Naselja Grada Beograda

11. februar 2012.

komentara: 249

Gradska opština Barajevo:

Arnajevo, Barajevo, Baćevac, Beljina, Boždarevac, Veliki Borak, Vranić, Guncati, Lisović, Manić, Meljak, Rožanci i Šiljakovac.

Gradska opština Voždovac:

Banjica, Beli Potok, Jajinci, Kumodraž, Rakovica, Zuce, Pinosava i Ripanj, Bošnjaci i Brđani.

Gradska opština Vračar:

Gradska opština Grocka:

Begaljica, Boleč, Brestovik, Vinča, Vrčin, Grocka, Dražanj, Živkovac, Zaklopača, Kaluđerica, Kamendol, Leštane, Pudarci, Ritopek i Umčari.

Gradska opština Zvezdara:

Mirijevo, Mali Mokri Lug i Veliki Mokri Lug.

Gradska opština Zemun:

Batajnica i Ugrinovci.

Gradska opština Lazarevac:

Arapovac, Barzilovica, Baroševac, Bistrica, Brajkovac, Burovo, Veliki Crljeni, Vrbovno, Vreoci, Dren, Dudovica, Županjac, Zeoke, Junkovac, Kruševica, Lazarevac, Leskovac, Lukavica, Mali Crljeni, Medoševac, Mirosaljci, Petka, Prkosava, Rudovci, Sakulja, Sokolovo, Stepojevac, Strmovo, Stubica, Trbušnica, Cvetovac, Čibutkovica, Šopić i Šušnjar.

Gradska opština Mladenovac:

Amerić, Beluće, Beljevac, Velika Ivanča, Velika Krsna, Vlaška, Granice, Dubona, Jagnjilo, Kovačevac, Koraćica, Mala Vrbica, Markovac, Međulužje, Mladenovac (varoš), Mladenovac (selo), Pružatovac, Rabrovac, Rajkovac, Senaja, Crkvine i Šepšin.

Gradska opština Novi Beograd:

(obuhvata i Bežaniju koja je do 1972. bila samostalno naselje).

Gradska opština Obrenovac:

Baljevac, Barič, Belo Polje, Brgulice, Brović, Veliko Polje, Vukićevica, Grabovac, Draževac, Dren, Zabrežje, Zvečka, Jasenak, Konatice, Krtinska, Ljubinić, Mala Moštanica, Mislođin, Obrenovac, Orašac, Piroman, Poljane, Ratari, Rvati, Skela, Stubline, Trstenica, Urovci i Ušće.

Gradska opština Palilula:

Krnjača, Višnjica, Borča, Veliko Selo, Dunavac, Karaburma, Kovilovo, Ovča, Padinska Skela (obuhvata i naselja Besni Fok, Crvenka, Glogonjski Rit, Jabučki Rit, Preliv, Tovilište, Vrbovski i Slanci.

Gradska opština Rakovica:

Kneževac (pripojeno Kijevo), Rakovica i Resnik.

Gradska opština Savski Venac:

Gradska opština Sopot:

Babe, Guberevac, Drlupa, Dučina, Đurinci, Mala Ivanča, Mali Požarevac, Nemenikuće, Parcani, Popović, Ralja, Grkovo, Rogača, Ropočevo, Sibnica, Slatina, Sopot i Stojnik.

Gradska opština Stari Grad:

Gradska opština Surčin:

Bečmen, Boljevci, Dobanovci, Jakovo, Petrovčić, Progar i Surčin.

Gradska opština Čukarica:

Žarkovo, Železnik, Velika Moštanica, Ostružnica, Pećani, Rucka, Rušanj, Sremčica i Umka.

 

 

Komentari (249)

Odgovorite

249 komentara

  1. vojislav ananić

    Opština Novi Beograd
    09.06.2016 cityexpert OPŠTINE BEOGRADA / ŠTA PRUŽA BEOGRAD?

