Podujevo i okolna sela

11. jun 2012.

komentara: 4

Opština Podujevo:

Alabak, Bajčina, Balovac, Baraina, Batlava, Belasica, Belo Polje, Blato, Bradaš, Braina, Brevnik, Brece, Burince, Velika Reka, Glavnik, Godišnjak, Gornja Dubnica, Gornja Lapaštica, Gornja Pakaštica, Gornje Ljupče, Gornji Sibovac, Grdovac, Dvorište, Dobri Do, Dobrotin, Donja Dubnica, Donja Lapaštica, Donja Pakaštica, Donje Ljupče, Donji Sibovac, Duz, Dumoš, Žitinje, Zakut, Kaljatica, Kačibeg, Kisela Banja, Konjuševac, Krpimej, Kruševica, Ladovac, Lauša, Letance, Livadica, Lug, Lužane, Mazap, Majance, Medregovac, Merdare, Metohija, Mirovac, Murgula, Obrandža, Orlane, Palatna, Penduha, Perane, Podujevo, Popovo, Potok, Prepolac, Radujevac, Rakinica, Revuće, Repa, Rečica, Svetlje, Siljevica, Slatina, Surdula, Surkiš, Trnava, Trnavica, Turučica, Hrtica, Šajkovac, Šakovica i Štedim.

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (4)

Odgovorite

4 komentara

  1. Vojislav Ananić

    MERDARI, granična karaula na srpsko-turskoj granici do 1912.
    Boj kod Merdara 2—6. oktobra 1912. Prije oglasa rata, u toku strategijskog razvoja III srpske armije, turski prištevski odred, pojačan lapskim Arnautima, napao je iznenada moravsku diviziju I poziva i time izazvao boj. Bojište čini granična zona između druma Kuršumlija—Podujevo i Vulinog Brda. Visoki grebeni, sa kojih se spuštaju k sjeveroistoku i jugozapadu, dugačke i dosta blage kose. Teren je dosta prolazan i upotrebljiv za sve rodove vojske. U inžinjerskom smislu bojište je bilo spremljeno: sa srpske strane, osim graničnih karaula, cio položaj (merdarska kosa) bio je utvrđen poljskom fortifikacijom. Sa turske strane, pored niza karaula i iza njih merćeza, bili su izrađeni streljački rovovi oko svake karaule. Sa srpske strane sudjelovala je moravska divizija II poziva. i 12. pješadijski puk, oko 16.000 ljudi i 16 poljskih topova. Sa turske strane prištevski odred, sa 5—6.000 lapskih Arnauta, 4 poljska i 4 topa težeg kalibra, svega oko 12—13.000 ljudi. Plan Turaka bio je, da iznenadnim napadom tuku ovu grupu srpske vojske (III armija) i pojave se u bok glavne srpske grupe (I armije). Moravska II imala je u toku strategijskog razvoja zadatak za 2/10, da se prikuči bliže granici, i u tom cilju izašla je sa 2 puka i 1 baterijom na odsjek Merdarska Kosa—Vasiljevac— Bulino Brdo. Četnici i graničari napali su tog dana u veče i zauzeli karaulu Dubnicu, a Arnauti su odmah prešli u napad na cijelom odsjeku II puka. Boj se vodio i preko noći i 3/10. se proširio i na desno krilo moravske II. Tada je cijela divizija, sa dva puka u prvom borbenom redu i jednim u rezervi, izašla iz svoga utvrđenog položaja na Merdarima i prešla granicu, ali na izričnu zapovijed komandanta III armije, pošto je odbila Arnaute, vratila se na polazni položaj. Noću 3—4/10. Arnauti su zauzeli karaulu Vasiljevac, i oko 6 sati izjutra napali moravsku II na cijeloj fronti, sa težnjom obuhvata lijevog krila u pravcu Borovca. Kod I puka nastala je panika i počelo je povlačenje u neredu. Na svom odsjeku II puk je kontranapadom odbio arnautski napad, a 12 puk I poziva po inicijativi komandanta puka prešao je u napad k Podujevu, što se osjetilo kod I puka II poziva, koji se povratio na svoj položaj i na njemu održao. Pukovi su ostali na zauzetim položajima i dobro se utvrdili, puškarajući cijele noći sa Arnautima, 5/10. oko 6 sati turski prištevski odred i Arnauti napali su lijevo krilo moravske II zauzeli i zapalili selo Vasiljevac i pošli u dubinu teritorija, paleći zaseoke. Lijevo krilo moravske II izvršilo je kontranapad, potislo je Turke i zauzelo cijelu kosu. Na fronti su srpske trupe potisle Arnaute, ali se preko noći opet vratile na polazni položaj. Turci su držali obje karaule Vasiljevac (tursku i srpsku). U toku noći Srbi su zauzeli karaulu turski Vasiljevac, a 6/10. izjutra, općim napadom lijevog krila moravske II, zauzeta je i karaula srpski Vasiljevac. Oko 13 sati Turci i Arnauti uzmakli su na cijeloj fronti. Gonjenje nije vršeno. Trupe su ostale na svojim mjestima. Gubici moravske II bili su 209 poginulih, 686 ranjenih i 51 nestao. Rezultati boja bili su: riješena je bila sudbina Kosova, rastrojena snaga lapskih Arnauta i prištevskog odreda. Posljedice bile su: dalnje operacije III armije imale su karakter eksploatacije ovog boja. V. Belić.

