Ub i okolna sela

10. jun 2012.

komentara: 53

Opština Ub:

Banjani, Bogdanovica, Brgule, Brezovica, Vrelo, VrhovineVukona,Gvozdenović, Gunjevac, Dokmir,Zvizdar, Joševa, Kalenić, Kalinovac, Kožuar (od 2007. godine Kožur), Kršna Glava, Liso Polje, Lončanik, Milorci, Murgaš, Novaci, Paljuvi, Pambukovica, Radljevo, Raduša, Ruklada, Slatina, Sovljak, Stublenica, Takovo, Tvrdojevac, Trlić, Trnjaci, Tulari, Ub, Crvena Jabuka, Čučuge i Šarbane.

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (53)

Odgovorite

53 komentara

  1. Poreklo famiija-prezimena sela Vrelo, opština Ub:
    Prezime-kada su doseljeni-odakle su doseljeni-Krsna slava-napomena:
    -Arsenići i Neškovići. Videti Neškovići i Arsenići.
    -Arsenići 2, druga polovina 18. veka, Čitluk u Azbukovici, Đurđevdan, uljezi u Arseniće 1.
    -Babići, druga polovina 18. veka, Vragočanica u Podgorini, Đurđevdan.
    -Blagojevići 1, posle 1827. godine, Topola, Đurđic, sveštenička porodica.
    -Blagojevići 2, posle 1827. godine, Osat, Lazarevdan, doseljen kao zidar.
    -Bogdanovići, posle 1827. godine, Osečina u Podgorini, Jovanjdan, došao na imanje, uljez u Beljiće.
    -Brekovići, prva polovina 18. veka, Brekovo u Starom Vlahu, Lučindan.
    -Bukovčići, druga polovina 18. veka, Bukovica u Podgorici, Jovanjdan.
    -Vasarići 1, posle 1827. godine, Jazovik u Pocerini, Nikoljdan, uljez u Starom Vrelu.
    -Vasarići 2, posle 1827. godine, Brizonje u Kolubari, Nikoljdan i Jovanjdan, uljez u Vasariće 1.
    -Vasiljevići, posle 1827. godine, Vragočanica u Podgorini, Nikoljdan.
    -Vićentići, druga polovina 18. veka, Gornja Bukovica u Podgorini, Lučindan.
    -Vukojevići, posle 1827. godine, Kamenica u Podgorini, Nikoljdan.
    -Vučetići, posle 1827. godine, Pljevlje, Nikoljdan.
    -Grujići* 1, prva polovina 18. veka, Ostružanj u Podgorini, Aranđelovdan.
    *Grujići su se iz Vrela selili u Srem i od njihove porodice: Boža i Mijaila, braće Grujovići, koji su na početku ustanka učinili znatnih usluga našoj zemlji.
    -Grujičići 2, posle 1827. godine, Dragijevica u Podgovini, Đurđic, uljezi u Grujučiće 1.
    -Gumarići, druga polovina 18. veka, Osladić u Podgorini, Lazarevdan.
    -Đorđevići, Arsenići i Neškovići. Videti Neškovići, Arsenići i Đorđevići.
    -Živkovići, posle 1827. godine, Dragijevica u Podgorini, Lazarevdan.
    -Zelići, druga polovina 18. veka, Osečina u Podgorini, Stevanjdan.
    -Jakovljevići, druga polovina 18. veka, Stara Reka u Podgorini, Đurđic.
    -Jančići, posle 1827. godine, Lopatanj u Podgorini, Jovanjdan, ista porodica i u Svuleuhi.
    -Jevrići 1, druga polovina 18. veka, Stari Vlah, Jovanjdan, zadružna kuća.
    -Jevrići 2, posle 1827. godine, obližnja Pambukovica, Lučindan, uljez u Jevriće 1.
    -Jevtići i Lazići. Videti Lazići i Jevtići.
    -Jokići, druga polovina 18. veka, Suvodanje u Podgorini, Aranđelovdan.
    -Kovačevići 1, posle 1827. godine, Polimlje, Sveti Stefan Dečanski.
    -Kovačevići 2, posle 1827. godine, Osečina u Podgorini, Jovanjdan, uljez u Kovačeviće 1.
    -Krstići, druga polovina 18. veka, Slavkovica u Kolubari, Aranđelovdan.
