Grad Jagodina:
Bagrdan (1952-1979. godine jedinstveno naselje bilo podeljeno na naselja Bagrdan Selo i Bagrdan Varošica), Belica, Bresje, Bukovče, Bunar, Vinorača, Voljavče, Vranovac, Vrba, Glavinci, Glogovac, Gornje Štiplje, Gornji Račnik, Deonica, Dobra Voda, Donje Štiplje, Donji Račnik, Dragocvet, Dragoševac, Dražmirovac, Duboka, Ivkovački Prnjavor, Jagodina (1946-1992. godine Svetozarevo), Jošanički Prnjavor, Kalenovac, Kovačevac, Kolare, Končarevo (do 1949. godine Praćina), Kočino Selo, Lovci, Lozovik, Lukar, Majur (do 1979. godine Gornji Majur), Mali Popović, Medojevac, Međureč, Miloševo, Mišević, Novo Lanište (do 1955. godine deo Laništa), Rajkinac, Rakitovo, Ribare, Ribnik, Siokovac, Slatina, Staro Lanište (do 1955. godine deo Laništa), Staro Selo, Strižilo, Topola, Trnava, Crnče, Šantarovac i Šuljkovac.
12. oktobar 2014. u 19:07
Milodan
Poreklo stanovništva sela Crnče (po knjizi Crnča), Grad Jagodina – Pomoravski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Belica“.
Položaj sela.
-Kuće ovog sela su ispod Crnog Vrha sa jedne i druge strane Crnačkog ili Suvog Potoka ili Mlake. On presušuje, ali kada se posle kiša ili topljenja snegova učini znatnu štetu. Selo je okrenuto više jugoistoku.
Vode.
-Pije se bunarska i izvorska voda. Ima više izvora primitivno izrađenih, bez imena i jedna česma, Čuburak.
Zemlje i šume.
-Njive i senokosi su na mestima: Bara, Raskrsnica, Izvorak, Cerjak, Grabak, Topola, Bašče i Tavan. Šume, pašnjaci i njive su na mestima: Rupčina, Crnačko Brdo, Šiboviti Potok, Kalenovačko, Čukarić (brdo), Mali Vrh (brdo), Straža (brdo). Zajedniča utrina je u Malom Vrhu.
Tip sela.
-Selo se deli na Gornju i Donju Malu, koje su jedna od druge udaljene oko kilometar i po.
Ime selu.
-Po jednom predanju selo je dobilo ime po Crnogorcima, koji su ga prvo naselili; po drugom tako je nazvano zbog crne šume, zemlje i kamenja; po trećem zbog Crnog Vrha ispod koga je; po četvrtom što je nekada tu bilo mnogo srna da su ih žene obramicama tukle, pa se zbog ovoga selo prvo nazvalo Srnča pa potom Crnče (Crnča).
Starine u selu i njegovi znameniti ljudi.
-Na Malom Vrhu ima starih grobova za koja se ne zna iz kog su vremena. Iz ovoga sela je knez Miloje i knez Panta (Pana) Todorovići, Ćukovići.
Postanak sela i poreklo stanovništva.
-Selo je nekada bilo više Deonice, uz reku Topola, pa je otuda premešteno odmah posle Prvog ustanka na danšnje mesto, gde su bile pojate – trla.
Crnča ima 129 kuća, 13 rodova i 705 stanovnika.
Rodovi su:
-Pavići, Tranjići, Ćukovići i Todorovići, slave Đurđevdan i Ilindan. Doselili su se pre 200 godina iz Bele Reke od Toplice a tamo sa Kosova. Ali neki kažu da su poreklom iz Crne Gore. Iz ovog roda je bio knez Miloje i njegov brat „kodža“ Panta (Pana).
-Radosavljevići i Gaziverići, slave Nikoljdan. Doselili su se iz sela Vrbice (Timok) odmah posle Todorovića i Ćukovića. Nazvani su tako što je nekio njihov predak pogazio veru – zakletvu, jer je izdao Srbe Turcima.
-Tomići, Miljkovići i Bojovići, slave Aranđelovdan. Oni su od Vasojevića iz Crne Gore, doseljeni ovde pre 200 godina.
-Petrovići i Čuljkovići, slave Đurđevdan i Ilindan. Doselili su se iz Toplice kada i Pavići (Todorovići) sa kojima se smatraju da su jedan rod.
-Popići, slave Đurđevdan i Ilindan. I oni su iz Toplice i došli su kada Pavići i Čuljkovići sa kojima se smatraju da su jedan rod.
-Golubovići, slave Nikoljdan. Doselili se iz okoline Niša pre 150 godina.
-Todorovići drugi, slave Sv. Petku. Doselili su se iz Crne Gore pre 150 godina.
-Nikolići, slave Nikoljdan. Doselili su se iz Toplice, preko Levča pre 150 godina. Ima ih u selu Motrić, Levač.
-Jevtići, slave Đurđic i Đurđevdan. Doselili se sa Kosova preko Toplice i Kopaonika pre 150 godina. Sa Žunjićima u Rekovcu smatraju se da su jedan rod.
-Stošići, slave Nikoljdan. Doselili s iz okoline Vranja pre 130 godina.
-Obradovići, slave Nikoljdan. Doselili se iz okoline Leskovca kada i Stošići.
-Brkići, slave Ilindan. Doselili se iz Toplice pre 120 godine.
-Milojevići, slave Nikoljdan. Ne zna se odakle su i kada su došli.
Seoska slava je Prvi dan Trojica a zavetine su: Blagovesti – za zdravlje živine i Ignjatijevdan – za zdravlje stoke.
Groblje je na južnoj strani sela.
13. oktobar 2014. u 20:28
Milodan
Poreklo stanovništva sela Kalenovac, Grad Jagodina – Pomoravski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Belica“.
Položaj sela.
-Kalenovac j ispod samog Velikog Vrha, između potoka Kalenovčića i Vrela, na jednoj dosta strmoj strani okrenutoj više jugoistoku. Dolazi u red najviših sela ovog kraja – 410 metara nadmorske visine.
Vode.
-Pije se izvorska voda. U seli ima i dva bunara. Izvori su: Vrelo, Bučina, Stevanov Izvor, Ljubomirov Izvor, Tanaskov Točak, Milosavljev Točak, Milojev Točak i još nekoliko manjih i bezimenih izvora.
Zemlje i šume.
-Njive i senokosi su u mestima: Ornice, Bare, Gradinica (Gradenica), Krčevina, Batalija, Velika Njiva, Stari Vinogradi, Do’, Krušar i Pašnjaci. Njive i šume su u mestima: Čukara (brdo), Crkvina, Metaljka (brdo), Beli Izvor, Građa (Ograđa), Kosinjak (brdo), Šuplj Kamen, Pod Crni Vrh i Ispod Groblja. Šuma je u Velikom Vrhu a seoska utrina na Pavlovom Bregu.
Ime selu.
