u vremenu od 1892. do 1914. godine. Badnjara ima i u Slišanu, gdje su se doselili braća Milun i Maksim; njihovi su potomci doskora živjeli u Slišanu. Slave Nikoljdan.

BAILJI su nekada davno živjeli u Godijeljima, i to mnogo prije nego što su se Godijelji doselili u ovo selo. Pretpostavlja se da su se negdje iselili, ali se ne zna gdje. Ostavili su traga u nazivima „Bailjske ozidine“, „Bailjsko groblje“, „Bailjevina“ i „Bailjska zemlja“ u Grabovici i „Bailjski cijepac“ i „Bailjevina“ u Jezerima.

BAKOVIĆI su u Sirovcu živjeli do 1913. godine, kada su se iselili u Vraneš. U Sirovac su se preselili krajem 18. vijeka, iz Gornje Morače, potomci Lazara Bakovića, proslavljenog junaka iz narodnih pjesama. Njihova daljnja starina je iz Vraneša. U Sirovcu toponim „Bakovića pod“ podsjeća da su oni tu nekada živjeli.

BALIĆI u Gajtanu i selu Dobri Do porijeklom su sa Struga, iz Uskoka, odakle se 1882. godine doselio Jovan Balić.

BALJUŠE na Glasincu porijeklom su iz Donje Bijele, gdje su nekad živjeli. Danas sa ovim prezimenom u Drobnjaku niko ne živi.

BARCI u selu Mrčići, u Pljevaljskoj Bukovici, u Poljima kod Mojkovca, u Zatarju, Beogradu i drugim mjestima po Srbiji, porijeklom su iz Tušinje.

BARTULE na Glasincu porijeklom su iz Tepaca. Slave Nikoljdan.

BATIZIJE – BATIZIĆI koji su nekad živjeli na Malinsku, porijeklom su od Batizića iz Pošćenskog kraja, odakle su se odselili, ali se ne zna gdje.

BATURANI u selu Crnoj Gori, na Pivskoj planini, potiču od Badnjara iz Tepaca.

BEGOVIĆI na Glasincu porijeklom su iz Bijele; ogranak su Vulovića iz Bijele.

BEĆKOVIĆI u Mijakovićima i Pljvevljima su od Bećkovića sa Aluge. Sada se ovim prezimenom u Šarancima niko ne preziva, već su se svi iselili u pomenute krajeve. Slave Đurđevdan.

BIJELIĆI u Toplici su od Bijelića iz Sirovca.

BJELICE su živjeli u selima Uskocima, kod Žabljaka, gdje su se doselili krajem 19. vijeka, iz plemena Bjelica. Iz Uskoka su se odselili u Pljevlja. Naziv „Bjelička ograda“ u Uskocima podsjeća na njih. Slave zimski Jovanjdan.

BOGISAVLJEVIĆI su živjeli u selu Zukvi, u Drobnjaku, odakle su se, početkom 18. vijeka, odselili u Kuče, gdje su se prezivali Drobnjaci.

BOGIĆEVIĆI u okolini Loznice potiču od Bogića Milutinovića, koji se veoma davno odselio iz drobnjačkog sela Komarnice. Od ovih Bogićevića je čuveni junak i vojvoda iz Prvog srpskog ustanka Anta Bogićević. Sada se ovim prezimenom u Drobnjaku niko ne preziva već su se razgranali na Vukoviće – Motike i Nikitoviće, od kojih su Kavedžići.

BOŽANIĆI su živjeli nekada u Drobnjaku, vjerovatno na Slatini, što se da zaključiti po nazivu „Božanića brdo“ na Ivici, koja pripada Slatini. Iselili su se nekuda, ali se ne zna gdje.

BOJATI na Pivskoj planini porijeklom su od Boja Jaukovića, koji je iz Pridvorice pobjegao zbog krvi i nastanio se kod kneza Kneževića. Ovaj ga oženi i da mu dio svog imanja, gdje se stalno nastani. Njegovi potomci se po njemu prozvaše Bojati, isto kao selo u kome žive. Slave Đurđevdan.

BOJKOVIĆI u selu Višnjevu, u Gornjem Grblju, potiču od Bojka, sina kneza Drakule Mandića, koji se odselio u Grbalj, gdje se njegovi potomci po njemu prozvaše Bojkovići. Slave Veliku Gospojinu.

BOJOVIĆI u Slišanu su porijeklom od Bojovića iz Šarana, odakle je poslije Prvog svjetskog rata doselio Božo Nikolin; tu se oženio i imao sinove Branka i Vezimira. Nikola je radio u opštini kao djelovođa. Oko 1960. godine preselio se u Leskovac gdje je živio sve do svoje smrti. Njegovi potomci sada žive u Kragujevcu i Beogradu; slave Đurđevdan. Bojovića ima u selima Slatini i Zastup, kod Prijepolja, koji potiču iz Šaranaca; slave Đurđevdan.

BORILOVIĆI su prema predanju, što se vidi iz jedne narodne pjesme, živjeli u Drobnjaku u prvoj polovini 17. vijeka. Šta je sa njima bilo, ne zna se.

BOŠKOVIĆI i IVANOVIĆI u selu Tvrdići u požeškom kraju potiču iz Drobnjaka.

BRAJKOVIĆI su nekada živjeli u Drobnjaku, u selu Brajkovači, u Šarancima, koja je po njima i dobila ime. Odselili su se u Prenćane na desnoj obali Tare, pod pritiskom brojnijih i nadmoćnijih Šaranaca, nakon njihovog useljenja na ove prostore.

BUJIŠIĆI su živjeli jedno vrijeme u Miloševićima, u Drobnjaku, gdje se Vukale Radosavljev Bujišić 1910. godine, doselio iz Vrulje iz pljevaljskoj kraja. Sad od njih niko ne živi u Drobnjaku. Slavili su Đurđevdan.

V

VAREZIĆI su nekada živjeli u Žabljaku, mjestu koje se tada po njima zvalo „Varezina Voda“. Tu su se, prema predanju, doselili sa Njeguša. Držali su dosta koza i ovaca i mlijeko- vareniku na tom mjestu varili, po čemu se to mjesto i izvor nazva Varezina Voda, a oni Varezići. I odavde su se raselili – jedni pođu u selo Smriječno, u Župi pivskoj, a drugi u Vrbu i Čemerno, u gatačkom kraju, gdje se prozovu SUPIĆI. Varezići u Pivi i Supići u Hercegovini slave Nikoljdan.

VASOVIĆI u Savincu vode porijeklo od Gvozdenovića iz Donje Bijele, odakle se Jovan Vasović sa sinom Milisavom doselio 1889. godine. Milisav je imao sina Bogosava, a Bogosav je imao tri sina. Vladimira, Jovana i Miodraga. Njihovi potomci žive u Savincu i Beogradu. Slave Nikoljdan.

VASOVIĆI u Gornjim Poljima porijeklom su iz Tušinje i rod su s Đurišićima i Vukojevićima; slave Đurđevdan.

VEMIĆI na Glasincu porijeklom su od Vemića iz Donje Bukovice.

VEMIĆI u Potpeću kod Pljevalja porijeklom su od Vemića iz Donje Bukovice.

VESELIĆI su živjeli u Tušinji, odakle su se preselili u Selac, kod manastira Dovolje, na desnoj obali Tare. Razgranali su se na JANJUŠE i ADAMOVIĆE. Janjuši se odsele u Babine kod Prijepolja, a Adamovići u Grnčarevo kod Bijelog Polja. Od Veselića su ŠABOVIĆI, koji su nekad živjeli u Potpeću, odakle su se poslije 1878. godine odselili u Nikšić.

VEČEROVIĆI su živjeli na Previšu, u kraju koji se zove Kamenjače Kujundžića, odakle su se negdje odselili. Na Ivici, iznad Previša, nalazi se „Večerovića njiva“, koja podsjeća na njih.

VIDOJEVIĆI u Savincu su, po predanju, od Vidojevića iz okoline Žabljaka, a u srodstvu su sa Dedeićima. U Savinac se doselio Krsto Vidojević sa majkom Vemijom. Krsto nije imao Djece. Slavili su Đurđevdan.

VILIĆI su, pretpostavlja se na osnovu toponima, živjeli nekada u Jezerima. U Zatarju postoji selo koje se zove Vilići, pa se pretpostavlja da su se Vilići iz Jezera tu doselili, ili obrnuto. Tim prezimenom se niko ne preziva ni u tom selu ni u Jezerima. U selu Podgori kod Žabljaka postoji bunar koji se zove „Vilića bunar“, koji podsjeća na njih.

VILOTIJEVIĆI u selu Rožanstvo, u zlatiborskom kraju, porijeklom su od Vilotijevića sa Duži.

VISKOVIĆI su bratstvo za koje se pretpostavlja da je nekada živjelo na Pošćenju, što se vidi po toponimima „Viskovina“ i u Pošćenskom kraju „Viskovića gaj“.

VLAHOVLJACI u pljevaljskom kraju su porijeklom od Zlatnopojasovića iz Drobnjaka. Oni su muslimani. U islam su prešli oko 1700. godine.

VOJVODIĆI u istoimenom selu, koje po njima dobi ime, na Pivskoj planini, porijeklom su Trebješani iz Uskoka.

VOJINOVIĆI su živjeli negdje na Malinsku ili u njegovoj okolini. Ovo se da zaključiti iz jednog zapisa iz 1695. godine, iz koga se vidi da je Petar Vojinović, sa svojom braćom, prodao zemlju manastiru Podmalinsko.

VRANIĆI u selu Žeičnu na Pivskoj planini porijeklom su od Savovića iz Komarnice.

VUJAŠEVIĆI su nekada davno živjeli u Godijeljima i to mnogo prije doseljenja Godijelja. Iselili su. se, ali se ne zna gdje. Ostavili su traga u nazivu „Vujaševića ozidine“.

VUJOVIĆI su jedno vrijeme živjeli u Motičkom Gaju, kod Žabljaka, gdje se oko 1895. godine doselio Nikola Vujović sa Čeva. Sada niko od ove porodice ne živi u Motičkom Gaju, već su 1945. godine kolonizovani u Kulu, u Bačkoj. Slavili su Aranđelovdan, a prisluživali Ilindan.

VUKOVIĆI su jedno vrijeme živjeli na Malinsku, gdje se Stevan iz Gacka doselio i jedno vrijeme živio na manastirskoj zemlji. Sada od njih niko ne živi u Uskocima. Slavili su Arhiđakona Stevana.

VUKOVIĆI u selu Mrčkovina vode porijeklo od Vukovića iz Šaranaca, odakle su se doselili 1924. godine; slave Lučindan. I Vukovići u Prenćanima, u Zatarju, porijeklom su iz Šaranaca.

VUKOVIĆI su živjeli na Međužvalju, gdje se u prvoj polovini 19. vijeka doselio Obrad Vuković sa porodicom, na zemlju koju im je crnogorski suveren dodijelio kao svom podaniku. Negdje oko 1910. godine njegov sin Mileta se sa porodicom odseli u Gajtan u opštini Medveđa. Imao je sina Bora koji je poginuo 30. avgusta 1944. godine, kao borac Četvrte crnogorske proleterske brigade. Vukovići su u toku Prvog svjetskog rata stradali od Bugara. Sada niko od njih ne živi u Gajtanu, već su 1945. godine kolonizovani u Vojvodinu.

VUKOJEVIĆI u Stričini i u Poljima kod Mojkovca porijeklom su od Vukojevića iz Tušinje. Rod su sa Đurišićima; slave Đurđevdan.

VULOVIĆI u Podrinju i u selu Dobrotiću, u topličkom kraju, porijeklom su iz Bijele. Ima Vulovića u selu Tušiće, u Ibarskom Kolašinu, koji ne znaju svoje porijeklo. Može se pretpostaviti da su se doselili iz Bijele, ali ne slave istu krsnu slavu. Možda su je promijenili iz nekih opravdanih razloga. Sada slave Lučindan.

VUČINIĆI su nekada živjeli u Donjoj Bijeloj, odakle su se odselili u selo Orah kod Bileće. Njihovi su se potomci iz Oraha odselili u Nevesinje i Sarajevo. Posljednji Vučinić iz Bijele se odselio u okolinu Pljevalja. Od njih se jedna porodica odselila u okolinu Danilovgrada.

G

GAŠOVIĆI u Srbiji su od Gašovića iz Tušinje, inače su starinom od Cerovića.

GVOZDENI u selu Zagrađu u Pivi su porijeklom iz Drobnjaka, iz sela Tepaca, odakle su se sredinom 19. vijeka odselili. Slave Đurđevdan.

GLOĐAJE u Foči su porijeklom od Glođaja, koji su nekada živjeli u Polju Radovića u Bijeloj.

GLUVAĆI u Čajniču su porijeklom iz Grabovice. Rod su s Jankovićima, a oba bratstva su ogranak Dobrilovića iz Komarnice.

GOVEDARICE su jedno vrijeme živjeli na Malinsku, a porijeklom su iz Mioljača kod Gacka, odakle se Kosta, kao uskok, preselio u selo Zukvu u Pivi. Iz Zukve on oko 1853. godine pređe sa sinovima: Savom, Milošem i Simom na Malinsko i naseli se na manastirskoj zemlji. Sada od njih niko ne živi na Malinsku. Slavili su Nikoljdan.

GOGIĆI u selu Kalenić u požeškom kraju su porijeklom iz Jezera.

GOGIĆI u Gajtanu vode porijeklo iz Drobnjaka, odakle su se braća Vladimir i Rade sa sinovima Ivanom i Milanom odselili 1900. godine.

GRADISAVLJEVIĆI su veoma davno živjeli u Drobnjaku, a onda su nestali. Da li su se iselili ili izumrli, ne zna se. U Motičkom Gaju postoji toponim “Gradisavljevići”, na osnovu čega se može zaključiti da su živjeli u Komarnici.

GRBOBIĆI u Gajtanu u opštini Medveđa porijeklom su sa Pošćenja, odkle se Radosav Grbović sa sinovima: Dimitrijem, Vidojem, Mitrom, Radojem i Vladimirom i sinovcem Novakom doselio 1882. godine. U ratovima 1912-1918. godine aktivno su učestvovali i u njima su se istakli kao veliki junaci. Novak je bio nosilac Obilića medalje i Karađorđeve zvezde, Radoje – Obilića medalje, a Vladimir – Karađorđeve zvezde. U ovim ratovima su poginuli: Novak, Vidoje, Radoje i Mitar. Njihovi potomci sada žive u Gajtanu, Leskovcu, Smederevu, Barajevu, a ima ih i u inostranstvu.

Grbovića ima i u Savincu, u opštini Bojnik, gdje se doselio sa Pošćenja Milić-Mile Grbović sa sinom Milojem 1889. godine. Nakon godinu dana kod Mila se iz Leskovca doseli njegov stariji sin Savić, koji se u Leskovac doselio s porodiom 1879, godine. U Leskovcu mu porodica pomre od neke bolesti, pa se Savić u Savincu ponovo oženi i dobije sina Mirka, koji je poginuo u Prvom svjetskom ratu. Nakon ugušenja topličkog ustanka 1917. godine Bugari su ubili Savića i Miloja Grbovića, a kuće im spalili. Od Savića nije ostalo muških potomaka, a od Miloja su ostali Milovan i Velimir. Danas njihovi potomci žive u Savincu, Leskovcu, Paraćinu, Trsteniku, Beogradu i Kosovu. Slave Savindan.

Grbovića ima u Užicu, gdje su se u različito vrijeme doselili sa Pošćenja. Ima ih i u Babinama i Zabrdnim Tocima kod Prijepolja, Drmanovićima kod Nove Varoši, u Čajetini, u Zarubicama i Poparama kod Valjeva, u Maoču, Crljenici i Glisnici kod Pljevalja. Svi su porijeklom sa Pošćenja iz Drobnjaka, odakle su prvo došli kao velika zadruga u Tičije Polje, odakle su se raselili u pomenuta mjesta.

GRDANOVIĆI u Bosni porijeklom su od Vukmirovića sa Duži. Prezime su dobili po Grdanu Vukmiroviću, koji se odselio sa Duži.

GRGUREVIĆI su ogranak Zlatnopojasovića. Prezime su dobili po Grguru. Sada se niko u Drobnjaku ne preziva ovim prezimenom nego su se razgranali na Šljivančane, Zmajeviće i Kekere.

GRKIĆI su ogranak Zlatnopojasovića, koji su se iz sela Zagunja iselili u drugoj polovini 18. vijeka na Glasinac, u romanijskom kraju. Slavili su Đurđevdan, a prisluživali Malu Gospojinu.

GRKOJEVIĆI su ogranak Lazarevića sa Previša. Ne zna se kad su se od njih odvojili, niti kada su se odselili. „Grkojevića zidine“ na Previšu podsjećaju na njih.

GRUBAČI u Crkvičkom Polju, na Pivskoj planini, starinom su iz Drobnjaka, po nekima iz Tušinje, i da su rod Cerovićima.

GRUBAČI u selu Drence su porijeklom iz Uskoka, odakle se 1880. godine doselio Marko Grubač.

GRUJIČIĆI su živjeli na Kršu, u Šarancima. Milo Grujičić je došao iz Foče, oko 1875. godine, kao bećar. Oženio se od bratstva Abazovića, iz Pošćenskog Kraja. Imao je sinove: Mihajila, Dimitrija i Vlada. Vlado je kao zatvorenik u Austrougarskoj umro 1917. godine; Dimitrije je otišao na rad u Ameriku, a Mihajilo se preselio u Nikšić. Mihajilo je imao dva sina Mila i Đorđija-Bata. Milo je poginuo u NOR-u, kao pripadnik NOV-a Jugoslavije, ne ostavivši potomstva. Đorđije- Bato bio je istaknuti društveno-politički radnik, nalazio se na odgovornim dužnostima u opštini, Republici i Federaciji. Bio je na dužnosti predsjednika opštine Nikšić.

GUBERINE u Srbiji kazuju da su porijeklom od Šljivančana iz Drobnjaka. Od ovog bratstva je poznati advokat Veljko Guberina.

GUSKE su bile porijeklom od Kriča, koji su živjeli na ovim prostorima prije doseljenja Lovljana-Drobnjaka, pa su ih Drobnjaci protjerali s ovih prostora na desnu obalu rijeke Tare. U Selini „Guskina dolina“ podsjeća da su oni živjeli na ovim prostorima. Posljednji od ove porodice bio je Jevto Guska, koji je živio na Slatini i tu umro 1875. godine.

GUTIĆI u Mojkovcu porijeklom su’ od Strunjaša iz Timara.

D

DABOVIĆI u Bosni su porijeklom od Starovića iz Samobora.

DAJOVIĆI su nekada živjeli u Tušinji, odakle su se odselili – neki u Srbiju, a neki u Glisnicu kod Pljevalja; jedan se doseli u selo Podgoru kod Žabljaka. Ima ih u Nikšiću i Beogradu. Od ovih Dajovića je Vojin Dajović, naš poznati matematičar sa Beogradskog univerziteta koji je rođen u Nikšiću.

DANILOVIĆI su jedno vrijeme živjeli u Šavniku, gdje se Ignjat oko 1882. godine doselio iz Foče, kao ustanik iz Hercegovačkog ustanka. Sada niko od njih ne živi u Šavniku. Nijesu u srodstvu s Danilovićima iz okoline Žabljaka. Slavili su Ignjatijevdan.

DEDIĆI u Srbiji vode porijeklo od Dedeića sa Njegovuđe iz Šarana. Oni su naseljenjem u novu sredinu skratili svoje prezime izostavljajući slovo „e“. Dedeića ima u Maoču i oni vode porijeklo sa Njegovuđe.

DEJANOVIĆI su nekada davno živjeli na Pošćenju, što se vidi po nazivu „Dejanovina”. Posljednji od ovog bratstva, Lazo, nekud se odselio, ali se ne zna gdje.

DELIĆI u Prošćenju u okolini Mojkovca su od Delića iz pridvoričkog zaseoka Skok, odakle su se odselili zbog zavade s Paraušićima. Kasnije se neki od njih vrate i nasele u Komarnici, gdje i danas žive. Slave Aranđelovdan, a prislužuju Đurđevdan.

DESPIĆI u Krupnju u Rađevini potiču iz okoline Sarajeva, a daljnja starina im je iz Drobnjaka.

DIVLJANI pod Jahorinom, u Bosni, potiču od Karadžića iz Petnjice.

DOBRIJEVIĆI su nekada živjeli u Donjoj Bijeloj. Po njima jedan kraj u Bijeloj nosi ime “Dobrijevići”.

DOBRILOVIĆI na Glasincu vode porijeklo iz Komarnice, odakle su se, krajem 18. vijeka, odselili na Glasinac. Ovim prezimenom u Drobnjaku se niko ne preziva, već su od njih bratstva Šorovići, u Komarnici i Virku, i Jankovići, u Grabovici i u Javorju na Jezerima.

DODERI su živjeli jedno vrijeme na Malinsku, gdje je iz. sela Žanjevice, kod Gacka, 1853. godine uskočio Stanoje Doder i nastanio se na manastirskoj zemlji. Imao je sinove Anta, Stevana i Stojana. Sada od ovog bratstva niko ne živi u Uskocima.

DOKIĆI u Mostaru vode porijeklo od Davidovića iz Samobora.

DRINČIĆI koji žive u Srbiji porijeklom su od Drinčića iz Rudog Polja, odakle su se odselili u drugoj polovini 18. vijeka. Od njih je bio čuven Milić Drinčić, junak Prvog srpskog ustanka, koji je poginuo u borbi s Turcima na Dublju 1815. godine. Jedna od porodica Drinčić odselila se sa Rudog Polja u Potprisoje, u Pivu, na kupljenu zemlju. Iseljeni Drinčići su slavili Aranđelovdan.

DRINČIĆI u selu Potprisoje, u Pivi, porijeklom su od Drinčića iz Rudog Polja, odakle su se odselili na kupljenu zemlju. Porijeklo im je od Jovovića iz Tepaca.

DROBNJACI i DROBNJAKOVIĆI u Gabeli, više Risna i u Risnu, porijeklom su iz Drobnjaka. Ne zna se od kojih drobnjačkih bratstava potiču, ali se zna da su se tamo odselili 1687. godine i da su prezime Drobnjak i Drobnjaković dobili od tamošnjeg stanovništva; ovi su ih tako nazivali po mjestu odakle su se doselili. Slave Đurđevdan, a prislužuju Aranđelovdan.

DROBNJAKOVIĆI u selu Buare kod Užica vode porijeklo od Stijepovića iz Komarnice.

DROBNJACI u Bijelom Polju u naselju Nikoljac vode porijeklo od Cerovića iz Tušinje, odakle su se tri brata, poslije pogibije Smail-age Čengića 1840. godine iselila preko Tare i naselila se u okolini Bijelog Polja u selu Vlah na desnoj obali Lima. Jedan od braće je bio pop, a jedan strastveni lovac. Pas ovog lovca jednog dana onjuši ovce njihovog komšije Turčina, a kako je postojalo vjerovanje da će ako pas onjuši ovcu koja se još nije ojagnjila, ovca pobaciti mrtvo jagnje, Turčin ljut dođe u kuću kod braće i na mjestu ubije lovca. Njegova braća tada ubiše Turčina, zbog čega moraše da bježe iz Vlaha. Jedan pođe niz Lim i od njega su Drobnjaci u Prijepolju, Užicama i Čačku. Ovi u Čačku se sada prezivaju Drobnjakovići. Drugi brat pobježe u selo Popčiće kod Bijelog Polja. Imao je sina Vukašina, čovjeka izuzetno jakog i silnog, koji je bio vodeničar. Turci su ga na sve moguće načine vrebali ne bi li ga ubili i time osvetili svoga bratstvenika, pošto je Vukašin bio mlinar, Turci iskoriste priliku te ga na prevaru otruju. Vukašinovi potomci iz Popčića siđu u Bijelo Polje i nasele se u Nikoljcu, gdje i danas žive njegovi potomci. Oni slave Đurđevdan. Ove podatke mi je dao Miloje Vukov Drobnjak, urednik TV Crne Gore. Drobnjaka ima u Prijelozima, Radulićima, Zatonu i drugim selima bjelopoljskog kraja.

DROBNJACI u selu Babinama kod Prijepolja porijeklom su od Tomića sa Previša, koji dobiše prezime po mjestu odakle su se doselili. Slave Đurđevdan, a prislužuju Svetog Nikolu, dok su neki od iseljenih Tomića uzeli za slavu Svetog Nikolu, a za prislugu Svetog Đorđija.

DROBNJACI u Potkovaču, u pljevaljskom kraju, porijeklom su od Bašovića sa Pošćenja, odakle su oko 1822. godine pobjegli zbog krvi, ubivši nekog svog komšiju. Pamte unuka od onog svog pretka koji se doselio – Milovana. Imao je sinove: Novicu, Sava i Marka.

DROBNJACI u selu Bučju kod Priboja su od Srbljanovića iz sela Zukve u Drobnjaku.