    -Kukići, posle 1827. godine, Osečina u Podgorini, Jovanjdan.
    -Lazići i Jevtići, druga polovina 18. veka, Srem, Nikoljdan.
    -Ljubičići, druga polovina 18. veka, Todisavac u Rađevini, Alimpijevdan.
    -Marinkovići i Mihailovići. Videti Mihailovići i Marinkovići.
    -Matići*, druga polovina 18. veka, Miličinica u Podgorini, Nikoljdan.
    *Iz ove familije je Nemanja Matić, fudbalski internaconalac, igrač lisabonske Benfike, op. Milodan.
    -Milivojevići, posle 1827. godine, Vragočanica u Podgorini, Nikoljdan.
    -Milosavljevići, druga polovina 18. veka, Osečina u Podgorini, Jovanjdan.
    -Miljanići, posle 1827. godine, Osat, Jovanjdan.
    -Mirkovci, druga polovina 18. veka, Boljkovci – okrug rudnički, Jovanjdan.
    -Mićići, posle 1827. godine, Godočevo – okrug užički, Jovanjdan.
    -Mihailovići i Marinkovići, stara porodica, Jovanjdan.
    -Neškovići, Đorđevići i Arsenići, prva polovina 18. veka, Gornja Bukovica u Azbukovici, Sv. Trifun.
    -Nikolići, posle 1827. godine, Stara Reka u Podgorini, Nikoljdan i Jovanjdan, uljezi u Marinkoviće.
    -Ninkovići, posle 1827. godine, Bobova u Podgorini, Nikoljdan.
    -Novakovići i Čolići. Videti Čolići i Novakovići.
    -Pavlovići 1, druga polovina 18. veka, Carina u Azbukovici, Đurđevdan.
    -Pavlovići 2, druga polovina 18. veka, Dragijevici u Podgorini, Aranđelovdan, uljezi u Grujiće 1.
    -Panići, stara porodica, Đurđic.
    -Pantelići (Jovičići), prva polovina 18. veka, Stari Vlah, Đurđevdan.
    -Popovići, posle 1827. godine, Srem, Nikoljdan.
    -Puzići 1, prva polovina 18. veka, Polimlje, Jovanjdan.
    -Puzići 2, posle 1827. godine, Bela Krajina, Sveti Grigorije Bogoslov, uljezi u Puziće 1.
    -Radovanovići 1, druga polovina 18. veka, Tuđin u Podgorini, Jovanjdan.
    -Radovanovići 2, posle 1827. godine, Vragočanica u Podgorini, Sveti Jovan Milostivi.
    Rajkovići, posle 1827. godine, obližnji Bajevac, Đurđic, dovodac.
    -Rakići, posle 1827. godine, Kovačica u Kolubari, Sv. Trojice.
    -Savići 1, posle 1827. godine, Bela Crkva u Banatu, Nikoljdan.
    -Savići 2, posle 1827. godine, Ostružanj u Podgorini, Nikoljdan i Aranđelovdan, uljezi u Saviće 1.
    -Sandići, druga polovina 18. veka, Banjani – okrug rudnički, Nikoljdan.
    -Stančići 1, druga polovina 18. veka, Majinović u Podgorini, Alimpijevdan.
    -Stančići 2, posle 1827. godine, Lelić u Podgorini, Nikoljdan, uljezi u Stančiće 1.
    -Stevanovići 1, posle 1827. godine, Klještevica – okrug beogradski, Alimpijevdan.
    -Stevanovići 2, posle 1827. godine, Osečina u Podgorini, Đurđevdan, uljezi u Stevanoviće 1.
    -Teofilovići, druga polovna 18. veka, Carina u Azbukovici, Jovanjdan.
    -Topalovići, prva polovina 18. veka, Brezovica u Rađevini, Jovanjdan.
    -Trifunovići, posle 1827. godine, susedni Banjani, Đurđevdan, uljez u Leštariće.
    -Cvetkovići, posle 1827. godine, Beograd, Đurđevdan, došli na imanje starih Leštarića.
    -Čanići, druga polovina 18. veka, Orahovica u Azbukovici, Aranđelovdan.
    -Čolići i Novakovići, druga polovina 18. veka, Vragočanica u Podgorini, Stevanjdan.

