Jagodina i okolna sela

11. jun 2012.

komentara: 52

Grad Jagodina:

Bagrdan (1952-1979. godine jedinstveno naselje bilo podeljeno na naselja Bagrdan Selo i Bagrdan Varošica), Belica, Bresje, Bukovče, Bunar, Vinorača, Voljavče, Vranovac, Vrba, Glavinci, Glogovac, Gornje Štiplje, Gornji Račnik, Deonica, Dobra Voda, Donje Štiplje, Donji Račnik, Dragocvet, Dragoševac, Dražmirovac, Duboka, Ivkovački Prnjavor, Jagodina (1946-1992. godine Svetozarevo), Jošanički Prnjavor, Kalenovac, Kovačevac, Kolare, Končarevo (do 1949. godine Praćina), Kočino Selo, Lovci, Lozovik, Lukar, Majur (do 1979. godine Gornji Majur), Mali Popović, Medojevac, Međureč, Miloševo, Mišević, Novo Lanište (do 1955. godine deo Laništa), Rajkinac, Rakitovo, Ribare, Ribnik, Siokovac, Slatina, Staro Lanište (do 1955. godine deo Laništa), Staro Selo, Strižilo, Topola, Trnava, Crnče, Šantarovac i Šuljkovac.

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (52)

Odgovorite

52 komentara

  1. Arandjelovic Vukosava

    Zanima me poreklo prezimena Arandjelovic

  2. Šarko

    Poreklo prezimena, selo Kovačevac (Jagodina)

    Poreklo stanovništva sela Kovačevac, opština Jagodina. Prema knjizi Stanoja M. Mijatovića “Belica”, izdanje 1930. godine. Priredio saradnik portala Poreklo Šarko.

    Položaj sela.

    Selo je sa obe strane Lozovičkog Potoka; više kuća ima na desnoj strani potoka, a manje na levoj. Prilikom izlivanja potok čini štetu. Pije se bunarska voda. Ima samo jedna bezimena česma usred sela.

    Zemlje i šume.

    Njive, livade i pašnjaci su na mestima Ključ, Tetrebovo Polje, Donje Polje, Preko Poljane, Divljač, Krušar (Krušjar), Padalište (Cigansko Padalčište), Kandovac i Dragocvetsko. Šume su u Poljani i Treštani.

    Tip sela.

    Selo je timočkog tipa. Ne deli se na mahale (krajeve), već samo na rodove. Ime je dobilo po nekim kovačima koji su se ovamo prvi doselili.

    Podaci o selu.

    Ne zna se pouzdano kada je ovo selo zasnovano. Izgleda da je novije, jer ga nema u spiskovima sela od 1818 god. i “Pantine knežine” od 1821 god. Pominje se u spisku od 1836 god. sa 7 kućlj i 7 poreskih glava.

    U početku ovog veka ovde je bilo i cigansko naselje sa 50 kuća. Cigani su živeli odvojeno od Srba. Zanimali su se sviranjem, džambasenjem (preprodajom stoke) i prosjačenjem. Njih su austriske vlasti za vreme okupacije 1916 god. preselile u Jagodinu. To je učinjeno po želji okolnih sela, pa i cele okoline, jer su bili svima na dosadi i šteti.

    Kovačevac ima 48 kuća, 7 rodova, 277 stanovnika.

    Rodovi.

    Despotovići, Rakičići (10 k., sv. Arhanđeo): došli pre sto i više godina iz vranjske okoline kao prvi doseljenici.

    Prokići (10 k., sv. Nikola): iz leskovačke okoline kad i Despotovići.

    Milenkovići, Cvetkovići (5 k., sv. Đorđe i Đurđevdan): sa Malog Kosova pre sto i više godine.

    Lukići (5 k., sv. Nikola): iz Toplice pre sto godina.

    Stojičanovići, Stojčanovići (5 k., sv. Nikola): iz niškog kraja pre sto godina.

    Delići (10 k., sv. Vrači): iz Rekovca (Levač) pre sto godina, a tamo sa Kosova.