-Po jednom predanju selo je dobilo ime po nekom gradiću, koji se zvao Kalenovac a nalazio se na Velikom Vrhu, odmah više sela. Po drugom predanju tako je nazvano zbog mnogih kalemova (okalamljenih voćki), pa se nekada zvalo Kalemovac. Po trećem dobilo je ime po kaluđerima, koji su tu nekada stanovali.
Starine u selu.
-Ispod sela su ruševine od stare crkve, za koju se priča da je bila manastir. I danas od nje ima kamenja i opeka (cigala). Više sela, na Veliko Vrhu, ima ostataka gradića ili zamka.
Tip sela.
-Selo se deli na Gornju, Srednju i Donju Malu, koje nisu podvojene a pružaju se prema položaju sela.
Kalenovac ima 51 kuću, 6 rodova i 207 stanovnika.
Poreklo stanovništva.
Rodovi su:
-Aleksandrovići i Jarčevići, slave Aranđelovdan. Doselili su se iz okoline Vranja pre 150 godina kao prvi doseljenici. Stari Petar Jarac, otac Aleksandrov, nosio je veliku bradu, pa su ga po tome nazvali „Jarac“.
-Panići, slave Aranđelovdan. Doselili su se iz okoline Vranja 10 godina posle Jarčevića, sa kojima se smatraju kao jedan rod. Ima ih u Gornjem Račniku i Poljni u Levču.
-Jankovići i Kulizići, slave Sv. Mina – Mratindan. Doselili su se pre 130 godina iz Dragoševca od roda Veselinovića, gde ih ima i danas.
-Petrovići, slave Aranđelovdan. Doselili su se iz timočkog kraja pre 130 godina.
-Anđelkovići, slave Aranđelovdan. Rod su sa Petrovićima.
-Milovanovići, slave Aranđelovdan. Doselili su se iz Gornjeg Štiplja pre sto godina a tamo iz okoline Niša.
Seoska slava je Prvi dan Trojica a zavetina je Nedelja pred Cveti, za zdravlje stoke.
Groblje je na severoistočnoj strani od sela, prema štipaljskoj mehani.
14. oktobar 2014. u 18:54
Milodan
Poreklo stanovništva sela Gornje Štiplje, Grad Jagodina – Pomoravski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Belica“.
Položaj sela.
-Selo je ispod Crnog Vrha, u klisuri sa obe strane Štipljanske Reke i pored puta Jagodina – Kragujevac. Selo je okrenuto više jugoistoku i zaklonjeno je od hladnih vetrova.
Vode.
-Pije se izvorska voda. Postoji samo jedan bunar-đeram. Najjači izvor je Vrelo, koji je toliko jak da već u blizini melje vodenica sa jednim kamenom. Ostali izvori su: Ristina Česma i Avramova Česma i još nekoliko bezimenih.
Zemlje i šume.
-Njive i senokosi su na mestima: Staro Selo, Ravni Gaj, Klik, Vrelo, Lokva, Milenkovac, Parlog, Vinogradi, Šljivovo Brdo, Ornice, Babina Mehana i Rupine. Šume, pašnjaci i njive (izmšano) su u brdima: Brezju, Glavici, Graboviku, Ramadanovu Grobu, Lpm Brdu, Anatemi, Belom Kamenu, Straži, Velikom Vrhu, Mečkinoj Rupi, Žežnici, Srednjem Vrhu, Grabovičkom Potoku, Zdravičkom Potoku i na Strmoj Strani.
Tip sela.
-Selo se deli na Gornju, Srednju i Donju Malu, koje se pružaju prema toku reke.
Starine u selu.
-Kod Vrela, u današnjem groblju, otkopan je temelj neke stare crkve. U blizini je neko staro groblje. Po predanju tu su Turci nanekom saboru pobili mnog svet, koji je tu pokopan. Da je ovde bila crkva ili manastir svedoče i stari, neobično dbelih stabala, kalemovi jabuka i krušaka. Na mestu Graboviku ima ostataka nekog gradića. Tu se prilikom kopanja, oranja ili riljanja nalazi stari novac „kostadinke“. Na brdu Straži, između ovog sela i Vranovca su Karađorđevi šančevi, gde je Karađorđe zadržavao nadiranje Turaka niz Moravu posle boja na Kamenici, 1809. godine.
U blizini seoskog groblja kod Vrela postoji staro groblje na kome su belezi (grobovi) od neizrađenog kamena serpentina, koji se nalazi u ovoj okolini. Kako se zna da je Gornje Šiplje preseljeno iz Starog Sela ili Selišta, to će prema ovom starog groblju, kao i prema crkvi koja je skoro otkopana, pre će biti da je ovde nekada postojalo neko staro naselje pa je stanovništvo raseljenio ili izumrlo. Koje je i kakvo to naselje bilo i šta se sa njim dogodilo nije moguće doznati, jer predanje o tome nije sačuvano.
Postanak sela i poeklo stanovništva.
-Nekada je naselje bilo u Starom Selu pa se otuda premestilo pre 130 godina u klisuru, bliže Vrelu zbog sklonitijeg mesta, šume i ispaše. Pre toga ovde su bile štipaljske pojate. Dok je ovo naselje bilo u Starom Selu oba današnja Štiplja (Donje i Gornje) bilo je zajedničko selo pa i danas postoji zajeničko staro groblje. Od starog Ješkovca je postalo prvo Štiplje a docnije Donje Štiplje i Gornje Štiplje.
Gornje Štiplje ima 101 kuću, 17 rodova i 560 stanovnika.
Rodovi su:
-Miloševići, Sofronijevići i Mitkići, slave Đurđic i Đurđevdan. Preci su im se doselili iz Starog Sela a tamo sa Kosova, pre 200 godina.
-Ružići i Strugarci, slave Petrovdan. Doselili su se iz okoline Bitolja, kao strugari, pre 150 godina; bili su u Starom Selu.
-Zlatanovići i Stanišići, slave Nikoljdan. Doselili su se iz Strelca u okolini Pirota pre 120 godina.
-Klicari, slave Lučindan i Markovdan. Doselili su se iz timočkog kraja pre 150 godian; bili su u Starom Selu.
-Mitići i Bojovići, slave Aranđelovdan. Doselili su se iz Crne Gore, preko Starog Sela, pre 120 godina. Od istog roda ima ih u Crnči.
-Čupići, slave Đurđic i Đurđevdan. Doselili su se iz Malog Kosova pre 120 godina. Smatraju se da su „od arnautskog porekla“.
-Paunovići i Jankovići, slave Nikoljdan. Došli su iz Crne Trave u vlasotinačkom srezu, pre 120 godina. Bili su u Starom Selu.
-Džonići, slave Đurđic i Đurđevdan. Doselili su se iz sela Zagrađa u timočkom kraju pre 120 godina, preko Starog Sela ili Starog Štiplja.
-Petkovići, slave Nikoljdan. Doselili su se iz Velikog Izvora kod Zaječara, preko Starog Sela, kada i Džonići.