  2. Sela opštine Ub, Vukona. Izvodi iz knjige Ljubomira Ljube Pavlovića „Antropogeografija valjevske Tamnave“
    Vukona je severozapdno od Banjana, do rečice Vukodraža, brežuljkastog i vrlo neravnog zemljišta. Kuće su rasturene na sve strane po plećima bregova, ali ne i po dolini Vukodraže. Selo je malo i nema džemata, smatra se kao zaseok Kožuhara.
    Selišta ima svako selo, samo se različito zove. Na svakom selištu očuvani su tragova života ili se mogu naći, pa bilo naseljeni ili nenaseljeni. Osobna imena selištima su: Selište, Staro Selo, Kućerine, Stare Kuće, Kućišta, Stara Voća i Palanka. Selišta prve vrste imaju u : Skeli, VUKONI, Svileusi, Zvečkoj, Kamenici i Bukoru.
    Zadružni je život u oblasti na velikoj ceni. Za zadružni život vezano je i blagostanje doma. Pa i danas ova oblast ističe se sa najvećim brojem stanovnika na jednu kuću u Kraljevini (rezltat popisa iz 1905. godine). Zadruga ima s osobinama i bez osobina, i uopšte uređenih, kao što su zadruge gornjih valjevskih oblasti. U oblasti zadruge prvog oblika su, između mnogobrojnih i Antonići (potomci Gazibarića, op. Milodan) u Vukoni.
    Sela koja su postala kao zaseoci od drugih sela pre 200 (sada 300) godina, Bila bi: Belo Polje od Zvečke, Radljevo od Brgula, Šarbane od Brgula, Joševa od Ljubiniča, Kožuhar (Kožuar) od VUKONE, Brezovica od Vrela, Kalinovci od Banjana, Subotica od Koceljeve i dr.

    Poreklo famiija-prezimena sela Vukona, opština Ub:
    Prezime-kada su doseljeni-odakle su doseljeni-Krsna slava-napomena:

    -Atanackovići, posle 1827. godine, Srem, Nikoljdan.
    -Brankovići, druga polovina 18. veka, Gornja Bukovica u Podgorini, Jovanjdan.
    -Gazibarići*, prva polovina 18. veka, Stara Srbija, Jovanjdan.
    *Gazibarići su stara, piše Ljuba Pavlović, i doskorašnja sveštenička porodica, doseljena prvi put u Rumu, pa se posle povratila u ovo selo (Vukonu). Gazibarići se zovu između sebe, a poznati su po prezimenima: Antonići, Popovići i Milijanovići.
    -Jovanovići 1, posle 1827. godine, Gornja Bukovica u Podgorini, Jovanjdan, zadruga.
    -Jovanovići 2, posle 1827. gdoine, Hrvatsko Primorje, Sv. Jovan Preteča i Krstitelja.
    -Kaloperovići, posle 1827. godine, Srem, Nikoljdan.
    -Lazarevići, druga polovina 18. veka, Brezovca u Rađevini, Jovanjdan.
    -Milovanovići, posle 1827. godine, Stapar u Podgorini, Nikoljdan.
    -Milosavljevići, posle 1827. godine, Mesarci u Posavskoj Tamnavi, Stevanjdan, dovodac uz mater.
    -Nikolići, posle 1827. godine, Srem, Nikoljdan.
    -Obradovići, druga polovina 18. veka, Kamenica u Podgorini, Nikoljdan, poveća zadruga.
    -Pantelići, posle 1827. godine, Bela Krajina, Stevanjdan.
    -Stanojevići, druga polovina 18. veka, Vragočanica u Podgorini, Đurđic.
    -Terzići, druga polovina 18. veka, obližnji Tulari, Alimpijevdan.