    Ilići, Đurđevići (3 k., sv. Nikola): iz Šuljkovca od roda Anđelkovića, starinom iz Toplice, kao prizećeni u rod Prokića pre 70 godina.

    Pojedinosti o selu.

    Seoska je slava Bela subota (po Trojicima), a zavetine su: Sv. Simeun Bogoprimac (16 februara po n. k.) za zdravlje čeljadi, Sv. Mojsilo (17 septembra po n. k.) za zdravlje živine i Sv. Ilija za zdravlje stoke. Groblje je ispod sela, blizu potoka, prema dragocvetskom groblju.

    IZVOR: Stanoje M. Mijatović, “Belica”. Priredio saradnik portala Poreklo Šarko.

  3. Šarko

    Poreklo prezimena, selo Šuljkovac (Jagodina)

    Poreklo stanovništva sela Šuljkovac, opština Jagodina. Prema knjizi Stanoja M. Mijatovića, izdanje 1930 godine. Priredio saradnik portala Poreklo Šarko.

    Položaj sela.

    Selo je na jednom blagom pristranku, okrenutom višse severoistoku, a na desnoj strani reke Belicem koja teče ispod sela. Kroz selo prolazi put Jagodina – Rekovac, a prosecaju ga potoci Česmenac i Seoski Potok. Reka retko kada presušuje, a potoci redovno. Ni reka ni potoci ne čine selu osetne štete. Istočnim krajem sela prolazi put Jagodina – Trstenik, koji se u Dragoševcu sastaje sa lugomirskim putem. Pije se bunarska i izvorska voda. Izvori su: Mirčin Izvor, Mijatov Izvor, Milutinov Izvor i Česma (usred sela). Stanovnici bliži reci Belici piju zimi i rečnu vodu.

    Zemlje i šume.

    Njive i livade su na mestima: Divljač, Ključ, Rajkova Livada, Zanat, Vučinac, Raskršće, Studenac, Barčići, Botunja, Trskara, Jezernik, Pašnjaci, šume i njive (izmešano): Gusti Trnjak, Belo Brdo, Koštan (brdo), Rakitina Kosa, Duboki Potok, Kusi Potok, Lepenička Strana, Padalište. Šume: Vučeće Jezero, Ćilijan, Valoga, Brestovac. U mestu zvanom Gaj je zajednička seoska šuma sa preko 100 hektara površine.

    Tip sela.

    Selo je srednje zbijenosti (timočkog tipa). Deli se na Gornju, Srednju i Donju ili Mileticku Malum koje razdvajaju pomenuta dva potoka. Donja ili Mileticka Mala je do reke Belice. U mestu Divljaču, preko reke Belice, a više izvora Studenca je rimsko groblje (bez ikakvih belega). Narod veuje da kod Koštana ima negde zakopan pun kazan blaga (novaca). Na Lepeničkoj Strani ima tragova od nekog starog zbega, gde se prilikom oranja, kopanja i riljanja nalaze neka stara pepelišta i komadi od zemljanog posuđa. Ne zna se kada je selo postalo, ali se drži da je novijeg postanka, pošto nema starinaca.

    Podaci o selu.

    Šuljkovac ima 136 kuća, 10 rodova, 856 stanovnika.

    Rodovi:

    Cvejići Palištarci (10 k., sv. Đorđe Alimpije), preci došli iz vraljske okoline pre 150 godina kao prvi doseljenici.

    Veselinovići (6 k., sv. Nikola); pre 130 godina iz mesta Veta kod Niša. (moj dodatak – selo Veta pripada Beloj Palanci). Stari Veselin počeo je ovde prvi da pravi čuvene šuljkovačke lonce.

    Ilići (10 k., Mitrovdan):iz niške okoline pre 130 godina.

    Torlakovići (25 k., sv. Nikola): “iz nekog Torlaka”, verovatno iz okoline Pirota pre 130 godine. Ima ih i u Svrljigu.

