Poreklo prezimena, selo Veliki Borak (Barajevo)

17. oktobar 2013.

komentara: 2

Poreklo stanovništva sela Veliki Borak*, opština Barajevo. Prema knjizi „Šumadijska Kolubara“ Petra Ž. Petrovića, prvo izdanje 1939. godine, drugo izdanje 1949. godine – poslednje izdanje Službeni Glasnik i SANU – Edicija „Koreni“ 2011. godine u sklopu knjige „Šumadija i Šumadijska Kolubara“. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

*U Tamnavi postoji selo Borak, koji se zove Mali Borak

 

Položaj sela.

Veliki Borak je poznato selo iz Karađorđevog ustanka i nalazi se na razvođu rečice Oparne i Barajevske Reke, a između sela Leskovca, Boždarevca i Šiljakovca. Kuće su grupisane duž seoskih puteva, pa je naselje više zbijenog nego razređenog tipa. Ono se deli na Gornju Malu, Donju Malu (u kojoj su rodovi Radojičići i Ivanovići), Trnjačku Malu do Leskovca i na Starovlašku Malu u sredini sela.

Vode.

Selo ima dobru izvorsku vodu. Izvori su: Kosinac, Ribakovac, Vodice, Studenac, Brestovac, Kneževac u Ključevima (nazvan po knezu Simi Markoviću), Točak, Pločnik, Podrum, Crkvenac u Trnjačkoj Mali, Stubljaka, Vučkovac, Vrbica, Šenj, Srednjak, Divostin, Petrova Voda i Grčkovac. I mimo mnogih izvora ipak se narod više služi vodom iz bunara (đermova), jer su izvori udaljeni od kuća. Seoske rečice i potoci su: Beljanica, Barajevska Reka i Oparna; Crkvenac i Rašinac utiču u Barajevsku Reku, a Čarapski Potok u Rašinac. Zapadno od sela je potok Đulkovac, koji teče za Leskovac.

Zemlje i šume.

Njive i livade su na mestima koja se zovu: Zbegovište, Zagreb, Kućine, Ravnice, Iva, Divostin, Srednjak, Staro Selo, Duge Njive, Gaj, Drenjak, Vis, Starinovac, Čukar, Crkvenac, Busija, Šenj, Ključevi, Lug, Provlake, Igralište u Starom Selu i Porta.

Seoska šuma je između Stepojevca i Šiljakovca. Kamen se vadi u Kućinama do Boždarevca.

Starine su selu.

1. Na mestu Busijama, a u potesu Gornjih Livada, ima prokop dug stotinu metara, širok oko trideset metara i dubog oko 20 metara. Tu je bilo neko staro groblje, a kod njega je i današnje groblje. Po narodnom predanju ovaj prokop iskopali su „rimljanski vojnici“, da bi se spasli od neke neprijateljske vojske, koja ih je tu opkolila. Međutim, verovatnije je da su tu, u prokopu, vadili čist žuti pesak, nego da je tu bilo nekakvo utvrđenje, jer nema ostataka od iskopane zemlje i peska

2. U vinogradu Dragutina Milovanovića nađena je rimska kamena grobnica, tj sarkofag, u kojoj su bile tri ljudske lobanje; grobnica je bila bez šara i natpisa. Ljudi su je razbili i od nje pravili bruseve.

3.Jedno mesto u česma u Trnjačkoj Mali zovu se Crkvenac i Staro Selo. Tu je nađena kamena krstionica. M. Đ. Milićević zabeležio je predanje, da je u ovom crkvencu bio neki manastir Borak, po kome je selo doblo ime.

4. U Međuriču, na stavama Suve Reke i Barajevske Reke, ima strarih „madžarskih“ grobova, sa kamenim nadgrobnim „belegama“ bez natpisa.

5. Neki stari put je vodio kuda danas vodi glavni put. Pored njega, na Visu, bio je turski han.

6. Ostaci nekog starog naselja nalaze se na mestu Kućinama do Boždarevca, a na Glavici je bila kula, po svoj prilici stražarnica pored puta.