DROBNJACI u Vranešu potiču od Kandića sa Slatine.

DROBNJACI u selu Glumač u požeškom kraju porijeklom su iz Drobnjaka. U ovom selu živi porodica Kaljević, pa se pretpostavlja da su porijeklom iz Tepaca.

DROBNJACI u selu Piskalje, u topličkom kraju, porijeklom su iz Drobnjaka, ali se ne zna od koga su bratstva. Ovdje su se doselili iz Sjenice, a u Sjenicu iz Drobnjaka.

DROBNJACI u brnjačkom selu Presjeka, u Ibarskom Kolašinu, porijeklom su iz Drobnjaka. Pominju neko selo Trešnjicu iz koga su došli. Njih ima po selima Ibarskog Kolašina. Slave Đurđevdan.

DROBNJACI u selu Rezala, u Ibarskom Kolašinu, porijeklom su iz Drobnjaka. Prvo su se naselili u selu Velji Brijeg, odakle su prešli u Rezala. Slave Đurđevdan.

DROBNJACI u selu Velji Brijeg, u Ibarskom Kolašinu, porijeklom su iz Drobnjaka. Prvo su se naselili u selu Presjeci, pa prešli u Dobroševinu, a odatle u selo Velji Brijeg. Slave Đurđevdan.

DROBNJACI – KLICANOVIĆI u zaseoku Veliko Štuoce, pored Ibra porijeklom su Drobnjaci. Tu su došli iz Veljeg Brijega. Slave Đurđevdan.

DROBNJACI u selu Dobri Dub, pored Sitnice na Kosovu, porijeklom su iz Drobnjaka.

DROBNJACI u selu Donja Beašica, u topličkom kraju, vode porijeklo od bratstva Karadžića, koji su se prvo naselili u Sjenici, gdje su dobili prezime Drobnjaci. U Donju Beašicu su se doselili 1878. godine.

DROBNJACI u selu Ravne kod Kolovrata u prijepoljskom kraju, porijeklom su od Šibalića sa Pitomina. Slave zimski Jovanjdan.

DUJOVIĆI su porijeklom od odive Cerovića, kod kojih su jedno vrijeme živjeli i to oko 1800. godine. Iz Tušinje pređu u Sirovac. Oni su se iselili i sad od ove porodice niko ne živi u Drobnjaku. Nikola Dujović je poginuo na Mojkovcu 7. januara 1916. godine.

DUMANJIĆI, KOSTIĆI, MILINKOVIĆI i POPOVIĆI u Bijeloj Reci u zlatiborskom kraju, porijeklom su iz Drobnjaka.

Đ

ĐEDOVIĆI su nekada živjeli u Sirovcu, odakle su se odselili, početkom 20. vijeka, neznano kuda. U Sirovac se doselio, u prvoj polovini 19. vijeka, Petar Đedović iz Gornje Morače, prvo na Lukovo kod Nikšića, gdje je ostao kratko, a odatle pređe u Sirovac.

ĐENIĆI, ILIĆI i PERIŠIĆI u selu Negbinu, u zlatiborskom kraju, porijeklom su iz Drobnjaka.

ĐERIĆI su živjeli u selu Zagulju, odakle su se iselili u 18. vijeku u istočnu Bosnu i zapadnu Srbiju.

ĐERKOVIĆI u Bukovici kod Pljevalja su od Đerkovića iz sela Uskoka kod Žabljaka. Ima ih u Bačkom Dobrom Polju, gdje su kolonizovani 1945. godine; ima ih i u drugim mjestima naše zemlje.

ĐONOVIĆI u Srednjoj Dobrinji su porijeklom iz Jezera.

ĐUKIĆI koji su do nedavno živjeli u Crkvičkom Polju porijeklom su od Abazovića sa Pošćenja. Prezime su dobili po Đuki, udovici Petra Abazovića.

ĐURIĆI u selu Ježevici na obroncima Maljena su iz Zaovina, a tu su došli iz Drobnjaka, odakle je došao Đuro Karadžić iz sela Petnjice i po njemu njegovi potomci uzeše prezime; ima ih i u selu Kalenić, gdje su prešli iz Zaovina.

ĐURIĆI u Zaovinama kod Bajine Bašte su od Karadžića iz Petnjice.

ĐURIŠIĆI u Vrbici kod Pljevalja porijeklom su od Đurišića iz Boana.

ĐUROVIĆI (DŽARIĆI) živjeli su nekad u Šavniku, a porijeklo im je iz Zagrada, iz Nikšiće župe, odakle se, sredinom 18. vijeka, Ilija doselio prvo u Timar, odakle je nakon tridesetak godina, prešao s porodicom u Šavnik. Neki od njih se odsele u Nikšić, a neki u pljevaljski kraj, gdje se prezivaju Džarići.

ĐUROVIĆI su jedno vrijeme boravili u Šavniku. Porijeklo im je od Đurovića iz sela Sretnje iz Bjelopavlića, odakle je došao pop Luka u Šavnik, gdje je jedno vrijeme radio kao učitelj. Sada od njih niko ne živi u Šavniku.

ELEZOVIĆI u Lipovu kod Kolašina i u Srbiji porijeklom su iz drobnjačkog sela Pošćenja, odakle su se, kako navodi Rajko Raosavljević u svom djelu Morača, Rovca i Kolašin, kao malo bratstvo oko 1840. godine morali iseliti u Donju Moraču, zbog turskog zuluma, kada su se Turci svetili drobnjačkom stanovništvu poslije pogibije Smail-age Čengića 1840. godine. Iz Morače su se iselili u Lipovo.

E

ERAKOVIĆI su nekada davno živjeli na Pošćenju, što se da vidjeti po toponimu „Erakovići‘. Da su rod sa Erakovićima iz Banjana, ne zna se.

Ž

ŽIŽIĆI u Poljima kod Mojkovca i u Tomaševu kod Bijelog Polja porijeklom su iz Drobnjaka. Ima ih i u opštini Bojnik u selu Savincu, gdje se sa Struga 1889. godine doselio Dragoje sa sinovima: Zelenom, Milijom, Milovanom i Miladinom (Miladin je poginuo u Prvom svjetskom ratu), a od Milovana je ostao sin Jovan. Milija Dragojev je imao deset sinova. Sada od Žižića niko ne živi u Saincu već su se raselili i ima ih u Srpskom Miletiću, Leskovcu, Kragujevcu, Beogradu i inostranstvu. U selo Zorovac u Pustoj Reci doselili su 1904. godine braća Bećko i Milosav iz Drobnjaka, gdje njihovi potomci i sada žive. U selo Nova Topola kod Lebana došli su 1922. godine braća Bajo i Luka s porodicama. Bajo je imao pet sinova. Milana, Blaža, Blagotu, Milivoja i Rajka. Njihovi potomci žive u Novoj Topoli, Leskovcu i Beogradu. Svi iseljeni Žižići u Srbiji slave Aranđelovdan.

ŽUGIĆI u Krnjoj Jeli su od Žugića sa Mljetička, odakle se 1854. godine odselio Arsenije Lazarev. Ima ih i u Gajtanu gdje se 1882. godine doselio Milosav s porodicom sa Mljetička. Kod njih se 1889. godine doseliše Mirko, Cvjetko, Staniša i Vukašin, a 1905. godine kod njih se iz Novakovića doseli Petar Žugić. Žugića ima i u Savincu gdje se doselila Anđa, Milinkova udovica, 1889. godine, sa sinovima Gavrilom, Radom, Arsenijem i Marinkom, a njihovi potomci sada žive u Leskovcu, Beogradu, Novom Sadu, a ima ih i u Americi. Ima ih i u Pljevljima, gdje se 1919. godine doselio Simeun Žugić iz Novakovića; ima ih i u užičkom kraju i drugim mjestima Srbije, gdje su odlazili najčešće radi zaposlenja. Žugića ima i u Bačkom Dobrom Polju, gdje su se 1945. godine kolonizovali. Svi slave Nikoljdan.

ŽUNIĆI u Visokom kod Užica su od Pušelja s Pošćenja.

ŽIVANOVIĆI u Jerinićima, Žeičnu i Šarićima na Pivskoj planini potiču od Živka Cerovića koji se na Pivsku planinu doselio iz Tušinje. Od njih su LIKIĆI i GAŠOVIĆI u Crkvičkom Polju. Ima ih odseljenih u Bosnu – ĆETKOVIĆI, MILUTINOVIĆI i MILANOVIĆI.

Z

ZAJOVIĆI su živjeli u selu Zagulj, odakle su se, sredinom 19. vijeka, nekud odselili.

ZARUBICE u Jablanici, Čačku i u Zatarju porijeklom su od Zarubica sa Previša i Godijelja. Slave Đurđevdan, a prislužuju Nikoljdan.

ZEJACI u selu Lece kod Gajtana porijeklom su iz Šaranaca, odakle se 1879. godine doselio Milan, a za desetak godina – 1888. godine, kod njega se doseli i Sava Zejak. Zejaka ima u selu Drence, gdje su se 1881. godine doselili Dobrica i Novica Zejaci iz Šaranaca.

ZELENOVIĆI u Mioljačama kod Gacka vode porijeklo od Zelena Cerovića iz Tušinje, koji se, sredinom 17. vijeka, odselio u Avtovac, a odatle prešao u Mioljače.

ZEČEVI su nekad živjeli na Slatini, što se vidi iz naziva „Zečke bare“, „Zečke poljane“. Iselili su se u Bosnu i u sela Zasadu i Podgoru, u Zatarju.

ZEČEVIĆI u Draglici porijeklom su iz Drobnjaka, odakle su se doselili oko 1832. godine.

ZINDOVIĆI u Poljima kod Mojkovca su ogranak bratstva Vukmirovića sa Duži.

ZMAJEVIĆI u selu Rubeži, kod Nikšića, u okolini Užica i kod Pljevalja od Zmajevića su iz sela Šljivanska, iz Šaranaca. Sada se u Drobnjaku ovim prezimenom niko ne preziva.

ZORANOVIĆI su živjeli na Dubrovsku do druge polovine 16. vijeka, kada se posljednji od njih – Marko odselio za Bosnu, na Glasinac.

ZORIĆI u Zatarju, Srbiji i Bosni su od Zorića iz Bijele, koji su ogranak Vulovića.

ZUKOVIĆI na Glibaćima i Pljevljima su od Zukovića iz Aluge.

I

IVANOVIĆI u Šavniku su porijeklom od Pljevalja, odakle je Risto Ivanović oko 1870. godine došao u Šavnik, gdje je radio kao kovač. Savo Lukin je poginuo na Pljevljima 1. decembra 1941. godine. Sada od njih nema nikog u Drobnjaku.

IVANOVIĆI u Krivoj Reci, u zlatiborskom kraju, vode porijeklo iz Drobnjaka, odakle su se doselili u 17. ili 18. vijeku.

IVOVINE su živjele na Previšu, odakle ih je nestalo u 18. vijeku. Priča se da su posljednjeg Ivovinu Previšani kamenovali zbog neke krivice.

IKOVIĆI su davno živjeli u Drobnjaku. Ostavili su traga u toponimu “Ikovića bara”, u Motičkom Gaju, na osnovu čega se može zaključiti da su živjeli u Komarnici.

ILIĆI u Ledenicama, više Risna, porijeklom su od Ilije, sina kneza Drakule Mandića, koji se iz drobnjačkog sela Pridvorice doselio na Ledenice, gdje njegovi potomci uzeše prezime Ilići. Slave Đurđevdan, a prislužuju Trnovu Petku.

J

JAJIĆI su živjeli nekada davno u Drobnjaku. Pretpostavlja se da su živjeli na Previšu, što se da vidjeti prema toponimu „Jaića dolina“.

JAKOVLJEVIĆI su nekada davno živjeli na Previšu, na što podsjećaju ostaci njihove kule. Bili su vrlo brojni i iseljavali su se, ali se ne zna tačno gdje. Zna se da se posljednji od njih, Đoko, odselio u Metohiju, u okolinu Prizrena, odakle su se njegovi potomci odselili u podgorinu Kopaonika, gdje i sada žive. Slave Tomindan, a prislužuju Prvu nedjelju po Uskrsu i Preobraženje.

JAKŠIĆI su jedno vrijeme živjeli u Šavniku, gdje su se, oko 1878. godine, doselila tri brata: Boško, Ćiro i Nikola, iz Prošćenja kod Mojkovca. Učestvovali su u Hercegovačkom ustanku. Sada od njih niko ne živi u Šavniku. Slavili su Lučindan.

JANKOVIĆI u Draglici u zlatiborskom kraju i u Valjevu porijeklom su od Jankovića iz sela Crne Gore – Tepaca, odakle su se odselili početkom 19. vijeka.

JANKOVIĆI i KOVAČEVIĆI u selu Oklace, u Ibarskom Kolašinu, rod su sa Drobnjacima iz sela Presjeke. Slave Đurđevdan.

JANKOVIĆI u selu Crnoj Gori na Pivskoj planini porijeklom su iz Tepaca. Po riječima Stojana Jankovića, profesora iz sela Crne Gore, u Tepca su se doselili iz Komarnice, gdje su došli iz Banjana sa ostalim Novljanima kada su naseljavali Drobnjak. Inače, njihova daljnja starina, prema njegovom kazivanju, potiče iz Ravnih Kotara kod Zadra, odakle se Janko Janković, ne mogavši trpjeti turski zulum i mletačko lukavstvo, iselio i preko Banjana i Komarnice stigao u Tepca. Janko je imao tri brata: Antonija, Jola i Marka. Nakon kratkog boravka u Tepcima, Marko se odselio u Karanovac, današnje Kraljevo; Antonije u Orlje u pljevaljskom kraju, Jole na svoje katune u Nadgoru i od njega su Jolovići, a Janko sa sinovima Budom i Žarkom u selo Crnu Goru na Pivskoj planini. Budo je imao sina Nikolu, a Žarko Jovana i Mirka. Nikola Budov ima Iliju i Rada; Mirko Žarkov se s porodicom odselio u užički kraj, a njegov brat Jovan je pogubljen vrlo mlad od strane Turaka i od njega nema potomstva. Ilija Nikolin ima sina Milutina-Mila, a brat mu Rade Lazara. Mile ima tri sina: Petra-Peka, Blagoja i Obrada. Lazar ima Novaka, a Novak Rista. Petar-Peko je učesnik balkanskih i Prvog svjetskog rata, a nakon kapitulacije Crne Gore, priključio se Komitskom pokretu do konačnog oslobođenja. Blagoje i Obrad su, nakon Prvog svjetskog rata, završili učiteljsku školu. Obrad je napisao jednu kratku monografiju Ostrvo slobode u kojoj je na slikovit način opisao porijeklo i život stanovnika sela Crne Gore. Potomci Jankovića danas žive u Crnoj Gori, Beogradu i Novom Sadu. Slave Nikoljdan.

JATARE su živjele vrlo davno na Gracu, odakle su se negdje odselili. Ostavili su traga u nazivu ,Datarino kućište“.

JEVTIĆI i MLADENOVIĆI u Gajtanu porijeklom su iz Drobnjaka, odakle su se 1882. godine doselili Joksim Jevtić i Nikola Mladenović.

JEGDIĆI u Pljevljima su od Jegdića sa Previša. Slave Đurđevdan, a prislužuju Nikoljdan.

JELIĆI su bratstvo koje je nekada živjelo u Mokrome, što se vidi iz naziva „Jelića kućište“.

JELIĆI u Gajtanu u selu Dobri Do porijeklom su iz Bara, odakle su se 1882. godine doselili sinovi Vida Jelića.

JELIĆI u selu Orašje kod Trebinja kazuju da su porijeklom od bratstva Lakovića, koje je nekad živjelo u Drobnjaku, odakle su se iselili u Bogojević Selo, a odatle prešli u Orašje. Ne zna se da li su u kakvoj vezi s Lakovićima koji su nekada živjeli na Malinsku.

JEFTANOVIĆI u Sarajevu vode porijeklo od Popovića iz Samobora.

JOVANIĆI u Nikšiću su od Jovanića iz Bijele.

JOVANOVIĆI u Novoj Varoši su porijeklom od Aleksića-Abazovića, i to od potomka vojvode Staniše Aleksića – Jovana, koji se iselio iz Pošćenja u Novu Varoš. Njegovi potomci po njemu uzeše prezime Jovanović. Od njih ima odseljenih u Bosnu.

JOVANOVIĆI, TANASKOVIĆI, JEFTOVIĆI i VASILJEVIĆI u selu Gornje Varage, u Ibarskom Kolašinu, porijeklom su iz Drobnjaka. Sva četiri ova bratstva potiču od tri brata. Ranije su stanovali na Kosovu, odakle su zbog krvi pobjegli u ovaj kraj. Kazuju da su ranije slavili Đurđevdan, pa zbog krvi promijenili krsnu slavu. Ima ih i na Jastrepcu.

JOVAŠEVIĆI u Pljevljima porijeklom su iz Tepaca, odakle se Jovaš Badnjar odselio i njegovi potomci po njemu uzmu prezime Jovaševići.

JOVIĆEVIĆI su nekada davno živjeli na Gracu. Ostavili su traga u nazivu „Jovićevića poljana“. Ne zna se gdje su se odselili.

JOVIČIĆI i JOVIĆI u selu Kržavi u Rađevini porijeklom su iz Drobnjaka, odakle su se doselili u prvoj polovini 18. vijeka. Slave Nikoljdan. Jovičića ima u Tršiću u jadarskom kraju i oni su porijeklom iz Drobnjaka. Slave Svetog Alimpija.

JOVOVIĆI vode porijeklo od bratstva Zlatnopojasovića iz drobnjačkog sela Zagulj. Oni su se iselili u Bosnu i Srbiju U 18. vijeku.

JOKSOVIĆI u selu Zdravičići u požeškom kraju porijeklom su iz Drobnjaka.

JOLOVIĆI u selu Babine, kod Prijepolja, porijeklom su od Jolovića iz Tepaca, odakle se doselio Vuk Jolović.

JOCOVIĆI su nekada davno živjeli u selu Duži, odakle su se u 18. vijeku iselili, ali se ne zna gdje su otišli.

JOCOVIĆI u Maoču kod Pljevalja su sa Aluge kod Žabljaka, odakle su se dvadesetih godina 20. vijeka odselili u Maoče. Nešto ranije neki od njih su se preselili u selo Tušinju i u selo Granice u nikšićkom kraju. Daljnja starina im je iz Vraneša. Slave Nikoljdan.

K

KALABIĆI u selu Zdravčićima su došli iz Dobrače, a u Dobraču su došli iz Drobnjaka iz sela Mokrog. Sada se u Drobnjaku ovim prezimenom niko ne preziva, već su se razgranali na Poleksiće, Kitaljeviće, Radonjiće, Stankoviće i Piletiće.

KALUĐEROVIĆI su nekada davno živjeli pod ovim prezimenom u Drobnjaku, što se vidi iz jednog pisma papi Klimentu VIII, koje su mu poslali izaslanici pećkog patrijarha Jovana, 1598. godine kojim ga mole za pomoć radi oslobođenja od Turaka. U pismu se pominju Drobnjaci sa vojvodom Ivanom Kaluđerovićem, koji su spremni ustati protiv Turaka. Kaluđerovića potomci u Drobnjaku su Tomići, Seratlići i Zarubice.

KALJEVIĆI, VEMIĆI i JOLOVIĆI u selu Dražetići u požeškom kraju porijeklom su iz Drobnjaka.

KALJEVIĆI u kolubarskom kraju, u selu Struganiku, došli su iz Starog Vlaha i to tri porodice od kojih su nastali: Kaljevići, Markovići, Mišići, Paunovići i Matijevići, a u Stari Vlah su se doselili iz Tepaca. Kaljevića ima u selu Šljivovici, u zlatiborskom kraju, gdje su došli iz sela Babina kod Prijepolja, a tamo su došli iz Tepaca 1832. godine.

KARADŽIĆI u Tršiću kod Loznice porijeklom su od Karadžića iz drobnjačkog sela Petnjice, odakle se doselio Joksim, zvani Bandula.

KARADŽIĆI u naselju Blace, u topličkom kraju, došli su iz Raške, a u Rašku su se doselili iz drobnjačkog sela Petnjica. I Karadžići u Statovcu su porijeklom iz Petnjice. Karadžići – Petar, Mijat i Miloš došli su iz Drobnjaka 1813. godine u Rudare kod Kosovske Mitrovice, odakle su se raselili: Mijat u Strmce; Miloš u Lovac. Slave Đurđevdan. Prezime Karadžić promijenili su u AKSENTIJEVIĆE, TEODOSIJEVIĆE, ĐORĐEVIĆE i ORLOVIĆE.

KAROVIĆI su živjeli nekada u selu Palež kod Žabljaka, gdje je Jovan Karović kao uskok pobjegao iz sela Kolojanja, kod Čelebića, 1875. godine. U Paležu je kupio zemlju od Popovića-Karamana, koji su se odselili u selo Kneževiće na Pivsku planinu. Jovan je u Paležu i umro, ne ostavivši potomstva.

KASALICE u Bosni i Srbiji, gdje su se odselili 1812. godine, pa onda prešli u Rumuniju, zatim u Vrnjačku Banju, gdje je odselio Rade sa dva sina, dalje u selu Gajbulji na Kosovu, gdje su se doselili iz sela Zupča iz Ibarskog Kolašina, a tamo iz Komarnice – porijeklom su iz Drobnjaka.

KELJEVIĆI su nekada davno živjeli na Barama Sirovačkim, odakle su se nekud odselili. Na Barama se jedan kraj zove „Bare Keljevića“.

KEŠELJEVIĆI na Grahovu vode porijeklo od Trifka Mandića iz sela Pridvorice, koji se doselio na Grahovo kod Đura Andrijaševa i naselio pod Kešeljevu gradinu, po čemu i dobiju prezime Kešeljevići. Kešeljevića ima odseljenih u Hercegovinu i Bosnu. Zna se da se Stanko Kešeljević odselio u Visoko, gdje i sada žive njegovi potomci. Slave Đurđevdan, a prislužuju Aranđelovdan.

KLINCI su nekada živjeli u selu Kršu, u Šarancima, odakle su se odselili u Zatarje. Ostavili su traga u nazivu „Klinčev do“.

KLICANOVIĆI – POPOVIĆI u selu Čitluku porijeklom su iz Drobnjaka. Rod su sa Drobnjacima iz sela Presjeka. Od njih su Vučinići u Dobroševini i Apostolovići u Zupču. Slave Đurđevdan i Ilindan.

KLICANOVIĆI – VUČINIĆI u selu Dobroševini, u Ibarskom Kolašinu, porijeklom su Drobnjaci. Slave Đurđevdan.

KLJAJIĆI su nekada živjeli u Bijeloj, u kraju koji se zove Dobrijevići, odakle su se odselili preko Tare. „Kljajića potkutnjica“ podsjeća da su tu nekada živjeli.

KNEŽEVIĆI u selu Bogdanici su porijeklom iz Drobnjaka, koji su jedno vrijeme živjeli u Čajetini i oni su osnovali selo Bogdanicu.

KNEŽEVIĆI u selu Drence kod Gajtana porijeklom su od Kneževića iz Šaranaca, odakle se 1879. godine doselio Vuksan Knežević. Tri brata Vukosav, Đorđije i Ilija doselila su se 1888. godine iz Šaranada i naselila se: Đorđije u Sijeranje, Ilija u Sekiraču, a Vukosav u Gajtan. I Kneževići u Prenćanima, Vaškovu, Pavinu Polju, Pljevljima i drugim mjestima kod Pljevalja porijeklom su od Kneževića iz Šaranaca.

KOVAČEVIĆI u Gornjem Lajkovcu, u kolubarskom kraju, vode porijeklo iz drobnjačkog sela Duži, odakle su se, krajem 16. vijeka odselili. Ima ih po raznim mjestima Srbije. Ovo bratstvo je dalo dosta znamenitih ljudi, od kojih valja pomenuti Ljuba Kovačevića, poznatog istoričara i akademika.

KOVAČEVIĆI na Glasincu su od Kovačevića iz Kovačke Doline, odakle se odselio Mina, s porodicom.

KOVAČI su živjeli veoma davno na Previšu, odakle se posljednji od njih nekuda odselio u 18. vijeku.

KOVAČI su, prema predanju, nekada davno živjeli na Dubrovsku i to u vrijeme kada su i Balotići živjeli na Dubrovsku. Ne zna se šta je sa njima bilo.

KOZLINE su, prema predanju živjeli u Tušinji i to veoma davno. Kazuje se da su bili brojno i jako bratstvo. 0 njima se ne zna kuda su se odselili. Slavili su Đurđevdan.

KOMNENIĆI u Gajtanu porijeklom su iz Drobnjaka, odakle se 1889. godine doselio Mitar Komnenić.