-Milićevci, slave Sv. Sergije. Došli su iz Batočine u Lepenici pre sto godina.
-Ilići i Rankovići, slave Aranđelovdan. Došli su iz Resnika u Lepenici pre 100 godina.
-Radivojevići, slave Aranđelovdan. Došli su iz Bukurovca u Lepenici pre 80 godina.
-Mikići, slave Aranđelovdan.. Doselili su se pre 80 godina iz Kalenovca, gde ih i danas ima.
Ne zna se odakle su doseljeni:
-Obradovići, slave Jovanjdan. Ovamo su se preselili iz Starog Sela.
-Ristići, slave Đurđic i Đurđevdan.
-Milanovići, slave Aranđelovdan.
-Radičevići, slave Nikoljdan.
Seoska slava je Drugi dan Trojica. Zavetine nema.
Groblje je više sela kod Crkvine, blizu Vrela.
15. oktobar 2014. u 19:51
Milodan
Poreklo stanoništva sela Donje Štiplje, Grad Jagodina – Pomoravski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Belica“.
Položaj sela.
-Selo je sa obe strane Štipljanskog Potoka, koji teče više na jug a uliva se u Crnovršku ili Štipljansku Reku. Više kuća ima u prisoju, sa desne strane potoka; one su razređene niz potok. Selo je okrenuto više jugoistoku. Na zapadnoj strani je Gornje Štiplje a na severnoij Vranovac, sa kojim je skoro sastavljeno.
Vode.
-Pije se izvorska voda. Izvori su: Starčevicki Izvor, Jevricki Izvor, Budžicki Izvor i Solarski Izvor. Oni su od proste građe i ne presušuju.
Zemlje i šume.
-Njive i livade su na mestima: Valjevačko Polje, Panađurište, Brezje, Gaj, Ključić, Garnice (Ugarnice), Reka, Dutar, Buban, Drenjak, Staro Selo (Slište), Gornja Reka i Velike Livade. Šume i pašnjaci su na mestima: Gligorac, Sečine, Stražilovica, (Straža), Srednje Brdo, Golo Brdo, Lipar, Milenkovac, Klik i velika Kosa.
Tip sela.
-Kuće su međusobno udaljene oko 100 metara. Selo se deli na Gonju, Srednju i Donju Malu, koje nisu podvojene.
Ime selu.
-Selo je dobilo ime po mestu iz Južne Srbije, odakle su bili prvi doseljenici, kojima se svaki trag izgubio.
Postanak sela i poreklo stanovništva.
-Staro selo se nekada zvalo Ješekovac. Bilo je niže, u reci, pa se otuda zbog vode i turskog nasilja premestilo na današnje mesto. U prvo vreme zvalo se samo Štiplje, pa kada e Gornje Štiplje od njega odvojilo i iselio na današnje mesto, onda se, za razliku od Gornjeg, nazvalo Donje Štiplje. Po jednom drugom predanju staro Štiplje je bilo nekada u Starom Selu (Selištu), pa se otuda raselilo u dva Štiplja; Gornje i Donje.
Donje Štiplje ima 141 kuću, 12 rodova i 650 stanoivnika.
Rodovi su:
-Vučkovići, Jevrići i Marići, slave Jovanjdan. Oni su starinci.
-Stevanovići, Vučići i Budžići, slave Đurđic i Đurđevan. Preci su im se doselili iz Toplice pre 180 godina.
-Čolići, slave Đurđic i Đurđevdan. Doselili se iz krupševačke Župe pre 150 godina. Ima ih u Konjušima, Temnić.
-Starčevići, slave Aranđelovdan.. Doselili se iz Srema pre 130 godina.
-Kačarevići i Markovići, slave Aranđelovdan. Doselili su se iz okoline Vranja pre 150 godina. Zovu se još i:
-Ilići i;
-Idžići.
-Timotijevići i Krstići, slave Nikoljdan. Doselili su se iz okoline Niša pre 130 godina.
-Aleksići, Filipovići i Solarci, slave Aranđelovdan. Doselili su se iz okoline Vranja kada i Kačarevići i Markovići, sa kojima se smatraju kao jedan rod.
-Milenkovići, Stankovići i Krstići drugi, slave Nikoljdan. Doselili se iz okoline Pirota pre 120 gdoina.
-Džudžurići i Ilići drugi, slave Đurđic i Đurđevdan. Doselili se iz timočke okoline pre 120 godina.
-Vulići, slave Lučindan i Markovdan. Doselili se iz Plane kod Paraćina pre sto godina a tamo iz Toplice.
-Todorovići, slave Đurđevdan i Ilindan. Doselili su se iz Jagodine, a starinom je od Todorovića (Pavića) iz Crnče.
Seoska slava je Drugi dan Trojica a zaveetina Sredoposnica – za zdrave stoke.
Groblje je iznad sela, u Gligorcu.
16. oktobar 2014. u 18:30
Milodan
Poreklo stanovništva sela Vranovac, Grad Jagodina – Pomoravski okrug. Prem knjizi Stanoja Mijatovića „Belica“.
Položaj sela.
-Selo je u tesnacu između crnovrških kosa, sa obe strane Vranovačkog Potoka. Sa Donjim Štipljem je skoro sastavljeno a od Gornjeg Štiplja ga odvaja brdo Straža (Stražilovica). Samo u vrhu sela, gde su škola i sudnica („opština“) ima nešto kuća na jednoj zaravni i strani blagog nagiba, ostale kuće su sve na strmim stranama.
Vode.
-Pije se bunarska i izvorska voda. Postoje četiri bunara (vrlo duboka) i isto toliko izvora, koji nose nazive: Tomicki Izvor, Đurđevski Izor, Ključki Izvor i Lisičak.
Zemlje i šume.
-Njive i senokosi su na mestima: Gaj, Garnica (Ugrarnica), Stari Vinogradi, Trnovik, Lokva, Kriva Ćuprija, Musina Njiva, Balvani, Jasika, Stanojev Livade, Međa, Straža (Stražilovica), Strana i Raskrsnice. Šume, pašnjaci, njive i vinogradi izmešani su po mestima: Trnovita Kosa, Velika Kosa, Mirkov Potok, Golo Brdo, Šibovita Kosa, Lepo Brdo, Dugačka Kosa, Krušačka Kosa, Kratka Kosa, Dragićeva Kosa i Grabovita Glavica.
Tip sela.
Selo je dolinskog tipa, ali su mu kuće znatno gušće u odnosu na moravska sela. Deli se na Gornju i Donju Malu koje razdvaja Brkicki Potok.
Ime selu.
-Ime sela tumači se na razne načine. Jedni kažu da je dobilo ime po mnogima vranama kojih je nekada tu bilo; drugi, zbog crnog kamenja; treći, zbog crnih ljudi koji su tu nekada živeli; četvrti, zbog mnogih udovica koje su posle nekog strašnog boja ostale bez muževa i zbog toga nosile vrane (crne) marame („šamije“) na glavi; peti, zbog potoka Vranovca, kojim je nekada tekla crna voda.