  3. Sela opštine Ub, Gvozdenović. Izvodi iz knjige Ljubomira Ljube Pavlovića „Antropogeografija valjevske Tamnave“
    Gvozdenović je selo ispod slovačkog visa Karaule i pri izvoru rečice Kladnice, kolubarske pritoke, s kućama razređenim u porodične grupe pri izvorima pojedinih kladničkih potoka.
    Pop Kresta Đelmađević iz Gvozdenovića zapisuje, kako je pao sneg 14 maja 1781. godine, veli da je oprašio po Posavini. Na belegu kneza Petra Milovanovića iz Tvrdojevca, kojega su Turci oknežili 1813. godine, stoji, da je bio knez sela Tvrdojevca i Posavine. Ni Gvozdenović ni Tvrdojevac nisu ni nalik na prava posavska sela, piše Ljuba Pavlović.
    14. maja 1815. godine u šancu na Kličevcu, iznad Valjeva, poginuo je tadašnji tamnavski knez Petar Milovanoić iz Tvrdojevca. O ubistvu kneza Petra viđeni i uglednio starac Andrija Davidović iz Gvozdenovića priča, da je knez Petar poginuo zbog izdaje Turcima u 1814. godini, ubica dokmirskih haračlija i da je poginuo od popa Žuće Radovanovića iz Dupljaja radi osvete svoga brata, kojega su Turci ubili u Jabučju i nekoliko meseci držali izloženog na točku. Pop Žućin brat u društvu još nekih Tamnavaca pobio je dokmirske haračlije. Knez Petar je bio veliki prijatelj kuće Đelmaša i po njegovoj smrti politička vlast prešla je na Đelmaše.
    Glavna pritoka Kolubare je Kladnica, rečica, koja postaje od nekoliko potoka i izvoraca sela Gvozdenovića i Vrhovina. Kladnica je mala reka, široke doline, čija je leva obala terasasta i postupno prelazi u ravan a desna visoka i dosta strma ili pod samom rečicom ili dalje od obale, kao u Jabučju, Malom Borku i Radljevu. Dolina je neobično rodna, dobro navodnjena, nije potolita, a pri ušću i jedinstvena u svojoj vrsti, jer ima najbolje livade u oblasti, po kojima se gaje kolubarska goveda. U Kladnici nema stalno vode ili je ima na virove, koje je ipak dovoljno za pojenje stoke i druge potrebe. Na njoj postoje mestimično privremeni mlinovi, koji rade samo pri povodnjima i kad se snegovi tope. Takvih mlinova ima na svim malim tamnavskim rečicama i svojina su pojedinaca ili pojedinih porodica.
    Pop Damnjan Đelmaš primio je u svoju kuću jedno momče iz Tolisavaca i primio ga na imanje i do danas ostao. Stari Davidović-Čarapić iz Gvozdenovića usinio je jednog Karavlaha iz Eredelja i do danas je ostala ta zajednica.
    Stočarstvo je zanimanje svakog seljaka, ali nigde nije pretežnije od zemljoradnje. U svim oblasnim selima gaje se: goveda, konji, ovce, svinje a ponegde i koze. Goveda se gaje po celoj oblasti, ali se u gornjim kladničkim selima veća pažnja poklanja broju nego soju (vrsti) stoke a u donjim obrnuto. Stočarska sela prve vrste su Bajevac, Vrhovine, Stepanje i GVOZDENOVIĆ. Imućna i čuvena zadruga Arsena Dimitrijevića-Katanića iz Bajevca gaju blizu 200 goveda raznog doba starosti a blizu mu stoje, između ostalih iz obližnjih sela, i Andrija Davidović iz Gvozdenovića.
    Po iskazu Andrije Davidovića iz Gvozdenovića kuće su u stara vremana bile kvadratne osnove, bez prozora, s malim badžama, s jednim vratima jednodeljne (sa jednim odeljenjem, op. Milodan) i bez patosa.
    Srpska imena sela, koja su postala od prezimena razrođenih porodica ili muških i ženskih imena i nadimaka jesu: Bajevac, Brović, Bošnjak, Vukićevica, Galovići, Gvozdenović, Dokmir, Družetić, Kkalenić, Kalinovci, Lajkovac i dr.
    U Gvozdenoviću, do Dokmira je vis Karaula, na kojoj je još u najskorije tursko doba bila karaula sa sejmenima za održavanje saobraćaja i slobodnog prolaza. Zna se gde je bila karaula, a ispod nje je odmah stari most, zidan od kamena, što sve predočava veliku vrednost ovog mesta.
    Sela, koja su pre 300 (sada već 400) godina, samostalno postala, na ranije nestalim naseljima ili na mestima koja su bila naseljena, bila bi: Stubline, Ljubinić, Ruklada, Gvozdenović i dr…
    Đelmaši iz Gvozdenovića napisali su biografiju svoje velike porodice na spomeniku svoga zaslužnog pretka Ilije Đelmaša.
    Živopisac i kamenorezac, a u poslednje vreme svoga života i pisar Kneževe Kancelarije, Ilija Đelmaš, po belegu svoga oca Jakova Đelmaša, koji je tako isto bio živopisac i kamenorezac, ostavio je vredne zabeleške. Beleg je radio sam Ilija od svileuškog mermera, paralelopiped od 2 m visine i neobične veštine izrade. Tekst na spomeniku je pisan staroslovenskim pismom.
    Davidovići drugi u Gvozdenoviću rumunskog su porekla, ali se toliko izmenili, da o njima kao Rumunima ne može biti ni reči.