    Anđelkovići, Isailovići (25 k., sv. Nikola): iz Toplice pre 130 godina. U to vreme ovde se doselio stari Anđelko sa svojih sedam sinova. Iz ovog roda (kao prirođen) je major Mihailo Ilić, javorski junak iz godine 1876. Stari Anđelko našao je Iliju malog u povoju, bačenog u jarak, prilikom nekog zbega. Očuvao ga, podigao i oženio. Ilija je imao tri sina: Manojla, Petra i Đorđa. Major Ilić je Petrov sin.

    Đorđevići, Dimitrijevići, Gmitrovići (10 k., sv. Arhanđeo): iz okoline Surdulice pre 120 godina.

    Živadinovići (6 k., sv. Stevan): iz vranjske okoline pre 120 godina.

    Dirakovići (10 k., sv. Đorđe i Đurđevdan): iz pirotske okoline pre 100 i više godina. Nekoliko kuća iz ovog roda zanimaju se lončarstvom, uzgredno pored zemljoradnje, koja im je glavno zanimanje. Izrađene lonce raznose i prodaju po okolnim mestima. Ovaj su posao pre obavljali Veselinovići, pa su ga napustili.

    Đorđevići drugi (5 k., sv. Arhanđeo): iz vranjske okoline, doselili se na 10 godina posle Dimitrijevića i Gmitrovića sa kojima se smatraju kao jedan rod.

    Miletići (29 k., sv. Nikola): iz Mijatovca pre 100 godina, a tamo iz vranjske okoline. Kada je kapetan Koča iz Panjevca zaratio na Turke, i kada je posle te “krajine” morao da ostavi Srbiju, dva su brata (Stanimir i Sava) otišli u Irig u Sremu, a najmlađi Mileta sklonio se iz Mijatovca u manastir Jošanicu, odakle se, za vreme Karađorđa, vratio u isto mesto, a za vreme vlade Miloša Obrenovića, pa se odatle premestio u Šuljkovac sa 5 sinova i dvadeset unuka na neko spahisko imanje.

    Pojedinosti o selu.

    Seoska slava je Markovdan, a zavetine: Sv. Trifun za vinograde i Jelena Konstantin (Sv. Jela, “Jelenica”, 3 juna po n. k.) za zdravlje čeljadi. – Groblje je preko reke Belice u Divljaču.

    IZVOR: Stanoje M. Mijatović, Belica”. Priredio saradnik portala Poreklo Šarko.

  4. Nemanja

    Može li nešto o poreklu Bagrdana?

  5. Vasic Zoran

    Molim vas o poreklu prezimena VASIC iz Kocinog sela kod Jagodine. a ja licno znam da mi je deda Pavle Vasic poginuo 1936 pog. posle pada sa volovskih kola. Unapred zahvalan i svaka informacija bi mi mnogo znacila. Unapred zahvalan.

  6. Milena

    Moze li poreklo porodice Stojanovic iz sela Vinoraca okolina Jagodine!!! Unapred zahvalna!!!

  7. Poreklo stanovništva Majur, Grad Jagodina – Pomoravski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Belica“.

    Položaj sela.

    -Selo je na jednoj valovitoj visoravni, na poslednjem severnom ogranku juhorske kose. Prostire se skoro tri kilometra u dužinu. Dolazi u red većih sela ovoga kraja. Kuće su na nadmorskoj visini od 198 do 390 metara. Okrenuto je više severoistoku pa mu zimi smetaju hladni vetrovi.

    Vode.

    -Kroz selo protiču Gradiški Potok, Čukarski Potok i Sarmeđenac. Jugoistočnim krajem sela protiče Androvički Potok, koji deli Majur od Androvice. Prva tri potoka sastaju se u selu i čine Majurski Potok, koji se uliva u moravsku mlaku Ostrikovačku Baru. Ovi potoci ne presušuju.
    Više se pije izvorska voda nego bunarska. Najglavniji su izvori: Česma, Čivutska Česma i Piroćanski Izvor. Ove tri česme ozidane su kamenom i nalaze se u dosta dobrom stanju. Ostali izvori su bezimeni. Svi su iz primitivne građe (talpe ili neprerađeni kamen) i nikada ne presušuju.

    Zemlje i šume.