Postanak sela i poreklo stanovništva.
J. Mišković kaže da su Vranovac i Gornji Račnik bili nekada jedno selo. I danas su im imanja toliko pomešana da je nemoguće odrediti im granice a zajedničke šume i utrine i danas podjednako uživaju. U prilog ovoga, Todor Popović iz Bagrdana priča da su u potoku Vranovcu bile pojate (trla) gornjoračničke, koje su preobraćene u stalno naselje.
Vranovac ima 102 kuće, 10 rodova i 687 stanovnika.
Rodovi su:
-Đorđevići i Tomići, slave Nikoljdan. Preci su ime se doselili pre 200 godina iz Lunjevice (rudničke) a tamo iz prizenskog kraja, kao prvi doseljenici.
-Milosavljevići i Drzmanci, slave S. Vrače. Doselili su se iz okoline Vranja pre 150 godina.
-Brkići, slave Đurđic i Đurđevdan. Doselili su se iz Suve Morave – okolina Vranja kada i Drzmanci.
-Radosavljevići i Mačkovčani, slave Đurđic i Đurđevdan. Doselili su se iz Mačkovca kod Kruševca pre 130 godina.
-Sandići, slave Lučindan i Markovdan. Doselili su se iz okoline Vranja pre 130 godina.
-Milojevići i Dvocići, slave Stevanjdan. Doselili su se iz Šanca kod Kruševca pre 130 godina.
-Zlatanovići, slave Nikoljdan. Doselili su se iz okoline Pirota, preko Svrljiga, pre 120 godina. Ima ih u Gornjem Štiplju i u Lovcima.
-Milićevići, slave Sv. Petku. Doselili se iz Svrljiga kada i Zlatanovići.
-Vulići, Ćelići i Ćeličani, slave Aranđelovdan. Dosellili su se iz Ćelija kod Kruševca pre 120 godina.
-Bogićevići, slave Nikoljdan. Doselili su se iz Šanca kod Kruševca kada i Ćeličani, sa kojima su bili kumovi.
Seoska slava je Veliki Spasovdan a zavetine su: Savine Verige – 29 jula po n.k. – za zdravlje čeljadi i 26 septembar po n. k. – za zdravlje stoke.
Groblje je na zapadnoj strani sela, na jednom proplanku blagog nagiba.
17. oktobar 2014. u 18:25
Milodan
Poreklo stanovništva Gornji Račnik, Grad Jagodina – Pomoravski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Belica“.
Položaj sela.
-Selo je u klisuri na obema stranama Račničke Reke, zaklonjeno visokim i strmim kosama. Okrenuto je viš jugoistoku.
Vode.
-Pije se bunarska voda. Postoji jedna izvor od proste građe bez imena.
Zemlje i šume.
-Njive i senokosi su na mestima: Reka, Ornice, Polje, Vinogradište, Poljanica, Stara Trla, Staro Selo, Zbegovište i Potočar. Šume, pašnjaci i njive pomešani su namestima: Trnovita Kosa, Grujina Čukara, Ošljanska Kosa, Šibovita Kosa, Dragićeva Kosa, Dugačka Kosa i Šiljata Čuka. Šuma je namestima: Veliko Polje i Osoje.
Tip sela.
-Selo je dolinskog tipa; kuće su češće zbijenije nego kod kuća timočkog tipa. Deli se na Gornju i Donju Malu. Mahale su podvojene. Donja Mala je prema Donjem Račniku, niz reku.
Ime selu.
-Po jednima selo je dobilo ime što je u reci, pa se nekada zvalo „Rečnik“, potom Račnik; po drugima se selo zove po nekom Ratku (Rači), koji se tu prvi doselio. Oba ova tumačenja su nepouzdana, pošto i Donji Račnik nosi isto ime.
Starine u selu.
-U sredini sela ima ostataka od starog „džidovskog“ groblja.
Postanak sela i poreklo stanovništva.
-Ne zna se kada je selo zasnovano, ali je očuvano pedanje da je nekada bilo u Starom Selu, više današnjeg sela, pa je odatle premešteno. Kad su Turci, posle pogibije kapetana Koče Anđelkovića, zašlo da poubijaju sve viđenije Srbe, tada se celo selo sklonilo iz Starog Sela u Zbegovište a potom na današnje mesto. U to vreme, kažu, da jeu selu bilo svega sedam kuća i to šest krovinjara i jedna šindrača.
Gornji Račnik ima 75 kuća, 10 rodova i 530 stanovnika.
Rodovi su:
-Rašići i Ignjatovići, slave Jovanjdan. Doselili su se iz Toplice pre 150 godina.
-Nešići, Živanovići i Bogdanovići – slave Sv. Vrače. Doselili su se iz kruševačke Župe pre 130 godina. Ima ih u Resavi i Župi (Parčinu i Trnavcima).
-Kostići i Grujići, slave Ignjatijevdan. Doselili su se „od svrljiško, od Kopaj-Košare“ pre 120 godina.
-Todorovići, slave Nikoljdan. Doselili su se iz Babušnice u Lužnici pre sto godina.
-Kostići, slave Nikoljdan. Doselili su se iz Malče u okolini Niša pre sto godina.
-Stambolići, slave Jovanjdan. Doselili su se iz Toplice, preko kruševačke Župe pre sto godina. Neki njihov predak služio je u Stambolu (Carigradu), pa se otuda povratio u mesto rođenja, gde su ga prozvali „Stambolija“. Ima ih u Aleksandrovcu, Župa.
-Radosavljevići, slave Nikoljdan. Doselili su se pre 80 godina iz Sladaje u Gornjoj Resavi.
-Jevtići, slave Sv. Petku. Doselili se pre 80 godina iz Cernice u Temniću.
-Petrovići, slave Jovanjdan. Doselili su se pre 70 godina „otkude niševačko“.
-Ivanovići, slave Nikoljdan. Ne zna se odakle su se i kada doselili.
Seoska slava je Prvi dan Trojica a zavetina Tomindan – 19 oktobra po n.k. za zdravlje čeljadi.
Groblje je više sela, u strani.
18. oktobar 2014. u 17:43
Milodan
Poreklo stanovništva sela Donji Račnik, Grad Jagodina – Pomoravski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Belica“.
Položaj sela.
-Selo je kod ušća Vranovačkog Potoka u Račničku Reku. Kuće su sa obe strane reke i potoka. Veći deo sela je na stranama blagog nagiba a manji u ravnici pored Carigradskoog Druma, koji izbija u Bagrdan i dalje. Jedna strana sela je okrenuta jugozapadu a druga severoistoku.
Vode.
-Pije se bunarska i izvorska voda. Izvori su: Marinkov Izvor, Todorov Izvor i Alibegov Izvor (u ključu do sela).
Zemlje i šume.