  4. Poreklo famiija-prezimena sela Gvozdenović, opština Ub:
    Prezime-kada su doseljeni-odakle su doseljeni-Krsna slava-napomena:
    -Davidovići* 1, prva polovina 18. veka, Drobljaci, Đurđevdan.
    *Davidovići 1 su stari Čarapići, pravi su Drobnjaci, uvek trezveni i viđeni trgovci, bogati i zadružni.
    -Davidovići* 2, druga polovina 18. veka, Bela Crkva u Banatu, Stevanjdan.
    *Davidovići 2 su porekla rumunskog. Neki od starih Čarapića uzeo je svojoj kćeri Rumuna, pokrstio ga i okućio ga. Slavi dan pokrštenja, jer mu stari nisu dozvolili da primi tazbinsku slavu.
    -Đelmaši* 1, prva polovina 18. veka, Stari Vlah, Đurđic.
    *Za Đelmaše 1 biografiju je (na staroslovenskom pismu) napisao njegov zaslužni predak Ilija Đelmaš o čemu je ovde bilo reči.
    -Đelmaši* 2, druga polovina 18. veka, Todisavac u Rađevini, Jovanjdan.
    *Đelmaši 2 nisu od prvih, oni su potomci Branka iz Todisavaca, sluge popa Damnjana Đelmaša, koji ga je okućio i oženio i koji je iz zahvalnsoti primio prezime svoga dobrotvora. I nepričavska sveštenička porodica je od ovih Đelmaša.
    -Živkovići*, druga polovina 18. veka, Gornja Ljuboviđa u Azbukovici, Lazarevdan.
    *Starina Živkovića iz Osata je i ovo selo došlo sa tri brata, kao pravi zidari, od kojih jedan ostane u ovom selu, drugi ode u Novake a treći u Stubline i svuda ostane potomstvo.
    -Zebići, druga polovina 18. veka, Kozjak u Jadru, Lazarevdan. Ista porodica i u susednom Murgašu.
    -Jankovići, druga polovina 18. veka, Tršić u Jadru, Pavlovdan.
    -Jatakovići, druga polovina 18. veka, Rujevac u Azbukovici, Jovanjdan, zadružna kuća.
    -Kurepi*, prva polovina 18. veka, Drobnjaci, Aranđelovdan.
    *Kurepi su prezime porodično, s ponosom se čuva, ali zamenjeno izvan sela i drugim. Kurepi su još pored toga očuvali sve rodbinske veze s porodicama iz okolnih sela.
    -Matići, posle 1827. godine, Beloševac u Kolubari, Jovanjdan, dovela ga mati u Kurepe.
    -Nikolići, posle 1827. godine, Ljubanje-Stari Vlah, Nikoljdan.
    -Rafailovići, druga polovna 18. veka, Dučić u Kolubari, Lazarevdan.
    -Čanići, prva polovina 18. veka, Kamenica u Podgorini, Nikoljdan.
    Đelmaši su Starovlasi, oni se nisu odmah spustili u Gvozdenović, već prvo u Drenovce, okrug užički, zatim u rabas u Podgovini pa odatle u Gvozdenović i druga sela.
    Sva četiri austro-turska rata imali su dobrovoljce iz ove (tamnavske) oblasti, pa kako su svi vođeni ratovi dovršavali nesrećno po oblasti Beogradskog pašaluka, kao i po ovvu oblast, istaknutiji dobrovoljci nisu se smeli vraćati, već su morali u Austriji ostajati i tamo svoje porodice prevoditi. Najviše se porodica iselilo u Austriju, u prekosavske oblasti, posle nesrećnog trećeg austrijskog rata. Tada su se morali seliti: Đikići iz Sovljaka, Grujići iz Vrela, Đelmaši iz Gvozdenovića, Lazarevići iz Drena, Ilići-Grčići iz Jabučja, Brankovići i Šajinovići iz Grabovca i tamo morali ostajati ili se tek docnije vraćati.