    IZVOR: prof. St. Stanojević, NARODNA ENCIKLOPEDIJA SRPSKO-HRVATSKO-SLOVENAČKA, II KNJIGA , I—M, IZDAVAČ: BIBLIOGRAFSKI ZAVOD D. D. ZAGREB, GUNDULIĆEVA 29 ZASTUPA DR- ERIK MOSCHE, MIHANOVIĆEVA ULICA 1, 1928.

  2. Vojislav Ananić

    PODUJEVO, gradić u Južnoj Srbiji, u kosovskoj oblasti, u središtu Laba ili Malog Kosova. Ima 134 kuće sa 756 stanovnika (1921). Leži na obalama Laba, na prolazu druma, koji spaja Prištinu s Nišem i Kruševcem.
    Središte je lapskog sreza. Gradić je tek u stvaranju, u kraju kojim je pod Turcima vladala arnautska anarhija, i gdje nije bilo uvjeta za razvitak jednog gradskog središta. U P. se naglo doseljivaju trgovci i zanatlije iz raznih krajeva, najviše iz sjeverne Srbije. U P. su: poglavar lapskog sreza. poštansko-telegrafska i telefonska stanica.
    Južno od P., 10 km, nalazi se na drumu, s desne strane Laba, u hataru općine Lužana, alkalno-kisela hipoterma Kisela Banja. Zove se i Miloševa Banja, po predaji zadužbina Miloša Obilića. Na vrelu stoje razvaline stare banje. Izvor je topao 25° C, daje 12 1 vode u minutu. Upotrebljava se za piće i kupanje. Liječi od reumatizma, skabijesa, šećerne bolesti, neuritisa i polineuritisa. U banju dolaze iz P., Prištine (udaljena 18 km) i drugih bližih mjesta. V. R.

    IZVOR: prof. St. Stanojević, NARODNA ENCIKLOPEDIJA SRPSKO-HRVATSKO-SLOVENAČKA, III KNJIGA , N—R, IZDAVAČ: BIBLIOGRAFSKI ZAVOD D. D. ZAGREB, GUNDULIĆEVA 29 ZASTUPA DR- ERIK MOSCHE, MIHANOVIĆEVA ULICA 1, 1928.

  3. Milan

    Zna li se sta o batlavi …petkovici

  4. Radomir Rakić

    Nije Merdari nego Merdare 🙂
    Pozdrav!