    Ukoliko pređete neki od šest beogradskih mostova naći ćete se na najpoznatijoj gradskoj ravnici – opštini Novi Beograd. U pitanju je najbrže rastuća gradska opština, korporativni centar čitave Srbije, opština sa najviše zelenila i srce svih dešavanja sa leve strane reke Save.
    PRAKTIČNE INFORMACIJE
    Opština Novi Beograd zauzima površinu od 4096 hektara, na kojoj živi oko 214.500 stanovnika. Nalazi se na mestu gde se najveća reka Balkanskog poluostrva, Sava, uliva u najveću evropsku reku – Dunav. Pod današnjim imenom i teritorijom formirana je 1952. godine dok istorijski koreni naseljavanja ovog prostora datiraju još iz vremena turske vladavine.
    ZANIMLJIVO NA NOVOM BEOGRADU
    Prvobitno je Novi Beograd projektovan kao moderan deo grada i poslovni centar države. Zbog te činjenice stanovnici ovog dela Beograd dugo se nisu mogli pohvaliti velikim brojem kulturnih ustanova. Međutim, u poslednje vreme slika Novog Beograda kao „velike spavaonice“ se promenila. Pored već postojećeg Muzeja savremene umetnosti kod Ušća, na Novom Beogradu možete posetiti i istorijski arhiv Beograda, Dom kulture Studentski grad i Studentski kulturni centar, malo pozorište Duško Radović i ustanovu Novobeogradske kulturne mreže. Sinonim Novog Beograda je svakako dugo šetalište uz reke Savu i Dunav i veliki broj zelenih površina od kojih je najveći park Ušće. Splavovi duž reka su poseban doživljaj kako za strance, tako i za sve Beograđane. Ukoliko ste ljubitelj biciklizma, onda je ovaj deo grada idealan za Vas, jer je za razliku od starog dela Beograda u potpunosti prilagođen biciklistima. Za one, koji vole da odu na koncerte velikih zvezda, odgledaju veliki sportski događaj ili prisustvuju konferenciji, Kombank arena i Sava Centar su nezaobilazna mesta. Ono što se često ističe kao prednost za život na Novom Beogradu je blizina aerodroma i međunarodnih puteva, blizina autobuske i železničke stanice, široki bulevari i pregršt parking mesta.

  2. vojislav ananić

    Opština Palilula
    22.08.2016 cityexpert OPŠTINE BEOGRADA

    Najveća gradska opština predstavlja neobičan spoj urbanog dela, smeštenog u samom centru prestonice i prigradskih i seoskih celina, što joj daje poseban šarm. Ako se tome dodaju i duh i istorija vezani za ovaj deo grada, nije neobično da se veliki broj Beograđana odlučio da živi baš na Paliluli.
    PRAKTIČNE INFORMACIJE
    Opština Palilula zauzima površinu od 44.661 ha, na kojoj živi oko 155.000 stanovnika. Smeštena je u severnom delu Beograda, uz samo levu obalu Dunava. Ograničena je dvema rekama Dunavom sa zapada i juga i Tamišom sa istoka, dok se severna granica prostire do kanala Karaš. Teritoriju opštine Palilula čine 24 mesne zajednice podeljene na osnovu toga da li se nalaze sa leve ili desne strane Dunava i da su naselja ili gradske četvrti. Opština raspolaže velikim potencijalima u raznim privrednim oblastima, od poljoprivrede i prehrambene industrije, do turizma.
    ZANIMLJIVO NA PALILULI
    Palilula pod ovim nazivom prvi put se spominje početkom 19. veka i odnosila se na „selo smešteno na četvrt sata hoda“ od gradskih zidina. Oko njenog imena, postojale su brojne špekulacije, ali na kraju je prihvaćena ona po kojoj je ime dobila jer je bila jedino mesto gde su ljudi u to vreme smeli da zapale svoje lule, jer je pušenje u okviru gradskih zidina bilo zabranjeno, iz straha od požara. Kada je Beograd 1860. podeljen na šest kvartova, palilulski kvart je bio jedan od njih, a već krajem 19. veka bio je najveći na teritoriji tadašnjeg Beograda.
    Titulu najveće beogradske gradske opštine, Palilula je zadržala i do danas, dok je po broju stanovnika na četvrtom mestu. Najznačajnije arhitektonske znamenitosti na Paliluli su svakako zgrada Glavne pošte u Takovskoj ulici, Crkva Svetog Marka, Univerzitetska biblioteka “Svetozar Marković” i Arhiv Srbije. U neposrednoj blizini nalazi se i zgrada Radio-televizije Srbije, Dečji kulturni centar Beograd kao i jedino palilulsko pozorište – Malo pozorište “Duško Radović”, namenjeno najmlađim sugrađanima. Ipak, ono po čemu je Palilula prepoznatljiva kako kod Beograđana, tako i kod gostiju grada je centralni gradski park Tašmajdan, koji je poznat po svojoj istoriji, ali i po mnogim sadržajima za decu i mlade. Ono što svakako ne treba propustiti ukoliko živite ili se nalazite na Paliluli je i poseta Adi Huji na kojoj je nalaze uređeni kej uz Dunav i pristanište.