  5. Sela opštine Ub, Gunjevac. Izvodi iz knjige Ljubomira Ljube Pavlovića „Antropogeografija valjevske Tamnave“
    Gunjevac je uz varošicu Ub s jugo-zapadne strane i na desnoj strani rečice Uba, neravno, vrlo stranovito, ali ne i brdovito selo s kućama po pojedinim pristancima, poređanim u pomanje porodične grupe.
    U Vukovim haračkim tefterima od 80 današnjih sela ove oblasti pomilju se 76 naseljenih mesta uz dve varošice, koje Vuk naziva kasabama. Kod Vuka je u spisku selo Breskva (Breska), koje danas nema, i nedostaju još sela: Vukićevica, GUNJEVAC, Milorci, Stepanje, Stublenica, Trnjaci i Hrvati (Rvati).
    Od današnjih sela, koja su nesumnjivo postala od ranijih zaseeoka su: Vukićevica od Orašca, i Kozarice od Kamenice između 1818. i 1822. godine, Gunjevac od Sovljaka, Trnjaci od Murgaša, Stuplenica od Paljusa (Paljuva) između 1825. i 1837. godine…
    Imena sela koja su opominjala na voća: Orašac, Jabučje, Crvena Jabuka, Zukve, GUNJEVAC i Breskva (Breska).
    Selišta ima svako selo, samo se različito zove. Na svakom selištu očuvani su tragovi života ili se mogu naći, pa bilo naseljeno ili nenaseljeno. Osobna imena selištima su: Selište, Staro Selo, Kućerine, Stare Kuće, Kućišta, Stara Voća i Palanka. Selišta pod osobnim nazivom Palanka imaju u Goloj Glavi i GUNJEVCU.
    Sela, koja su postala kao zaseoci od drugih sela pre 200 (sada 300) godina su, između ostalih i Gunjevac od Sovljaka.
    Porodične tradicije nisu se kod svih porodica očuvale. Šajinovići u Zvečkoj, Grabovcu i Urovcima, Pušići u Grabovcu, Đurići u Crvenoj Jabuci i Milorcima, Đotunovići na Ušću, Pejići u Dokmiru i Tvrdojevcu, Nešovići u Vrhovinama, Vukomanovići u Murgašu i Gunjevcu, Milanovići u Crniljevu i Petrovići u Bukoru pored drugih, znaju da su iz Dragovoljića u Nikšićkoj Župi i od iste porodice.

