NIKŠIĆ
Balosave, Bare, Bastaji, Bjeloševina, Bobotovo Groblje, Bogetići, Bogmilovići, Brezovik, Brestice, Broćanac Viluški, Broćanac Nikšićki, Bršno, Bubrežak, Busak, Vasiljevići, Velimlje, Vidne, Vilusi, Vir, Vitasojevići, Višnjića Do, Vraćenovići, Vrbica, Vučji Do, Gvozd, Gornja Trepča, Gornje Polje, Gornje Crkvice, Gornje Čarađe, Goslić, Gradačka Poljana, Granice, Grahovac, Grahovo, Dolovi, Donja Trepča, Donje Crkvice, Donje Čarađe, Dragovoljići, Drenoštica, Dubočke, Duga, Dučice, Zavrh, Zagora, Zagrad, Zaljutnica, Zaslap, Zlostup, Ivanje, Jabuke, Javljem, Jasenovo Polje, Jugovići, Kazanci, Kamensko, Klenak, Kovači, Koprivice, Koravlica, Kunak, Kuside, Kuta, Laz, Liverovići, Lukovo, Macavare, Međeđe, Milojevići, Miločani, Miljanići, Miruše, Mokri Do, Morakovo, Nudo, Oblatno, Ozrinići, Okolišta, Orah, Orlina, Petrovići, Pilatovci, Povija, Podbožur, Podvrš, Ponikvica, Počekovići, Praga, Prigradina, Prisoje, Rastovac (Nikšić), Riđani, Riječani, Rudine, Sjenokosi, Smrduša, Somina, Spila, Srijede, Staro Selo, Stuba, Stubica, Tupan, Ubli, Carine, Cerovo, Crnodoli, Šipačno, Štedim, Štitari
11. maj 2017. u 11:40
vojislav ananić
NIKŠIĆ, varoš u crnogorskoj Hercegovini, u sredini Nikšićkog Polja. Ima 720 domova i 3.600 stanovnika. Na mjestu današnjeg N. postojao je u srednjem vijeku grad Onogošt, koji, se rano i često spominje u historijskim spomenicima, u kronici Dukljaninovoj kao središte istoimene župe. Dubrovčani su ga nazivali Anagastum. Drži se, da su Onogošt osnovali Goti, i da mu je naziv ostao po ličnom imenu. Grad je bio na glavici zapadno od varoši, koja se sada zove Bedem. Na njoj se, pored kasnijih turskih utvrđenja, vide i temelji staroga grada. U Onogoštu su srpski vladari imali dvor za ljetovanje. U vrijeme Sandaljevo u Onogoštu je bila carinarnica. Bio je i u posjedu hercega Stjepana, te pripada Hercegovini. Preko Onogošta su vodili važni putevi: od primorja, iz Dubrovnika i Risna na Grahovo u Onogošt pa za Pljevlje, Brskovo i dalje, a drugi iz Bosne i Hercegovine preko Gacka i Duge u Onogošt i odatle u Zetu. Stari Onogošt su razorili Turci krajem 15 vijeka, te je dugo bio u razvalinama. Pri kraju 17 vijeka Turci su popravili i proširili bedeme starog Onogošta, podigli utvrđenje, oko koga se brzo razvila jaka turska varoš. Nju su starosjedioci u okolini nazivali i dalje Onogošt, a Nikšići, jako pleme u susjedstvu grada, nazivalo je tu novu tursku varoš N. T a su se dva, imena borila o prevlast. U pisanim podacima iz 18 i početkom 19 vijeka varoš se naziva čas Onogošt, čas N. Ali je sve više prevlađavao naziv N, koji je i ostao. Danas se samo zna da se N. nekada zvao Onogošt. Od kraja 17 vijeka do ratova 1875 do 1878 u N. su stanovali Turci i nešto kršćani. N. je osvojen od Turaka augusta 1877, u njem u je bilo tada 616 domova muslimanskih i kršćanskih. Nikšićki su se muslimani iselili, a N. su naselila okolna, plemena i ustaše iz Hercegovine, Boke i Zatarja. Od 1884 počela se podizati nova varoš. Srušene su mnoge turske kuće; održalo ih se do danas najviše ispod Bedema, i taj se dio zove stara varoš. Stara nikšićka crkva je hram Sv. Petra i Pavla. Oko nje je groblje, u kome ima interesantnih grobnica sa ornamentima iz vrlo starih vremena i nekoliko starih natpisa. N. je sjedište zahumsko-raškog vladike. Pored vladičanstva je velika saborna crkva, hram Sv. Vasilija Ostroškog i dvor kralja Nikole u kome je sada osmorazredna gimnazija. N. je sresko mjesto, ima sud, bolnicu, banku, trgovačko udruženje, staro pjevačko društvo Zahumlje, žensko potporno društvo Kosovka Djevojka, i dvije štamparije, u kojima izlaze dva nedjeljna lista. U novopodignutoj zgradi Zanatlijskog Doma ima lijepa sala za kazalište i bioskop. N. je ekonomski centar polja i šire okoline, vezan je kolnim putevima sa Podgoricom, Trebinjem, Risnom i Šavnikom. Saobraćaj podržavaju poštanski i privatni automobili.