-Njive i livade su na mestima: Logorište (prema Liparu), Cerjak, Lipar, Arnaucko, Belo Polje, Prosište, Vrvina, Dolina i Polje. Šume, pašnjaci i njive sa gde kojim vinogradom su na mestima: Ošljak (brdo), Ćumurana (brdo), Gavranov Potok, Cigansko Padalište, Gigoš i Tanka Kosa.
Tip sela.
-Selo je podeljeno na tri podvojena kraja (mahale): Staro Selo, Novo Selo i Liparska Mala. Mahale ili krajevi su međusobno udaljene od 500 do 1000 metara a neki i više.
Starine u selu.
-Ispod sela, prema Liparu, postoji staro groblje gde se nalaze „starudije“.
Postanak sela i poreklo stanovništva.
-Kažu da se nekada Donji Račnik zvao Lukovica pa je docnije postao prvo Račnik, pa onda Donji i Gornji Račnik. Najpre je naseljene mahala zvana Staro Selo, zatim Novo Selo (mahala) i najzad Liparska Mala. Kada je zasnovano Staro Selo i da li je ono ostatak Lukovice ili od Starog Račnika predanje ništa ne kazuje.
Stanovnici ovog sela su većinom Timočani; oni su u govoru i običajima, kao i u drugim etničkim osobinama zadržali odlike toga kraja.
Donji Račnik ima 125 kuća, 12 rodova i 893 stanovnika.
Rodovi su:
-Begići, slave Aranđelovdan. Doselili su se iz Zagradskog (Timok) pre 130 godina.
-Džonići, slave Nikoljdan. Doselili su se iz Zagradskog kada i Begići. Ima ih u Gornjem Štiplju.
-Simovnovići, slave Sv. Petku. Doselili su se iz timočkog kraja odmah posle Džonića.
-Anići, slave Nikoljdan. I oni su „ot Zagradsko“ kada i Džonići. Deda-Ana bio jnje rođeni brat deda-Džonu.
-Markovići, Tošići i Ljubenovci – slave Nikoljdan. Doselili se iz Zagradskog pre 120 godina.
-Bajići i Bojinci, slave Nikoljdan i Sv. Petku. Doselili se „ot Zagradsko“ kada i Ljubenovci.
-Palići i Palinci, slave Nikoljdan. Doselili su se iz Lovaca pre sto godina a tamo su doseljeni „otkuda knjaževačko“.
-Cenići, slave Nikoljdan. Doselili se iz okoline Knjaževca pre sto godina.
-Cekići i Cekovci, slave Sv. Petku. Doslili se pre sto godina iz Domuz-Potoka (Miloševa) a tamo iz okoline Vranja.
-Kovačevići, slave Aranđelovdan. Doselili su se iz timočkog kraja pre sto godina na poziv Begića, sa kojima se smatraju da su jedan rod.
-Lesičkovci, slave Nikoljdan. Doselili su ee iz „nekog Lesičkova“ u Timočkoj Krajini pre 100 godina.
-Manojlovići, slave Mitrovdan. Predak se doselio iz Bagrdana (selo) prizetivši se u porodicu Kovačevića.
Seska slava je Prvi dan Trojica a zavetina „Poljobranija“ – 5 maja po n.k. za polja i berićet.
Groblje je ispod sela, u strani prema Bagrdanu, nedaleko od Carigrdskog Druma.
19. oktobar 2014. u 19:52
Milodan
Poreklo stanoništva naselja Bagrdan, Grad Jagodina – Pomoravski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Belica“. U knjizi su posebno opisani Bagrdan selo i Bagrdan varošica.
Bagrdan selo:
Položaj sela.
-Kuće ovog sela su u ravnici pored donjeg toka Račničke Reke i Osanice. Obe reke čine štetu prilikom izlivanja iz korita. Kroz selo prolazi Carigradski put Jagodina – Bagrdan i dalje.
Vode.
-Pije se bunarska voda.
Zemlje i šume.
-Njive i livade su namestima: Gornji Ključ, Donji Ključ, Bara, Vidina Bara, Ada, Zaključak, Čičkovac, Požarak, Kovanluk, Koviljača, Staro Selo, Reka, Nad Reku, Parlozi i Bagrdanski Parlozi. Šume, pašnjaci, vinogradi i njive su na mestima: Grobljansko Brdo, Glavica (brdo), Mijailov Potok, Ludi Potok, Marisavljevac, Sakina Strana, Durmanov Potok (gde je po predanju nekada bila usamljena kuća Durmana Židova), Osoje i Duboki Potok.
Tip sela.
-Selo je timočkog tipa; deli se na dve mahale; Koprivnicu i Bagrdan, koje razdvaja reka Osanica tako da Koprivnica ostaje na desnoj a Bagrdan na lvoj strani. Jedan deo Bagrdana je i pored Račničke Reke, koja se odmah tu uliva u Osanicu. Do 1892. godine ova dva naselja su bila sasvim podvojena; te su godine, prilikom, prolaska kralja Milana, a po njegovoj želji i naredbi, spojena u jedno selo. Bagrdan je starije naseelje a Koprivnica novije. Koprivničani su poreklom iz timočke Koprivnice. Bili su najpre u Laništu (u Modrom Viru), pa se otuda ovamo preselili pre 130 godina. Bili su prvo u Starom Selu.
Ime selu.
-Po jednom predanju Bagrdan je dobio ime po nekom „grdnom“ (ružnom) begu, koji je tu prvi došao, pa se u prvo vreme zvao „Begrdan“ a posle Bagrdan. Po drugom, verovatnijem predanju, tako se nazvao po turskoj reči „bagrdan“, što znači reka.
Starine u selu.
-U ataru sela postoji crkvina, za koju se misli da je ostatak od neke velike crkve „Lastavice“. U Durmanovom Potoku je „Džidovsko Grobljište“.
Postanak naselja i poreklo stanovništva.
-Selo i varošica su starijeg postanka. Nekada je bilo čisto srpsko naselje i zvalo se Reka (po nekioma se zvalo Osanica). Po dolasku Turaka naselilo se nekoliko muhamedanskih doseljenika, koji su mu tom prilikom dali tursko ime. Po oslobođenju od Turaka ono je ponovo postalo čisto srpsko naselje i tada je cela Koprivnica ovamo preseljljena kao i mnogi drugi rodovi.
Selo Bagrdan ima 154 kuće, 27 rodova i 889 stanovnika.
Rodovi u selu Bagrdan:
-Prokići, slave Stevanjdan. Došli su među prvim doseljenicima iz nepoznatog kraja pre 130 godina.
-Jevtići, slave Stevanjdan. Doselili se kada i Prokići, iz nepoznatog kraja, sa kojima se smatraju kao jedan rod.
-Miletići, slave Đurđic i Đurđevdan. Doselili se iz okoline Prištine pre 125 godina.
-Milutinovići, slave Nikoljdan. Došli sa Kosova kada i Miletići.
