Zvečan i okolna sela

11. jun 2012.

komentara: 3

Opština Zvečan:

Banov Do, Banjska, Banjska Reka, Banjski Suvi Do, Boljetin, Bresnica, Valač, Veliko Rudare, Vilište, Grabovac, Grižani, Doljane, Žaža, Žerovnica, Žitkovac, Zvečan, Izvori, Jankov Potok, Joševik, Kamenica, Korilje, Kula, Lipa, Lipovica, Lovac, Lozište, Lokva, Mali Zvečan, Malo Rudare, Matica, Meki Do (od 2007. godine Keći Do), Oraovica, Rudine, Sendo i Srbovac.

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (3)

Odgovorite

3 komentara

  1. Ljiljana Sabljic

    Molim vas da proverite poreko
    Milorad Prvoslav Sofronijevic iz Rudara opstina Zvecan. Krsna slava Sv.Djordje

  2. Vojislav Ananić

    RUDARE

    Dva su sela na terasama Ibra – Gornje – Malo Rudare ili Malo Selo je pod Malom stenom, a Donje – Veliko Rudare ili Veliko Selo je pod Kršem – Rudaračkim kršem. Oko dva sata su sela udaljena među sobom. U međama sela su: Solila, Čuka, Velika stepa, Mala stena, Miladipov laz, Pogledalo i Ibar. Vodeni tok je Duboki potok, a izvori su: Česma, Izvor u Đurinoj dolini, Koštan, Čubura, Česma i izvor u Lazu, Česma u Starom selu. Pije se voda sa šest bunara. Potesi su: Selište, Smonik i Leskove doline. Groblje.je kod crkvine, u potesu Smoniku.
    Selo Rudare zabeleženo je u Svetostefanskoj hrisovulji. G. 1892. selo Rudare ima 28 kuća (sve srpskih); 1921 u selu je 47 domaćinstava s 338 članova, a 1948 – 95 domaćinstava sa 637 članova.
    U selištima su starije naseobine rudara. Kako je selo bilo na visini, tukli su ga gromovi u tri maha pa se ono triput premeštalo. Otud, kažu, Selišta. U groblju je crkva u ruševinama. Bila je to mala crkva zidana tesanikom i krečom. Na međi prema selu Lisici je Smrdan, izvor sumporovite vode i potok. Oko izvora su tragovi naselja i zidova neke građevine. Meštani misle da su ostaci neke stare banje. U Starom selu (u Gornjem Rudaru) stoje – “ćute” “duvarine” (zidovi) i ostaci temelja kuća i zgrada iz drevne prošlosti. Niže Krša i pod Velikom stenom su iskopane “ostave” starog novca.
    Rodovi. – Posle 1750. godine doselili su se: Moračani – Markovići (6 kuća, Sv. Arhanđeo, u novembru i Sv. Arhanđeo “letnji”, u julu), od Moračana iz Borčana. Oni su jedan rod s Krajčanima u Grabovcu. Posle rata 1877/78. nastanili su se: Mandići: Trajkovići, Zdravkovići, Anđelkovići (3 kuće, Sv. Arhanđeo 8. novembra), iz Rajetića na Rogozni. Ilići (3 kuće, Sv. Ćirik) su “Is Preko ibra”, iz sela Valača. Novi su doseljenici, posle 1900. godine: Neškovići (2 kuće, Sv. Arhanđeo) su prešli iz Donjeg Rudara. – Vilimonović (1 kuća, Sv. Đorđe i Sv. Nikola), iz iz Donjeg Rudara prešao je na imanje. – U Donjem Rudaru su: Đurinovići: Petrovići, Ignjatovići, Pajići, Milići, Sovronijevići, Radosavljevići (45 kuća, Đurđevdan i Sv. Nikola zimnji). U Velikoj seobi dođoše “iz Crne Gore” tri brata Đurinovića: Petar, Milutin i Miljko. Petar osta u selu i ostavi potomke. Od njega su svi “svetođorci” u selu. Milutin ode u Strmac u Ibarskom Kolašinu, a Miljko se odseli u selo Lovac u Banjskoj. Oko 1850. pređoše iz Gornjeg Rudara Moračani: Markovići, Neškovići i Milenkovići (7 kuća, Sv. Anhanđeo, u novembru). Novi doseljenici posle 1900. godine su: Milojević (1 kuća, Sv. Jovan Krstitelj) iz Žitkovca “Preko Ibra”, domazet “udao se na ženu” Radosavljevića. Vuksanović (1 kuća, Đurđevdan), od Miloševića iz Boljetina, je “usinjenik” – usinovljenik jednog Radosavljevića – od Đurinovića.