KOMPIROVIĆI u Zubinom Potoku su porijeklom iz Drobnjaka. Ranije su se prezivali Drobnjaci i živjeli su prvo u Dobroševini, pa u Presjeci, odakle su prešli u Zubin Potok. Prezime Kompirović dobili su po jednom njihovom pretku, Miliću Drobnjaku, koji je trgovao krompirom. On je prvi donio i zasadio krompir, pa ga nazvaše Kompirović, a potomke su Kompirovići. Slave Đurđevdan,

KONJOKRADI na Glasincu, u selu Pavličićima, porijeklom su iz Pošćenja, odakle se Sava odselio u prvoj polovini 18. vijeka. Slave Lazarevu subotu.

KOSIĆI su nekada davno živjeli u selu Palež, kod Žabljaka, gdje su ostavili traga u nazivu „Kosića čečari“. Iz Paleža su se odselili na Cetinje.

KOSORIĆI u selu Radići kod Goražda, Staroj Gori kod Rogatice, na Glasincu i u Pljevljima potiču iz sela Kosorića iz Drobnjaka. Ovim prezimenom se danas niko ne preziva u Drobnjaku, već su se razgranali na druga bratstva.

KOSTIĆI su potomci Koste Kujundžića sa Previša, koji su se doselili u Pljevlja, odakle se jedan njihov potomak odseli u Beograd, a jedan u Nikšić.

KOTARCI u selu Bakioninici su porijeklom iz Drobnjaka; jedno vrijeme su živjeli u Gračanici kod Priboja.

KOTARCI i KOTAEVIĆI iz Užičke Požege i Valjeva porijeklom su od Balotića sa Previša, odakle su se veoma davno odselili. Razlog njihovog iseljenja nije poznat. U selu Previšu se poznaju ostaci njihove kuće.

KOĆELE u Matarugama, kod Pljevalja, potiču iz Drobnjaka. Slave Đurđevdan.

KRSMANOVIĆI u Čelebićima, Kovaču, Meljaku, Bukovici i Burićima porijeklom su od Krsmanovića sa Slatine, odakle je Sava oko 1780. godine pobjegao poslije ubistva nekog Vujačića. Ilija Živanov se sa sinovima Vasilijom i Milijom oko 1875. godine preselio kod Mijatovića na Bobovo, gdje je zimovao. Milija 1911. godine pobježe iz austrougarske vojske u Crnu Goru, gdje se oženio, a nakon dvije godine vratio se na Bobovo. Imao je sinove: Milovana, Trivuna i Vlada. Milovan se 1942. godine preselno na Kovač. Krsmanovića danas ima u Čelebićima, Kovaču, Burićima, Meljaku i Bukovici.

KRŠIKAPE u Vranešu su porijeklom iz Bara Sirovačkih, odakle su se oko 1920. godine odselili.

KUJUNDŽIĆI su živjeli nekada na Dubrovsku, gdje su ostavili traga u nazivima “Kujundžića poda” i “Kujundžića gustijerna”. Vulina, posljednji od njih, odselio se u Bosnu oko 1800. godine. Nijesu u srodstvu s Kujundžićima sa Previša.

KUKOLJI su, prema nekim saznanjima, veoma davno stanovali na Dubrovsku, odakle su se nekud odselili. Ostavili su traga u nazivu „Kukoljska potkutnjica“.

KUSTURIĆI su nekada živjeli na Barama Sirovačkim Posljednji od ovog bratstva – Joksim, nekud se odselio početkom 19. vijeka. Ostavili su traga u nazivu „Kusturića njive“.

L

LAĐEVCI u Donjoj Dobrinji su takođe porijeklom iz Jezera.

LAZAREVIĆI u okolini Šapca porijeklom su od Lazarevića sa Previša. Od njih je bio čuveni junak iz Prvog srpskog ustanka – pop Luka Lazarević. Lazarevići iz sela Rogama kod Podgorice kazuju da su od Lazarevića sa Previša.

LAZOVIĆI u Ledenicama više Risna potiču od Laza, sina kneza Drakula Mandića, koji se tu doselio iz drobnjačkog sela Pridvorice. Po Lazu Mandiću njegovi potomci uzeše prezime Lazović. Ima ih odseljenih u Nevesinje, Grahovo, Nikšić, Kosovo i druge krajeve. Slave Đurđevdan, a prislužuju Trnovu Petku.

LAKETIĆI su jedno vrijeme živjeli na Previšu, gdje se Vaso Laketić početkom 20. vijeka doselio iz Zatarja. Na Previšu se oženio i nastanio. Sada od njih niko ne živi na Previšu. Slavili su Lučindan.

LAKOVIĆI su nekada živjeli na Malinsku, odakle su se odselili, ali se ne zna gdje.

LALIĆI u Savincu u opštini Bojnik potiču od Lalića sa Kutnje Njive, odakle se 1889. godine doselio Mijajlo sa sinovima Jokom i Jakovom – koji je poginuo u Prvom svjetskom ratu. Od Jokovih sinova. Nikole, Milorada i Ilije su današnji Lalići koji žive u Savincu, Leskovcu, Trsteniku, Kruševcu i Beogradu. Slave Petrovdan. Lalića ima na Breznima u Pivi i na Lukovu kod Nikšića, gdje su se odselili sa Kutnje Njive.

LALIĆI su nekada davno živjeli u selu Grabovi, odakle su se iselili neznano kuda. „Lalića njiva“ podsjeća da su ovdje nekada živjeli.

LALOVIĆI u selu Crljenici kod Pljevalja vode porijeklo od Lalovića s Pošćenja.

LALOVIĆI u Užicu su se 1830, godine doselili iz Tušinje.

LALOVIĆI u selu Kupinovu, u topličkom kraju, porijeklom su iz Drobnjaka.

LAOVIĆI su nekad živjeli u Drobnjaku, što se da vidjeti po toponimima kao što su „Laovića brdo“, kod Žabljaka, i u Šarancima „Laovića polje“. Zna se da je bratstvo s ovim prezimenom živjelo u Zatarju, odakle je nestalo, ostavivši samo toponim „Laovići“.

LASICE u Nikšiću i u okolini Pljevalja porijeklom su iz Grabovice.

LAUDANI u selu Ljutice i njegovom zaseoku doselili su se iz Tepaca. Zaselak koji naseliše dobi po njima ime Laudani, a sada se prezivaju NOVAKOVIĆI, JELIĆI, VUKOVIĆI i KOSTIĆI.

LAUŠEVIĆI u Bosni su od Lauševića iz Tepaca.

LEKOVIĆI u Vranešu nekada su živjeli u Gornjoj Bijeloj, gdje su se, u drugoj polovini 18. vijeka, doselili iz Kočana kraj Nikšića.

LEKOČEVIĆI su nekada davno živjeli u Skoku, gdje su ostavili trag u nazivu „Lekočevića do“. Šta je sa njima bilo, ne zna se.

LELOVIĆI u selu Zavinograđe porijeklom su iz Drobnjaka, odakle su se doselili 1858. godine. Slave Đurđevdan.

LEOVCI vode porijeklo od bratstva Jaukovića iz sela Pridvorice, odakle se jedan njihov bratstvenik odselio i naselio u Zatarju, pod Leovim brdom, pod planinom Ljubišnjom. Po mjestu naseljenja dobiše prezime Leovci. Ovaj Jauković koji se doselio pod Leovo brdo imao je četiri sina: Iliju – odselio u Bosnu, Stevana – od koga su Stevanovići na Čelebićima, i još dvojicu kojima ne znaju imena i od njih su svi Leovci koji žive u Pljevljima, Brvenici, Krćama, Užicu i Beogradu. Slave Jeremijevdan, koju su uzeli prilikom doseljenja.

LEČIĆI su nekada živjeli u Paležu kod Žabljaka. Porijeklo im je iz Čelebića, od tamošnjeg bratstva Lečića. Iz Čelebića se u Drobnjak doselio Krsto i služio jedno vrijeme u manastiru Podmalinsko, odakle se preselio u Palež, kod rođaka Savića, gdje se oženio i naselio. Imao je dva sina, Nikolu i Milana. Nikola je 1945. godine kao kolonista odselio u mjesto Sivac u Bačkoj, a Milan živi u Foči. Lečići su imali nadimak „Gačpari“. Danas od njih niko ne živi u Paležu. Slavili su Đurđevdan.

LONCOVIĆI u selu Crljenicama, kod Pljevalja, vode porijeklo iz Drobnjaka. Slave zimski Jovanjdan.

LONČARI su nekada živjeli na Žabljaku, gdje se Perko Lončar, kao krojač, doselio iz sela Krća, iz pljevaljskog kraja, početkom 20. vijeka. Njegovi su se potomci iselili u Pljevlja poslije 1945. godine, tako da sada s ovim prezimenom niko ne živi u Žabljaku, Slavili su Jovanjdan zimski.

LUBINIĆI su živjeli na Dubrovsku, odakle su se, u drugoj polovini 18. vijeka, nekud odselili.

LUČIĆI u Zbrđu i u Kalušićima kod Pljevalja su od bratstva Jakića sa Dobrih Sela.

LUČIĆI u selu Liješće, kod Rogatice, vode porijeklo od bratstva Vućića iz Bijele, odakle se Luka Vućić odselio, pa se njegovi potomci po njemu prozvaše Lučići.

LUČIĆI su jedno vrijeme boravii u Šavniku, gdje se doselio Mitar Lučić oko 1873. godine iz Risna, kao trgovac. Sada od njegovih potomaka niko ne živi u Šavniku, već su se iselili.

LUČIĆI u Užicu su od Pinja Kujundžića sa Previša.

M

MANOJLOVIĆI u Krupnju u Rađevini su porijeklom iz Drobnjaka. Prvo su živjeli u selu Kržavi; slave Lazarevu subotu.

MALOVIĆI na Glasincu vode porijeklo od Malovića sa Duži. Ima ih i u Savincu u opštini Bojnik, gdje se 1889. godine, doselio Miko Malović sa sinovima: Jovanom-Jolom, Neđeljkom, Lazarem i Vukomanom. Jole Mikov je imao četiri sina: Dragutina, Blagutina, Spasoja i Marka. Neđeljko Mikov ima Svetozara – umro mlad i Miodraga – Dragića. Lazar Mikov je imao tri sina: Mihaila, Dušana i Miljana, a Vukoman ima sina Đoka. Oni su brojni, ima ih u Savincu, Bojniku, Leskovcu, Beogradu i Americi. U Zorovac, u selo u Pustoj Reci, doselio se Mikailo sa sinom Stankom; od njih ima jedna porodica.

MALOVIĆI – pripovijeda se da je nekada na Dubrovsku živjela porodica Malović i da se davno negdje iselila. Ostavila je traga u nazivuj „Malovića šljive“. Ovi Malovići nijesu u srodstvu sa Malovićima sa Duži.

MALOVIĆI u okolini Rogatice rod su s Novoselima iz Bosače i sa Glasinca. Daljnje im je porijeko od Lekovića iz Đurđevića Tare. Slave Aranđelovdan.

MARINKOVIĆI su nekad živjeli u Gornjoj Bijeloj; ne zna se šta je s njima bilo.

MARIĆI su nekada živjeli u Jezerima, što se vidi po nazivu „Bare Marića“ u Jezerima. U okolini Pljevalja živi porodica Marić za koju se pretpostavlja da ima veze s Marićima koji su nekad živjeli u Jezerima.

MARIĆI na Glasincu i njegovoj okolini porijeklom su od Marića iz Tepaca. Slave Đurđevdan.

MARIĆI su nekada davno živjeli na Barama Sirovačkim. Ne zna se šta je sa njima bilo. Jedno mjesto se zove „Marića glavica“.

MARIČIĆI u Rači kod Kuršumlije su rod Rajičevićima iz Šarana.

MARKOVIĆI u selu Kalenić su porijeklom iz Jezera iz sela Tepaca.

MATIJAŠEVIĆI su jedno vrijeme živjeli u Sirovcu, gdje je, sredinom 19. vijeka, iz Vraneša, iz Zatarja, uskočio Vasilj sa sinovima Zekom, Arsenijem, Gavrilom i Malinom. Iz Sirovca se presele na Bare. Rod su s Ašanima, a daleka im je starina od plemena Bratonožića sa Peleva Brijega. Božo i Đorđije su učesnici Mojkovačke bitke 7. januara 1916. godine, u kojoj je Božo poginuo, a Đorđije ranjen. U Komitskom pokretu 1916-1918. godine su bili Nikola, koji je poginuo kod Nikšića 1918. godine i Miloš koji je umro od španjolice 1918. godine. Ranije su slavili Nikoljdan, a sada slave Aranđelovdan. Sada od njih niko ne živi u Uskocima.

MATIJAŠEVIĆI su nekada živjeli u Drobnjaku, što se vidi iz jednog dokumenta iz 1687. godine, kojim vojvoda Ilija Balotić izjavi pred generalnim providurom u Kotoru da je spreman da stotinu drobnjačkih porodica preseli na Grahovo, od kojih bi formirao dvije čete po sto boraca, i da će jednom on komandovati, a drugom knez Janko Matijašević. Šta je bilo s ovom porodicom u Drobnjaku, ne zna se.

MACANI u okolini Srebrenice, Skoplju, Kosovu i Metohiji, Glibaćima i Zbjevu porijeklom su od Macana sa Pitomina.

MADŽGALJI su živjeli na Pitominama, selu kod Žabljaka, gdje je krajem 19. vijeka došao Todo Madžgalj iz Vasojevića. Todo je bio krojač i na Pitominama se oženio od Šibalića, gdje je živio do dvadesetih godina 20. vijeka, kada se s porodicom odselio na Nedajno, selo na Pivskoj planini. Na Nedajnom je živio kratko vrijeme, jer se i odatle seli u Crkvičko Polje, gdje su njegovi živjeli do 1945. godine, kada su kao kolonisti odselili u Bačko Dobro Polje, u Bačkoj, gdje i danas žive njegovi potomci.

MAŠIĆI u Bosni su porijeklom od Mašića sa Duži. Ranije su se prezivali Slavujevići, a sadašnje prezime su dobili po nekoj udovici Maši.

MILAŠINOVIĆI u Srbiji, Bosni i u Kolašinu porijeklom su od Milašinovića sa Previša.

MILINKOVIĆI u selu Vreoci, u Šumadijskoj Kolubari, nekada su se, ne tako davno, prezivali Drobnjaci i živjeli su u Dobrinji kod Užičke Požege. Slave Mitrovdan.

MILIĆI su živjeli u selu Uskocima kod Žabljaka i u Žabljaku, gdje su se u drugoj polovini 19. vijeka doselili iz okoline Berana, a tamo su došli iz Stare Crne Gore, iz plemena Bjelica. Iz ovog bratstva je bio poznati planinar i smučar tridesetih godina 20. vijeka Đorđije Milić, zvani Đorđije Lakin nazvan po majci Laki. Njegov brat Vaso poginuo je kao pripadnik NOV-a Jugoslavije 1943. godine. Odselili su se u Pljevlja i Kulu, kao kolonisti 1945. godine. Slave zimski Jovanjdan.

MILOVANOVIĆI u Srbiji su porijeklom od bratstva Cerovića iz Tušinje. Prezime su dobili po Milovanu Ceroviću. Njegov sin Mladen bio je poznati vojvoda, takozvani gospodar Mladen. Bio je predsjednik Karađorđevog Praviteljstvujuščeg sovjeta.

MILOVIĆI su veoma davno živjeli u Skoku, kod Pridvorice, odakle su se iselili u Kuče, gdje neki od njih uzeše prezime Drobnjaci. Iz Kuča su se odselili u okolinu Mojkovca, gdje i danas žive. U Skoku su ostavili traga u nazivu „Milovića ledinci“.

MILOJEVIĆI su živjeli u predjelu između Previša i Petnice, koji se naziva Milojevići. Ne zna se kada su se ni gdje odselili.

MILJANOVIĆI su davno živjeli u Gornjoj Bijeloj, gdje se po njima jedan kraj zove „Miljanovića poljana“.

MIRKOVIĆI u Glisnici kod Pljevalja porijeklom su od Vukovića-Motike iz Motičkog Gaja.

MIRKOVIĆI u selu Pribilovcu kod Stoca, u Hercegovini, kazuju da su se pod tim prezimenom doselili iz Drobnjaka. Slave Svete Vrače.

MIĆOVIĆI u selu Prigradini kod Velimlja porijeklom su od drobnjačkog bratstva Mandića iz Pridvorice. Davno su se odvojili od Mandića i jedno vrijeme su se prezivali Cvijetići. U Prigradinu se doselio Dajica Cvijetić sredinom 18. vijeka. Dajica je imao sina Mića, po kome se njegovi potomci prozovu Mićovići. Slave Đurđevdan, a prislužuju Aranđelovdan.

MOLJEVIĆI u selu Kremna kod Užica i u Bosni, u višegradskom kraju, ogranak su Vukovića sa Dobrih Sela, odakle su se iselili.

MOLJKOVIĆI u Kremnima porijeklom su iz Drobnjaka, odakle su se doselili 1807. godine.

MOTIKE u okolini Sarajeva su porijeklom od Vukovića-Motika iz Motičkog Gaja. Slave Tripunjdan.

MRDACI iz Donjih Stranjana porijeklom su iz Drobnjaka, odakle su se doselili 1850. godine. Mrdaka, koji su porijeklom iz Drobnjaka, ima u Nikšiću.

MRKOVIĆI su živjeli na Gracu u Donjoj Bijeloj, a tu su se doselili iz Rovaca. Ostavili .su traga u nazivima na Gracu-„Mrkovića torina“. Ovo je bratstvo izumrlo u Drobnjaku. Slavili su Aranđelovdan.

MUMINI u selu Crnoj Gori, na Pivskoj planini i oni na Ćurevu u Podrinju, porijeklom su od Čurovića iz Tušinje.

MUSIĆI su živjeli na Žabljaku, gdje su se, početkom 20. vijeka doselili iz Nove Varoši. Bavili su se kovačkim zanatom i bili su poznati i dobri majstori. U Žabljaku su živjeli sve do početka Drugog svjetskog rata, kada se ova porodica listom priključuje jedinicama NOV-a Jugoslavije u borbi protiv okupatora. Murat i Bećo, Sejdovi sinovi, ginu na Pljevljima 1. decembra 1941. godine, kao borci Jezero-šaranskog bataljona. Braća Hajro i Zećir su prvoborci i nosioci Partizanske spomenice 1941. Zećir je proglašen za narodnog heroja Jugoslavije. Musići su islamske vjeroispovijesti, ali su u Žabljaku bili omiljeni i izuzetno cijenjeni i poštovani.

N

 

NEŠKOVIĆI – zna se da je u Paležu živio Jovan Nešković sa sinovima Radovanom i još dvojicom kojima ne znaju imena. Jovan se sa porodicom odselio u Gajtan, a Radovana ostavi da rasproda sve živo, pa da i on dođe kod njih. Kad Radovan rasproda stoku, sav novac prokocka i tako odustane od puta u Gajtan. Poslije izvjesnog vremena Jovanova žena Marija vrati se iz Gajtana u Palež kod svog muža i tako reći na goloj ledini zasnovaše nanovo porodicu i domaćinstvo. Izrodiše tri kćeri i sina Jovana koji, kad odraste, pođe kod svojih stričeva u Gajtan i tamo nastavi da živi. Radovan i Marija su živjeli na Bosači kod svoje kćeri Cale koja je bila udata za Miladina Novosela, gdje su umrli.

NIKITOVIĆI u Srbiji i u Slivlju kod Nevesinja porijeklom su iz Komarnice, od Nikitovića. Ima ih i u okolini Višegrada i u Valjevu. Slave Đurđevdan.

NIKOVIĆI u istoimenom selu na Pivskoj planini, potiču od Trebješana iz Uskoka, odakle se Niko Trebješanin preselio, pa se njegovi potomci i selo koje naseliše prozvaše Nikovići. Najpoznatiji od njih je plemenski kapetan Obren Niković.

NIKOLIĆI u selu Dulići kod Gacka vode porijeklo od bratstva Grbljanovića, koje je nekada živjelo u Drobnjaku, odakle se iselilo u Ozriniće, kod Nikšića, a odatle u mjesto Baljke, kod Bileće. Iz Baljaka Nikola se odseli u Duliće, gdje se njegovi potomci po njemu prozvaše Nikolići.

NIKOLIČIĆI su, prema priči i kazivanjima, živjeli u Tušinji, što se vidi iz toponima „Nikoličića most“ na rijeci Tušinji. Moguće je da su ogranak Cerovića. Knez Jovan Nikoličić se pominje u Povelji bosanskog vezira Kukavice 1612. godine.

NINKOVIĆI u selu Vrbi kod Bileće, kazuju da su prijeklom iz Drobnjaka iz nekog sela iz Jezera. Ima mišljenja da su iz sela Ninkovića kod Žabljaka, koje se po njima tako prozvalo. I naziv „Ninkovića luka“ na lijevoj obali Tare, ispod sela Ninkovića, podsjeća na njih. Slave zimski Jovanjdan.

NOVAKOVIĆI su nekada davno živjeli u Drobnjaku, što se vidi iz naziva „Novakovići“ u Jezerima.

NOVAKOVIĆI u jugoistočnoj Srbiji su od Novakovića koji su nekada živjeli na Kršu, a tu su se doselili u prvoj polovini 19. vijeka iz Zatarja. U Kršu se jedan dio po njima zove „Novakovića ograda“.

NOVOVIĆI u Prenćanima su porijeklom od Vukovića iz Šarana. Od njih se Mile sa porodicom preselio na Žabljak.

NOVOSELI u selu Podjasen porijeklom su iz sela Stranjana. Slave Aranđelovdan. Vjerovatno su rod s Novoselima s Bosače. Na Glasincu ima Novosela i Malovića i porijeklom su od Lekovića iz Đurđevića Tare, odakle se Timotije Leković odselio na Glasinac i naselio novo naselje, po čemu se prozvaše Novoseli; po jednom rođaku koji je bio mali rastom i imao nadimak „Malo“ njegovi se potomci prozvaše Malovići. Njihov brat Milić Novosel se s porodicom preselio s Glasinca u selo Bosaču, kod Žabljaka. Slave Aranđelovdan.

O

OBRADOVIĆI su živjeli u selu Godijelji prije doseljenja bratstva Godijelja. Iseljavali su se pojedinačno, ali se ne zna kuda. Posljednji je ostao Juko, koji je umro početkom 19. vijeka, tako da je ovo bratstvo nestalo u Drobnjaku. Nijesu u srodstvu sa Tepčanima.

OBRADOVIĆI u Baniji, Srbiji, pljevaljskom i bjelopoljskom kraju porijeklom su od Obradovića iz Tepaca.

ORIĆI su nekada živjeli na Barama Sirovačkim, što se vidi iz toponima „Orića pod“ Ne zna se šta je s njima bilo.

OSTOJIĆI, RAKIĆI, RADOVANOVIĆI, MARKOVIĆI, ĐOKIĆI, ĆEVIĆI, PETROVIĆI, MARINKOVIĆI, VASILJEVIĆI, ĐURIĆI, PAVLOVIĆI i MANOJLOVIĆI u zaseoku sela Kržave – Drobnjaci, u Rađevini, doselili su se u prvoj polovini 18. vijeka iz Drobnjaka, dva ili tri njihova pretka od kojih su nastala gore pomenuta bratstva. Slave Lazarevu subotu.

OSTOJIĆI – PUŠONJE živjeli su u selu Bosači kod Žabljaka, gdje su se, u drugoj polovini 19. vijeka, doselili iz Pušanjskog Dola, iz Zatarja, po čemu su ih zvali i „Pušonje“. Ovo bratstvo je za vrijeme austrougarske okupacije masovno pomrlo od španjolice i gladi. Ostatak ovog bratstva se oko 1920. godine odselio u pljevaljski kraj, tako da sada od njih niko ne živi na Bosači. Jedan kraj u selu Bosači zove se „Pušonje“, što podsjeća na njih.

P

PAVIĆEVIĆI u Savincu u opštini Bojnik su porijeklom od Pavićevića – Benedaraća sa Duži, odakle se odselio Miloš Pavićević sa sinovima: Vasilijem, Jovanom, Novom, Vidojem i Savom. Vasilije je poginuo u Balkanskom, a Novo u Prvom svjetskom ratu. Jovan i Vidoje su umrli bez poroda. Sava je bio podoficir; izvršio je samoubistvo. Od Pavićevića u Savincu nema potomstva. Slavili su Savindan.

PAVIĆI su jedno vrijeme živjeli u Šavniku i Žabljaku, gdje su se doselili iz Ozrinića kod Nikšića. U Šavnik se oko 1885. godine doselio Karo Pavić. Starina im je od Koprivica iz Banjana. Od ovog bratstva bili su poznati braća Niko i Andrija Ljubovi, kao istaknuti borci NOR-a 1941-1945. godine. Niko je još 1927. godine bio član Marksističkog kluba, a od 1937. godine je član Partije. Uoči rata bio je profesor u Čačanskoj gimnaziji; organizator je ustanka u čačanskom kraju; bio je politički komesar Ljubićke čete i član Agitpropa Okružnog komiteta za Čačak; komesar Četvrte crnogorske proleterske brigade i instruktor Sreskog komiteta Foča. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. Njegov mlađi brat Andrija, profesor iz Šavnika, aktivni je učesnik trinaestojulskog ustanka, borac u Nikšićkom i Durmitorskom odredu; bio je komandir artiljerijske baterije u Četvrtoj crnogorskoj brigadi i član propagandnog odjeljenja. Sada niko od ovog bratstva ne živi u Šavniku.