  3. vojislav ananić

    Opština Rakovica
    23.09.2016 cityexpert OPŠTINE BEOGRADA

    Rakovica je tokom 20. veka preživela brojne izazove i promene. Nekadašnji industrijski centar Beograda postao je jedna od gradskih opština sa najviše zelenila, čiji znatan deo čine šume i parkovi.
    Kako se od ruralnog dela grada, pretvorila u urbaniju periferiju, i zašto su mnoge porodice izabrale baš Rakovicu za mesto osnivanja svog doma, kao i mnoge druge zanimljivosti i praktične informacije o ovoj opštini saznaćete u daljem tekstu.
    Praktične informacije
    Rakovica zauzima površinu od 3.036 ha na kojoj živi skoro 109.000 stanovnika. Formirana je 1974. iz sastava opštine Čukarica i danas je čini 12 naselja koja se prostiru od sela Resnika u podnožju Avale do Starog Košutnjaka ispod Dedinja.
    Pored opštine, ime „Rakovica” se odnosi i na podavalsko selo, ali i reku koja izvire iznad sela. Selo se uobičajeno naziva „starom Rakovicom”, a iz njega se razvila nova opština, čiji je današnji oblik uobličen u periodu dva svetska rata.
    ZANIMLJIVO U RAKOVICI
    Jedno od najpoznatijih obeležja Rakovice je Manastir Rakovica, koji je, prema predanju, osnovan u vreme srpskih kraljeva Dragutina i Milutina. U njemu je otvorena prva monaška škola u Srbiji i funkcionisala je do 1932. godine kada je premeštena u Dečane. Manastir Rakovica je znamenit i po tome što su u njemu sahranjeni bivši srpski patrijarsi Dimitrije i Pavle, kao i druge značajne ličnosti.
    Vredi posetiti i Hram Svetih apostola Vartolomeja i Varnave koji se nalazi nedaleko od manastira, a izgrađen je između 1937. i 1939. godine.
    Rakovica ima svoje mesto u modernoj nacionalnoj istoriji jer je tokom bombardovanja 1999. bombardovana svake noći. Danas se uspešno oporavila od pretrpljene štete i sada je opština koju svi žitelji rado nazivaju svojim domom.
    Kroz Rakovicu protiče Topčiderska reka, duga 30 km, čije je rečno korito u gradskom delu uređno i betonirano. „Topčiderka” se uliva u Savu na nadmorskoj visini od 69 metara.