P. Šobajić
IZVOR: prof. St. Stanojević, NARODNA ENCIKLOPEDIJA SRPSKO-HRVATSKO-SLOVENAČKA, III KNJIGA , N—R, IZDAVAČ: BIBLIOGRAFSKI ZAVOD D. D. ZAGREB, GUNDULIĆEVA 29 ZASTUPA DR- ERIK MOSCHE, MIHANOVIĆEVA ULICA 1, 1928.
30. april 2019. u 13:00
Vojislav Ananić
Koravlica (ćiril., Koravlica)
KOORDINATE: 42.840556, 18.471111; BROJ STANOVNIKA: 28 (2003.): WIKIPEDIJA: Koravlica
Selo Koravlica najzapadnije je selo u općini Nikšić (Crna Gora), udaljeno 8 km od Bileće (BiH). Nalazi se iznad Bilećkog jezera i na nadmorskoj visini od oko 450 metara. Istočno i iznad sela je brdo Val s crkvom. Južno i jugoistočno je Jabukovac, zapadno Miruška gradina i Vlahinjska strana. Na sjeveroistoku Gradina, prema selu Pilatovci. Na jugu Koravlica je otvorena prema Mirušama i Bilećkom jezeru.
Selo se nekada zvalo Lozovica.
Na Berlinskom kongresu 1878. godine Koravlica je prvo bila pripojena austrougarskoj Hercegovini, međutim zalaganjem Šćepana Papića i njegovom intervencijom kod crnogorskog knjaza Nikole, uspio je u namjeri da Koravlica bude pripojena Kneževini Crnoj Gori. Kroz selo je od 1938. do 1970-ih prolazila uskotračna željeznička pruga – popularni ćiro. Ovde žive obitelji sa prezimenima Papić i Perućica koje se pretežno bave zemljoradnjom i stočarstvom. Selo nema prodavaonicu niti vodovod, pa se vodom (kišnicom) snabdjeva iz čatrnje. Iz ovog sela je Milosav Papić (1925), guslar.
Kretanje broja stanovnika u prošlosti: 143 stanovnika (1948. godine); 161 (1953.); 146 (1961.); 138 (1971.); 114 (1981.); 85 (1991.); 28 (2003.), od toga Srba 14 (50.0%) i Crnogoraca 11 (39.28%).
Prezimena u Koravlicama: Papić, Perućica
Što viđeti?
Crkva Sv. Đorđa na Valu; ovdje su se do 1957. godine sahranjivali i Pilatovčani, a ovdje je i grob bana Pilata. Kod crkve se nlazi kamen sa džamije iz Gacka, za koji kažu kako se “ne da spojiti s ostatkom zida”.
Kuća Bučića; Stara kamena kuća, podignuta je još 1604. godine – godina je uklesana u kamenom nadvoju nad ulaznim vratima. U njoj je živio Andrija Bučić potomak serdara Andrije. Kako su Bučići mijenjali svoje age i begove bježeći od osvete, tako su promjenili prezime da bi prikrili trag, pa se danas se njhovi potomci i nasljenici prezivaju Papić. Iznad kuće se nalazi i čatrnja iz 1601. godine, i danas je u uporabi, a kuća se koristi kao štala.
Arheološka baština; Na prosotru seoskog područja (atara) ima nekoliko gomila (tuluma), te stećaka u gornjem i donjem sijelu sela.
Ostaci iz otomanskog razdoblja; prethodno spomenuta čatrnja iz 1601. godine, iznad kuće Bučića; turska kula koja je djelomično sačuvana; kamen binjaš (s uklesanim slovima) iz 1604. godine, s kojega se uzjahivao konj.
30. april 2019. u 14:31
Vojislav Ananić
Pilatovci (ćiril., Pilatovci)
KOORDINATE: 42.85556, 18.49111; BROJ STANOVNIKA: 136 (2003.): WIKIPEDIJA: Pilatovci
Pilatovci su selo u općini Nikšić. Nalazi se uz granicu s BiH, sjeveroistočno od Vraćenovića, Smjestilo se u plitkoj uvali na brežuljskastom terenu, okruženo brdima Ljut (jugozapadno od sela; vrhovi Gradac 1106 m, Đurđevo brdo 1006 m), brda V. Kokot 1173 m i Alagino brdo 1187 m (jugoistočno), brda Bukovar 1154 m (istočno), brda Tisovac (sjeveroistočno; vrhovi: Dobrovar 1273 m, Milićev mramor 1202 m) i brda Aćimova grd. 1173 m (sjeverno).
Pilatovci su vlaško bratstvo srednjega vijeka, koje se spominje u 15. stoljeću u Travuniji u državi Radosava Pavlovića (povjesničar Vladislav Skarić, 1924.).