PAVLOVIĆI su jedno vrijeme živjeli u Tušinji, gdje se Stojan Pavlović, oko 1853. godine doselio iz Ćureva kod Foče. Turci su ga nagonili da se oženi jednom njihovom djevojkom i da se poturči. On to, naravno, nije htio, već uskoči u Drobnjak. Nešto kasnije on sa svojom četom ode na Ćurevo, ugrabi bulu i povede je na Cetinje, pokrsti je i vjenča se njome. Stojan je bio vješt hajduk i junak, pa je bio i komandir čete u Drobnjačkom bataljonu. Nijesu u srodstvu s Pavlovićima iz Pasjeg Nugla i Seline. Sada od ovog bragstva niko ne živi u Drobnjaku. Slavili su Nikoljdan.

PAVLOVIĆI u okolini Čajetine porijeklom su iz Drobnjaka, odakle su se doselili 1807. godine.

PAVLOVIĆI u selu Dragačevu, u Ibarskom Kolašinu, porijeklom su iz Drobnjaka. Slave Đurđevdan i Ilindan.

PAVLOVIĆI u Pljevljima su porijeklom iz Pasjeg Nugla, odakle je Pavle Ristov, kao učitelj, došao 1920. godine i bio upravnik osnovne škole.

PANDŽE su, prema predanju, živjeli kod Crnog jezera na Durmitoru. Za njih se kazuje da su bili tri brata i da su sva trojica bili vojvode. Bili su izuzetno krupni i razvijeni ljudi i imali su starog slijepog oca. U to davno vrijeme, kako predanje kazuje, počeli su i Turci iz Male Azije prelaziti na Balkansko poluostrvo. Čuju to braća Pandže, pa se počnu spremati, oštreći noževe i sablje, za borbu protiv Turaka. Njihov slijepi otac ih priupita šta to rade; oni mu odgovore kako su neke ,,rđe“, što se zovu Turci, prešli preko mora, pa se spremaju da ih podave i protjeraju natrag odakle su i došli. Otac na to reče da stare knjige kazuju da će ti Turci doći i u ove naše krajeve, pa je bolje da se prištede za svoj kućni prag, a tamo neka se biju oni kojima su Turci već sada na kućnom pragu.

PAPIĆI su se iz sela Petrovići, sa Banjana, doselili na Pošćenje, gdje su neko vrijeme živjeli, da bi se, sredinom 19. vijeka, sinovi Jola Papića odselili u okolinu Kolašina. Sada od pomenutog bratstva niko ne živi u Drobnjaku, pod ovim prezimenom. Od ovog bratstva su Savovići u Komarnici.

PARAUŠIĆI na Glasincu i u Srbiji porijeklom su od Paraušića iz pridvoričkog zaseoka Skoka, odakle su se veoma davno odselili.

PAREĐINE na Romaniji su od Paređina iz Tepaca.

PAŠIĆI i ČOLOVIĆI u Čajetini i Bližoj okolini porijeklom su iz Drobnjaka, odakle su se doselili oko 1832. godine.

PAŠIĆI – ČIČIĆI u Pljevljima porijeklom su od Pašića iz Pašina Polja iz Šarana, odakle su se doselili 1925. godine.

PEDOVIĆI u Zatarju su porijeklom iz Godijelja.

PELJIĆI su nekada živjeli na Pošćenju, što se može vidjeti po toponimima „Peljića krš“ i „Peljića pod”, koji podsjećaju na njih.

PEROVIĆI u selu Prelez, u Ibarskom Kolašinu, porijeklom su Drobnjaci. Prvo su naselili selo Presjeku. U selo Prelez su se doselila četiri brata: Milija, Marko, Mlađo i Milenko. Od Milije su svi Perovići u Prelezu. Markovi potomci su se odselili u Kuršumliju, Mlađovi u Svinjare i Pantinu na Kosovu. I Milenkovi su se iselili. Perovića ima u Rujištu. Slave Đurđevdan.

PERUNIČIĆI i KOVAČEVIĆI u Draglici, u zlatiborskom kraju, došli su iz Drobnjaka 1807. godine.

PETIJEVIĆI u Kruševicama, kod Trebinja porijeklom su od Karadžića iz Petnjice.

PETKOVIĆI su, kako se pretpostavlja na osnovu toponima „Petkovića poda“ na Dobrim Selima, nekada ovdje živjeli. Ne zna se kada su se iselili.

PETROVIĆI – NJEGOŠI na Njegušima vode porijeklo iz Drobnjaka. Još u davna vremena postojalo je predanje da su Petrovići na Njegušima rod sa nekim drobnjačkim porodicama sa kojima su zajedno živjeli još u Bosni, kod Travnika, odakle su se, nakon pada Bosne pod Turke, zajednički doselili na Banjansku visoravan.

Svetozar Tomić u Monografiji Drobnjaci, Beograd 1902. godine, navodi sljedeće:

„Oko sredine 16. vijeka, doselilo se u Drobnjak – pet porodica, povećih zadruga – Vulovići, Đurđići, Kosorići, Tomići i Cerovići, koje su bile međusobno u nekom dalekom srodstvu. Svi slave Đurđevdan. Ove su porodice živjele, sa još jednom, u vrijeme pada Bosne pod Turke (1463. godine), blizu Travnika, odakle su rodom. Odatle zbog turskog nasilja one se odsele u Rudine blizu Nikšića. Tu se nasele i od njih postanu čitava sela: Đurđići su živjeli u Đurđevom Dolu, Tomići u Dukatu, Cerovići u Cerovici, Njeguši pod Njegošem, itd.

Pošto Turci pokore i Hercegovinu, ove se porodice i odatle odsele, neke u Drobnjak a neke na Njeguše. Sve ove porodice i u Drobnjaku i na Njegušima slave Đurđevdan i prislavu Nikoljdan. S tom razlikom što bratstva na Njegušima Herakovići i Raićevići prislužuju Veliku Gospođu, koju su primili od starih Njegušana-starosjedelaca“.

U Kratkoj povjesnici familije Cerovića, od 1463. do 1912. godine, popa Milutina Novičina Cerovića navodi se da su se Petrovići sa Njeguša rođakali s Cerovićima iz Tušinje i da su održavali vrlo prisne rođačke odnose, koje su pri susretima isticali.

Bilo je dosta dilema da li Petrovići sa Njeguša zaista vode porijeklo iz Drobnjaka, sve dok Risto Kovijanić nije razriješio ovu dilemu u svojim cjelima Pomeni crnogorskih plemena u kotorskim spomenicima, I knjiga, Cetinje 1963. godine (str. 43-53), i II knjiga, Titograd 1974. godine (str. 108; 172- 174), u kojima je, na osnovu dokumenata iz Kotorskog arhiva, utvrdio i dokazao da ovo bratstvo zaista vodi porijeklo od Đorđa Bogutovića iz Drobnjaka, koji se, sa svojim sinovima Vukcem, Radinom, Herakom, Pribilom i Ostojom, pominje 1. marta 1399. godine.

Bogutin unuk, a Herakov sin Herak Heraković odselio se iz Drobnjaka na Njeguše. Pominje se i u jednom kotorskom dokumentu iz 1441. godine. Od Heraka do Rada Tomova porodično stablo ide ovim redom: Stijepo Heraković – Luka Heraković – kaluđer Stjepan Heraković – Petar kaluđerov Heraković (od njega se počinju prezivati Petrovići) – Stijepo Petrović – kaluđer Petar Petrović – Šćepan Petrović – vladika Danilo Petrović i brat mu Damjan – Marko Damjanov Petrović – Petar I Petrović i brat mu Tomo (Markovi sinovi) – Rade Tomov (Petar II Petrović Njegoš).

PETROVIĆI su živjeli nekada veoma davno u Drobnjaku, odakle su se iselili u Srbiju, u selo Stanuloviće kod Merdara. Odatle se jedan njihov predak-bratstvenik odselio u selo Stančane kod Pirota, i po mjestu odakle se doselio prozove se Stanulović. Slave Nikoljdan. U Drobnjaku naziv „Petrovića brdo“, kod sela Novakovića, podsjeća na njih.

PETRUŠIĆI u Savincu potiču sa Struga, odakle je došao Sinan Petrušić, gdje se oženio i imao sina Dobrivoja, koji se 1947. godine preselio u Leskovac. Dobrivoje ima sina Milutina čiji potomci žive u Leskovcu i Beogradu; slave Đurđevdan. Petrušića ima u Gajtanu, gdje se 1879. godine, sa Struga doselio Bele Petrušić, pa se njegovi potomci zovu Belevići. Petrušići na Glasincu su porijeklom od Petrušića sa Struga.

PEŠIĆI u Srbiji su od Peša Cerovića, koji se iz Tušinje odselio u prvoj polovini 19. vijeka.

POPADIĆI u Gajtanu porijeklom su sa Struga, odakle se 1879. godine doselio Radovan Popadić.

POPOVIĆI su nekada živjeli u Mokrom, odakle se, prema predanju, posljednji odselio Nikita Popović, ali se ne zna kuda. Ostavili su traga u nazivima „Popovića brijeg“ i „Popovića stup“.

POPOVIĆI u selu Gornje Stranjane kod Prijepolja porijeklom su iz Drobnjaka, odakle su se doselili 1860. godine. slave Đurđevdan.

POPOVIĆI u Gajtanu su porijeklom iz Drobnjaka, odakle su se Novica i Rade doselili 1882. godine.

POPOVIĆI su nekada davno živjeli u selu Palež kod Žabljaka, gdje su izumrli.

POPOVIĆI – KARAMANI su nekada živjeli u selu Palež kod Žabljaka, gdje su se doselili iz Zatarja. Iz Paleža su se odselili u selo Kneževiće, na Pivsku planinu. Slave Nikoljdan.

POROBIĆI u selu Kremna, u zlatiborskom kraju, porijeklom su iz Tepaca, odakle su se doselili rano u 18. vijeku.

POTURACI u selima Orašac i Potkrš u prijepoljskom kraju ne znaju svoje porijeklo. Islamske su vjeroispovijesti. Da li imaju neke veze s porodicom Poturak, koja je nekada živjela u Tepcima, ne znaju.

POTURACI su ogranak bratstva Radulovića. Ranije su se prezivali Paređine i živjeli su u Tepcima. Sada se niko ovim prezimenom ne nalazi u Tepcima. Vjerovatno da ih ima iseljenih.

PRGOMELJE su veoma davno živjeli na Dubrovsku, gdje su ostavili traga u nazivu „Prgomeljsko kućište“. Posljednji od njih odselio se oko 1820. godine, u okolinu Bugojna i Krupe.

PRETOVIĆI su nekada živjeli u Mokrome, što se vidi iz zapisa na psaltiru Cetinjskog manastira, iz koga se vidi da je Jaćim Pretović iz Mokrog, sa sinovima Petrom, Aleksom i Nikolom, prodao zemlju manastiru Bijela. Ovaj zapis potiče iz 1705. do 1735, godine, pa se pretpostavlja da su se u tom vremenu i iselili.

PRODANI – PRODANOVIĆI u Stabnima, u Pivi, vode porijeklo iz Drobnjaka. Naime, Turci su bili zarobili neko momče prilikom napada na Drobnjak, pa ga Tijanići otkupiše i uzeše kod sebe, ožepiše ga i daduše mu nešto zemlje. On uze njihovu krsnu slavu Jovanjdan zimski.

PUŠELJE u Morači su od Pušelja sa Pošćenja.

PUŠIĆI su živjeli u Drobnjaku, što se da zaključiti iz naziva „Pušića Poljana“, na onom dijelu Ivice koji pripada ataru sela Slatine.

R

RABRENI su živjeli u Žabljaku, gdje su se, krajem 19. vijeka, doselili iz Zatarja. Bavili su se ugostiteljstvom i trgovinom. Odselili su se u Pljevlja.

RADANOVIĆI u Konjarniku u opštini Žitorađa potiču od Kršikapa iz Uskoka, odakle se doselio Milan Radovanović-Kršikapa sa sinovima: Milosavom, Ristom i Nikolom koji je mlad umro. Risto je bio oficir i poginuo je u ratu. Milosav Milanov imao je tri sina: Radovana, Aleksu i Milorada koji je poginuo kao mladić. Aleksa se nalazio u zarobljeništvu u Njemačkoj, odakle je otišao u Ameriku. Aleksini i Radovanovi potomci žive u Konjarniku, Nišu i Beogradu. Slave Lučindan.

RADIBRATOVIĆI, JOSIPOVIĆI i MIJAILOVIĆI u selu Rožanstvo su se doselili sa Durmitora.

RADOVANOVIĆI su ogranak Lazarevića sa Previša. Ne zna se kad su se od njih odvojili, ni kad su se odselili. Priča se da su se odselili zajedno s Kotarčevićima.

RADOJEVIĆI u selo Drence, u Gajtanu, porijeklom su iz Drobnjaka, odakle su se braća Marko, Petar, Marinko i Radeta doselili 1879. godine.

RADOSAVLJEVIĆI u Gajtanu porijeklom su iz Drobnjaka, odakle se 1905. godine doselio Obrad.

RADULOVIĆI su nekada živjeli u Šavniku, gdje se oko 1890. godine doselio Đoko Radulović, iz Lješanske nahije. U Šavniku se bavio krojačkim zanatom. Sada od njih nema nikoga u Šavniku. Slavili su Nikoljdan.

RADULOVIĆI ili DROBNJACI, kako ih zovu u selu Velji Brijeg, u Ibarskom Kolašinu, porijeklom su iz Drobnjaka, odakle su se prvo doselili u Staro Selo, u Brdu, pa se spustili u Velji Brijeg, gdje i danas žive. Slave Đurđevdan.

RADULOVIĆI su nekada živjeli u Tepcima. Sada se ovim prezimenom niko ne preziva u Tepcima, već su se razgranali na Badnjare, Džabasane, Joloviće i Paređine – koji se kasnije prozovu Poturaci.

RADULOVIĆI u Glisnici, kod Pljevalja, porijeklom su od Ašana iz Sirovca. Po Radulu Ašaninu su se prozvali Radulovići.

RAILIĆI su nekad živjeli na Pirliktoru. Porijeklo im je iz pljevaljskog kraja, odakle su se na Pirliktor doselili u drugoj polovini 19. vijeka. Od ove porodice je bio poznat Miko Railić, koga su kao komitu ubili Čičići u Šarancima. Od njih sada nema niko na Pirliktoru.

RAJIČEVIĆI u Drencu u opštini Medveđa porijeklom su od Rajičevića iz Šarana, odakle se Bogdan sa sinovima: Ilijom, Perišom, Mijailom i Savom, nakon kratkog boravka u Hercegovini, doselio 1879. godine u Drenca. Ilija je poginuo vrlo mlad, Mijajilo je sa sinom stradao u Prvom svjetskom ratu, Sava se 1923. godine iselio u Đevđeliju, a Periša se sa porodicom 1891. godine preselio u Novo Momčilovo. Periša je imao sedam sinova, od četvorice nema potomstva, jer su mladi pomrli ili nastradali. Periša je umro u logoru u Beču, kao zarobljenik 1917. godine. Od njegovih sinova: Miloša, Vukašina i Luke ima više potomaka koji žive u Novom Momčilovu, Leci, Nišu, Blacu, Beogradu, Bojniku, okolini Požarevca, Makedoniji i drugim mjestima; slave Đurđevdan. Rajičevića ima i u selu Statovac, koji vode porijeklo od Rajičevića iz Šarana.

RAKETIĆI u Kolašinu i u Nikšiću porijeklom su od Raketića sa Dobrih Sela. Ranije su se prezivali Vladojevići, pa su se, po babi Raketi, prozvali Raketići.

RAKIĆI u selu Zupče, u Ibarskom Kolašinu, porijeklom su Drobnjaci. U selo Zupče došli su iz Presjeke u Brnjaku. Slave Đurđevdan.

RAKOVIĆI u Bistrici kod Mojkovca vode porijeklo od Perovića-Kurepa iz Tušinje.

RAONIĆI su živjeli na Slatini, odakle su se, u prvoj polovini 19. vijeka, odselili u Zatarje i u Srbiju.

RAONIĆI u selu Statovac u topličkom kraju, porijeklom su iz Drobnjaka.

RAŠKOVIĆI su davno živjeli i Gornjoj Bijeloj, gdje se po njima jedan kraj zove „Raškovića lijeska“, i na Gracu, gdje su ostavili traga u nazivu „Raškovića torina“.

RVATI su nekada živjeli u Drobnjaku i to onom dijelu Nikšićkog polja koje je nekad pripadalo Drobnjaku. Predanje kazuje da su Rvati imali svog bana, koji se zvao Radan. Njega ubiju Nikšini sinovi, a bratstvo Rvati se preko noći, poslije ovog ubistva, nekud odseli. Njihovu zemlju pritisnu Nikšini sinovi i tada pomjere granicu iz Nikšićkog polja do na Tović.

REBIĆI, ZINDOVIĆI i KURTOVIĆI su nekada živjeli u Košicama pri planini Kravici. Pripovijeda se kako je neka baba u Srbiji pričala da su se sve tri porodice iselile iz Košica zbog bezdrvice. Vjerovatno je to bilo davno, jer danas je ovaj kraj obrastao gustom šumom. Stara kućišta podsjećaju da je tu neko nekada živio.

RONDOVIĆI u Prenćanima su od Rondovića iz Šarana. Od njih su se Vukota, Danilo i Batrić sa porodicama preselili na Žabljak.

ROĆENI u Pljevljima, na Glibaćima, Bršnu kod Nikšića i u Gornjoj Bijeloj kod Šavnika su od Roćena iz Rasove.

RUBEŽIĆI u Krivoj Reci, u zlatiborskom kraju, vode porijeklo od Rubežića iz Sirovca, odakle su se doselili 1832. godine. Rubežića ima u Štitarici kod Mojkovca, gdje se iz Sirovca doselio Vučić 1874. godine.

RUŽIĆI u Užicu su od Steva Ružića, koji se tamo doselio iz Previša, sredinom 19. vijeka.

S

SAMARDŽIĆI u selu Lađevićima, u Bilećkim rudinama, porijeklom su od drobnjačkog bratstva Gredeljevića sa Duži. Prezime Samardžić su dobili po jednom svom bratstveniku koji je pravio samare, pa mu potomke prozvaše Samardžići. Ima ih u Nevesinju i Dabru. Slave Đurđevdan.

SAMARDŽIĆI su živjeli u Žabljaku, gdje se Gojko, s porodicom, doselio 1936. godine, sa Grahova. Došao je po pozivu Stojana Cerovića, kao poznati majstor, radi izgradnje hotela „Durmitor“, na čijoj izgradnji je radio kao poslovođa. Gojko je bio oženjen od bratstva Durković iz Žabljaka i imao je četiri sina: Ljuba, Vasičija-Vaja, Jovana-Joša i Slobodana-Puca. Gojkova porodica je živjela u Žabljaku sve do 1945. godine, kad su se preselili u Pljevlja, radi školovanja djece, a Gojko je ostao da živi i radi na Žabljaku do 1950. godine, kada se i on odselio kod svoje porodice u Pljevlja. Sada niko od ove porodice ne živi na Žabljaku.

SARAVELJE su davno živjeli u Tušinji. Iz jednog zapisa iz manastira Podmalinsko vidi se da je jedan Saravelja 1785. godine bio iguman u ovom manastiru. Od ovog bratstva bili su poznati braća Novak i Stevan u Tušinji. Kad su Turci posjekli vojvodu Rada Cerovića, skadarski vezir Mahmut-paša Bušatlija postavi za vojvodu Novaka Saravelju. Mijat Kotlica, sestrić Rada Cerovića, osumnjiči Novaka za ubistvo Radovo i s četom hajduka udari na Saravelje; Novaka i Stevana ubiju, plijene ih, a porodice im protjeraju preko Tare, gdje im se gubi trag. Vjerovatno su promijenili prezime. Slavili su Đurđevdan.

SENIĆI su vjerovatno živjeli na Malinsku, što se da zaključiti na osnovu jednog zapisa iz 1695. godine, kojim je Janko Senić prodao svoju zemlju manastiru Podmalinsko.

SERATLIĆI u Pljevljima su od Seratlića iz Gornje Bukovice, odakle su se Milivoje i Miro odselili 1922. godine.

SIKIMIĆI – JAKULJICE su jedno vrijeme živjeli u Šavniku. Starinom su iz Nevesinja, odakle je oko 1870. godine došao Todor, kao zanatlija u Šavnik. Sada niko od ovog bratstva ne živi u Šavniku.

SIMIĆEVIĆI u selu Grabnice kod Prijepolja, koji su se tu doselili 1869. godine iz, kako stoji, Kolašina. No, pošto u Kolašinu nema porodica sa ovim prezimenom, moguće je da su se prvo bili naselili u Kolašinu, a odatle prešli u prijepoljski kraj. Ova porodica slavi Nikoljdai. Simićevića ima u selu Visibabe u požeškom kraju, gdje su se u 18. vijeku doselili iz sela Aluge iz Šarana.

SKALINČEVIĆI su živjeli u Komarnici sve do 1912. godine, kada su se iselili u Srbiju.

SKOČKOVIĆI „Skočkovića osoje“ u Mokrom podsjeća na bratstvo Skočkoviće koje je nekada živjelo u Mokrom i veoma davno se nekud odselilo.

Od SLIJEPČEVIĆA iz Samobora su RAŠOVIĆI u selu Bijeljini, kod Nevesinja, i u selu Narevu, kod Sarajeva, BAJOVIĆI u Hercegovini i Bosni i DUKIĆI u Užicu. Dalje, DESPIĆI u Sarajevu su od Rista Slijepčevića, čiji potomci uzeše prezime po nekoj udovici Despi, kod koje se Risto doselio.

SMOLOVIĆI u Poljima i Prošćenju kod Mojkovca porijeklom su iz Jasikovca i Smolovići u Savincu u opštini Bojnik su iz Jasikovca, odakle su se doselili braća: Đorđije, Jovan i Milosav 1889. godine. Od Đorđija i Milosava nema potomstva, a Jovan je imao dva sina: Mitra i Radisava. Mitar nema muških potomaka, a Radisav je imao Raša koji je poginuo u NOR-u i Rajka koji se s porodicom 1945. godine odselio kao kolonista u Srpski Miletić.

SRBLJANOVIĆI u Slavoniji, kod Dalja, u okolini Pljevalja i Pljevljima su od Srbljanovića iz sela Zukve u Drobnjaku.

SRDANOVIĆI u Potpeću kod Pljevalja su od Srdanovića iz Kosorićke Bukovice iz Drobnjaka.

STAKIĆI su živjeli na Dubrovsku do druge polovine 18. vijeka, kada su pomrli od kuge. Ostavili su traga u nazivu „Stakića potkutnjica“.

STANIĆI su nekada živjeli na Pitominama kod Žabljaka. Porijeklom su sa Bobova, odakle se Milivoje Stanić, zvani “Garan”, doselio s porodicom oko 1900. godine, a živio je kod Macana. Imao je sina Mirka, koji se odselio u Ameriku, i tri kćeri koje su bile udate u Daciće u Vrelima, u Ćosoviće u Uskocima i u Kovačeviće u Kovačkoj Dolini. Sada od muških potomaka niko ne živi na Pitominama.

STEVOVIĆI u Novoj Varoši, Sjenici i Priboju su od Steva-Stevana Cerovića, koji se iz Tušinje odselio početkom 16. vijeka.

STRUNJAŠEVIĆI u Krivoj Reci, u užičkom kraju, porijeklom su od Strunjaša iz Timara. Ranije su se prezivali Savići. Doseljeni su 1832. godine.

STRUNJAŠI na Bihoru i Starom Vlahu potiču od Strunjaša iz Timara.

T

TANOVIĆI su živjeli u selu Uskocima kod Žabljaka i u Žabljaku, gdje su se doselili krajem 19. vijeka iz Zatarja, a po nekima iz Nikšića, dok treći kažu iz Hercegovine, iz okoline Trebinja. Za njih se zna da su se odselili u Nikšić i da niko od njih s ovim prezimenom ne živi u Žabljaku ni Uskocima. Toponimi “Tanovića ograda” i “Tanovina” podsjećaju na ovo bratstvo.

TERZIĆI su ogranak bratstva Mandića, od koga su se davno odvojili. Ne zna se šta je s njima bilo, da li su se iselili ili izumrli. Toponimi „Terzići“ u Pridvorici i „Terzića prodo“ u Javorju, u Jezerima, podsjećaju na ovo bratstvo.