  4. vojislav ananić

    Opština Savski venac
    26.07.2016 cityexpert OPŠTINE BEOGRADA

    Jedna od najstarijih i najmanjih gradskih opština sama po sebi je simbol grada u kome se nalazi. Predstavlja saobraćajno, turističko i poslovno središte Beograda, a ime je dobila po svom geografskom položaju koji podseća na venac oko reke Save.
    PRAKTIČNE INFORMACIJE
    Opština Savski venac zauzima površinu od 1.400 ha, na kojoj živi oko 47.700 stanovnika, dok poslom tamo odlazi skoro duplo više ljudi. Ova opština ima poseban značaj u srcima mnogih Beograđana – zbog porodilišta smeštenih na njenoj teritoriji, većina žitelja prestonice rođena je baš tamo!
    Teritorija Savskog venca prostire se oko ušća Topčiderske reke u Savu na Topčiderskom brdu i njegovim padinama. Opština je formirana 1957. godine spajanjem dve nekadašnje opštine Topčidersko brdo i Zapadni Vračar.
    ZANIMLJIVO NA SAVSKOM VENCU
    Opština Savski venac ima izuzetno bogato kulturno, istorijsko i arhitektonsko nasleđe. Na njenoj teritoriji nalazi se čak 81 kulturno dobro, od kojih su pojedina proglašena kulturnim dobrima od izuzetnog i velikog značaja. Ukoliko želite da se bolje upoznate sa istorijom Beograda, veliki deo svoga vremena provešćete obilazeći znamenitosti baš na Savskom vencu. Među njima bi svakako trebalo da se nađe Konak kneza Miloša u Topčideru, muzeji „4. juli“ i „25. maj“, ali i Železnička stanice Beograd, koja predstavlja najstarije zdanje takve namene na Balkanu. Studentski kulturni centar, poznat i kao SKC, uspešno je bio centar okupljanja generacijama Beograđana, dok je hotel Bristol simbolično bio polazna stanica svakome ko dođe u Beograd.
    Odmah uz reku nalazi se i Beogradski sajam, jedan od većih u Evropi. U ovom delu grada nalazi se i Vlada Republike Srbije, Beli dvor, većina ministarstava, brojne državne institucije, svi beogradski savski mostovi, klinički i urgentni centar, Vojno-medicinska akademija i neke od najprometnijih gradskih ulica.
    Da bi se razumeo duh Savskog venca potrebno je podjednako dobro razumeti svaku od njegovih celina koje su među sobom potpuno različite. Savskom vencu pripada prvo urbano naselje u Beogradu van kalemegdanskih zidina, a danas centar noćnog izlaska, multikonceptnih lokala i galerija i novog alternativnog pravca – Savamala. Na teritoriji iste opštine je i najelitniji i najbogatiji deo Beograda – Dedinje, diplomatski centar Beograda – Diplomatska koloniju, saobraćajni centar – Mostarska petlja, naselje Stadion u okolini stadiona Partizana i Crvene zvezde, kao i šumoviti predeo oko Topčiderskog brda i reke Topčiderke.

  5. vojislav ananić

    Opština Stari grad
    26.05.2016 cityexpert OPŠTINE BEOGRADA

    Centralna gradska opština čuva duh istorije grada i istovremeno predstavlja središte modernih gradskih dešavanja i nezaobilaznih turističkih atrakcija. Ako se na neki deo prestonice odnosi rečenica „Beograd, grad koji nikada ne spava“, onda je to definitivno Stari grad.
    PRAKTIČNE INFORMACIJE
    Opština Stari grad zauzima površinu od 698 ha, na kojoj živi oko 70.000 stanovnika. Jedna je od tri opštine koje zauzimaju centralni deo grada Beograda i predstavlja beogradski „Downtown“. Pod današnjim imenom i teritorijom formirana je 1961. godine spajanjem rejona Skadarlija, Terazije i Starog grada.
    ZANIMLJIVO NA STAROM GRADU
    Stari grad je epicentar svih gradskih dešavanja. Turističke, kulture i poslovne manifestacije i festivali za domaćina uglavnom biraju Stari grad, kako zbog položaja same opštine, tako i zbog baštine koja se nalazi na njenoj površini. Najpoznatiji beogradski istorijski spomenici nalaze se baš u ovoj opštini. Beogradska tvrđava je svakako najpoznatija među njima. Pored toga, ona je i najstariji sačuvan kompleks spomenika u Beogradu. Ne postoji niko ko je Beograd posetio makar na par sati, a da nije prošetao Knez Mihailovom ulicom. Trg Republike poznat je kao najčešće mesto okupljanja Beograđana, a Skadarlija kao boemska četvrt sa najčuvenijim kafana i kaldrmom koja je sinonim vremena u kojem je nastala. Dorćol, Terazije, ulicu Kralja Milana, hotel Moskvu, svi će navesti kao „mesta koja morate videti u Beogradu“.