-Ilići, slave Đurđic i Đurđevdan. Doselili se sa Kosova kada i Milutinovići.
-Milići, slave Nikoljdan. Doselili se iz okoline Vranja pre 120 godina.
-Milutinovići drugi, slave Đurđic i Đurđevdan. Doselili se sa Kosova pet godina kasnije od Miletića i Milutinovića, sa kojima se smatraju da su jedan rod.
-Đurđevići, slave Nikoljdan. Doselili se iz okoline Vranja pre sto i više godina. Sa Milićima se smatraju kao jedan rod.
-Milosavljevići, slave Tomindan. Doselili se iz Toplice pre sto godina.
-Vrcići, slave Đurđic i Alimpijevdan. Doselili se iz okoline Vranja pre sto godina.
-Gajići, slave Đurđic i Đurđevdan. Doselili se sa Kosova pre 100 godina.
-Petkovići, slave Đurđic i Đurđevdan. Došli iz okoline Niša pre 100 godina.
-Milanovići i Mirkovići, slave Nikoljdan. Doselili se iz okoline Niša kada i Petkovići.
Rodovi u Koprivnici:
-Dačići i Mitići, slave Nikoljdan. Doselili se iz timočke Koprivnice preko Laništa pre 130 godina.
-Maksimovići, Markovići i Sremčevići – slave Mitrovdan. Doselili se iz Srema pre 130 godina.
-Marići, Dobrivojevići i Starcelići – slave Nikoljdan. Doselili se iz Timočke Koprivnice preko Laništa pre 130 godina.
-Veljići, slave Nikoljdan. Doselili se iz Krivog Vira (Timok) pre 130 godina.
-Stankovići i Anići, „Vlasi“ – slave Savindan. Doselili se iz Timočke Krajine pre 120 godina.
-Vlastići, slave Mitrovdan. Doselili se iz Lebana pre 120 godina. Ima ih u Selevcu, Smederevo.
-Jankovići, „Vlasi“, slave Sv. Petku. Doselili se iz Gornje Resave pre 100 godina.
-Stojanovići, slave Nikoljdan. Doselili se iz Voljavča, Belica, pre 100 godina.
-Babići, slave Aranđelovdan. Doselili se iz Velikog Popovića u Resavi pre 80 godina.
-Dimitrijevići, slave Lučindan i Markovdan. Doselili se iz Botunja u Lepenici pre 80 godina.
-Vekići, slave Stevanjdan. Doselili se iz Radošina u Resavi pre 80 godina.
-Basarevići i Basarići, slave Aranđelovdan. Doselili se iz Lebana pre 80 godina; ima ih u Svilajncu, Resava.
-Kupinići, slave Mratindan – Mina. Doselili se iz Panjevca (Jagodina) pre 70 godina; ima ih u Panjevcu (Belica), Bačini i Jasici (Temnić).
-Jevtići drugi, slave Sv. Aleksandar Nevski. Doselili se iz Miloševa pre 50 godina a tamo iz Crne Gore.
Seoska slava u Koprivnici je Prvi dan Trojica a u selu Bagrdanu Beli četvrtak – po Trojicama. Zavetine su: U Koprivnici Blagovesti – za zdravlje čeljadi i Preblaga Marija – za zdravlje stoke. U Bagrdanu selu Cveti – za zdravlje čeljadi i Markovdan – za zdravlje orača i kopača.
Koprivničko groblje je u strani više Koprivnice. U ovo groblje se sahranjuju i iz vrošice Bagrdana, oni sa desne strane Osanice. Groblje sela Bagrdana je na suprotnoj strani u odnosu na kopribvničko groblje, idući železničkoj stanici. U ovo groblje sahranjuju se i iz varošice Bagrdan, sa leve strane Osanice.
Cigani-Romi kovači su se preselili u varošicu Bagrdan.
Opština je odvojena od varošice a crkva i škola su zajedničke; one su obe u varošici Bagrdan.
Nastaviće se….
20. oktobar 2014. u 21:17
Milodan
Nastavak……
Bagrdan varošica
Položaj neselja.
-Varošica je na obema stranama reke Osancie i pruža se prema Carigradskom putu, koji kriz nju prolazi. U neposrednoj blizini varošice su sela Bagrdan i Koprivnica, tako da jedan deo deo varošice sastavljen sa Koprivnicom a drugi se Bagedan selom. Oba ova kraja varošice spaja most na Osanici.
Vode.
-Pije se bunasrska i izvorska voda. Štab konjičke kombinovane divizije podigao je ispred crkve vrlo lepu česmu od tesanog kamena, 1914. godine. Do mosta, sa leve strane reke je trg, gde se svakog utorka prodaju stoka i namirnice. Na trgu, blizu mosta, bio je za vreme Turaka veliki putnički han.
Postanak naselja i poreklo stanovništva.
-Bagrdan su naselili Turci 1700. Godine, kao značajno mesto na putu Carigrad – Niš – Beograd. J. Račanin ga 1704. godine naziva Nova Palanka ili Devi Bagrdan. Pominju ga Driš, S. Milošević i drugi.
„Iz Bagrdana ja vodio put u Jagodinu preko guste i velike šume i bio je za putnike opasan zbog vukova i hajduka“, piše K. N. Kostić u knjizi „Trgovački centri i drumovi po srpskoj zemlji“ 1899. godine.
Od docnijih pisaca pominju ga Pirh, Vujić, kao i drugi naši i strani putopisci, koji su bili u prolazu kroz ovo mesto.
Bagrdan je prelazio češće iz turskih ruku u austrijske i obratno, ali su ga Turci duže držali. Do 1881. Godine selo Koprivnica potpadalo je pod stari Jagodinski okrug a Bagrdan pod Kragujevački. Tako je reka Osanica delila ne samo Koprivnicu od Bagrdana, već i dva okruga.
Bagran je proglašen za varošicu 1866. godine. Dok nije prošla železnica, mesto je napredovao, jer je bilo na živom prolaznom putu. Od prolaska železnice, on je u opadanju i nema izgleda za njegov napredak. Varošica ima tri glavne ulice; Beogradsku – idući železničkoj stanici; Lovačku ulicu – idući selu Lovcima (uz reku) i Koprivničku ulicu, preko mosta na desnoj strani reke. Ima više kuća na levoj strani reke (u Bagrdanu) nego na desnoj (u Koprivnici).
Po pričanju starijih ljudi za vreme Turaka je postojala, osim velokog hana, i jedna džamija dok je druga džamija, kažu, bila u Lovcima, više Bagrdana. Oni pričaju da je za vreme Turaka „kasaba“ imala jedan deo pokrivene čaršije („bezistan“), koja je jednom prilikom izgorela do temelja.