TERIĆI su porijeklom sa Brezana iz Pive, a daljnja starina im je iz Muževica i Banjana. Nakon razure Terića na Breznima, Mihailo Terić dovede svog sinčića Sima na Duži, koga ujaci, kad napuni trinaest godina, sklone u Ljevišta radi zaštite. U Ljevištima se odao četovanju sa hajducima Jakšom Gačaninom i braćom Gavrilom i Jovanom Šibalijama. Nosio je po tri toke na prsima, pa su ga zvali Simo Tokalija. Učestvovao je 1806. godine u osvajanju Beograda. Godine 1809. bio je pratilac na megdanu svome pobratimu Jovanu Šibaliji kada je u Starom Vlahu dijelio megdan sa Turanbegovićem. Na ovom megdanu poginu oba; Simo osveti svoga pobratima, ubivši pratioca Turanbegova i ugrabivši oružje Jovanovo, tako da megdan ostane na srpskoj sgrani. Iz Ljevišta se Simo preselio na Seoca u Uskoke, gdje je živio sve do svoje smrti 1845. godine. Simo je imao sina Stanišu, a ovaj Sima, koji se 1889. godine preselio iz Seoca u Polja Kolašinska. Sada od njih niko ne živi u Poljima, već u Prijepolju i Beogradu. Slave Đurđevdan.

TEŠOVIĆI u Nikšiću su od Tešovića sa Godijelja. Ima ih u Savincu, opština Bojnik, gdje se doselila Stanuša, udovica Antonija Tešovića, sa sinovima: Todorom-Purenom, Stankom i Jankom. Puren je imao dva sina. Lala-mlad umro i Mirka koji je poginuo 1941. godine. Ostala su mu četiri sina. Stanko Antonijev je imao sinove: Milutina, Dušana, Dragutina i Milovana. Treći Antonijev sin Janko umro je u logoru kao logoraš za vrijeme Prvog svjetskog rata, a ostali su mu sinovi: Kostadin, Vojislav i Veljko, istaknuti prvoborac NOR-a u Pustoj Reci; poginuo je 1944. godine. U Savincu danas ima samo jedna kuća Tešovića. Ima ih u Bojniku, Leskovcu, Boru, Novom Sadu, Srpskom Miletiću i dr. Slave Tomindan.

TODOROVIĆI u selu Ježevici, na obroncima Maljena, porijeklom su iz Drobnjaka.

TODOROVIĆI su nekad živjeli u Sirovcu, gdje se Mijo, oko 1900. godine, doselio iz Gornje Morače. Sada od njih niko ne živi u Sirovcu.

TOLJEVIĆI su nekada živjeli u Polju Radovića, u Bijeloj, pri planini Kravici, gdje su ostavili traga u nazivu „Toljevo guvno“.

TOMIĆI u Savincu su porijeklom sa Previša, odakle se udovica Maksima Tomića Stoja sa sinom Jeftom doselila 1889. godine. Jefto se u Savincu oženio i imao četiri sina: Ljubana, Ljubomira, Dragoljuba i Maksima. Od Dragoljuba ima četiri sina: Mijata, Stojana, Mila i Miloša čiji potomci žive u Nišu i Despotovcu; slave Nikoljdan.

TOMIĆI u selu Babinama kod Prijepolja, Jablanici, odakle su prešli na Kosovo u okolinu Prištine, dalje u selu Sibnici i Novoj Varoši, koji su kasnije prešli u selo Močioce kod Ivanjice i u Kragujevac, gdje su neki od njih promijenili prezime u Davidović – porijeklom su od Tomića sa Previša. I Tomići po Hercegovini i na Glasincu porijeklom su sa Previša.

TOMOVIĆI su nekada davno, kako predanje kazuje, živjeli u Komarnici, gdje su izumrli. Bili su starinci. Priča se da su njihovu zemlju naslijedili Kasalice. Slavili su Nikoljdan.

TOPALOVIĆI u Pljevljima su od Jakića sa Dobrih Sela.

TOŠIĆI i STOJČIĆI u Donjoj Dobrinji su porijeklom iz Drobnjaka. Istakli su se u Prvom srpskom ustanku.

TOŠIĆI su živjeli u selu Ninkovići, gdje se Petar Tošić 1900. godine doselio iz Čajniča. U Ninkovićima je radio kao kolar. Sada od ove porodice niko ne živi u Ninkovićima. Slavili su Svetog arhiđakona Stevana.

TOŠIĆI su živjeli u Uskocima i Žabljaku, gdje su se doselili krajem 19. vijeka, iz Zatarja. Sada niko od ove porodice ne živi u ovim mjestima, već su se iselili.

TUROVIĆI – VUJAČIĆI u Gajtanu porijeklom su iz uskočkog sela Struga, odakle se 1879. godine odselio Matija Vujačić-Turović sa dva sina: Milošem i Brajanom.

Ć

ĆERANIĆI u Savincu u opštini Bojnik su porijeklom sa Duži i Dubrovska, odakle su se doselila braća od stričeva Rade i Radojica. Rade je imao sina Savu, koji se veoma kratko zadržao u Savincu, odakle se odselio u selo Piskalje u Toplici, gdje i sada žive njegovi potomci. Radojičini sinovi: Neđeljko, Joksim i Božo ostali su u Savincu. Njihovi potomci, osim u Savincu, žive još u Lebanu, Leskovcu, na Kosovu… Ćeranića ima u Donjim Rudinicama, gdje su sa Dubrovska odselili na svoje majčinstvo kod Damjanovića. Slave Savindan.

ĆOSOVIĆI u selu Oštra Stijena na Podjasenu porijeklom su iz Drobnjaka. Islamizovani su, ali ne znaju kada.

ĆOSOVIĆI na Kosanici i Mijakovićima su u rodu sa Ćosovićima iz Uskoka kod Žabljaka; porijeklom su Šaranci.

ĆURČIĆI u Žeičnu, i njihov ogranak NIŠIĆI u Crkvičkom Polju, vode porijeklo od Abazovića sa Pošćenja.

U

UGURSUZI su nekada živjeli na Gracu, odakle se Stojan Ugursuz 1718. godine odselio, ali se ne zna gdje.

USKOKOVIĆI su nekada živjeli u Šavniku, gdje su se, oko 1874. godine, iz Riđana doselili Bogetini sinovi: Pavle, Mitar i Đukan. Starina im je u Pješivcima. Sada niko od njih ne živi u Šavniku.

F

FILIPOVIĆI su nekada davno živjeli na Dužima, odakle su se neznano kad i kud iselili.

C

CVIJIĆI u Loznici su od Cvija Spasaojevića iz sela Vrela, iz Jezera. Po mjestu gdje je živio, Cvija su zvali Cvijo Vrelo. Cvijo se iz Vrela odselio u selo Šivolje kod Foče, a odatle, početkom 19. vijeka, u Loznicu. Njegovi potomci se po njemu prozvaše Cvijići. Od Cvijića je poznat Jovan, najistaknutija ličnost iz oblasti geografije, koji je poznat u naučnom svijetu te oblasti. Osnivač je Srpskog geografskog društva, redovni profesor univerziteta i akademik. Cvijići slave Đurđevdan, aprislužuju Đurđic.

CEROVIĆI u Krivoj Reci, u zlatiborskom kraju, došli su iz Tušinje 1807. godine. Kod njih su nešto kasnije došle i druge porodice Cerovića iz Tušinje, odakle su se Ilija i Arsenije sa porodicama doselili u Novo Momčilovo 1889. godine. Ilija je imao sinove: Vasilija i Nikolu, a Arsenije Tanasija i Andriju. Njihovi potomci sada žive u Novom Momčilovu, Prokuplju, Kragujevcu, Nišu, Beogradu i dr. Svi oni slave Đurđevdan. Cerovića ima u Dobrotiću kod Prokuplja, selu Merovac, Kruševcu, zatim u selu Madžari u Skopskom polju gdje su se doselili 1918. godine; ima ih na Palama i u okolini Rogatice i Višegrada; u pljevaljskom kraju, Pljevljima i Vranešu; Nikšiću, Podgorici, Baru, Užicu, Bačkom Dobrom Polju i drugim mjestima širom naše zemlje.

Č

ČABRINE su nekada živjeli u Gornjoj Bijeloj i ranije su se prezivali Jankovići. Njihov ogranak su Jovanići i Gordijanići.

ČAVIĆI su, pretpostavlja se, nekada živjeli negdje u Drobnjaku, što se može vidjeti iz jednog dokumenta u Kotorskom arhivu, u kome stoji da se Vuk Čavić iz Drobnjaka 1711. godine liječio od rana u Kotoru.

ČAĐEVIĆI u okolini Užica porijeklom su od Kaljevića iz Tepaca.

ČARAPIĆI u Gornjoj Dobrinji su porijeklom iz drobnjačkog sela Miloševića. U Dobrinji su kupili imanje od muslimanske porodice Malopara, zbog čega imaju nadimak Maloparci.

ČVOROVIĆI u selu Šljivansku, pod Ljubišnjom, porijeklom su od Čvorovića iz sela Uskoka, kod Žabljaka, odakle su se oko 1870. godine odselili Šule, Radovan, Sekula i Boško, gdje i danas žive njihovi potomci.

ČIČI – ČIČIĆI u selu Oštra Stijena porijeklom su iz Šaranaca, odakle su se doselili 1937. godine. Slave Đurđevdan.

ČOLOVIĆI u selu Ljutice porijeklom su iz Jezera.

ČOTRIĆI, BANDULIĆI i PAVLOVIĆI u Tršiću su porijeklom iz Petnjice iz Drobnjaka. Otac Ilije Čotrića se zvao Ranko, djed Spasoje, a pradjed Jevto koji je bio stric Vuka Karadžića. Otac Nikole Bandulića-Kondića se zvao Kuzman, a djed Simeun; otac Mihajla Pavlovića se zvao Rado, djed Petar, a predjed Nikola. Svi oni slave Đurđevdan.

ČUROVIĆI u Novom Momčilovu su iz Tušinje, odakle se 1889. godine doselio Mile Čurović sa sinovcima Đurkom i Đorđijem, gdje i danas žive njihovi potomci. Slave Đurđevdan, a prislužuju Nikoljdan. Čurovića ima u selu Zastup, gdje su se doselili 1925. godine, oni slave Lučindan.

DŽAMBASOVIĆI u Bijeloj Reci, u zlatiborskom kraju, porijeklom su od bratstva Džabasan iz Tepaca.

Š

ŠAINI u Crkvičkom Polju, na Pivskoj planini, porijeklom su od Trebješana iz Uskoka. Slave Lučindan.

ŠALIPURI u Golešu kod Priboja kazuju da se njihov predak Zeko pod tim prezimenom doselio iz Drobnjaka. Slave zimski Jovanjdan.

ŠAMŠALI u Sremu kod Žablja i kod Bijelog Polja rod su sa Šamšalima sa Pitomina. Slave začeće Jovana Krstitelja.

ŠARCI su jednov rijeme živjeli na Previšu i u Dobrim Selima, gdje se 1909. godine iz Zatarja doselio Tane sa sinovima: Milom, Mićom i Spasojem. Mićo i Spasoje nešto kasnije pređoše na Dobra Sela. Sada niko od njih ne živi u Drobnjaku; slavili su Lazarevu subotu.

ŠAROVIĆI su nekada davno stanovali na Dubrovsku, odakle su se u nepoznato vrijeme, nekud odselili. Ostavili su traga u nazivu „Šarovića korita“. Nijesu u srodstvu sa Šarovićima iz Komarnice i Virka.

ŠAULIĆI u Spišanu su od Šaulića iz Junča Dola kod Žabljaka, odakle se 1889. godine doselio Krsto Šaulić sa sinovima Milovanom i Milisavom od koga nije bilo potomstva, a Milovan je davno preselio u Beograd, gdje žive njegovi potomci. Šaulićia ima u Lapotincu, koji su se tamo doselili iz Drobnjaka.

ŠEBECI kod Bijelog Polja kazuju da su porijeklom od Cerovića iz Tušinje.

ŠEĆEROVIĆI u Pljevljima su od Jevta Kujundžića sa Previša. Jevto je imao nadimak „Šećer“, pa se njegovi potomci po njemu prozvaše Šećerovići.

ŠIBALIĆI u Valjevu, Kragujevcu, Prijevoru kod Čačka, Gorjanima kod Sevojna, Užicu, Novom Sadu i njegovoj okolini, Subotici, Vrbasu, Bačkom Dobrom Polju, u Hercegovini porijeklom su od Šibalića sa Pitomina.

ŠINDIĆI su živjeli na Pašinoj Vodi, u Jezerima, gdje je 1873. godine došao Jevto iz Pljevalja, kao krčmar. Na Pašinoj Vodi je držao han i bavio se trgovinom. Sada niko od muških potomaka ne živi na Pašinoj Vodi. Slavili su Đurđevdan.

ŠKULETIĆI u selima Bukovcu i Dubi u Pivi, došli su iz Kutnje Njive, a na Kutnju Njivu doselili su iz Pješivaca.

ŠLJIVANČANI u okolini Pljevalja, u selu Šljivansku, potiču od Šljivančana iz sela Šljivanska iz Šarana.

ŠUMLJACI u selu Gojna Gora u požeškom kraju potiču iz Tepaca.

ŠUŠIĆI na Glasincu, Sarajevu i Čačku porijeklom su od Šušića iz Zagulja, odakle su se iselili početkom 19. vijeka.

ŠĆEPOVIĆI su jedno vrijeme živjeli u Šavniku, gdje su 1903. godine došli iz Podgorice. U Šavniku su se bavili trgovinom. Sada od njih niko više ne živi u Drobnjaku; slavili su Mitrovdan.

 

IZVOR: Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo, 1997, priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić

Komentari (42)

Odgovorite

42 komentara

  1. Golić

    Mene zanima jesu li Golići koji slave Djurdjevdan poreklom iz plemena Drobnjaci.

    Jedina informacija koju imam je da mi je poreklo familije iz Crne Gore i da su je napustili i otisli u Bosansku Krajinu da se sklone od odmazde jer su učestvovali u ubistvu nekog age pretpostavljam Smail Age Čengića….Hvala unapred

  2. Kirjejev

    Da li u Drobnjaku postoje još neki Lazovići osim bratstva iz Kutnje njive?

  3. Kujo Novović

    Neuoućeni brkaju pojam pleme Drobnjaci sa Drobnjačkom teritorijom.
    Drobnjačka teritorija zahvata prostor od, po jednima, grobljanske crkve u Nikšiću (pravili je Drobnjaci) do rijeke tare, a po drugima od Lukova do tare. Na tom prostoru žive plemena Drobnjaci, Uskoci i Šaranci. Za Jezerce su suprostavljena mišljenja. Po jednima Jezerci imaju obilježja plemena, a po drugima su to Drobnjački katuni.
    Pozdrav svima koji njeguju svijetlu tradiciju naših predaka.

  4. Dejan

    Vrlo oskudno istrazivanje.posebno su godine problem.veoma povrsno uradjeno da ne upotrijebim grublju rijec.dati sebi za pravo istrazivati plemena i bratstva a samo skupljati informacije iz nekih clanaka je velika hrabrost.ovim se treba mnogo studioznije baviti.

  5. vojislav ananić

    ISELJAVANJE DROBNJAKA NA GLASINAC

    Apstrakt
    Stanovništvo Glasinca čine, uglavnom, naseljenici iz Drobnjaka. Selilo se u 17. vijeku pa sve do 20. vijeka. Talasi iseljavanja su tekli raznim povodima. Dosta ih je bježalo od krvi sa turskim nasilnicima, posebno poslije pobuna i ustanaka. Često su seobe bile zbog međusobne zakrvljenosti. I prenaseljenost je bila čest povod iseljavanja iz Drobnjaka. Iseljavanja su bila grupna, a ređe pojedinačna. Selile su se cijele porodice ili njeni djelovi. Takve porodice su skoro nestajale u Drobnjaku. Iseljavale su se na pusto zemljište. Mnogi su zadržavali isto prezime.
    Ključne riječi. Drobnjak, Glasinac, seoba, ratovi, ustanci, sela, zakrvljenost, osvete, imena, prezimena.

    Granice i geografski položaj Drobnjaka

    Teritorija Drobnjaka zahvata sjeveroistočni dio stare Hercegovine, na istoku između Gornje Morače, na jugu nikšićkog kraja, na zapadu Pive i na sjeveru rijeke Tare. Drobnjak u širem pojmu prostire se na Drobnjačkom koritu ili, kako se u literaturi često ističe, na Drobnjačkoj vali, Niskom Drobnjaku i sl. Prostire se između Ivice, Durmitora, Uskoka i Krnova. Presijecaju ga rječne doline, pobrđa i uvale.
    Jezera čini prostrana visoravan između Durmitora, Sinjajevine, Ivice i Tare. Na nadmorskoj visini su u porosjeku 1450m. Dobila su ime po brojnim jezerima koja su locirana na visoravni i planini Durmitoru.
    Uskoci zahvataju istočni dio Drobnjaka. Kasno su naseljeni izbjeglim stanovništvom iz razurene Trebjese.
    Šaranci su naselili dio Sinjajevine življem iz kolašinske Plane, starinom iz Hercegovine.

    Sastav stanovništva i formiranje plemena Drobnjak

    Najstarije porodice u Drobnjaku koje su se zadržale su Milašinovići ili Pletivine na Previšu; Kurepi u Tušinji, Džukići na Kutnjoj Njivi i Vukovići ili Meteljevići na Dobrim Selima. Ove četiri porodice su se zadržale od onih naseljenika Drobnjaka koji se u literaturi pominju kao ponosnici, koji su prenosili robu Dubrovčanima u Srbiju, a koje su Turci raselili dolaskom u Drobnjak. Njihovi tragovi se čuvaju u grobljima, nadgrobnim spomenicima i nazivima pojedinih sela na Jezerima. Neke od iseljenih porodica pominju se na Glasincu, Posavini, Starom Vlahu, i drugim krajevima.
    Raeseljeni i opustjeli Drobnjak su uočili prenaseljeni Banjani. Odmah sredinom 15. vijeka pokrenule su se pojedine porodice iz Banjana i nikšićkih Rudina prema Drobnjaku i naselili Niski Drobnjak. Nešto kasnije, u prvoj polovini 16. vijeka krenula je i druga grupa porodica u Drobnjak. Tako je Drobnjak naselilo 11 porodica. Kasnije se doseljavaju pojedine porodice iz Potarja, Morače, Rovaca, Pive i drugih krajeva. Jezera su i dalje bila nenaseljena, izuzev što su bili katuni Kriča i Drobnjaka. Drobnjaci su izdizali sa stokom na Jezera i Durmitor ulazeći u sukobe sa Kričima.
    Pleme se umnožavalo tako da je Drobnjačko korito postalo tijesno da prihvati svo stanovništvo. Teži se ka proširivanju. Poslije odluke na Zbornoj glavici na Berišinoj Luci, zaposijedaju Jezera. Tako su vremenom i Jezera, pored katunskih naselja, počela da se naseljavaju, niču po njima kuće i formiraju se sela. To se dogodilo u drugoj polovini 19. vijeka.

    Pravci naseljavanja

    Stanovništvo Drobnjaka se sve više množilo, posebno priraštajem, a i useljavanje je bilo sve češće onih koji su bježali od Turaka. Osjećala se potreba za rasterećenjem prostora, što je rezultat iseljavanja. Svakako da je Drobnjake privlačila rodna Šumadija koja je takođe bila prorijeđena zbog uticaja Turaka.
    Migracije Drobnjaka su išle u pet pravaca, ističe Milan Karanović, i to: preko Potarja i Polimlja prema Starom Vlahu, a odatle dalje prema Podunavlju i Mačvi. Drugi pravac kretanja je prema Bosni, okolini Sarajeva i na Glasinac, što je za nas posebno interesantno. Kretanja su bila i prema Primorju i prema Hercegovini. Malo je bilo iseljavanja prema Staroj Crnoj Gori, Metohiji i Albaniji.
    Iseljavalo se po grupama zavisno od povoda seobama. Najčešće je bilo zbog pritiska Turaka, njihove strahovlade, razura, turčenja, posebno poslije pobune i ratova. Značajan povod je bila glad, nerodne godine, dažbine i stalne pljačke. Nijesu rijetka iseljavanja i zbog krvi sa Turcima. Svi ti uzroci su prorijedili drobnjačko stanovništvo. Posebno su u tim seobama naselili opustjeli Glasinac gdje se popunjavaju sela i niču nova na pogodnim mjestima za život i obradu zemlje.