Kretanje broja stanovnika u prošlosti: 240 stanovnika (1948. godine); 273 (1953.); 267 (1961.); 206 (1971.); 172 (1981.); 152 (1991.); 136 (2003.), od čega Crnogoraca 54 (39,70%) i Srba 45 (33,08%).
Obitelji u Pilatovcima: Komnenići, Šekarići.
Poznate osobe rođene u Pilatovcima: Petar Komnenić (1895.-1957.), Milan Komnenić (1940.-2015.)
Godine 1861. ovđe se vodila bitka Crnogoraca s Turcima – Boj na Platovcima.
Legenda o porijeklu sela
Prema predaji prije više od pet stotina godina, neki Pilat, gord i snažan čovjek napustio je rodno Kosovo i sa svojim ljudima pošao u tadašnju staru Hercegovinu, na samu granicu sa Crnom Gorom. Crnogorski gospodar, Ivan Crnojević, dao mu je svoju sestru za ženu te titulu bana. Njegova žena Mara Crnojević izrodila je brojno potomstvo od kojeg porijeklo vode mnoga crnogorska bratstva, a dva od njih, Komnenići i Šekarići, već stoljećima žive jedno uz drugo u selu Pilatovci.
Što viđeti?
Turska kula, najstarija građevina u selu. Prema predaji Turci su upali u Pilatovce i natjerali lokalno stanovništvo da golim rukama nosi kamenje i zida kulu vapnom i jajima. U selu je postojala još jedna kula no od nje više nema nikavih tragova.
Crkvine, na ovoj lokaciji u cerovoj šumi pored sela nalaze se ostaci crkvice za koju ne znaju kada je zidana. Domaći ljudi tvrde kako njezin jajoliki oblik upućuje da je građena u vrijeme Turaka, kada su dozvoljavali gradnju crkvi samo ako bi podsjećale na džamije. Kažu da se često s toga mjesta oko ponoći širi neko svjetlucanje kroz granje drveća. Seljani su dali ime tom mjestu Crkvine, a u 21. stoljeću crkvica je i posvećena. Obližnji domaćin je osmislio da postave zvono među rašlje jednog cera.
Lokacija Osječenica; prema legendi, sukobili su se zet Pilat i đever (šurak) Ivan zbog Mare, koja je bila pomalo prevrtljiva i često bježala bratu kada bi se posvađala s mužem. Jednom ju je Pilat sustigao na putu i otkinuo joj nos na mjestu koje se danas zove Osječenica. Da bi osvetio nos svoje sestre, a i uvredu kući, Ivan je digao silno mnoštvo i napao žene i đecu na katunu na planini Lebršnik. Kada s to čuli muškarci, koji bijahu ostali u selu kositi, krenuše na Ivanovu vojsku i nastade klanje na mjestu koje se i dan danas zove Mrtvi doli.
Ljudi: Đoko Komnenić, seoski pamtiša, posvetio je svoju starost prikupljanju povijesti svoga plemena. Kaže da će to ipak sve skoro ostati samo u njegovoj glavi jer s njegovih 90 godina on više ne vidi dovoljno dobro da mnogo što i zapiše, a bila bi to prava grehota jer bi mogao podebelu knjigu sastaviti (izvor: 2016. god.).
ČLANCI I LITERATURA
KOMNENIĆ, Jovanka; Zaboravljenim stazama: Pilatovci; Onogošt – Nikšić online; 11.12.2016.
Rodoslov – genalogija Beatovića
Vladislav Skarić – Odakle su žumberački uskoci?
Pilatovci, i u Hrvatskoj
U Hrvatskoj, na nadmorskoj visini od 500 metara, na južnim padinama Žumberačke gore, 22 km sjeverozapadno od grada Ozlja, nalazi se selo Pilatovci. O njemu u svome članku Odakle su žumberački uskoci, povjesničar Vladislav Skarić kaže slijedeće:
Pilatovci su vlaško bratstvo srednjega vijeka, koje se spominje u 15. stoljeću u Travuniji u državi Radosava Pavlovića. Po narodnoj tradiciji bili su oni neposredni susedi Vlaha Maleševaca.
Čini se, da su ovo susedsko stanovanje produžavali i njihovi odseljenici. U kraju, odakle su uskočili žumberački uskoci, u Bosan. Grahovu, baš uz samu među glamočkoga sreza ima sada seoska općina Maleševci. Ilar. Ruvarac po Šafariku spominje jednoga svećenika ili kaluđera Jovana Maleševca, uskoka iz okoline Metljike, dakle iz neposredne blizine Žumberka, koji je 1561. pomagao protestantima pri štampanju crkvenih knjiga u Urahu.
Po svoj prilici je Jovan Maleševac znao, da u Žumberku ili Metljici ima sveta iz njegova rodnoga kraja od Bileće, pa kako su bratstvene i plemenske veze među Hercegovcima i danas jake, a pre su bile i jače, povuklo ga je srce, da dođe među svoje i da se tu nastani. Zato se vrlo verovatno čini, da je među žumberačkim uskocima bilo i Pilatovaca iz Oputne Rudine, koji su u Žumberku osnovali selo, što se danas zove njihovim imenom.