  6. vojislav ananić

    Opština Čukarica
    25.08.2016 cityexpert OPŠTINE BEOGRADA

    Ukoliko vam je dosta gradske gužve, ali ipak ne želite da budete predaleko od centra, Čukarica ima ono što vam je potrebno! Ova opština je savršena za one koji vole prirodu, a ne žele da se odriču udobnosti života u gradu. Nekada su se ovde nalazili vinogradi i cvetni vrtovi, a danas su tu ulice koje ponosno čuvaju duh ranijih dana.
    PRAKTIČNE INFORMACIJE
    Opština Čukarica zauzima površinu od 15.650 ha na kojoj živi skoro 200,000 hiljada stanovnika. Podeljena je na gradski i prigradski deo. Gradski je deo urbane zone Beograda, sačinjen od 15 naselja, dok prigradski deo opštine obuhvata osam naselja.
    Priča o Čukarici traje već više od jednog veka. 1911. godine tadašnje selo Čukarica izdvojeno je iz Žarkovačke opštine. Novooformljena opština je dobila ime po Čukarevoj mehani, kafani koja se nalazila na mestu susretanja Žarkovačkog i Obrenovačkog puta.
    Zanimljivo na Čukarici
    Čukarica je bogata parkovima i zelenilom, ali i je i moderno uređena, te predstavlja spoj urbanizacije i prirode i idealna je za sve koji vole da se odmore od gradske gužve i buke.
    Kada se pominje Čukarica neizostavno je kupalište Ada Ciganlija koje pruža priliku za letnje uživanje nadomak centra grada, kao i Hipodrom kod Careve ćuprije koji je najstariji sportski objekat u Beogradu. Tu je i izletište Košutnjak, koje je savršeno ukoliko želite da provedete vikend u prirodi, a ne želite da napuštate grad. Jedna od novijih znamenitosti opštine je Most na Adi sa pilonom visine 200 metara.
    Na opštini se nalaze mnoga crkve, kao i kulturna dobra, uključujući arheološka nalazišta Ledine u Žarkovu i Medovište u Velikoj Moštanici. Vredi istaći fabriku šećera koja je prvi objekat ove vrste u Beogradu i predstavlja primer industrijske arhitekture kakva je stvarana krajem XIX veka u severnoj i srednjoj Evropi.