    Glasinac stanište Drobnjaka

    Malo je starinaca na Glasincu. Preovlađuju naseljenici iz drugih sredina. Doseljenici su zaposjeli nenaseljne i slobodne prostore. Posebno su tamo doseljavali Drobnjaci. Selili su se zbog nemaštine, gladi, prenaseljenosti, sukoba sa Turcima i drugim povodima. Pojedini krajevi Glasinca su opustjeli, posebno pojavom kuge koja ih je uništila. Bilo je i raseljavanja, o čemu su sačuvani podaci, mada su vrlo rijetki.
    Naseljavanje je trajalo od 17. pa sve do početka 20, vijeka. Glasinac je bio pogodan za naseljavanja, posebno što je bio nenaseljen. Među doseljenicima su preovlađivali Drobnjaci, koji čine gro sela. Bilo je porodica koje su se doesljavale na Glasinac, jedno vrijeme se zadržavale, a potom ponovo selile, najčešće u Posavinu. S druge strane, pojedine doseljene porodice vremenom su izumirale, a vrlo ih je malo koje su se vratile u Drobnjak.
    Drobnjačko korito je bilo prenaseljeno, pa su se mnogi iselili na Jezera, gdje su bili dosta surovi uslovi, te su mnogi od njih produživali dalje, između ostalog i na Glasinac. Iseljavanje je trajalo dugo i bilo je masovno.
    Na Glasincu su se javljali predjeli nenaseljeni ili rijetko naseljeni, što je privlačilo doseljenike iz Drobnjaka i drugih krajeva. S druge strane, na mjestima gdje su se zadržavali age i begovi, dovodili su srpski živalj i naseljavali na svoje imanje kao čivčije. Bilo je i onih kojima su davali zemlju na obradu.
    Na Glasincu se pominju prvi doseljenici Bašovići iz Pošćenja u Drobnjaku. Oni su se naselili prvo kod Drine, a potom se pomjeraju na Glasinac. Kneževići iz Miloševića, koji su se zavadili sa nikšićkim Turcima zbog zabrane slave, bili su prisiljeni da se masovno dosele na Glasinac. Naselili su se u selo Sijerce, gdje su kasnije doveli i druge porodice. I Malovići iz Duži masovno su se naseljavali na Glasinac. Međutim, zbog pojave kuge bili su prinđeni da se vrate u Drobnjak, da bi se kasnije ponovo pokrenuli i opet naselili na Glasinac.
    Milan Filipović slikovito piše o kretanjima Dobnjaka. On kaže kad stignu iz Drobnjaka s natovarenim konjima, hranom i drugim stvarima biraju mjesta za prebivališta. Na Glasincu su se zaustavljali u zavjetrinama, ispod drveća po šumama gdje su ponekad ostajali i po mjesec dana dok se konačno ne bi smirili na određenom lokalitetu. Nekad su im age i begovi odvajali dio zemlje i davali na obradu uz obaveze da plaćaju dažbine. Tako su čitluke dobili i neki Malovići, koji su bili oslonac daljim naseljavanjima, savjetovali su doseljenike i davali im uputstva kako da se ponašaju. Predanja kažu da nijesu htjeli da se čitluče, odlazili su i naseljavali se po šumama, krčili i stvarali obradivo zemljište.
    Najmasovnija naseljavanja su bila u 17. i 18. vijeku. Pominje se da se u 17, vijeku jednovremeno doselilo 10 porodica Karadžića, 10 porodica Malovića, 9 porodica Bašovića i mnogo drugih porodica. Masovno su se naseljavali hajduci koji su se svetili Turcima. Naseljenici su podizali kuće i prateće zgrade za domaćinstvo. Age i begovi su se utrkivali ko će imati bolje čitluke, otimali su se o radnu snagu, davali su im lokacije za podizanje kuća i činili druge ustupke, kako bi jedan drugome preotimali radnu snagu.
    Masovno useljavanje je bilo u 18. vijeku poslije ponovne pojave kuge među porodicama. Kuga je posebno harala 1782. g. Tada su naseljavanja bila sve masovnija. Najmasovnije naseljavanje, po kazivanju Milana Filipovića, bilo je 1794. g, kada su Drobnjak ko zna po koji put poharali Turci, porušili škole, crkve i manastire.
    Naseljavanje nije prestalo ni kasnije. Istina, bilo je usporeno. I dalje se selilo po grupama, bratstvima i u drugim skupovima. Jednom prilikom doseljeno je 20 porodica sa 156 članova. U tim seobama najmasovnije je bratstvo Jankovića, a zatim Konjokrade – ukupno 45 kuća: Tomća 16 kuća, Abazovića 14 kuća, Zoranovića 15 kuća. Dakle, najmasovnije iseljavanje je bilo u periodu 1766. do 1805. godine kada je masovno ustao Drobnjak. Sulejman paša Skopljak je pokorio Drobnjak, ugušio ustanak i činio svirepe obračune sa narodom. Mnogi su Drobnjaci obješeni, a 46 ih je otjerano kao roblje.
    Drobnjaci su nastavili naseljavanja 1810. i 1811. g. kada je Drobnjak ponovo poharan i popaljen. Drobnjaci nijesu ni dalje mirovali, odmetali su se i hajdukovali. U međuvremenu su pojedine porodice napuštale sela i išle na Glasinac ili drugdje. Tako se nastavilo i 1812. g. kada se iselilo 150 članova porodica. Kada je na Dobnjak krenuo paša Miljevine, koji je harao, narod je bježao nemilice. Odmetanja i seoba je bilo 1830. i 1835. godine kada je u Drobnjak došao da ih umiri Smail aga Čengić. Poslije pogibije Smail age na Mljetčku 1840. g. u Drobnjaku su nastale nemjerljive osvete. I kasnije 1850. i 1851. g. turska sila pod komandom Ali paše Stočevića zimovala je u Drobnjaku i sprovodila teror. I to je bio povod iseljavanju Drobnjaka, između ostalih i na Glasinac. Po pisanju Milana Filipovića u ovom periodu iselilo se: iz Drobnjaka 1 rod sa 15 kuća, iz Šavnika 1 rod sa 4 kuće, iz Mokroga 1 rod sa 6 kuća, iz Komarnice 1 rod sa 33 kuće, iz Tušinje 2 roda sa 16 kuća, iz Bijele 2 roda sa 15 kuća, iz Uskoka 1 rod sa 1. kućom, iz Pošćenja 1 rod sa 10 kuća, iz Duži 1 rod sa 10 kuća, iz Jezera 1 rod sa 4 kuće, iz Drobnjaka 15 rodova sa 93 kuće. Svega se iz Dobnjaka iselilo na Glasinac 27 rodova sa 207 kuća. Među doseljenicima najviše ih je bilo iz Kosorića. Ali sa starim prezimenom Kosorići nije ostala ni jedna kuća. Oni su se razgranali na Srdanoviće, Nediće i Stojanoviće. Ogranak Srdanovića su Lijovići. Takođe, Glasinac je naselilo dosta Kosovčića, a preovlađivali su Omakalovići i Đurjanovići. Od Omakalovića su Abazovići, Bašovići, Jankovići i Tomići. Njih je 25 kuća. Od Đurjana su Malovići i Memedovići.
    Dugo su u Drobnjaku Kosorići bili ugledno bratstvo, vojvodska kuća kada su u 17. vijeku upravljali Drobnjakom. Prema podacima prvi Kosorić koji se doselio na Glasinac bio je Sava. Njihovo najmasovnije iseljavanje bilo je 1812. g. Masovni rod na Glasincu su bili Konjokrade, koji takođe nijesu sačuvali svoje prezime, izuzev jedne kuće. Od njih su se razgranali Jankovići, Pantovići i Bojovići, i ima ih oko 35 kuća. Oni čuvaju predanja da su istog porijekla. Konjokrade su se doselile iz Komarnice. Od njih su i Pejići, 12 kuća. U Drobnjaku Konjokrada nema. Po jednom predanju oni su od Omakalovića ili Đurjana. I Zoranići su Drobnjaci, ima ih 16 kuća. Naselili su se 1780. godine i više se nijesu pojavljivali u Drobnjaku.
    Pojedine porodice su se savim iselile iz Drobnjaka. Među njima su Baljuše, od roda Miloševića, a doselili su se na Glasinac 1820. g. Za Paraušiće se kaže da su ogranak Mandića iz Drobnjaka. Begovići su na Glasinac doselili, a ranije su se prezivali Strnovići. Šušići su Drobnjaci, ranije su se prezivali Zlatanopojasevići. Sa njima su se doselili i Vemići iz Donje Bukovice. Od njih su se odvojili Grkovići i Bartule. Rod Kovačevića se doselio od Žabljaka. Doseljavali su se u više navrata. U Bijeloj kod Šavnika su živjeli Zorići, koji su se takođe doselili na Glasinac.
    Na Glasincu su oživjela brojna sela koja su bila opustjela, bila su razbijenog tipa, rasturena po lokalitetima pogodnim za život. U selima su živjele brojne porodice: Vulovići, Golijani, Bojanovići, Dobrilovići, Zlatnopojasevići, Zorići, Kovačevići Junčevići, Kalabići, Đurovići, Kneževići, Komarice, Kosanovići, Kurepi, Mandići, Memedovići, Milićevići, Miloševići, Nedići, Vemići, Srdanovići, Smailagići, Paraušići, Petrušići, Pejovići, Radovići, Radonjići, Amovići, Rubežići, Spasojevići, Dajovići, Novoseli, Terići, Terzići, Uskokovići, Čurovići, Purovići Šibalići, Vukovići, Marići, Malovići, Cerovići, Konjokrade, Novakovići, Perovići, Čvorovići i sl.

    Raseljenost drobnjačkih porodica po selima Glasinca

    Prateći literaturu i baveći se svim vidovima saznanja, došlo se do podataka koje prezentiramo. Vjerujemo da ima i nedorečenoga, što će se dopuniti daljim istraživanjima. Poseban doprinos pružio nam je Milan Filipović koji je najtemeljitije istraživao Glasinac. Zanimljiv je njegov podatak da je broj drobnjačkih rodova dostigao 162 sa 804 kuće. Od 200 rodova, koliko ih živi na Glasincu, samo ih je 10 sa 83 kuće starinaca, Muslimana i među njima 1 pravoslavni rod sa 9 kuća.
    Na Glasincu su rasturena brojna sela. Skoro da nema sela u kojima ne žive doseljeni Drobnjaci, njihovi potomci koji su čuvali prezime i uzeli novo, ali porijeklo su sačuvali. Neka od tih sela nabrojićemo, daćemo i njihove stanovnike:
    Đurovići 3 kuće, Batinići, rodom iz Komarnice, 3 kuće, Tomići 4 kuće, Jankovići i Ovačevići po 4 kuće, Šobići 3 kuće, Abazovići 1. kuća. Vulovići i Maričići po 2 kuće. Žive u selu Baltići sa istočne strane brda Puhovice.
    Baltići i Terzići po 1 kuća, Dobrilovići 1 kuća, Pajići 1. kuća, Kovačevići 1. kuća Svi ovi žive u selu Rašac, smještenom na prostranim zaravnima i kosama.
    Borovčani 6 kuća su ogranak roda Žižića doseljenih iz Drobnjaka. Žive u selu Borovac, visoko po padinama brda Borovca.
    Tomići 3 kuće, Ećimovići 5 kuća, Jankovići 6 kuća i Batinići 2 kuće. Žive u selu Donji Odžak, prostrano selo s obje strane rijeke Turbave.
    Vidići, starinom Cerovići, 8 kuća, Zoranići 1 kuća, Pržulje 3 kuće, Borovčani 3 kuće.
    Kovačevići 1 kuća, Subašići 3 kuće. Selo se razvilo po padinama, kosama i bregovima koji čine okvir polja Ograda. Selo se naziva Brajakovići.
    Bojovići sa 7 kuća, Kapovići 1 kuća, Pajići, ogranak Konjokrada, 1 kuća, Konjokrade 1 kuća, Furdilovići 1 kuća, Memedovića iz Dubrovska 1 kuća i Drljevići 1 kuća. Najmasovniji su Bjelobrkovići 9 kuća. Selo je rasuto po kosama i stranama između Luburića polja i Vidića polja. Ukupno selo naseljava 51 kuća.
    Malovića iz Duži 4 kuće, Novosela 5 kuća, Markovića 13 kuća. Naselili su selo Margetiće, koje je locirano na povoljnim pozicijama Reljina brda.
    Bašovića, starinom iz Pošćenja, 9 kuća, Zoranića 3 kuće, Kneževića 1 kuća, Jankovića 2 kuće. Locirani su u selu Kusače. Selo je ispresijecano dolovima i gusto je naseljno.
    Malovića 4 kuće, Kosorića 3 kuće, Šelića, nastalih od Karadžića 3 kuće, Popovića 5 kuća, Pejovića 2 kuće, Zoranića 1 kuća, Abazovića 2 kuće uz malo starosjedilaca naseljavaju selo Sijerci.
    Rod Karadžića 6 kuća, Marića 2 kuće, Popovića 3 kuće, Pržene 5 kuća Naseljavaju selo Smrtiće. Selo je gusto naseljeno. Kuće su podignute po padinama i blagim stranama brda Konostravca.
    Kuće Vukovića 3, Đurovića 7, Jankovića, koji su od Dobrilovića, 3 kuće, Jolovića 1 kuća. Čolovića od Popovića 2 kuće, Mijatovića i Marića 7 kuća, dalje su Jankovića ogranak Konjokrada 3 kuće. Selo se naziva Gazivode, dobro naseljeno sa kućama po padinama Rašetivice.
    Kosorići 6 kuća, Pejanovića 3 kuće, Pajića 3 kuće, Kovačevića 3 kuće Kosjerića 3 kuće, Amovića 6 kuća, rodom sa Mokroga. Naseljavaju selo Čitluk i Radoviće. Sela su rasuta ispod brda Mlađe.
    Karadžići 2 kuće, Pantovići 1 kuća, Abazovići 3 kuće, Šalići 2 kuće, Bojovići 3 kuće i Stanišići 1 kuća naseljavaju Kulu. Sela su razbacana po stranama iznad Polja.
    Zoranići 7 kuća, Patlovići 1 kuća, nasealjaju sela Kozmeroviće. Ostali stanovnici su starosjedioci. Selo se prostitre ispod Borovog brda i Čengića brda.
    Među drobnjačkim naseljnicima su Grčići 5 kuća, koji su porijeklom od Dedejića sa Jezera. Ostali stanovnici sela Nepravdića su starosjedioci, Srbi i Muslimani. Selo je pod Begovićkom planinom, sjeverno do Magarskog i Drinskog brda.
    Popovići 5 kuća, Batinići 4 kuće, Podizići 5 kuća koji su starinom iz Mokroga naseljavaju Prinčiće, selo koje zahvata polje koje se nastavlja na Glasinačko polje, sjeverno je Magarsko polje. U selu pored doseljenih Drobnjaka i drugih doseljenika iz Crne Gore žive i straosjedioci Glasinca.
    Čurovići iz Tušinje 7 kuća i Purovići, koji su od Čurovića, Zekovića 1 kuća. Porodice žive u selu Bjelosavljevići koje se prostire ivicom Glasinačkog polja. Pored drobnjačih naseljenika u selu žive straosjedioci Srbi i Muslimani.
    Abazovići 6 kuća, Jankovića 2 kuće i Vujičića 2 kuće, sa brojnm starosjediocima žive u selu Mrkići koje je razasuto po visokim stranama ispod Romanije.
    Janjića 2 kuće, Šobića, starinom iz Bijele, 2 kuće, Kovačevića 2 kuće. Žive u selu Preljubićima koje je razasuto po zaravnima povoljnim za život. U selu je nešto masovnije muslimansko stanovništvo.
    Malovića 5 kuća. Markovići, doseljenici iz Bijele, 13 kuća, Marića 2 kuće, Golovića 5 kuća, koji su se ranije prezivali Životići, žive u Marketićima, selu ispod Reljina brda.
    Rod Novosela 1 kuća. Babića, doseljenih sa Žabljaka, 1 kuća. Žive u selu Košutici. Selo naseljavaju i drugi naseljenici i starosjedioci.
    Pejanovića 3 kuće, Đurovića 4 kuće, Markovića 2 kuće, Pajića 3 kuće, i drugih naseljenika. Nalaze se u selu Pariževići. Tu su i 3 kuće Pajića, sve ispod brda Mlađe.
    Zorića 1 kuća, Pavlovića 5 kuća, Zoranovića 7 kuća. Žive u selu Kozmetićima. Izuzev doseljenih Drobnjaka, u selu žive starosjedioci srpskog i muslimanskog porijekla.
    Batrovića 8 kuća, Marića 7 kuća, Odovića 1 kuća, žive u selu Ćavarići između Markova i Čengića brda.
    Bajića Odžak naseljavaju Odovići 4 kuće, a ostalo su starosjedioci, srpske i muslimanske porodice. Selo je ispod Bandića brda.

    Zaključak

    Stanovništvo Glasinca čine pretežno iseljenici iz Drobnjaka. Doseljavanje je vršeno u 17. 18. i 19. vijeku, kao i početkom dvadesetog vijeka. Iz Drobnjaka se iseljavalo raznim povodima. Dosta ih se na Glasinac iselilo bježanjem od turskih nasrtaja na imanja i porodice, posebno poslije pobuna i ustanaka. Često se selilo zbog krvi, bilo da su se međusobno ubijali ili su se obračunavali sa Turcima. I prenaseljenost je bila čest povod seljenju. Glasinac je bio nenaseljen, pust, zbog pojave kuge i prisilnog iseljavanja srpskog življa, a selili su se i Muslimani.
    Naseljavanje na Glasinac je bilo grupno po porodicama ili pojedinačno. Dosta porodica se kratko zadržavalo na Glasincu i produživali su u Posavinu. Naseljavali su se na pustom zemljištu, uzimali od Muslimana zemlju na zakup ili su se naseljavali na čitluke. Stvarali su brojna sela koja su ostala da se nazivaju kako su ih doseljenici imenovali. Porodice su zadržavale stara prezimena ili su uzimale nova, najčešće po nekom pretku koji ih je doveo na Glasinac.

    Literatura:

    Milenko Filipović, Glasinac antropo geografsko-etnološke odlike, Beograd 1950.
    Risto Čajkanović, Glasinac, Bosansaka vila, Sarajevo 1888.
    Milan Karanović, Iseljavanje Drobnjaka, Sarajevo
    Jovan Cvijić, Balkansko poluostrvo, Beograd 1978.
    Đ. Stratimirović, Opis sela Glasinca, Zemaljski muzej, Beograd

    Đorđije Ostojić

    IZVOR: Fondacija Vukove zadužbine, Žabljak – Šavnik – Plužine, “NA IZVORU VUKOVA JEZIKA”, Zbornik radova sa VII naučnog skupa, Žabljak, 30-31. jul 2012.

    Odabrao i priredio: Vojislav Ananić

    • Purovic Momčilo Nikšić Crna gora

      Purovići u Glasincu nijesu od Čurovića i Drobnjaka nego od nas Purovića iz Golije
      Oni su zbog krvne osvete iz Golije Nikśićke iselili u Uskoke Drobnjačke oklen su kasnije sa Čurovićima i Zekovićima odselili na Glasinac
      Molijo bih vas ako može neko od ovih Purovića sa Glasinca da mi se javi
      Momčilo Purović Nikšić Crna Gora

      • Momcilo Purovic niksic crna gora

        Momčilo Purović Nikšić Crna Gora,
        Osim Purovića iz Golije na Glasincu su otišli Golijanin Bjelica Mumović i Đorojević
        Đorojevići i Mumovići su iz Duge Golinske u narodu i pjesmama opjevane kao
        Duga Krvava
        Još jednom bih zamolijo nekog od ovih Purovića sa Glasinca ako ima ko od potomaka da se javi
        Ili neko ko ovo pročita a zna nekoga od njih da ih obavijesti da ih tražimo i da se jave

        • Momčilo Purović Nikšić Crna Gora

          Purovići su potomci Vlastelinske porodice Stanjević odnosno Orlović
          Prvi Purović pod tim prezimenom koi se pominje u epskim pjesmama je
          Jakov Purović u pjesmi
          BOJ MEĆIKUĆIĆA SA BRĐANIMA 1792 GODINE
          ODLOMAK IZ TE PJESME

          MA JE STRAŽA VOJSKU OPAZILA
          OD CRNACAH PUROVIĆ JAKOVE
          PUŠKU MEĆE KOJE JUNAK VIKA
          NJEGA ZAČU MARTINIĆKA STRAŽA
          PUŠO MININ SA DVANAES DRUGAH

          • Momčilo Purović Nikšić Crna Gora

            Purovići koi su bili naseljeni u Glasinac preselili su se na Pale Republika Srpska od njih je Miljan Purović igrač FK Romanija sa Pala sa koima smo mi u kontaktu
            Od njih je i Živko Purović jedinak u oca i majke borac Romanijsko Sarajevskog Korpusa Vojske Republike Srpske
            Poginuo 1995 za vrijeme NATO Bombardovanja položaja Vojske Republike Srpske

    • Dragan

      Amovići žive i danas na Glasincu. Znaju svoje Drobnjačko poreklo. Posle 2.sv. rata i u ratovima ’90-tih, došlo je do raseljavanja dela porodice, širom sveta.