Crkva je na koprivničkoj strani, odmah pored mosta, iznova ozidana 1868. godine, slavi Aranđelovdan.. Pod njenu parohiju potpadaju: Gornje i Donje Štipljlje, Gornji i Donji Račnik, selo Bagrdan (sa Koprivnicoma), varošica Bagrdan, Vranovac, Lovci i Strižilo. Varošica je udaljena od železničke stanice „Bagrdan“ dva i po kilometra. Blizu železniičke stanice, na brdu sa desne strane Bagrdana, je groblje izginulih nemačkih vojnika 1915-1918. godine. Velika Morava je od stanice udaljena 500 metara a od sredine varošice 3 kilometra. Na Moravi je žalo za kupanje, a tu su i vodenice („moravke“).
U varošici ima: 4 kafane, berbernica, 12 radnji sa mešovitom robom, 3 pekare, 3 opančarske radnje, jedna obućarska, dve kolarnice, dve bravarske radnje, dve abadžijske radnje, jedna krojačnica, dve bozačijsko-kolačarske radnje i dve lončarske radnje. Pored zanata i trgovine mnogi se zanimaju i zemljoradnjom. Postoji i pletarska radionica braće Ristića.
Varošica Bagrdan ima 80 kuća, 66 rodova i 230 stanovnika.
Rodovi na koprivničkoj strani:
-Vekići, slave Stevanjdan.
-Stojanovići i Veljeći – Nikoljdan.
-Vučkoići – Nikoljdan.
-Tošići – Aranđelovan.
-Blagojevići – Aranđelovdan.
-Marisavljevići – Nikoljdan.
Svi, gore navedeni, su se doselili pe 60-70 godina iz Bagrdana.
-Ristići – Sv. Petka.
-Simići – Jovanjdan.
-Bataljci – Sv. Penjtka.
-Stevanovići – Nikoljdan.
Gore navedeni su se doselili iz sela Malošišta kod Niša.
-Živkovići, slave Sv. Petka, iz okoline Tetova pre 50 godina.
-Gligorijevići, slave Đurđic i Đurđevdan, iz Krčina (Temnić) pre 40 godina.
-Maksimovići, slave Sv. Petka, iz Brzana (Lepenica) pre 40 i više godina.
-Mandići, slave Đurđic i Đurđervdan, iz Čačka pre 35 godina. Ima ih u Velikoj Drenovi (Temnić).
-Todorovići, slave Đurđic i Đurđevdan, iz Beograda pre 35 godina.
-Miloradovići, slave Nikoljdan, iz Sikirice kod Paraćina pre 30 godina.
-Jovanovići, Aranđelovdan, iz Svilajnca pre 30 godina, „kada je ovde bilo dve kafane i 10 dućana“.
-Lukići, Sv. Vrači, iz Paraćina pre 30 godina.
-Trajilovići, Sv Petka, iz Mačevca (Resava) pre 30 godina. Ima ih u Svilajncu i Ćupriji po jedna kuća.
-Mladenovići, Sv. Petka, iz Donjeg Račnika pre 25 godina, ima ih u Jagocini.
-Iličići, Nikoljdan, iz Lapova pe 25 godina, ima ih u Beogradu i Smederevskoj Palanci po jedna kuća.
-Milojkovići, Nikoljdan, iz Rače (Lepenica) pre 15 godina.
-Pavlovići, Đurđevdan, iz Lapova pre 10 godina.
-Tanaskovići, Aranđelovdan, ne zna se poreklo.
Rodovi na bagrdanskoj strani:
-Miličići – Đurđic i Đurđevdan.
-Matići – Nikoljdan.
-Veličkovići – Nikoljdan.
-Cvetkovići – Aranđelovdan.
-Milutinovići – Đurđic i Đurđevdan.
Svi, gore pomenuti, su doseljeni iz sela Bagrdana pre 60-70 godina.
-Tomaševići, Nikoljdan, iz okoline Pirota, kao lončari, pre 65 godina.
-Prokići, Stevanjdan, iz okoline Vidina kada i Tomaševići.
-Stevanovići, Đurđic i Đurđevdan, iz Malošišta kod Niša pre 60 godina.
-Đetkovići, Sv. Ćirilo i Metodije, iz Morače u Crnoj Gori pre 60 godina.
-Prokići drugi, Nikoljdan, iz Šatornje u Jasenici pre 60 godina. Ima ih u Kragujevcu i Aranđelovcu po jedna kuća.
-Arsenijevići, Sv. Vrači, iz Ramaće i Gruži pre 55 godina.
-Todorovići, Nikoljdan, iz Malošišta kod Niša pre 55 godina.
-Sekulići, Nikoljdan, iz Bitolja pre 50 godina.
-Matejići, Nikoljdan, iz okoline Vidina pre 50 godina. Od istog roda ima dve kuće u Zaječaru.
-Mirčići, Aranđelovdan, iz Jagodine pre 45 godina.
-Marinkovići, Aranđelovdan, iz Petrovca u Lepenici pre 45 godina.
-Popovići, Nikoljdan, iz Radošina u Resavi pre 45 godina. Od njih ima jedna kuća u Beogradu.
-Petrovići, Sv. Petka, iz Lovaca pre 45 godina.
-Kostići, Nikoljdan, iz okoline Sjenice pre 40 godina.
-Stevanovići drugi, Sv. Vrači, iz Miloševa (Domuz-Potoka) pre 40 godina.
-Mihailovići, Sv. Vrači, iz Ramaće u Gruži pre 40 godina.
-Mirkovići, Jovanjdan, iz Aleksinca pre 40 godina.
-Veličkovići drugi, Nikoljdan, iz Jagodine kada i Mirkovići.
-Savići, Aranđelovdan, iz Jagodine, gde ih ima još dve kuće, kada i Veličkovići.
-Obradovići, Sv. Petka, iz Brzana u Lepenici pre 40 godina. Ima ih u Brzanu i Batočini.
-Popovići drugi, Đurđic i Alimpijevdan, iz Lužnice u Lepenici pre 40 godina.
-Đorđevići, Jovanjdan, iz Donjeg Račnika pre 40 godina.
-Stevanovići treći, Đurđic i Alimpijevdan, iz Velikog Popovića u Resavi pre 40 godina.
-Marjanovići, Đurđic i Đurđevdan, iz Gornjeg Štiplja pre 35 godina.
-Popovići treći, Đurđic i Alimpijevdan, iz Velikog Popovića u Resavi pre 30 godina.
-Jelići, Đurđevdan, iz Užica pre 30 godina.
-Miljkovići, Nikoljdan, iz Velikog Popovića u resavi pre 30 godina.
-Vučkovići, Aranđelovdan, iz Lovaca pre 30 godina.
-Nikolići, Nikoljdan, iz Vojske u Resavi pre 25 godina.
-Tomići drugi, Mratindan, iz Lovaca pre 25 godina.
-Simići, Sv. Vrači, iz Trstenika pre 25 godina.
-Mumići, Velika Gospojina, iz Lovaca pre 15 godina.
-Petkovići, Nikoljdan, iz Lapova pre 15 godina.
Ne zna se odakle su se i kada doselili:
-Živadinovići – Aranđelovdan.