    -Seoski atar zauzima deo lugomirske i moravske ravni i strane juhorske kose koja se tu završavaju. Njive u seoskom ataru su na mestima: Ugarica, Lugomir, Jabučar, Reka, Selište, Preko Reke, Osoje, Mala Reka, Gajina Ograda, Kod Česme, Kod Bubana i Gilje.
    Šume, njive i senokosi su na mestima: Lug, Ravna Šuma, Govedarište (brdo), Rosinsko Lozje, Kusalo (brdo), Vraćalo (brdo), Beli Kamen (brdo), Turski Grob, Đurđevo Brdo, Damnjanov Grob (brdo), Kandilo (brdo), Krstin Kamen (brdo), Gradište (brdo), Ćokovsko Brdo, Androvica i Danin Lug. Vinogradi su na Starom Brdu. Šume su: Lipak i Glavinačko. Zajednička seoska utrina je ispod Gradišta.

    Tip sela.

    -Majur je naselje timočkog tipa; deli se na Gornje Selo i na Donje Selo ili na Gornji i Donji Majur. Ova dva kraja su međusobno udaljena oko 2 kilometra. Gornje Selo ima oko 60 kuća a Donje Selo oko 190 kuća. Zbog nezgodnog položaja stanovništvo Gornjeg Sela preseljava se u Donje Selo. Tako će se ubrzo raseliti. Donje Selo je u Selištu, u blizini Lugomira. Stari ljudi kazuju da je nekada ovde bilo selo, pa se za vreme Turaka odatle preselilo gore u brdo (u planinu) zato što je bilo na udaru, jer je kroz njega prolazio stari put, kojim se išlo od Kragujevca preko Levča za Ćupriju i dalje.
    U selu su: Čivutarska ili Gornja Mala (u Gornjem Selu), Staromeđanska ili Sarmeđanska Mala, Topalovska Mala, Piroćanska Mala, Ćokovićska Mala i Donja Mala (od Sastavaka i niže). U najnovije vreme, posle svetkog rata, obrazovana je raseljavanjem Gornjeg Sela još jedna mahala pored Majurskog Potoka i železnčke pruge Jagodina – Ćuprija, u ravnici ispod brda. Ovu mahalu od zaseoka Androvice pregrađuje Majurski Potok. Zove se Nova Mala ili Ravnička Mala. Kuće su po mahalama obične zbijenosti; gore po stranama i na visoravni su ređe a dole, u ravnici, su zbijenije.
    Naselje ima 261 kuću, 24 roda i 1725 stanovnika.

    Ime selu.

    -Po predanju selo je dobilo ime zbog toga što su tu nekada bili turski majuri; salaši, trla, kolibe i letnjikovci.

    Starine u selu.

    -Na Đurđevom Brdu postoji nekakva razvalina za koju narod priča da su ostaci dvora (letnjikovca) despota Đurđa Smederevca. Na ovome brdu bio je boj između Srba i Turaka 1804. godine. I danas se poznaju šančevi iz tog vremena. Na Gilju je 1815. godine knez Mileta Radojković sa 400 Srba suzbio preko 2000 turaka. U Ćokovskoj Mali, kod česme, bila je crkva Sv. Romana, od koje se i sada poznaju zidine. Vodu sa česme, kod ove razvaline, smatraju za lekovitu, osobito bolesti očiju. Ovde se i danas nailazi na stari novac i komade od starog zemljanog posuđa.

    Poreklo stanovništva.