  6. vojislav ananić

    JEDAN OSVRT NA PISANJE TOMIĆA I LUBURIĆA O STRUKTURI NAJSTARIJEG STANOVNIŠTVA U DROBNJAKU

    Ko se na bilo koji način dotiče prošlosti Drobnjaka – dva autora su nezaobilazna: Svetozar Tomić i Andrija Luburić. Obojica su bili saradnici Jovana Cvijića i po njegovom nalogu, i uz njegov lični nadzor, istraživali su prošlost Drobnjaka, svaki na svoj način. Tomić je prvenstveno široko obrazovan i angažovan nacionalni radnik i političar. Ali, bavio se i etnografskim karakteristikama i prošlošću zavičajnog Drobnjaka, a kasnije i drugih srpskih plemena i oblasti. Već na početku karijere Tomić istražuje rodni kraj i 1902. godine objavljuje svoje poznato djelo „Drobnjak – antropogeografska ispitivanja“. Istraživanje Drobnjaka nastavlja pred kraj života, ali će rezultati tih istraživanja ostati neobjavljeni u njegovoj zaostavštini. Andrija Luburić se dugo godina bavio prošlošću hercegovačkih i crnogorskih krajeva, a najviše se posvetio Drobnjaku. Mada se istraživanjem Drobnjaka počeo baviti odmah poslije Balkanskih ratova, Luburić je svoje najznačajnije djelo „Drobnjaci – pleme u Hercegovini“ objavio tek 1930. godine.
    U ovom prilogu razmotrićemo šta su ova dvojica poznatih autora pisala o porijeklu najstarijeg stanovništva u Drobnjaku, uz poseban osvrt na vrijeme formiranja toga poznatog hercegovačkog i crnogorskog plemena.
    Pozivajući se na predanje „koje se svuda po Drobnjaku jednako priča“, Svetozar Tomić kaže da se „početkom XVI vijeka doselilo u Drobnjak pet povećih porodičnih zadruga iz Banjana, koje su među sobom bile u nekom dalekom srodstvu. To svedoči jedna ista slava. To su porodice: Vulovići, Đurđići, Kosorići, Tomići i Cerovići. Nu, ove porodice nisu starosedeoci ni Rudina, nego su se i tu doselile iz Bosne… Posle dolaska tih pet porodica, pleme se počelo sve više i više namnožavati, nešto priraštajem, a mnogo više doseljavanjem…“ Zatim Tomić kaže da je druga grupa porodica po doseljenju nešto mlađa od onih prvih, a to su: Karadžići, koji su po njemu stigli iz Banjana ili Vasojevića, Abazovići i Jakšići, opet iz Banjana, kasnije stižu Kalabići, takođe iz Banjana, i na kraju Pejanovići iz Crmnice. „Od ovih deset porodica, može se sa puno uverenja reći da je postalo celo današnje drobnjačko stanovništvo“, zaključuje na kraju Svetozar Tomić.
    A ko su starinci prema Tomiću? S tim u vezi on kaže: „Kako je Drobnjak mesto planinsko, a još sa sviju strana zatvoreno planinskim vencima, koji su zimi neprohodni, to o nj se niko nije otimao, pa možda nije bilo ni naseljeno ili ako je bilo vrlo slabo do doseljenja današnjeg stanovništva. Zna se samo da su neki Kriči- Kričkovi držali Jezera do Pometenika na Ivici, a odatle do Krnova, Korito Drobnjačko slabo je bilo naseljeno. Tu se pominju krajem 14. veka Drobnjaci, ponosnici, koji su na konjima prenosili robu-espap dubrovačkih trgovaca u Srbiju. Po planinama pak Drobnjačkim: Ivici i Durmitoru bili su banjski katuni, kud su Banjani svakog leta izdizali… Stalnog stanovništva nije bilo do samo četiri kuće u celom Drobnjaku, kada su se preci današnjih Drobnjaka doselili. Te su porodice Milašinovići na Previšu, Džukići na Kutnjoj Njivi, Kurepi u Tušini i Vukovići-Moljevići na Dobrim Selima…“
    Luburić prihvata Tomićeve teze o naseljavanju i te novopridošle stanovnike, koji su po Tomiću počeli stizati na područje potonjeg Drobnjaka početkom 16. vijeka, naziva plemenom Novljani. Međutim, obilazeći teren nailazi na porodična predanja starijih drobnjačkih bratstava, te tako dolazi do zaključka da veliki broj njegovih sagovornika veže svoju porodičnu tradiciju za vrijeme prije Kosova, a neki čak i za vrijeme prve srpske države Zete. Pošto se i dalje čvrsto drži Tomićeve tvrdnje da su najstariji naseljenici Drobnjaka Cerovići, Kosorići, Tomići i drugi, Luburić – da bi u najstarije stanovnike Drobnjaka uklopio i ostala stara bratstva – izvodi zaključak da su Novljani došli mnogo ranije, čak u VIII vijeku. Tako je nastala njegova teorija da su Drobnjaci u stvari Novljani, koji su se kao pleme formirali negdje u Bosni. Ovu Luburićevu tvrdnju citiraju, pored pisaca porodičnih rodoslova, i ozbiljniji autori koji se u svojim djelima dotiču istorije Drobnjaka, istina najčešće sporadično.
    Prosto je nevjerovatno da sa ovom istorijskom zabludom gotovo niko nije polemisao iako je Luburićevo djelo „Drobnjaci – pleme u Hercegovini“ izašlo iz štampe prije više od 80 godina. Tek u novije vrijeme to je učinio Bogumil Hrabak. Osnovno pitanje koje se postavlja jeste: Šta je bilo na području Drobnjaka do XVI vijeka i kako se formirala etnička baza plemena?
    Ova oblast je bila naseljena još u praistorijsko doba, a brojni tumuli o tome svjedoče. Njih ima u selima Previšu, Dubrovsku, Pošćenju, Pridvorici. Gradina Gavrilova greda, nedaliko od sela Kosorića, predstavlja jedno od najznačajnijih praistorijskih gradina, koju stručnjaci vezuju za bronzano doba. O boravku Rimljana na ovim prostorima takođe ima raznih tragova, ostataka u spomencima i toponimima. Najznačajniji spomenik je most na rijeci Bukovici u Šavniku, za koji se vjeruje da je iz rimskog doba. Kriči su potomci nekog ilirskog plemena koje je tada naseljavalo područje današnjeg Drobnjaka. Slovenski doseljenici počeli su da stižu u ove krajeve još u VIII ili IX vijeku, i to prvo u kanjone rijeka u slivu Komarnice i Bukovice, potiskujući starosjedioce prema sjeveru. O sukobu između starosjedilaca Kriča i doseljenika u narodu su ostale mnoge legende. Ne zna se vremenski koliko su ti okršaji trajali, ali su se Kriči postepeno povlačili prema planinskom platou Sinjavine i dalje prema rijeci Tari da bi vremenom skroz nestali: dio se odselio preko Tare, a dio se svakako asimilovao.
    Poznato je da su u ranom srednjem vijeku Vlasi – stočari napuštali područja Makedonije, Raške i Kosova i kretali se prema današnjoj Hercegovini bježeći od feudalizacije, koja njihovom načinu života nije pogodovala. U planini Vojniku i danas ima toponim Vlaška kućišta, a u planini Studenoj nalazi se katun Boban, što ukazuje na tragove tih ranih stočara na području Drobnjaka. Silaskom bosanske države prema moru u doba Tvrtka Prvog, u drugoj polovini XIV vijeka, pokreće se i narod iz Bosne prema krajevima današnje Hercegovine, Crne Gore i Dalmacije. To se posebno postiče u doba vladavine Kosača, kada se politički zaokružuje teritorija Hercegovine, koje danas označavamo kao Stara Hercegovina. Ojačano ovim migracijama, slovensko stanovništvo na području današnjeg Drobnjaka uspjeće da konačno potisne starosjedioce Kriče preko rijeke Tare. To se zbiva prije Kosovske bitke, na kojoj Drobnjaci, prema predanju, učestvuju pod komandom vojvode Đurjana Kosovčića u odredu bosanskog vojvode Vlatka Vukovića.
    Danas je dobro je poznato da su se plemena u Hercegovini i Crnoj Gori konačno formirala tokom prvih vjekova turske vladavine. Stoga je i priča o Novljanima kao plemenu iz VIII vijeka apsurdna. Još je Konstantin Jireček iznio trvrdnju da su plemena nastajala od više katuna, a katuni su bili društveno-ekonomske skupine stočarskog stanovništva, različite brojnosti, najčešće rodbinski povezane. Kada su drobnjački katuni izvojevali pobjedu nad Kričima i potisli ih preko Tare, oni su zauzeli teritoriju Jezera i Sinjavinu. Pošto su obezbijedili velike pašnjake i sjenokose za svoja stada, tj. prostor za ljetne boravište, mogli su se ustaliliti u kanjonima Komarnice i Tare, gdje su zasnovali svoja zimska staništa. Zaokružena prirodna cjelina Drobnjačke vale okupila je više katuna, koji su se naslanjali jedni na drugi stvarajući prisne odnose. Tako su se postepeno stapali u jednu širu zajednicu – pleme, kako će se takva zajednica kasnije nazvati.
    Prvo pominjanje imena Drobnjaka potiče iz 1285. godine . Moguće je da su Drobnjaci jedno od prvih zaokruženih plemena u Istočnoj Hercegovini, a možda i šire. Oni su imali još jednu značajnu predispoziciju za formiranje plemena: nalazili su se na glavnom karavanskom putu koji je vodio od Dubrovnika, Trebinja i Nikšića, odnosno Kotora i Risna, prema dolini Lima i dalje prema Raškoj, Skoplju i Carigradu. Na području od Primorja do Lima (manastira Mileševe) drobnjački kramari su bili glavni organizatori karavanskog prevoza („ponosa“) robe. Oni su preuzimali velike pošiljke robe, najviše iz Dubrovnika, a članovi njihovih katunskih zajednica bili su glavni „ponosnici“, odnosno pratioci karavana. Dionica puta od Nikšića do Mileševe bila je najteža na cijelom karavanskom putu jer trebalo je savladati kanjone Komarnice i Tare, te snjegopadne visoravni Krnovo, Jezera i Sinjavinu. To je bio veoma rizičan, odgovaran, ali i unosan posao, tako da se značajan broj drobnjačkij „ponosnika“ i kramara bogatio i vezivao za ovu vrstu posla, a samim tim i za ovo područje. Svjedočanstva o životu iz tog vremena nesumljivo predstavljaju nekropole, stećci kod crkve u selu Pošćenju i u selima Zukva, Bare Žugića, Novakovići i na katunu Studena.
    Smatram da se ovdje krije i nastanak imena Drobnjak. Od grčke riječi dromos („put“) nastala je vlastita imenica Dromnjak, sa značenjem „putovođa“, „onaj koji se bavi putovanjem kao svojom profesijom“.
    Interesantno je poslušati šta kaže predanje koje je sačuvano kod većine starih drobnjačkih porodica. Stara porodica Srbljanović sa Zukve, seoceta nad kanjonom Bukovice, čuva u svom porodičnom predanju priču da je neki njihov daleki predak „zaslužio povelju kralja Vukašina kojom je postao gospodar velikog imanja što se prostiralo od rijeke Bukovice do Smoljana u vrh Sinjavine“ Ova legenda ima osnova kada se zna da je Marička bitka omela kralja Vukašina da zajedno sa Đurđem Balšićem napadne Nikolu Altomanovića upravo sa drobnjačke strane. Na ovu priču naslanjaju se predanja u porodicama Strunjaš i Tomić iz Timara, koje su ogranci Srbljanovića. Pišući o svom bratstvu, Dragutin Strunjaš kaže da su njihovi preci Savići bili veliko bratstvo i da su zauzeli Sinjavinu od Kriča; bavili su se stočarstvom i bili zaštitnici trgovačkih karavana kod vojvode Momčila, koji je držao prelaz na Tari ispod Piliktora. Kod porodice Tomić iz Timara, čiji su korijeni takođe vezani za Saviće, čuva se predanje da su „sa devet sabalja bili u Kosovskoj bici“ Potvrda da se ovdje radi o starom bratstvu jeste i velika nekropola stećaka u selu Zukvi, matičnom selu ovih Tomića. Batrić Badnjar u knjizi „Barnjarsko predanje“ bilježi pretkosovske događaje sačuvane u priči te stare porodice iz Tepaca.
    Na Pošćenju, Dužima ili kod iseljenih Kosovčića u Samoboru jednako se čuje priča o vojvodi Đurjanu, koji je vodio Drobnjake u Kosovski boj. On je u povratku doveo lijepu Grlicu, udovu kosovskog junaka Musića Stevana, za svog ostarjelog brata Joka. Kod pošćenjske crkve, koja je bila vjekovima saborni hram za drobnjačko pleme, nalazi se bogata nekropola stećaka. Očito je da su na tom mjestu sahranjivane plemenske starješine još prije dolaska Turaka.
    Tvrdnja Svetozara Tomića da je Drobnjak do XVI vijeka bio samo sporadično naseljen – neodrživa je. Tomićevu tvrdnju, pored svega navedenog, demantuje i turski katastarski popis (defter) Hercegovačkog sandžaka iz 1477. godine. Prema tom defteru u nahiji Komarnica bilo 18 džemata (a to su zapravo katuni) sa 641 domaćinstvom. U njemu se za nahiju Komarnica još kaže da je „drže je vojnuci“ To znači da su Drobnjaci u novoj državi imali status rezervnog vojnog sastava, koji je u slučaju novih ratnih pohoda imao obavezu da ide u rat.
    Turci su nastajali da što više slobodnih i mobilnih stočarskih zajednica vežu za zemlju gdjegod je bilo uslova za zemljoradnju, naročito u opustošenim oblastima. Tako su stvarani timari – posjedi turskih spahija, na kojima je raja davala dažbine u naturi (poljoprivrednim proizvodima). Spahije su činile okosnicu turske vojske, i to konjice, koja im je bila neophodna za nova osvajanja i održavanje skoro zauzetih teritorija. Kada su zagospodarili našim prostorima, Turci su vidjeli da je, s obzirom na prirodne mogućnosti, Drobnjak nedovoljno naseljen i nastoje da ga što više nasele novim stanovništvom. Tada nastaje masovnije doseljavanje u Drobnjak. To je ona seoba na početku XVI vijeka koju pominje Svetozar Tomić. Zapravo, doseljenici su tada planski naseljeni, najviše na rubovima plemena, gdje je tada bilo slobodnog prostora.
    Luburićeva tvrdnja da „Novljani i danas čine u Drobnjaku skoro polovinu celokupnog stanovništva“, te da „sada u Drobnjaku ima 112 novljanskih porodica (rodova)“, koje „broje 1.022 kuće“,zaslužuje da bude temeljno preispitana. Pođimo prvo od Kosorića, kojih danas nema u Drobnjaku. Njihovi potomci se danas prezivaju Srdanovići, Nedići ili Stojanovići-Lijovići. Cerovići se u Drobnjaku nijesu dijelili, ostali su jedinstveni i jedno od najbrojnijih bratstava. Bratstvo Tomića čine, pored matične porodice, u Drobnjaku još: Seratlići, Jegdići i Đedovići. Od Vulovića, kojih danas ima samo jedna kuća, potiču sljedeće porodice: Šćepanovići, Zorići, Kekići, Jeftići, Šobići, Gujići, Begovići, Gordijanići, Jovanići, Đerkovići i Žugići. Đurđići su se razgranali na Krstajiće, Kasalice, Janjiće, Andesiliće, Gogiće, Lasice, Šaroviće i Jankoviće. To je danas brojno stanovništvo, ali ne više od 29 prezimena.
    Da vidimo ko su danas potomci starosjedilaca, onih koje su Novljani zatekli u Drobnjaku, a koje Luburić takođe svrstava u Novljane. Pođimo od najbrojnijih – od Kosovčića. Njih je 27 prezimena u bratstvu počev od Abazovića, Grbovića, Malovića, Ćeranića, Vilotijevića. Matična su im sela Pošćenje i Duži, a žive još na Dubrovsku, Boanu, Žabljaku, Vrtoč Polju, Pošćenskom Kraju i Motičkom Gaju. Na Dužima su još starosjedilačke porodice Džukići, Lalići i Drinčići, a na Dubrovsku Đurđići-Ćutovići.
    U Pridvorici je nekada živjelo bratstvo Mandić. To prezime danas niko ne koristi, a njihovo brojno potomstvo čine sljedeće porodice: Jaukovići, Paraušići, Delići, Šaulići, Jakšići, Ostojići, Durkovići i Danilovići. Pored matičnog sela Pridvorice, žive širom Drobnjaka, u Komarnici, Bukovici, Junča Dolu, Vrelima i Zarudinovači.
    U Bijeloj je nekada živjelo bratstvo Miloševići. Oni su naseljavali Donju Bijelu, odnosno selo Miloševiće. Od njih su Kneževići (jedino oni danas žive na ognjištu predaka), Radovići (žive takođe u Donjoj Bijeloj), Ilići, Đurovići, Čupići, Jakići i Vemići. Prema porodičnom predanju u starosjedilačke porodice u Bijeloj spada i porodica Vućić.
    U Previšu od starih porodica žive Milašinovići i Kujundžići. Ogranak Kujundžića su Ružići.
    U Komarnici su od starog bratstva Milutinovića-Nikitovići, a na Jezerima živi njihova grana Kavedžići. Od Milutinovića je i porodica Motike, odnosno Vukovići koji su danas nastanjeni u Motičkom Gaju.
    U Tušinji od davnina živi porodica Kurep-Perović. Starosjedilačke porodice su takođe Čurovići i Đurišići.
    Smolovići i Petrušići pripadaju jednom bratstvu. Smolovići su ostali u matičnom selu Slatini. Petrušići danas žive na Seocima i Strugu. Trebalo bi da su starosjedioci, mada oni svoje porijeklo vezuju za kasnije uskočko doseljavanje.
    Dedejići su starinci koji su naseljavali selo Dobrilovinu. Početkom XIX vijeka oni su se popeli na Jezersku površ, na sjeverozapadni dio prema rijeci Tari. Danas su oni, kao matično bratstvo, u zaseocima Zauglini i Ramovom Ždrijelu, a njihovi su ogranci Raonići, Kalpačine i Blagojevići u Vrelima. Od ove porodice su i Jelići, koji žive na Barama, kao i Mikići koji su u Sirovcu, a i Španjevići u Paležu kod Žabljaka.
    Na Zukvi je od davnina živjela porodica Srbljanović, koja je sredinom XX vijeka polako nestala iz Drobnjaka. Ogranci te porodice jesu Tomići iz Timara, Strunjaši, Sarići i Usovići.
    Na Slatini su Kandići, koji prema slavi i preslavi takođe pripadaju starincima, a prema predanju potiču od odive Srbljanovića.
    Na Mljetičku ili Zagulju, kako se nekad zvalo to selo, živjelo je bratstvo Zlatnopojasevići. Njihovi potomci su Šušići, koji tu i danas ili u Bukovici žive. U Šarancima su od njih Šljivančani, Jegdići, Kekeri, Vukićevići i Bulići.
    Na Mokrom je nekada živjelo bratstvo Kalabići. Njihovi potomci su danas Poleksići, Piletići, Radonjići i Kitaljevići.
    Selo Tepca je od davnina bilo naseljeno. Postoji predanje da su oni živjeli na području današnjih sela Ninkovića i Vrela, gdje je bio legendarni Momčilov grad, na samom ulazu u kanjon Tare ispod planine Pirlitora. Tu je bila i važna postaja na karavanskom putu koji je išao od Primorja, pa preko Tare ka Pljevljima i Raškoj. Dolaskom Turaka srpsko stanovništvo se postepeno povlačilo u kanjon rijeke Tare formirajući današnje selo Tepca. To su današnje porodice Badnjari (i njihovi ogranci Jolovići, Džabasani i Poturakovići), Ninkovići (to su porodice Obradovići, Petkovići, Božovići, Milićevići), zatim staro bratstvo Beovljani, od kojih su današnji Lauševići, Ćetkovići, Vujičići, Marići, Golubovići i Jovovići. Ukupno 15 današnjih tepačkih porodica potomci su starosjedilaca, što čini većinu tog sela.
    U to vrijeme bila su vjerovatno naseljena i sva današnja sela u kanjonima rijeka: Petnjica, Sirovac, Kosorići, Krnja Jela, Brajkovača, Vrela, ali su njihovi stanovnici iz tog vremena nestali, odselili se u toku vjekova koji su uslijedili. Na njihovo mjesto došli su drugi: u Petnjicu su stigli Karadžići, u Sirovac Uskoci, u Vrela Jakšići iz Pridvorice, u Krnju Jelu Moračani, a u Brajkovači Kriče će zamijeniti Šaranci.
    Danas je to ukupno 97 bratstava ili porodica koje imaju starosjedilačko porijeklo.
    Šta je zapravo starosjedilačko porijeklo? Ono se vezuje za stanovništvo koje je na području Drobnjaka postojalo i prije Kosovskog boja, a u svakom slučaju prije dolaska Turaka. To su potomci onih katunskih zajednica od kojih se formiralo jezgro drobnjačkog plemena.
    Turski defter Herecegovačkog sandžaka iz 1477. godine predstavlja nedvosmislenu potvrdu brojnosti tog stanovništva u nahiji Komarnici, koja se podudara sa područjem potonjeg plemena Drobnjaka. Na osnovu postojećih naziva i usmene tradicije danas možemo identifikovati neka naselja iz navedenog turskog deftera. Komarnica se u defteru pominje kao zimsko stanište pet katuna. Vjerovatno su to današnja sela u Drobnjačkoj Vali: Pošćenje, Pridvorica, Petnjica, Previš i selo Komarnica. Zajelje iz deftera vjerovatno je Zagulje, današnje selo Mljetičak. Podpećine iz deftera možda su današnja Tepca. Tara iz deftera vjerovatno je današnja Dobrilovina. Bijela i Bukovica iz deftera sigurno su današnja naselja sa istim imenom. Poljana iz deftera možda su današnja naselja Kosorići ili Slatina. Na osnovu toga da se zaključiti da je područje današnjeg Drobnjaka – od Krnova, rijeke Komarnice i njenih pritka pa do rijeke Tare – bilo naseljeno. Prema rasporedu džemata (katuna) u navedenom defteru da se zaključiti da su stalna naselja ovog stočarskog stanovništva bila u Drobnjačkoj Vali, u kanjonima pritoka rijeke Pive i u kanjonu Tare, dok su mu ljetna staništa na visoravni Jezera, Studenoj i Loli. Ti stanovnici nahije Komarnica mogu se, sa današnjeg gledišta, smatrati osnivačima drobnjačkog plemena, a njihovi potomci mogu se smatrati starosjediocima u plemenu.
    O Drobnjacima kao vojnicima koji ratuju u turskoj vojsci već početkom XVI vijeka na ratištima u Aziji ima potvrda i u predanju porodica iz sela Pošćenja i Duži, potomaka Kosovčića, kao i kod njihovih iseljenih srodnika u selu Samoboru kod Gacka. Legendu je zapisao Miloš Slijepčević u svojoj monografiji o Samoboru.
    Područje nahije Komarnica može se već na početku turske vlasti smatrati zaokruženom zajednicom, jezgrom plemena Drobnjaka. Kao već čvrsta ogranizacija, ona će ubuduće prihvatati i veće grupe useljenika, kao što su Novljani, bez nekih potresa. Prema izvorima iz Venecije pleme Drobnjak početkom XVI vijeka broji oko 1.500 domaćinstava. To je nesumnjivo posljedica doseljavanje Novljana, koji očito nijesu bili mala skupina, kao i prirodnog priraštaja, a možda su Turci novom teritorijalizacijom tog prostora proširili plemenske granice Drtobnjaka.
    I kasnije će se u Drobnjak useljavati veće skupine stanovništva, kao što su Šaranci ili Uskoci (Trebješani). Andrija Luburić razlikuje u stanovništvu Drobnjaka, pored Novljana, još i Uskoke i Useljenike, što su, po njemu, tri različite grupacije Drobnjaka po porijeklu. Od useljeničkih porodica u Drobnjaku neke će vrlo brzo imati dominatne uloge u plemenu, kao na primjer Karadžići, koji će stići iz Vasojevića oko 1640. godine. Ovakvom otvorenošću Drobnjak je održavao svoju vitalnost i prvenstvo u srpskom rodu.
    Na kraju – da rezimiramo. Drobnjaci nijesu nikakvo pleme Novljani, pogotovo ne pleme koje je prethodno formirano negdje u Bosni. Drobnjak je planinsko područje između Lole, Vojnika, Durmitora i Sinjavine koje su zaposjele stočarske katunske zajednice prije Kosovskog boja, u svakom slučaju prije dolaska Turaka. Od tog stočarskog stanovništva, koje se ovdje zadržalo i učvrstilo, vremenom je postao Drobnjak kao organizovana plemenska zajednica. Potomci tog stočarskog stanovništva danas se nazivaju starosjediocima u Drobnjaku. Svi ostali koji su u sljedećim vjekovima useljavali takođe su Drobnjaci, ali se oni mogu dijeliti prema načinu kako su dolazili: pojedinačno ili organizovano u grupama. U svakom slučaju, veoma brzo uklapali su se u novu sredinu i kroz vjekove koji su nastupali zajedno sa starosjediocima stvarali su drobnjačku istoriju, koja je po Nićiforu Dučiću “jedan krvavi ep.“

    Literatura:

    Aličić 1985 – Ahmet Aličić, Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina, Sarajevo, 1985.
    Badnjar 2003 – Batrić T. Badnjar, Badnjarsko predanje, Beograd,
    2003.
    Bašagić 1900 – Safet Bašagić, Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine od 1463-1850, Sarajevo, 1900.
    Blagojević 2005 – Miloš Blagojević, „Vlaški knezovi, primićuri i čelnici u državi Nemanjića i Kotromanića (13-14. vek)“, [u:] Spomenica Milana Vasića, Banja Luka, 2005, 43-75.
    Đurđev 1984 – Branislav Đurđev, Postanak i razvitak brdskih, crnogorskih i herecegovačkih plemena. Odabrani radovi, Titograd, 1984, 1-205.
    Jireček 1984 – Konstantin Jireček, Istorija Srba. Prva knjiga, do 1537. (politička istorija). Treće izdanje [preveo Jovan Radonić], Beograd, 1984.
    Karanović 1925 – Milan Karanović, Iseljeni Drobnjaci, Sarajevo, 1925.
    Knežević 1961 – Vule Knežević, Pleme Šaranci, Beograd,
    1961.
    Kovačević 1963 – Desanka Kovačević, „Srednjovekovni katun po dubrovačkim izvorima“, [u:] Simpozijum o srednjovjekovnom katunu održan 24. i 25. novembra 1961. g., Sarajevo, 1963, 121-140.
    Luburić 1999 – Andrija Luburić, Drobnjaci – pleme u Hercegovini (fototipsko izdanje), Beograd, 1999.
    Malović-Đukić 1991 – Marica Malović-Đukić, „Komarnica – župa i nahija u srednjem vijeku“, [u:] Durmitorski zbornik. Na izvoru Vukova jezika (zbornik radova sa naučnog skupa održanog u Šavniku 7. i 8. jula 1988), Titograd, 1991, 185-189.
    Malović-Đukić 1991 – Marica Malović-Đukić, „Prilog istoriji Drobnjaka u srednjem veku“, Glasnik Zavičajnog muzeja, knj. 1, Pljevlja, 1991, 145-155.
    Malović-Đukić 2000 – Marica Malović-Đukić, „Drobnjaci u vreme Kosača“, [u:] Kosače – osnivači Hercegovine. Naučni skup istoričara u Gacku 20-22. septembar 2000, Gacko, 2000, 452-666.
    Malović-Đukić 2001 – Marica Malović-Đukić, „Drobnjak pod turskom vlašću u 15. veku“, Glasnik Zavičajnog muzeja, knj. 1, Pljevlja, 117-127.
    Miljković-Bojanić 2000 – Ema Miljković-Bojanić, „Kraj vladavine Kosača i prve godine osmanske vlasti u Hercegovini“, [u:] Kosače – osnivači Hercegovine. Naučni skup istoričara u Gacku 20- 22. septembar 2000, Gacko, 2000, 291-307.
    Pešikan 1984 – Mitar Pešikan, „Zetsko-humsko-raška imena na početku turskog doba (drugi deo), Onomatološki prilozi, knj. Beograd, 1984, 1-135.
    Pešikan 1988 – Mitar Pešikan, „O najstarijim turskim popisima predjela SR Crne Gore“, Glasnik Odjeljenja umjetnosti CANU, 8, Titograd, 1988, 49-57.
    Rovinski 2004 – Pavel Apolonovič Rovinski, Crna Gora u prošlosti i sadašnjosti, Cetinje, 2004.
    Slijepčević 1969 – Miloš Slijepčević, Samobor – selo u Gornjoj Hercegovini, Sarajevo, 1969.
    Strunjaš 1996 – Dragutin Strunjaš, Bratstvo Strunjaš, Beograd, 1996.
    Tomić 1980 – Nikola N. Tomić, Bratstvo Tomići u Drobnjaku, Califomia (USA), 1980.
    Tomić 2000 – Svetozar Tomić, Drobnjak. Piva. Banjani (fototipsko izdanje), Podgorica, 2000.
    Tomović 2005 – Gordana Tomović, „Kričani i Kričak“, Glasnik zavičajnog muzeja, knj.4, Pljevlja, 2005.
    Ćirković 2000- Sima M. Ćirković, „Kosače u istoriografiji“, [u:] Kosače – osnivači Hercegovine. Naučni skup istoričara u Gacku 20-22. septembar 2000, Gacko, 2000, 209-220.
    Ćuk 2000 – Ruža Ćuk, „Kosače i Polimlje“, [u:] Kosače – osnivači Hercegovine. Naučni skup istoričara u Gacku 20-22. septembar 2000, Gacko, 2000, 378-388.
    Hrabak 1997 – Bogumil Hrabak, „Čelnici stočarskih u istočnoj Hercegovini u XIII-XIV veku“, [u:] Zbornik za istoriju Bosne i Hercegovine, br. 2, Beograd, 1997, 139-172.
    Hrabak 2003 – Bogumil Hrabak Iz starije prošlosti Bosne i Hercegovine. Knj. II, Beograd, 2003.

    Autor: Tomaš Ćorović

    IZVOR: Fondacija Vukove zadužbine, Žabljak – Šavnik – Plužine, “NA IZVORU VUKOVA JEZIKA”, Zbornik radova sa VII naučnog skupa, Žabljak, 30-31. jul 2012.

    Odabrao i priredio: Vojislav Ananić

  7. zeljko ruvidic

    oko1774godbaba ruvida sa muzem sinom snahom i 3 unuka i unukom od drugog sina pobeze iz drobnjaka na rudnik jer je drugi sin ubio turcina pa njega i zenu turci ubise .dogodine ih turci nadjose i ubise joj muza i sina i snahu a ona pobeze u macvu .u lipolist sa decom unuk od drugog sina svesteno lice zvan pop grujica bio u man petkovica a od ostalih su svi ruvidici.slava djurdjevdan.pitanje je koje je staro prezime ruvidinog muza ako neko ima podatak

    • Branko Todorović

      Potražićemo, Ruvidiću! 😉

      • nebojsa Milovanovic

        Jedno pitanje,postoje Drobnjaci u selu Belosevac u Kragujevcu,koji su se doselili za vreme prvog srpskog ustanka,prema podacima iz knjige todora radivojevica lepenica,slavimo djurdjevdan,vodimo poreklo od drobnjaka iz drobnjaka,ne mogu da ih nadjem medju iseljenim drobnjacima,a postoji sansa da su promenili prezime iz straha zbog osvete ili su dobili kao i neki drugi po mestu odakle su dosli.Imamo podatak da iz arhiva sumadije da su milovan i tomo drobnjak umrli 1850 godine,postoji sansa da su oni dosli iz crne gore,da li neko moze da pretpostavi koja bi mogla to porodica iz drobnjaka da bude ako im nije pravo prezime drobnjak.

  8. Bojana

    Drobnjaci iz sela Svojčevo kod Prijepolja, poreklom od Šibalića, slave zimski Jovandan. Deda je pričao da je selo dobilo ime po Čevu.