7. Na mestu današnjeg Velikog Borka bilo je srednjovekovno naselje Zagreb.

Nastanak sela.

Preci današnjih najstarijih rodova imali su „zemunice“ u Čarapanskom Potoku. Tu, u mestu Podrumu, bio je narodni zbeg u vreme Karađorđevog ustanka. Kuća kneza Sime Markovića bila je na mestu Belom Polju u Donjoj Mali, a kuća Milisava Čamdžije, Karađorđevog topdžije, bila je kod prokopa („jendeka“) u Gornjim Livadama, više današnjeg groblja, gde je sahranjen i grob obeležene kamenim spomenikom.

Podaci o selu.

Danas u selu ima dva groblja; jedno je kod Prokopa koje služi za Gornju Malu, a drugo je u Zlataru u kome se ukopavaju umrli iz Donje Male. Litija se nosi na Drugi dan Duhova, a „bdenije“ (zavetni dan) se drži na Sv. Jeremiju u Porti.

Po pisanim podacima Veliki Borak se prvi put pominje 1723. godine, a 1732. godine pominje se seoski „knez“ Nikola u Borku.

Godine 1818. u Velikom Borku je bilo 59 kuća a 1844. godine 92 kuće sa 637 stanovnika. Danas u njemu ima 27 rodova sa 249 kuća.

Poreklo stanovništva.

Iz Starog Sela i Kućina naselili su se na današnja mesta tri starinačka roda:

Kosanići (Stojkovići). Oni danas imaju njive na najplodnijim mestima u selu, Trifundan.

Jovičići (jedna kuća) su u selu još od vremena „Madžara“. Njihov predak je bio u austrijskoj vojsci,pa su ga zvali „Jova Soldat“. Jedna njihova porodica se odselila u Veliko Crljene, jedna u Guncate, a jedna činovnička porodica je negde u Bosni*, Petrovdan.

*Po predanju još za Turaka naiđe neki kaluđer na konju i upita pretka današnjih Jovičića za put. On mu pokaže da će ga naći u potoku Rašincu. Tamo se kaluđeru zaglibi konj, pa zbog toga prokune ovaj rod, da ih u selu ne bude više od jedne kuće.

Švabići (Trivunovići), pretka Trivunavratila majka iz neke bežanije „u preku“, Đurđic.

Pre Karađorđevog ustanka doselilo se devet rodova:

Čarapići (Ostojići, Stojakovići, Maksimovići i Stojićevići). Po porodičnom predanju bila su tri brata, čiji je otac, Kuč, došao iz Crne Gore; brat Vasa, koji se odselio u Beli Potok kod Beograda, Ostoja, od koga su današnji Ostojići i Stojak, od koga su današnji Stojakovići, Đurđic.

Nastići su od Čarapića, Đurđevdan.

Tatarski, Kapetanovići, Besnikovići (Milovanovići i Ivanovići) ne znaju za svoju starinu. verovatno su iz sela Besnika kod Berana. Tatar (poštar) Sima služio je kod Karađorđa, a njegov sin je bio „kapetan“ i išao na Madžare 1848. godine. Jedna njihova porodica se odselila u susedno selo Leskovac, Stevanjdan.

Čamdžije (Čamdžići, Milanovići i Ivankovići) ne znaju odakle su. Njihov predak Milisav Čamdžijabio je Karađorđev topdžija i, po porodičnom predanju, poginuo je u dvoboju na brdu Dedinju kod Beograda, a sahranjen je na mestu gde mu je bila kuća kod današnjeg groblja kod Jedenka, Aranđelovdan.

Markovići (Kneževići i Bogdanovići) su starinom iz Hercegovine; dve porodice od ovog roda odselile su se u Beograd. Od njih je bio knez Sima Marković, narodni ustanik Karađorđevog vremena., Jovanjdan.

Marići ne znaju odakle ime je predak ali znaju da su od sestre Sime Markovića, Đurđic.