    Rodovi.
    Starinci:
    -Vasići, Uroševići i Paunovići, slave Jovanjdan.
    -Zdravkovići, slave Nikoljdan.
    -Velojevci, slave Nikoljdan
    -Čivutarci, slave Nikoljdan. Priča se da su se doselili među prvima „iz neke čivutske zemlje“.
    Doseljenici:
    -Kovačevići, slave Sv. Vrači. Dosleili su se iz timočke okoline pre 150 godina.
    -Spasenići i Miloševići, slave Đurđic i Đurđevdan. Doselili se iz okoline Aleksinca pre 130 godina.
    -Čuljići, slave Sv. Ćirilo i Metodije. Doselili se iz okoline Aleksinca pre 130 godina.
    -Milanovići, slave Nikoljdan. Doselili se iz okoline Vranja pre oko 130 godina.
    -Đorđevići, slave Aranđelovdan. Doselili se iz okoline Vranja kad i Milanovići.
    -Jevtići, slave Đurđevdan i Đurđic. Doselili se sa Kosova pre 130 godina. Ima ih dve kuće u Milutovcu, Temnić.
    -Petrovići, slave Sv. Petku. Doslili su se iz Timočke Krajine pre 130 godina. Zovi ih Topalovcima.
    -Đorđići i Đorići, slave Nikoljdan. Doselili se iz okoline Paraćina pre 130 godina.
    -Piroćanci, slave Nikoljdan. Doselili se iz okoline Pirota pre 130 godina.
    -Singulići, slave Đurđic i Alimpijevdan. Doselili se iz Homolja pre 130 godina.
    -Dzodzići (nije greška, moguće je Džodžići, op. Milodan), slave Sv. Ćirilo i Metodije. Doselili se iz okoline Knjaževca pre 130 godina.
    -Ćokovići, slaveĐurđevdan i Đurđic. Doselili se sa Kosova pre 130 godina.
    -Jovanovići, slave Đurđevdan iĐurđic. Doselili se sa Kosova kad i Ćokovići, sa kojima se smatraju da su jedan rod.
    -Rašići, slave Aranđelovdan. Doselili se iz okoline Prizrena pre 130 godina. Ima ih i u Adrovici.
    -Nikolići, slave Aranđelovdan.. Doselili se iz okoline Vranja pre 120 godina, u vreme krajine „gospodar Miloša“.
    -Magdići, slave Nikoljdan. Doselili se iz okoline Vranja odmah posle Drugog Ustanka.
    -Markovići, slave Nikoljdan. Doselili se iz okoline Vranja kad i Magdići.
    -Jankovići, slave Nikoljdan. Doselili se iz okoline Knjaževca pre 100 godina.
    Ne zna se odakle i kada su se doselili:
    -Kačarevići, slave Jovanjdan.
    -Aleksići, slave Lazarevdan.
    Seoska slava je Veliki Spasovdan a zavetine su: Mali Spasovdan (četvrtak po Vaznesenju) za zdravlje stoke, Todorova Subota i Cveti za zdravlje čeljadi.
    Groblje je u Selištu, blizu Lugomira.

  8. Poreklo stanovništva sela Bresje, Grad Jagodina – Pomoravski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Belica“.

    Položaj sela.

    -Naselje je u najnižoj kotlini Lugomira i kroz njega prolazi put iz Jagodine za Dragoševac. Odmah do sela su zapadni ogranci Juhora, sa kojih se u Lugomir slivaju: Staroselski Potok, Antin Potok i Prvicki Potok. Sa desne strane se u Lugomir uliva Vukanjski Potok. Lugomir i njegove pritoke kada se izliju čine selu veliku štetu. Manji deo kuća je u kotlini a veći na ivici kotline.

    Vode.

    -Pije se bunraska voda a zimi i rečna sa Lugomira..

    Zemlje i šume.

    -Njive i livade su na mestima: Osredak, Ključ, Bare, Ornice, Ugari, Padina i Staro Selo. Šume. Pašnjaci i vinogradi su na mestima: Bučina, Vukanja, Antin Potok, Staroselski Potok, Pavicki Potok i Đurđevo Brdo.

    Tip sela.

    -Selo je srednje zbijenosti. U sredini sela su kuće gušće a po krajevima ređe. Ne deli se na krajeve (mahale), već samo na rodove.

    Ime selu.

    -Selo je dobilo ime po mnigim brestovima kojih i dans ima u selu.

    Postanak sela i poreklo stanovništva.