  9. Vojislav Ananić

    PLEME NOVLJANI

    Novljani su gorštaci, jedno od najstarijih i najznamenitijih srpskih plemena na čije srednjovijekovno postojanje nam ukazuje Luburić na osnovu narodnih predanja i nekih istorijskih spoznaja. Po Luburićevom proračunu, doseljavanje Novljana u Drobnjak se dešava krajem VII ili početkom VIII vijeka, mada pojedini istoričari ovo osporavaju (Hrabak, T. Ćorović), i smatraju da su se ove seobe završile u kasnijem periodu. Na osnovu sopstvenih istraživanja, došao sam do zaključka da su se ove seobe desile između sredine XIII vijeka pa najkasnije do kraja XIV vijeka (vidjeti Neslaganja oko perioda naseljavanja Kosovčića u Drobnjak). Novljane je tokom ovih seoba predvodio vojvoda Lapac Kosovčić koji se sa njima privremeno naseljava u Bosnu, u okolinu Travnika. Nedugo poslije toga, produžujući na jug, Novljani prelaze u Hercegovinu, u dolinu Neretve. Tu kod Metkovića dolaze u sukob sa poromanjenim starosjedilačkim plemenom Matarugama, predvođenim kraljem Sumorem. I kod Nevesinja su vođene jače borbe, i Novljani, udruženi sa drugim srpskim plemenima, pobjeđuju Mataruge, ubijajući im kralja i potiskujući ih prema Foči. Vrijeme će poslije pokazati, da će ovaj sukob nastaviti da traje kroz istoriju, sve do nestanka Mataruga i drugih starosjedilaca kao organizovanih plemena, odnosno njihove asimilacije sa slovenskim plemenima, kako su to pisali naši vrsni istoričari. Novljani poslije ove pobjede nad Matarugama dolaze na Banjansku visoravan. Predanje kaže da su tada Novljani bili brojno i jako pleme. To se potvrđuje i činjenicom da su oni tada od svih tadašnjih plemena u Staroj Hercegovini zauzeli najprostranije zemljište. Novljani zaposjedaju Banjane, dio Korjenića, Grahova i Nikšićkih Rudina, zatim svu zemlju koja je između grada Onogošta (Nikšić) i linije Lebršnik – Durmitor i Odrag u Sinjavini, teritoriju koje se na zapadu prostirala do rijeke Pive, a na istoku do izvora Morače. Posle kraćeg vremena, tu dolazi i do diobe Novljana. Veći dio odlazi u Drobnjak i dio Nikšićkog Polja (koji je ranije pripadao Drobnjaku), a manji dio ostaje na banskoj visoravni. Od Novljana se tada formiraju dva nova plemena, koja se kasnije prozvaše Drobnjaci i Banjani. Vrijedno je napomenuti da su Novljani, kako u Drobnjaku, tako i u Banjanima, zaposjeli ranije obrađivano i naseljeno zemljište, a ovo se da zaključiti po tome što su te teritorije bile sjecišta važnih putnih pravaca. Kad su Novljani naselili Drobnjak, vojvoda Lapac je već bio u dubokoj starosti, po čemu se da zaključiti da su njihova ranija staništa u srednjoj Bosni i na Banjanima bile samo kratke etape. Pošto se Banjanima neću više baviti, samo bih napomenuo još par stvari u vezi njih. Prema pojedinim izvorima, srednjovjekovni Banjani, potomci Novljana, su se odatle uglavnom raselili do kraja XV vijeka, po dolasku Turaka, pa su te prostore naselile srpske uskočke porodice sa raznih strana. Luburić sa početka XX vijeka bilježi kako je Novljana u Banjanima gotovo sasvim nestalo, dok u Drobnjaku i Pivi oni čine jezgru sadašnjeg stanovništva, i ne pokazuju ni fizičkog ni duševnog opadanja, nego naprotiv svježinu i veliku aktivnost. Mnoge znamenite srpske porodice su porijeklom iz Banjana, kao što je to uostalom slučaj i sa Drobnjacima. O porijeklu Nikole Tesle (r. 1856, u. 1943, jedan od najpoznatijih srpskih i svjetskih pronalazača i naučnika u oblasti fizike, elektrotehnike i radiotehnike) i Nikolaja Velimirovića (r. 1880, u. 1956, istaknuti teolog i filozof, episkop ohridski i žički, novokanonizovani srpski svetitelj) postoje dva stanovišta, a po istraživanjima Tomića i nekim drugim izvorima, obojica vode porijeklo iz Banjana. Rođeni Banjani su Arsenije IV Jovanović Šakabenta (r. 1698, u. 1748, 28. patrijarh srpski) kao i vladika Hadži Sava Kosanović (r. 1839, u. 1903, mitropolit dabrobosanski, srpski teolog i učitelj).

    Izvor: Aleksandar Jakšić, Porijeklo Jakšića sa Glasinca, mart 2018

  10. Vojislav Ananić

    Pleme Drobnjaci

    Drobnjačko pleme se dakle formira od većeg dijela starog srpskog plemena Novljani u toku srednjeg vijeka. Na osnovu saznanja i radova više istoričara Drobnjačke porodice bismo mogli svrstati u četiri grupe, na osnovu hronoloških etapa razvoja plemena
    • Novljani – Rodovi koji su najstarije bratstvo i koji formiraju i čine jezgro Drobnjačkog plemena tokom XIII i XIV vijeka.
    • Useljenici – Rodovi koji su došli među Drobnjake u vrijeme iza formiranja plemena pa do oko 1770. godine i mirni doseljenici iza 1770. godine.
    • Šaranci – Rodovi koji naseljavaju Drobnjak u drugoj polovini XVII vijeka.
    • Uskoci (Trebješani) – Rodovi koji su uskočili u Drobnjake uglavnom u toku XIX i XX vijeka, zbog borbe sa Turcima ili zbog međusobnih svađa.
    Drobnjaci-ma se naziva pleme, a Drobnjak-om zemlja koju to pleme naseljava. Pojam plemena ukazuje na organizovanu zajednicu stanovnika koji žive na jednoj teritoriji, i koji imaju zajedničke običaje, jezik, vjeru, porijeklo, tradiciju i jaku plemensku svijest, dakle atribute koji ih tijesno povezuju u jedinstvenu cjelinu, kako društvenu tako i teritorijalnu. Pleme predstavlja vojnički, politički i moralni kolektiv. Pleme čine njegova bratstva, a bratstvo čini više porodica. Bratstvo je oblik zajednice u kome su sva domaćinstva, odnosno porodice, srodne po krvi, dakle imaju istoga pretka, rodonačelnika, i slave istu krsnu slavu. Unutrašnjost plemena je uvezana i krvnim
    njegovih bratstvenika.
    Drobnjaci su, kako ih opisuje Tomić, čisto srpsko pleme i očuvali su neobično čistotu jezika i narodnih običaja. Gorštaci su, visoki, lijepo razvijeni, potpuno zdravi i bistri ljudi. Drobnjak čini jedna kompaktna cjelina, u kojoj su se, kako plemenski život, tako i plemenska uređenja očuvale u svom prvobitnom obliku sve do početka XX vijeka. Plemensko pravo tad polako počinje gubiti uticaj, kad novi društveni život potiskuje patrijarhalno uređenje.
    Luburić bilježi da s početka XX vijeka u Drobnjaku ima 112 novljanskih porodica (rodova) sa 1.022 kuće, i da oni i tada čine skoro polovinu ukupnog stanovništva Drobnjaka.

    Postanak imena Drobnjak

    Prema uopštenoj narodnoj tradiciji Drobnjak je dobio svoje ime po tome što je jedan drobnjački prvak „razbučio drob” vođi neprijateljske vojske. U pogledu imena tog vođe tradicija se ne slaže jer su se desila dva slična događaja, oba u dalekoj prošlosti.
    Prvi događaj je u vezi drobnjačkog vojvode Lapca, i to predanje će biti opisano u poglavlju o bratstvu Kosovčića, dalekih predaka Jakšića.

    Drugi događaj se zbio znatno kasnije, i on se odnosi na 1541. godinu i pogibiju carevog sestrića Husref-bega, namjesnika za Bosnu, koga su Drobnjaci ubili na Mokrom (selo u Drobnjaku) tako što su mu “razbučili drob”. Turci poslije bitke zakopaju drob na mjestu pogibije, a tijelo ponesu i sahrane u Sarajevu u turbetu džamije koja će ubuduće nositi njegovo ime, Gazi Husref-begova džamija. Veliki broj istoričara nastanak imena Drobnjak vezuju za ovaj događaj.

    Ime Drobnjak se prvi put nalazi u dokumentima iz 1285. godine, dakle u XIII vijeku, i nadalje se često pominje u raznim dubrovačkim i kotorskim zapisima (lat., ital, Drobgnach, Drobgnazi, Dromgnazi, Drobgnachy).

    Teritorija Drobnjaka kroz istoriju

    Teritorija Drobnjaka se mijenjala kroz istoriju smanjujući se od Nikšića na jugu, a pomjerajući se na sjever prema rijeci Tari.
    U srednjem vijeku područje Drobnjaka je bilo organizovano kao župa Komarnica, istog naziva kao i sama rijeka koja protiče kroz Drobnjak. Ime Komarnice kao župe se prvi put spominje u pisanom dokumentu s kraja X vijeka, dakle tri vijeka prije prvog pisanog spomena o Drobnjaku. U ljetopisu popa Dukljanina, stoji kako je kralj Prelimir (vladao Travunijom od 965. do 968. godine, i bio oženjen sa Prehvalom, ćerkom velikog raškog župana Tihomilja) podijelio svoje zemlje na svoja četiri sina, od kojih najstarijem Hvalimiru dade oblast Zetu, Boleslavu dade Trebinje, Dragislavu dade Humsku zemlju, a Prevladu (Svevladu) dade predjeo Podgorje. Svaka od ovih oblasti je dalje poimenice navedena sa svojim župama i gradovima, a za Prevladove zemlje stoji da obuhvataju oblast Podgorja sa Onogoštom, Moračom, Komarnicom (lat. Comerniza), Pivom, Gackom, Nevesinjem i Neretvom.
    Narodno predanje kaže da su jednom prilikom Drobnjaci potukli Bugare, kad su ovi u svom naletu bili pregazili sve srpske zemlje i da su se tada Drobnjaci „opoštili mimo sve Srbe”. Ova pobjeda nad Bugarima mogla je biti 1002. godine, prilikom velikog pohoda cara Samuila na srpske zemlje u Jadranskom primorju. U slavu ove pobjede, sveti kralj Jovan Vladimir, pomogao je knezu Vuloviću podići manastir Bijelu u Drobnjaku.
    Od druge polovine XII vijeka Drobnjak pripada Nemanjića državi Raškoj, u doba kralja Milutina (Stefan Uroš II Milutin, kralj Srbije od 1282. do 1321. godine). Po Dušanovoj smrti (car Stefan Uroš IV Dušan, kralj Srbije od 1331. do 1346. godine, car Srba, Bugara i Grka od 1346. do 1355. godine) Drobnjak je došao pod vlast Vojinovića, a malo kasnije vlast preuzima Nikola Altomanović. Namjeru da podijele njegovu državu imali su kralj Vukašin Mrnjavčević i Đurađ Balšić, ali ih je u tome omela Marička bitka koja se odigrala 1371. godine. Knez Lazar i srpski ban Tvrtko, kralj srednjovjekovne Bosne, 1374. godine dogovaraju da Lazaru pripadnu Drobnjak, Onogošt i Piva. Tada je drobnjački vojvoda bio Mileša Mandić, koji se te godine borio u vojsci kneza Lazara i od njega dobio povelju za svoju prolivenu krv. Knezu Lazaru bio je vjeran i vojvoda Đurjan Kosovčić, koji je predvodio Drobnjake u Kosovskom boju 1389. godine. Drobnjaci su se borili u odredu humskog vojvode Vlatka Vukovića Kosače. Poslije Kosovske bitke, Drobnjak se priključio Bosni i bio je u državi Sandalja Hranića, a kasnije njegovog sina Hercega Stjepana, po kome se oblast njegove vladavine nazvala Hercegovina. Drobnjak je pao pod tursku vlast u periodu između 1468-1469. i 1475-1477. godine. Drobnjaci pristadoše tad da se podlože Turcima, ali s pogodbom da imaju široku autonomiju s obavezom da će davati određen broj ljudi za Tursku vojsku. Na osnovu deftera za hercegovački region (tur. sandžak) iz 1477. godine župa Komarnica (tur. nahija) broji 20 katuna i 576 kuća sa 59 neoženjenih muškaraca, što je smatrano priličnom naseljenošću za dati period. U toku 1482. godine Turci zauzimanjem Novog pokoriše sve Hercegove preostale slobodne zemlje. Padom pod Otomansko carstvo nastupaju vijekovi ropstva i neprekidne borbe za slobodu. Pored spomenutog događaja iz 1541. godine, pogibije Husref bega, period turske okupacije označavaju barem još dva važna događaja za Drobnjake. Prvi je značajna pobjeda nad Turcima koja se desila na Đurđevdan 1605. godine, kada su se svi Drobnjaci pobratimili i uzeli da slave Đurđevdan kao glavnu slavu i prislavu. Drugi je smrt Smail-age Čengića nakon bitke koja se odigrala 1840. godine. Ovaj period Luburić veoma detaljno obrađuje, i on obiluje bunama, bitkama, odmazdama, ratovima i velikim stradanjem naroda. Ovaj buran period drobnjačke istorije traje sve do 1858. godine kada se Drobnjak ujedinjuje sa Njegoševom Crnom Gorom, par godina nakon njegove smrti. I sam Njegoš je bio svestan svog drobnjačkog porijekla. Ovo je prvi put od kraja XV vijeka da Drobnjaci ponovo žive u slobodi, u okviru ponosne i slavne srpske kneževine Crne Gore. Ovim ujedinjenjem, Drobnjak prestaje da bude istorijska oblast u Hercegovini, i postaje sastavni dio Crne Gore. Na Berlinskom kongresu 1878. godine, ovo ujedinjene srpskih zemalja je ozvaničeno i od strane velikih sila tog vremena.
    Istorija je drobnjačka, kako piše Nićifor Dučić, jedan krvavi ep. U narodu postoji poslovica: „Naša Tara ne zna za cara”, a u narodnim pjesmama Drobnjaci se svuda pjevaju kao „maniti” ili „zadrt “’

    Komunice i plemensko pravo

    U stara vremena Drobnjaci su sve važne odluke donosili demokratski, na plemenskim skupštinama, koje su se održavale dva puta godišnje: u proljeće na Đurđevdan, na Berišinoj luci u Šavniku, i u jesen o Mitrovu danu, na Zbornoj glavici u Bukovici. Drobnjaci su tako birali i svoje vojvode.
    Zemljište drobnjačko pripada isključivo Drobnjacima, i tu država nema ništa svoje. Sva zemlja u Drobnjacima je ili plemenska ili seoska komunica (zajednička dobra), a postoji i privatna svojina pojedinih plemenika.
    Privatna svojina se stiče ili nasljeđem (očevina) ili kupovinom (kupovica). S nasljeđem očevine, seljak u Drobnjaku dobiva sva plemenska i seoska prava. U slučaju da otac isključi sina iz nasleđa, on gubi komunsko pravo, i može ga samo povratiti pod uslovima kao i došljak, kupovinom.
    Komunice su dakle zajednička dobra plemena, sela ili porodice – bratstva, i one uključuju zajedničke zemlje, šume, gore (u Drobnjaku gora nije isto što i šuma, nego označava ono gdje su veliki prostori prekriveni visokim drvećem, bukovinom i četinarima), planine, mlini (vodenice), itd. Svi članovi imaju pravo uživanja na komunicama, ali niko ne može ništa da otuđi ili proda od komunice.
    Došljak, da bi mogao uživati u komunici, morao se odreći svog imena i uzeti ime Drobnjak, kao i slavu Đurđevdan, a svoju dotadašnju, početi prisluživati. Mogao se samo useliti u pleme, ili na jemstvo koga plemenika ili ženidbom, kao domazet – uljez.
    Ova plemenska ustanova (plemensko pravo), koje datira iz najstarijeg doba plemenskog života, kaže da, ako je nasljednik imanja ćerka (ili drugo žensko iz porodice), onda ona ne može pri udaji uzeti očevinu (ili rođačku) zemlju i dati je mužu, osim ako joj muž nije voljan da na zemlji radi i njeno prezime primi. Međutim, ćerka može nasljeđenu zemlju prodati bez ikakvih uslova i sebi pare uzeti. Drobnjački domazeti su stoga mahom uzimali ženino prezime i njenu slavu, napuštajući sve svoje. Inače bi ostajali drugoseljaci, bez prava na udio u komunicama.

    Drobnjačke slave

    Krsna slava u Srba je u svijetu jedinstven narodni običaj koji omogućava svakoj porodici da održava, i potom prenosi na potomstvo, višemilenijumsku vertikalu sa svojom tradicijom, duhuvnošću i precima. Plemenska slava Drobnjaka je Đurđevdan i slavi se u pomen na 6. maj 1605. god kada su Drobnjaci potukli jaku tursku kaznenu ekspediciju u Bukovici.

    Savindan kod Drobnjaka slave svi ogranci Kosovčića. Bratstvo Kosovčića njeguje uspomenu na najvećeg srpskog svetitelja još od 1594. godine, nakon spaljivanja moštiju Svetog Save od strane Turaka na Vračaru.

    Štokavsko narječje

    U Drobnjaku se govori istočnohercegovačkim (ili novoštokavsko ijekavskim) dijalektom štokavskog narječja koji se koristi u čitavoj Hercegovini, zapadnoj Srbiji, većini Bosne i Crne Gore, kao i u Lici, Kordunu, Baniji, i dijelovima Slavonije i Dalmacije. Vuk Karadžić smatra Srbima sve koji govore štokavskim narječjem, Hrvatima koji se služe čakavskim narječjem, a Slovencima one koji govore kajkavskim narječjem. Vukovo mišljenje dijele i mnogi istaknuti slovenski lingvisti njegovog doba, uključujući Jerneja Kopitara (r. 1780, u. 1844, slovenački lingvista i slavista), Pavla Šafarika (r. 1795, u. 1861, češki i slovački pisac, istoričar i lingvista slovačkog porijekla) i mnoge druge.

    Drobnjački moral i karakter

    U Drobnjaku je dominantan patrijahalni moral, koji je podrazumijevao stroge norme ponašanja koje su se morale poštovati, pa makar i po cijenu života. Svaki plemenik je znao šta može, a šta ne smije uraditi kako ne bi okaljao lični obraz ili čast kuće, porodice, bratstva pa i samog plemena. Moral i etika su slovili za nepisane zakone u Drobnjaku. To je bilo tlo tegobnog življenja, bogato jedino čojstvom, junaštvom i patnjama, koje su vijekovima stojički podnošene, kao nigdje drugo. Čovjek je najveća životna i moralna vrijednost, a izdaja je najveći grijeh. Pleme je strogo kažnjavalo počinioce moralnih grijehova, i moralna osuda je prenošena čak i na srodnike počinioca, pa su mu oni, ne rijetko, bili glavne sudije i izvršitelji presude. Rukovodeći se ovim vrlinama Drobnjaci su nastojali da u ophođenju budu strpljivi, odmjereni, razboriti, dosledni ali i odlučni. Drobnjaci su u kletvu gledali kao u neki svetački čin, koji je izazivao bojazan, strahove i prijetnje, na čije se posledice moralo računati. Zakletva je bila čin velike duhovne i moralne odgovornosti, te joj se pristupalo u izuzetnim prilikama. Strog plemenski moral doveo je i do nekih negativnih pojava poput krvne osvete. Drobnjaci su se oduvijek isticali otvorenošću, rječitošću i istinom, a osobito junaštvom, te se čini da su olako i uzaludno živote ponekad gubili. Uvijek su išli sa oružjem, jer se nisu smatrali turskom rajom, a često ga nisu skidali ni za vrijeme spavanja. Cvijić piše o Drobnjaku kao o „rasadniku ljudi i junaka plemenitog kova”, koji je posebno tokom duge turske okupacije, formirao osobenu, trajnu i čvrstu slobodarsku misao.

    Narodno predanje u Drobnjaku

    Tomić piše kako je narodno predanje živo u Drobnjaku više nego igdje. Tamo je uobičajeno da čovjek zna imena svojih predaka do 7, 8, 10 pa čak i 12 koljena.

    Drobnjački toponimi

    Tomić bilježi kako možda u cijelom srpstvu nema kraja, koji je do te mjere razvio davanje imena mjestima, kao što je to u Drobnjaku.
    Svaka dolina, svaki brijeg, svaka glavica, svaki omar i opšte rečeno svako mjesto tamo ima svoje ime. Sva su ta imena prirodna i slažu se sa predmetom, kome se pridaju, ili po obliku, ili po geološkom sastavu. Neka imena su nastala nakon upečatljivih istorijskih događaja koji su se zbili u Drobnjacima.

    Gusle u Drobnjacima

    Gusle su tradicionalni srpski narodni muzički instrument koji nigdje nije rasprostranjen kao u Drobnjaku, a Drobnjaci su nadaleko poznati guslari. U većini Drobnjačkih kuća, na vidnom mjestu stoje gusle. Gostu koji dođe u kuću ukazivana je čast i time, što bi mu domaćin poslije večere ponudio gusle da otpjeva.

    Znameniti Drobnjaci

    Drobnjaci su dali mnoge znamenite ličnosti, među kojima su i Jovan Cvijić, Vuk Stefanović Karadžić, Živojin Mišić (od porodice Kaljević iz sela Tepaca, sv. Toma, a daljinom od piperskog plemena Lutovaca, haplogrupa I2a M423), Meša Selimović (bratstvo Vujovića), Borislav Pekić, Radovan Karadžić, Šujo Karadžić, Novica Cerović, Ante Bogićević (jadarski vojvoda), Mirko Aleksić (Uskoci), Mladen Milovanović (jedan od najistaknutijih Karađorđevih vojvoda, a bio je i predsjednik vlade u oslobođenoj Srbiji), Miro Vuksanović, kao i mnogi drugi. Čak je i ruski vicepremijer i ministar odbrane, za vrijeme Putinove vladavine, Dmitrij Rogozin, bio svjestan da mu je pradjeda, Milan Jovanović, otac od njegove bake, otišao iz Petnice, Drobnjaka, početkom XX vijeka, sa još par hiljada svojih sunarodnika, kao dobrovoljac, da bi učestvovao u rusko-japanskom ratu 1904-1905.

    Po podacima „Srpskog DNK Projekta”, drobnjačka haplogrupa I1-P109 je veoma rasprostranjena danas. Oko 4-5% od ukupno testirane populacije srpskog roda pripada upravo ovoj haplogrupi.

    Porijeklo roda Petrovića

    Bratstvo Herakovića (Đurđevići-Bogutovići), od kojih potiče loza njeguških Petrovića, Petar I i Petar II Petrović Njegoš kao i mnoge druge znamenite vladike i sveštenici, se iz srednje Bosne seli zajedno sa drugim novljanskim bratstvima u Nikšićke Rudine i Banjane, na područje Njegoš-planine. Na osnovu kotorskog zapisa od 1. marta 1399. godine, preci Petrovića su već tada živili u Drobnjaku. I po njihovom preseljenju u Njeguše, blizu Cetinja, oni nastavljaju da se rođakaju i održavaju bliske veze sa znamenitim novljanskim bratstvom Cerovića, iz Tušine. Kao i drobnjačka bratstva, i rod u Njegušima slavi Đurđevdan i ima za prislavu Nikoljdan, s tim što bratstvo Herakovića, po dolasku u Njeguše, počinje da prislužuje i Veliku Gospođu, koju su preuzeli od Njegušana-starosjedilaca. Interesanto je spomenuti da i sam Njegoš u pismu iz 1847. godine upućenom Osman-paši Skopljaku ukazuje da su se njegovi preci doselili iz Bosne.

    Ponosno pleme

    Luburić prenosi kako je Cvijić svoje drobnjačko porijeklo uvijek isticao s ponosom.
    Sam Cvijić je pokrenuo obimna antropogeografsko-etnološka ispitivanja naselja i porijekla stanovništva što se završilo objavljivanjem nekoliko desetina knjiga Srpskog etnografskog zbornika u izdanju Srpske Akademije Nauka. Cvijić je bio mentor i Luburiću i Tomiću. Pomno je pratio sva njihova istraživanja u Drobnjaku, a planirao je da obogati Luburićev rad sa sopstvenim saznanjima o porijeklu svoje porodice i o Drobnjacima uopšte. Luburić je neposredno pred Cvijićevu smrt pokušao da još jednom razgovara sa njim. Na žalost, slavnog srpskog naučnika je smrt spriječila u namjeri da podrobno prenese svoja saznanja. Umro je misleći i o svojim precima i porijeklu.
    Interesantno je da i mnoge raseljene porodice iz Drobnjaka, čak i u slučajevima kad sa Drobnjacima nisu bile ni u kakvom krvnog srodstvu (nego su u Drobnjak bili došli kao useljenici ili uskoci), nastavljaju s ponosom da ističu da su iz Drobnjaka, i po odlasku iz njega.
    To je s velikim ponosom isticao i sam Vuk Karadžić. Karadžići su prema porodičnoj tradiciji i narodnom predanju u Drobnjak došli oko 1640. godine iz Vasojevića, od Vasovog plemena. Iako se porodica Vuka Karadžića iselila iz Drobnjaka još oko 1739. godine, on se na mnogim mjestima potpisivao: Vuk Stef. Karadžić Jadranin iz Tršića, a od starine Drobnjak iz Petnjice.

    Izvor: Aleksandar Jakšić, Porijeklo Jakšića sa Glasinca, mart 2018