    Izvor: Radoslav LJ. Pavlović – KOPAONIK, Brus, 2012.

  3. Vojislav Ananić

    ZVEČAN

    Tragovi naselja, koji su otkriveni u ovoj okolini, vode u daleku prošlost. U dolini Raškog Potoka, između Velikog i Malog Zvečana, nađeni su prehrišćanski žrtvenici, a na prostoru današnje Kosovske Mitrovice spomenici iz rimskog doba. Ali je bez svake sumnje najstarije istorisko naselje sam grad Zvečan, koji se prvi put pominje 1091 godine kao pogranična tvrđava Raške. Na tu i još dalju starinu ukazuje njegov položaj. Grad je podignut na kupastom uzvišenju, sastavljenom od čvrstih riolitskih stena. Ovo uzvišenje dominira svim pomenutim putevima i prolazima. Ako ovom položaju, tako zgodnom za odbranu, dodamo puteve koji se ukrštaju u podnožju, a takođe i bogatstvo okoline u stoci, žitu i rudama, tek se onda može potpunije shvatiti značaj starog Zvečana. U strategiskom smislu reči on je bio ključ za ulaz u Rašku, štit u njenoj odbrani i polazna tačka za osvajanje Kosova i Metohije. Iz ovoga najvećeg utvrđenja stare Raške, srpski župan Vukan je vršio ispad prema Kosovu. Odavde je Nemanja pošao u borbu protiv Vizantije i svoga brata Tihomira, čiju je vojsku pobedio kod Pantina na Kosovu 1169. godine. U Zvečanu, u kojem je bio vladalački dvor i crkva, dešavali su se i tragični događaji. Tu je u borbi oko prestola pao i sahranjen Konstantin, sin kralja Milutina, a kao zatočenik umro Stevan Dečanski.
    Ukoliko se država više proširivala prema jugu, Zvečan je gubio od svoga značaja, ostajući duboko u njenoj unutrašnjosti. Za vreme cara Dušana pominje se kao njegov gospodar mlađi sin neke gospođe Danice, a kasnije, 1363 godine, čelnik Musa, zet kneza Lazara, koji je ovaj grad i njegovu župu dao knezu Vojislavu u zamenu za župu i grad Brvenik. Krajem 14 veka u Zvečanu se javlja i turski pretstavnik. Sa širenjem i učvršćivanjem granica osmanskog carstva daleko na sever, on takođe ponovo opada. Njega kao neosvojivu tvrđavu pominje Kuripešić, 1530 godine, koji je tom prilikom izradio i skicu grada. Docniji putopisci beleže Zvečan kao polupust ili u ruševinama. Samo onda kad je Turskoj zagrozila opasnost od Austrijanaca, 1689 godine, on se ponovo javlja kao tvrđava.
    Zvečan je sad u ruševinama. Najviše je stradao u drugoj polovini 19 veka, kad je podizana Kosovska Mitrovica, jer je, otuda velikim delom dovlačeno kamenje. To se odnosi i na druge, poglavito crkvene ruševine, od čijih su ostataka građene javne zgrade, most i kasarna.
    Ali Zvečan nije bio samo važno vojničko uporište i upravno sedište župe istoga imena. On je isto tako imao i privredni značaj. U prvom redu taj je značaj imalo njegovo podgrađe, čiji je položaj lako odrediti, osobito sada kada su otkopani spoljni bedemi, koji obuhvataju širok prostor oko grada, prelazeći preko okolnih bregova i dolina. Podgrađe Zvečana je bilo na zaravni gde je danas selo Zvečan. Na to upućuje položaj ovoga prema gradu, putevi koji se tu stiču i ostaci starih naselja. Sudeći po tome i kapiji poslednjeg gradskog bedema, koja je baš na ovome mestu, a takođe i po iskopinama predmeta, predgrađe je bilo dosta veliko i sastojalo se iz dva dela: spoljnjeg, van zida, i unutrašnjeg, u današnjem mestu Dolu. Razume se, podgrađe je gubilo od svoga trgovačkog značaja sa pojavom okolnih tržišta, najpre u Trepči, a kasnije u Mitrovici, dok nije potpuno iščezlo.

    Izvor: Zvečan, Trepča i Kosovska Mitrovica – dr Milisav Lutovac, sveska XXX – br. 2, godina 1950.