  7. vojislav ananić

    Vinča

    Položaj. — Selo je jednim delom u prisoju i na brdu, o desne strane Dunava, a drugim u ravnici. Blizu obale Dunava su samo parni mlin, stara mehana (sada karaula , nova mehana i dve kuće.
    Dunav se često razliva i svojim talasima roni obale koje se osipaju, a uz to i usporava vodu u reci Bolečici, koja onda plavi ljive i livade, što su pored nje. Zbog toga su kuće kojih je nekada više bilo pored reke, izmeštene i tako postao nov kraj Ravnice. Te su kuće bile na peskuši i trošnom zemljištu koje se odronjavalo i kuće zbog toga padale.
    U kraju Ravnicama, gde ima dovoljno bunara, meštani se služe isključivo bunarskom vodom. U kraju sela, Staroj Vvnči, koja je u prisoju i na brdu s desne strane Dunava, bunara je manje, jer je veća visina, te se stanovnici i zimi u letn služe isključivo vodom sa Dunava. Izvora ima, i to van sela: Ladna Voda, Ivkova Voda, Stari Kovanluk, Kovanluk na utrini, Smrdan, Šugavac, Brkin Izvor. Česma u Ošljanima, Stublina, Gujin Izvor, Mijajlov Izvor, 3majevac (u Ošljanima). Sa tih se izvora meštani služe vodom pri poljskim radovpma, a kada se sa rada kući vraćaju. ponose i vode u sudovima sa njih.
    U selu je hladnije no u obližnjim selima. jer nije zaklonjeno. Sneg obično počinje padati u drugoj polovini novembra i traje do polovine februara. Debljina snega najviše može bita oko 50—60 sm. Najjači je vetar ustoka, koja i najviše duvz: kišu doiosi zapadni vetar. Sever je najhladniji.
    Zemlja, paša i šuma. — Stanovnici imaju zemlje za obrađivanje i to van sela, a na mestima, zvanim: Šugavac, Čekdžje, Babin Lug, Ševarice, Lipovica, Mlake, Smrdan, Čunci, Erino Brdo, Klupe, Tabak, Zmajevac, Ošljani, Lokma, Rit, Ostrvo Kusak, Utrina i dr. Paše ima na mestima: Đakovoj Strani, Klenovcu, Lipovici, Kovanluku i Zabranu opštinskom.
    Šume ima u Opitinskom Zabranu, KOJI je od kraja Ravnica ulaljen 1 ‘4 km. Sva je šuma od lisnatog drveća. Zemlja za obrađivanje rodna: glinuša, ilovača. peskuša, uma, a najmanje crnice. Da jedna porodica umereno živi potrebno je 8—10 hektara zemlje.
    Tip. — Selo je podeljeno u dva kraja: Gornji Kraj Staru Vinču i Ravnice ili Donji Kraj, koji su jelan od drugog udaljeni oko 1 4 km a rastavlja ih kosa, na kojoj je cve utrnna. U Staroj su Viiči kyhe razbijene i udaljene jedna od druge najviše oko 6 min. U kraju Ravnicama kuće su ušorene tako, da ih samo ograda rastavlja, ali su neke i na većem rastojanju. U Staroj Vinči postoji: jedan glavni put — šor — koji kroz nju ide, tri raskrsnice sporednih puteva i jedan put nored Dunava, koji je zbog izliva nestalan. Škola i crkva su udaljene od kraja Stare Vinče l/2 sah., a od Ravnica 1 A sah. Mehana, karaula i parni mlin jesu u Staroj Vinči, a kovačnica s kolariicom u Ravnicama.
    Imena. — Priča se, da se ovo selo najpre zvalo Grbulja, pa je docnije prozvato Vinča. Misli se, da je ime Vinča postalo od vina — vinove loze, jer se priča, da je u starije vreme u ovome selu bilo mnogo vinograda. Krajevi su prozvati po svome položaju.
    Starine. — Na mestu Ošljanima, koji su na granici potesa vinčanskoga, slanačkoga i Velika Sela, postoji selište. Tu pri oranju nailaze cigle, crep i ćeramide, za koje vele, da su ostaci od spahijske kule, koja je tu bila, kada i selo. Priča se, da je to selo bilo od 9 kuća, pa se docnije postupno pomestile na današnje mesto. Pre no što je današnje selo tu bilo, postojalo je vele na Ošljanima madžarsko selo.
    Postanak sela i poreklo stanovništva. — Prvi doseljenici u današnje selo Vinču priča se, da su živeli u Guberevcima (kosmajski srez). Otuda su mnogi zbog turskog zuluma i bega guberevačkog prebegli u Banat i Srem, gde im i danas potomci žive, a neke zadrži pri beganju »dobri beg ošljanski« i nastani ih u Ošljanima. Stanovnicima ošljanskim, koji su se bavili o ribolovu, bilo je tamo nezgodno, jer nisu mogli paziti na svoje čamce u Dunavu prema Grbulji — poznijoj Vinči. Za to zamole svoga spahiju, da se s njim zajedno presele u Grbulju — današnju Staru Vinču bliže Dunavu, što im on i odobri. Iz Stare Vinče docnije su se pomeštali na današnja mesta. Kraj Ravnice naseljen je za vreme kneza Miloša, kada su se stanovnici sa obale Dunava, gde se zemljište odronjavalo, tu i premestili. Mnogi su stanovnici poreklom sa Kosova (Kosovljani), neki iz današnjih novooslobođenih krajeva (Nišlije i dr.), a drugi iz ostalih srpskih zemalja. Ima dve porodice Sofijanci.