Musići (Milovanovići i Petrovići) su od Turčina Muse. Kazuje se da su i do danas zadržali neke izvanredne duševne i telesne osobine, naročito okrugao i ispupčen potiljak, Jovanjdan.

Ćatići (Lukići i Dimitrijevići), njihov predak je bio „ćata“ (pisar) kod kneza Sime Markovića, ali se ne zna odakle je bio, Jovanjdan.

Plamenići (Jelići, Matejići, Pavlovići, Tomići, Jovičići drugi i Jankovići). Po predanju došle su dve sestre, Prhutai Gunjavka, iz Starog Vlaha, Prhuta je dovela dva sina, od kojih su Jelići, Matejići i Pavlovići a Gunjavka je imala jednog sina, od koga su danas Tomići, Jovičići i Jankovići. Jelići imaju odseljenike u Arapovcu i Kragujevcu a Jankovići u Maloj Moštanici, Đurđic.

Milovanovići (Radojičići) su stariji doseljenici ali ne znaju odakle su, Jovanjdan.

U prvoj polovini prošlog veka doselilo se deset rodova i to:

Vasići (Karići ili Pavlovići) doselili su se iz Bosute u Kačeru, gde su se prezivali Klisure, Nikoljdan.

Stekići (Markovići drugi i Davidovići) ne znaju za svoju starinu, Đurđevdan.

Vladisavljevići su iz Bosute, prvo se naselili u Cvetovac, gde su se prezivali Jekserovići i Jovanovići, pa otuda došli ovamo, 6 kuća slavi Mratindan, a dve kuće slave ženine slave Trifundan.

Ninkovići su iz Starog Vlaha, Stevanjdan.

Markovići i Nastasići su jedan rod, doselili se odnekud iz Starog Vlaha, Đurđic.

Rosići (Krstići i Ilići) su iz Brđana kod Čačka. Jedna njihova porodica se odselila u Beograd a jedna u Kraljevo, Đurđic.

Aleksići (Todorovići) su iz Ozrena kod Gornjeg Milanovca, Stevanjdan.

Godžići (Nikolići) su Starovlašani; jedna njihova porodica odselila se za Beograd a jedna u Kragujevac, Đurđic.

Popovići, praded bio pop po kome se prezivaju, Stevanjdan.

Bugarski (Petrovići) su iz Bugarske; od njih ima jedna kuća u Beogradu, Nikoljdan.

U drugoj polovini prošloga veka doselila su se četiri roda:

Nikolići su iz Županje u Sremu (Slavoniji, op. Milodan), Vavedenje.

Petrovići su iz Vojke u Sremu, Petrovdan.

Milanovići, ded Ciganin ušao u rod Čamdžića, primio njihovu slavu i posrbio se, Aranđelovdan.

Živanovići su iz Lisovića u Kosmaju; majka se preudala u Krstiće, dovela sina, koji je primio slavu Krstića.

-Popović drugi, je noviji doseljenik iz Vranića, došao ženi u kuću, Nikoljdan.

 

IZVOR: „Šumadijska Kolubara“ Petar Ž. Petrović, prvo izdanje 1939. godine, drugo izdanje 1949. godine – poslednje izdanje Službeni Glasnik i SANU – Edicija „Koreni“ 2011. godine u sklopu knjige „Šumadija i Šumadijska Kolubara“. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Komentari (2)

Odgovorite

2 komentara

  1. bakuta

    Popović drugi noviji doseljenik iz Vranića, došao ženi u kuću ne slavi Nikoljdan već Lazarevu subotu.

  2. bakuta

    Najtačnije podatke ne samo o Velikom Borku već i prvim doseljenicima na teritoriji Barajeva, poseduje crkva u Vraniću u staroj knjizi koja se nekada nalazila u biblioteci u Barajevu dok sveštenik iz Vranića nije počeo da sakuplja staru gradju, u vreme renoviranja crkve brvnare u Vraniću, U toj knjizi stoji tačna godina kada se Veliki Borak zvao Zagreb, prvi doseljenik Micić u kamenolomu u Barajevu i sl.