    -Ne zna se kada je selo zasnovano. Nekada je selo bilo na istočnoj strani od današnjega – u juhorskim klisurama, na mestima zvanim Staro Selo ili Selište.
    Bresje ima 48 kuća, 7 rodova i 333 stanovnika.
    Rodovisu:
    -Jovanovići i Prvići, slave Nikoljdan. Doselili se pre 125 godina iz okoline Vranja kao prvi doseljenici, otuda i prezime Prvići.
    -Župljani, Miloševići i Savići, slave Aranđelovdan. Doselili seu se iz kruševačke Župe pre 110 godina.
    -Vukanjci, Markovići i Miljkovići, slave Nikoljdan. Doselili su se iz Vukanje ispod Jastrepca pre 100 i više godina.
    -Erci, slave Nikoljdan. Doselili su se ssa Kopaonika preko kruševačke Župe kad i Vukanjci. Ima ih i u Maloj Drenovi i Levču.
    -Mihailoići i Vasići, slave Aranđelovdan. Doselili se iz kruševačke Župe pre 100 i više godina.
    -Markovići drugi, slave Aranđelovdan. Predak se doselio iz Dragocveta prizetivši se u rod Mihailovićai Vasića pre 60 godina.
    -Milovanovići, slave Lučindan i Markovdan. Ne zna se odakle su se i kada doselili.
    Seoska Slava je Beli Četvrtak, po Trojicama a zavetine su: Bogorodica, 14 oktobra po novom kalendaru, za zdravlje dece i Pačista Nedelja (druga nedelja Časnog posta) za zdravlje stoke.
    Groblje je na istočnoj strani sela, na mestu Đuli.

  9. Poreklo stanovništva sela Glavinci, Grad Jagodina – Pomoravski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Belica“.

    Položaj sela.

    -Selo je u kotlini Lugomira. I kroz njega protiče Lugomir i vodi put Jagodina – Dragoševac. Više kuća je na desnoj strani reke i puta nego na levoj. Lugomir čini štetu kada se izlije, osobito u donjem kraju sela i ključu (polju). Desnom stranom sela (prema toku reke) prolazi Parloški Potok, koji dolazi sa Juhora (od Gradišta).

    Vode.

    -Pije se bunarska ali i rečna voda (zimi). Postoji samo jedan izvor, Gajicki Kladenac, ali se iz njega voda ne uzima (ne zahvata), jer se drži da je „teška“.

    Zemlje i šume.

    -Njive i livade su na mestima: Ornice, Resnik, Staro Selo (Selište), Vinogradište i Ljuba. Šume su na mestima: Ugar, Krš, Vranjevac i Milin Potok.

    Tip sela.

    -Kuće su nešto zbijenijeg, dolinskog tipa. Selo se ne deli na mahale, već samo na krajeve po rodovima.

    Postanak ela i poreklo stanovništva.

    Starijeg je postanka.
    Glavinci imaju 78 kuća, 9 rodova i 540 stanovnika.
    Rodovi su:
    -Gajići, Mijuškovići, Milojevići, Vasiljevići, Lukići i Josijevići, slave Nikoljdan. Po predanju pre 200 godina su u Glavince sa Kosova došla tri brata; Mladen, Vasilije i Josif. Od ta tri brata su nastale gore pomenute familije.
    Ostali rodovi su se doselili posle njih i to:
    -Simići, slave Jovanjdan. Doselili se iz Praćine pre 100 godina.
    -Đošići i Milenkovići, slave Đurđic i Đurđevdan. Doselili su se iz studeničkog kraja pre 100 godina.
    -Andrejevići i Andrejići, slave Jovanjdan. Doselili su se iz Potočca u Temniću, odakle ih je pre 80 godina dovela majka, pošto se ovde preudala u rod Simića.
    Seoska slava je Beli Petak (po Trojicama) a zavetine su: Petkovica (Sv. Petka) za zdravlje dece, Pačista Nedelja (druga nedelja Časnog posta) za zdravlje stoke i Sv. Stevan letnji – za zdravlje orača i kopača.
    Groblje je na zapadnoj strani sela, u Resniku.

  10. Poreklo stanoništva sela Kolare, Grad Jagodina – Pomoravski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Belica“.

    Položaj sela.