    Izvor: OKOLINA BEOGRADA, ANTROPOGEOGRAFSKA ISPITIVANJA RISTE T. NIKOLIĆA

  8. vojislav ananić

    Rakovica

    Položaj. — Selo je u izvorištu a po stranama doline Rakovičkoga Potoka.
    Tip. — Podeljeno je u dva kraja: Brđane i Donju Malu, koja je veća od Brđana. U selu ima oko 40 kuća.
    Ime. — Postoji predanje, da je selo Rakovica prozvato po mestu, koje je dobilo ime po tome, što je imalo uvijek raka u potoku. koji kroz njega ide. Starine. — U ovome selu postoji staro selište blizu ovoga groblje, za koje vele, da je lltinsko. Postanah sela i poreklo stanovništva. — Današnje selo Rakovica spada u red novijih sela okoline Beograda. Priča se. da su prvi doseljenici sadašnjeg sela bili najpre po Topčideru, pa se zbog Turaka uklonili i nastanili u današnjoj Rakovici, gde je onda bio lug. Najstariji su. vele, bili Jankovići, kojih danas nema, a i za poreklo im se nije znalo. Za sve se današnje porodice zna, da su doseljene. Tačići (3 k.) — iz današnjih novooslobođenih krajeva, došao otac starcu od 80 godina (pre 1813. god.); slave sv. Nikolu. Zdravkovići (15 k.) — iz Krčimira (vlasotinački srez), gde su ubili Turčina i ovamo pobegli, čoveku od 60 godina došao otac Zdravko sa 5 sinova: Nikolom, Stevanom, Krstom, Lazarom i Jovanom, slave sv. Nikolu. Mijajlovići (1 k.)— iz “Turske“, slave sv. Arhanđela; selište bilo njegovo. Stojanovići (6 k.) — od Pirota, došli pre bežanije (1813. g.), slave sv. Nikolu. Živkovići (2 k.) — od Niša („Niševljani“), slave sv. Nikolu. Stankovići (4 k.) — iz sela Sredoreka blizu Prilepa, otkuda im se doselio pre 90 godina predak Todor; slave sv. Nikolu. Avram Petrović (1 k.) — iz Vojvodipe, došao pre 50 godina. Marjan Janković (1 k.) — iz »Bugarske“, (došao pre 50 godina), slavi sv. Nikolu. Ćoka Milošević (1 k.) — doselio se iz Karlovaca kao vojni begunac; slavi sv. Vrače. Sima Jelić (1 k.) — iz Bosne („Bošnjak“), doselio se pre 30 godina; slavi Verižice (posle sv. Save). Karlo Ajzenkamer, Čeh (1 k.) — doselio se pre 30 godina iz Češke; kolar je, a radi i zemlju; još ne slavi. Filipović (mehandžija) — iz Pinosave. Andreja Radovanović (1 k.) — doselio se iz Mokrog Luga pre 20 godina; slavi Petkovaču.

    Izvor: OKOLINA BEOGRADA, ANTROPOGEOGRAFSKA ISPITIVANJA RISTE T. NIKOLIĆA

  9. vojislav ananić

    Draževac

    Položaj. — Ovo je selo u donjem toku a s obe strane reke Marice, desne pritoke Peštana.
    Tip. — Deli ce u ove krajeve : Kraj Vićentića, Rankovića, Peveričića, Stublinački, Jelisavčića, Stari Draževac, Gukošanski Kraj, Ignjatovića — Ivojevac i Švabića Kraj.
    Starnne. — U selu ima tri groblja. Kod jednoga je crkvina.
    U Veveričića kraju bilo je jedno madžaroko groblje.
    Pootanak sela i poreklo stanovništva. — Selo je bilo najpre u Starome Draževcu, pa se zbog Turaka stanovnncn iseljavali na današnje mesto. Za vreme Kara-Đorđa u selu je bilo po pričanju oko 15 kuća. 1837 god. u kraju Ivojevcu bilo je 4 kuKe.
    Najstarija je porodica u selu Vićentijevići. Oni su bili u Beljini, pa u Borku, Šiljegovcu i odatle prešli u Draževac. Za njima po starini dolaze Đurđevići i Bojići — došli iz Bosne. Mapkoviću — iz Jadra. Lazarevići — iz Bosne, slave sv. Jovana. Rankovići — iz Crne Gore, slave sv. Jovana. Jovanoviću (Kučani) — iz Kučeva, vele, u kolubarskom srezu. ?) Aleksići — iz Bajevca (podgorski srez). Živkovići — iz Bosne, slave sv. Arhlnđela. Cpacojeviću — iz Bosne, Lukići iz Bosne. Stublinovići — iz Trnjaka došli u Stublinu, a odatle pre 100 god. u Draževac, slave Lazardan, s njima su ista porodica Cvetkoviću, Kpcmanoviiu, Todopoviću — iz Bosne, došle pre 80 god., slave Lazardan. Pavlovići — iz Gukoša (rudnički okrug, slave Đurđevdan; od te su porodice i Radojkovići, Nikolići, Glišići: njih je naselio Knez Miloš, koji je u Draževcu imao zabran. Stankovići — iz M. Moštanice; Pavlovići — iz Ostružnice, slave sv. Đurđic; Švabići — iz „Nemačke“,
    Bošnjakovići — iz Trle u Bosni, došli pre 70 godina; Ignjatovići — iz Urovaca (valjevska posavina); Arsenovići, Nikoliću, Puctići i Selinići — ista su porodica ; ne zna se otkuda je doseljena; Sviračevići slave Nikoljdan; ne zna se, otkuda su, kao ni Peronjci ili Milići slave sv. Jovana; i dr.