-Ristići drugi – Sv. Prečista, Vavedenje.
-Veljići drugi, Aranđelovdan.
21. oktobar 2014. u 18:50
Milodan
Poreklo stanoništva sela Lovci, Grad Jagodina – Pomoravski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Belica“.
Položaj sela.
-Selo je više varošice Bagrdana, sa obe strane reke Osanice, uz koju se prostire u dužini od oko 4 kilometra.
Vode.
-Pije se bunarska voda. Postoji samo jedna česma u Gornjoj Mali – Kalauzovićka Česma.
Zemlje i šume.
-Njive i livade su na mestima: Lovačko Polje, Ornice, Veliko Polje, Marin Tavan, Spahiske Livade i Kovanluk. Pašnjaci i šume su na mestima: Jame, Gaj, Ošljak, Papradnjača, Kamenita Kosa, Selište i Markov Potok. Šume su na mestima: Kozjak i Parlozi.
Tip sela.
-Selo je više timočkog tipa nego moravskog ili dolinskog. Zbog samog položaja kuće su više razređene, mada ih ima na pojedinim mesta, gde je zemljište podesnije, i češćih. Reka Osanica čini selu dosta veliku štetu. Zbog njenih nanosa zbog plitkog korita selo je ostalo bez najboljih imanja. U selu, na Osanici, postoji nekoliko vodenica.
Selo se deli na Gornju, Srednju i Donju Malu. Gornja Mala se zove i Dubočka, a srednja Crešnjevička Mala. Gornja Mala je bliža Strižilu a Donja Bagrdanu. Mahale nisu podvojene..
Ime selu.
-Po predanju selo je dobilo ime po mestu iz koga su prvi doseljenici; neki pričaju da se tako zove, što su mu se prvi doseljenici zanimali najviše lovom po Crnom Vrhu.
Starine u selu.
-Ima tragova od starog puta, koji je vodio kroz ovo selo pored reke. Ovaj put je vezivao Bagrdan sa Batočinom i Kragujevcem, a pravljen je za vreme Turaka.
U Markovi Potoku ima ostataka od neke stare crkve, a tu je i Latinsko Groblje, gde su se nalazili stari novci iz rimskog doba.
Narodno predaanje kaže da je nekada u Markovu Potoku bila vrlo velika crkva, koju je podigao Kraljević Marko.
Još se priča da je za vreme turske uprave u ovom selu bila i turska džamija ali se ne zna tačno njeno mesto. Veruje se da ju je reka odnela prilikom neke velike poplave.
Postanak sela i poreklo stanovništva.
-Selo je nekada bilo u Selištu, pa se otuda premestilo. Kada je zasnovalo — n zna se, ali je postojalo kada i Bagrdan, a stari ljudi kazuju da je za vreme boravka Turaka u Bagrdanu bilo kao spahijski „čiflak“.
Selo Lovci ima 200 kuća, 22 roda i 1064 stanovnika.
Rodovi su:
-Todorovići i Živkovići, slave Nikoljdan. Dosellili su se pre 150 godina iz bagrdanske Koprivnice, kada je ona bila u Mokrom Viru, „tamo negde oko Laništa“.
-Jankovići i Golubovići, slave Đurđic i Alimpijevdan. Doselili su se pre 150 godina iz okoline Aleksinca sa prvim doseljenicima.
-Truntaševići*, slave Đurđic i Đurđevdan. Doselili su se iz okoline Trna pre 130 godina.
*Nazvani su tako jer su ima stari bili lenji u radu, kao trutovi.
-Mitrovići i Čugurovići, slave Đurđic i Đurđevdan. Došli su iz Vrlana u Resavi pre 130 godina a tamo iz Timočke Krajine.
-Petrovići, slave Aranđelovdan. Doselili se iz okoline Niša pre 130 godina.
-Stojanovići i Colići su se doselili iz timočke okoline pre 100 godina. Od njih ima jedna kuća u varošici Bagrdanu. Ne kaže se koju slavu slave.
-Marinkovići i Jovanovići, slave Sv. Vrači. Doselili su se iz Temnića pre 120 godina a tamo iz Crne Reke, timočke.
-Veljkovići, Trifunovići i Nešići – slave Aranđelovdan. Doselili se iz okolin Kumanova pre 120 godina. Ima ih u varošici Bagrdanu, jedna kuća.
-Nikolići, slave Nikoljdan. Doselili se iz okoline Kumanova pre 120 godina. Ima ih u varošici Bagrdanu, jedna kuća.
-Tomići, slave Ignjatijevdan. Doselili se iz okoline Leskovca pre 120 godina. Ima ih u varošici Bagrdanu, jedna kuća.
-Trajilovići, slave Veliku Gospojinu. Doselili su se iz Gladne u Resavi pre 120 godina; zovi ih „Vlasima“. Ima ih u varošici Bagrdanu, jedna kuća.
-Živadinovići, Stojadinovići i Veljkoići drugi – slave Aranđelovdan. Došli iz okoline Niša pre 120 godina.
-Jovanovići, Nejići i Prvići – Slave Sv. Vrači. Došli su iz Korićana kod Kragujevca pre sto i više godina.
-Lepojkići i Lepopojići, slave Aranđelovan i Nikoljdan. Doselili se iz okoline Prištine pre sto i više godina, ima ih u Bačini, Temnić, bilo ih je u Miloševu, pa su izumrli.
-Mladenovići i Minkići, slave Jovanjdan. Doselili se iz okoline Knjaževca; bili prethodno u okolini Paraćina pa se doselili ovde pre sto i više godina.
-Mumići, slave Veliku Gospojinu. Doselili se iz Gladne u Resavi pre sto i više godina a tamo iz okoline Boljevca (Crna Reka). Sa Trajilovićima se smatraju kao jedan rod. Od njih ima jedna kuća u varošici Bagrdanu.
-Jotići slave Jovanjdan. Doselili se iz okoline Knjaževca pre sto godina. Stri Jota se doselio kao putujući učitelj.
-Zlatanovići, slave Nikoljdan. Doselili se iz Starog Korita, srez zaglavski, pre sto godina a tamo iz okoline Pirota. Ima ih u Gornjem Štiplju, Vranovcu, Jagodini i Beogradu.
-Milašinovići, slave Aranđelovdan. Doselili se iz Brzana u Lepenici pre sto godina a tamo iz Crne Gore. Ima ih u Velikoj Pčelici, Levač i u Kragujevcu.
-Milivojevići, slave Lučindan i Markovdan. Doselili se iz Radošina u Resavi pre 80 godina; tamo se prezivaju Manojlovići.
Ne zna se odakle su i kada doseljeni:
-Nikolići drugi, slave Sv. Varvara.
-Pejčinovići, slave Aranđelovdan.
Seoska slava je Prvi dan Trojica a zavetina Markovdan – za orače i kopače.
Groblje je u vrhu sela, u strani, desno idući Strižilu.