    -I ovo selo je sa obe strane reke Lugomira. Kroz seo prolazi put Jagodina – Dragoševac. Na levoj strani puta, idući od Jagodine, ima više kuća nego na desnoj. Desnom stranom sela protiče Zbegovački Potok, Odžački Potok i Veliki Potok, koji silaze sa juhorskih ogranaka i slivaju se u Lugomir. Lugomir i pomenuti potoci čine veliku štetu prilikom izlivanja. Kuće su najviše u dolini i ravni, samo je manji broj u strani.

    Vode.

    -Pije se bunarska ali i rečna voda (zimi).

    Zemlje i šume.

    -Njive i livade su na mestima: Reka ili Polje, Dolina, Veliko Polje, Staro Selo ili Selište, Resnik i Parlozi. Šume, njive i pašnjaci su na mestima: Odžinac, Zbegovište i Rikavac a šume u Lipaku i Vrhu.

    Tip sela.

    -Selo je veće zbijenosti. Deli se na Gornju, Srednju i Donju Malu koje nisu podvojene.

    Postanak, ime sela i poreklo stanovništva.

    -Po jednom predanju nekada su Kolare i Glavinci bili su jedno selo i zvalo se Ljuba. Ono je bilo pored Lugomira u polju. To se mesto i danas zove Ljuba. Docnije se razdvojilo u dva kraja a zatim u dve mahale, od koji se donja nazvala Glavinci a gornja Kolare. Po drugom predanju sva tri lugomirska sela, Bresje, Glavinci i Kolare, postala su od raseljenog Starog Sela ili Selišta. U vezi sa ovim predanjem tumači se i postanak njihovih imena. U Starom Selu – Selištu, između Kolara i Glavinaca, sa desne strane Lugomira, vele da su nekada živela tri brata; jedan je bio kolar, drugi je pravio glavine („glavčine“) a treći je sekao brestove za građu. Posle nekog vremena zajeničkog rada braća se podele; kolar se naseli u mestu koje se po njemu nazove Kolare; onaj što je pravio glavine za kola naseli se na mestu koje se nazove Glavinci a onaj treći što je sekao brestove za kola, nastani se u Bresju, pošto je tu bilo dosta brestova. Po malom broju starinaca izgleda da je ovo selo novijeg postanka, kao i prethodna dva sela, Bresje i Glavinci.
    Kolare ima 86 kuća, 9 rodova i 536 stanovnika.
    Rodovi su:
    -Babići, slave Jovanjdan. Doselili su se iz Vukanje ispod Jastrepca pre 150 godina. Neki njihovi stari su bili u Sremu, pa se otuda povratili. Ima ih u Konjusima, Temnić.
    -Đurići i Porobići, slave Aranđelovdan. Oni su se doselili iz Jelašnice u vranjskom okrugu, doselili se kada i Babići.
    -Vukanjci, Radoavljevići i Gajići, slave Jovanjdan i Vidovdan. Doselili su se iz Vukanje, odmah za Babićima. Ima ih u Rekovcu, Levač.
    -Zdravkovići i Ristići, slave Aranđelovdan. Doselili su se iz Jelašnice – vranjski okrug kada i Porobići, sa kojima se smatraju kao jedan rod.
    -Vasići, slave Đurđic i Đurđevdan. Doselili su se iz Vukanje pre 130 godina. Ima ih u Jagodini, jedna kuća.
    -Milenkovići, slave Nikoljdan. Doselili se iz okoline Vranja, kada i Vasići.
    -Nešići i Jeremići, slave Mratindan, Mina. Doselili se iz okoline Vranja pre 120 godina.
    -Kadići, slave Nikoljdan. Doselili se sa Kosova kada i Jeremići.
    -Jankovići i Stanojevići, slave Sv. Petku. Doselili se iz Majura pre 80 godina.
    Seoska slava je Beli Petak, po Trojicama a zavetine su: Petak po Sv. Jovanu, 29. avgusta po Novom kalendaru i Sv. Đorđe Alempije za zdravlje čeljadi i stoke.
    Groblje je ispod sela, blizu puta.