    Izvor: OKOLINA BEOGRADA, ANTROPOGEOGRAFSKA ISPITIVANJA RISTE T. NIKOLIĆA

  10. vojislav ananić

    Jajince

    Položaj. — Ovo je selo u izvorištu Banjičkoga Potoka, a po stranama doliva. Vode stanovnici piju iz bunara i sa izvora, od kojih su poznati: Milutinov Kladenac, Elezovac i dr. Postoji i izvor Lekovita Voda.
    Zemlja i paša. — Zemlje za obrađivanje stanovnici imaju na mestima zvanim: Hanište (njive i livade), Krušar, Kalji Potok, Elezovac, Orašje Vračar, Torlak, Ogorela Mehana i dr. Bašte su !“kupusare“) pored same reke. Paše (utrine) imaju va Elezovcu i po Torlaku.
    Tip. — Selo je podeljeno u Gornju i Donju Malu. Ima oko 55 kuća. Ime. — Postoji predanje, da je ovo selo dobilo ime od Turaka Jajića, koji su tu imali zemlju, a jamačno i čvfluk, koji je postojao umesto poznijeg sela. Postanak sela i poreklo stanovnišštva. — I ovo je selo povijeg postanka. Zaseljeno je po pričanju onda, kada je knez Miloš raselio selo u Topčideru više konaka. Otuda je — iz Topčidera — prvi došao u današnje Jajince hajduk Stojko, koji je bio 12 godina hajduk, a starina mu iz Stare Srbije. On se nastanio u današnjoj Donjoj Mali, koja je starija od Gornje. Njegovi su potomci Hajdukovići ili Stojkovići (4 k.J, koji slave sv. Lazara. Za njima po starini dolaze Miljkovići (po starome prezimenu Milutinovići), koji su prešli iz Topčidera u Jajince, a starinom su od Prokuplja. Ima ih oko 11 kuća. Zovu se: Mulenkovići, Markovići i Milosavljevići. Slave sv. Arhanđela. Posle su došli Kpynčiću po starome Milosavljsvići, a sada Nikolići i Ctojanoviću iz Medohievaca (niški okrug), otkuda je došao deda čoveku od 60 godina. Ima ih tri kuće. Slave sv. Nikolu. Caacojeviću (2 kuće) — iz „Rvatske“, (njihove pretke zvali „Rvati“; slave sv. Mratu. Za ovima po starini dolaae : Petkovići (2 k.) — iz Koprivnice sr. zaplanjski, slave sv. Nikolu; Nikolići (6 k.) — od Niša (došli im dedovi), slave sv. Nikolu; Stanković Toma (1 k.) — doveden iz Ripnja pre 60—70 godina, slavi sv. Aranđela; Miloradović (mehandžija) — iz Žagubice, a starinom iz sela Suvodola (blizu Tetova), slavi sv. Nikolu; Petrović Milenko (3 k.) — od Kruševca (pre 50 godina), slavi sv. Tomu; Živkovići ili Jovanovići 4 k.) — iz Vražogrnaca blizu Zaječara — došao im otac, slave sv. Arhanđela; Stojanovići (Toma, 3 k.) — od Niša (»niševačko“), slave sv. Nikolu; Stepanoviću (6 k.) — ne zna se otkuda su im stari, deda im je bšo dunđerin, slave Đurđic; stojanović Ilija 2 k. — od Prćilovice (došao mu otac) —slavi sv. Arhanđela; Lazić Panta (1 k.) — iz Bosne (pre 50 godina), slavi sv. Arhanđela; Čučurović Jovan (2 k.) — od Prilepa (pre 30 godina), slavi Mitrovdan; Todorović Sgevan (3 k.) — iz Bosne, slavi sv. Nikolu; Jovanović Đorđe (1 k.) — iz Vranja, služio u selu, pa se i udomio, slavi sv. Nikolu. Postoji predanje, da je nekada Jajince bila čuma, zbog čega su svi stanovnici napustili svoje kuće, pa pobegli na Avalu. Od straha se nisu smeli vratiti sve donde, dok dva brata bliznaka nisu sa dva vola bliznaka poorali u okolo celo selo.

    Izvor: OKOLINA BEOGRADA, ANTROPOGEOGRAFSKA ISPITIVANJA RISTE T. NIKOLIĆA