    Poreklo famiija-prezimena sela Gunjevac, opština Ub:
    Prezime-kada su doseljeni-odakle su doseljeni-Krsna slava-napomena:

    -Gavrilovići i Stakići 2. Videti Stakići 2 i Gavrilovići.
    -Davidovići, posle 1827. godine, Pridvorica u Kolubari, Jovanjdan, dovodci u Simiće.
    -Živkovići, druga polovina 18. veka, Likora u Rađevini, Alimpijevdan.
    -Ivanovići, druga polovina 18. veka, Donja Crvica-okrug užički, Miholjdan.
    -Ilići i Markovići. Videti Markovići i Ilići.
    -Jankovići, druga polovina 18. veka, Golubac u Kolubari, Lučindan.
    -Jeličići, druga polovina 18. veka, Gvozdac-okrug užički, Nikoljdan.
    -Kojići, druga polovina 18. veka, Gvozdac-okrug užički, Nkoljdan.
    -Krstonošići, posle 1827. godine, Kikinda, Stevanjdan.
    -Markovići 1 i Ilići, druga polovina 18. veka, Lještansko-okrug užički, Markovdan.
    -Markovići 2, druga polovina 18. veka, Blizonje u Kolubari, Jovanjdan.
    -Petrovići, posle 1827. godine, Bela Krajina, Stevanjdan.
    -Purići, druga polovina 18. veka, Gola Glava, Nikoljdan.
    -Rakići, posle 1827. godine, Okletac-okrug užički, Nikoljdan.
    -Rankovići, druga polovina 18. veka, Osladić u Podgorini, Andrijevdan(?).
    -Simići, druga polovina 18. veka, Blizonje u Kolubari, Jovanjdan.
    -Slepčevići i Stakići 1. Videti Stakići 1 i Slepčevići.
    -Stakići 1 i Slepčevići*, druga polovina 18. veka, Sovljak, Aranđelovdan.
    *Slepčevoći su osaćanska i sovljačka porodica, koja je osnivač ovog sela i zovu se još i: Andrići i Miloševići.
    -Stakići 2 i Gavrilovići, druga polovina 18. veka, Makovište-okrug užički, Blgovesti, uljezi u Stakiće 1.
    -Todorovići, posle 1827. godine, Surčin u Sremu, Nikoljdan.

    • Biljana Zivojinovic

      U Gunjevcu postoji i prezime Zivojinovic,jedna porodica koja slavi Svetog Arhangela Mihajla.To je moj rodni dom i vec dugo vremena trazim poreklo i korene svoje familije.Najstariji spomenik u Gunjevackom groblju datira iz 1834 i pripada Pavlu Zivojinovicu.On je imao sina Mihajla koji se rodio 1862 i poginuo u prvom svetskom ratu u pedesetdrugoj godini.Mihajlo je imao sedmoro dece,tri sina i cetri kceri.Cerke su mlade umrle i sahranjene u Gunjevackom groblju.Od tri sina ostao je samo Milorad,zvani Muja,koji je inace bio gluvonem.On je nastavio lozu,imao sina Mihajla i kcer Zivanu.Mihajlo je imao Djordja i Leposavu.Djordje je moj otac i mog brata Zorana.Dalje od Pavla Zivojinovica ne znam nista niti mogu negde da nadjem.

  6. Sela opštine Ub, Dokmir. Izvodi iz knjige Ljubomira Ljube Pavlovića „Antropogeografija valjevske Tamnave“.
    Dokmir je na obema obalama rečice Uba, zapadno od slovačke Karaule, brdsko, neravno, šumovito i rastureno selo s kućama po brdašcima i njihovim stranama, a nikako po dilonama potoka.
    Najbogatija sela su s izvorima na dodirnoj zoni tamnavskih peskova i sekundarnih slojeva i najjači izvori su u prugama koje služe kao međa peskovima i brdskom delu oblasti. Izvori ovog dela su stalni, bogati vodom i svaki ponaosob gradi po jedan stalni potočić ili rečicu. Većina ovih izvora izbija iz krečnjačkih prslina i liče na vrela, ali ih narod ne zove tim imenima, počem su slabi vodom. Takva mala vrela su: Crkvena Česma u Stepanju, Bajevac u Bajevcu, Crkvenac u Dokmiru, Crkvenac u Koceljevi, Vodice u Subotici, Zmajevac u Kamenici, Lisnik u Goločelu i Turska Voda u Bukoru.
    U oblasti se danas nalaze ovi oblici svojine: crkvene, opštinske, seoske, džematske i porodične zajedice, pored lične svojine. Crkvene zajednice ili crkvena imanja novijih ili starijih manastirskih crkava, ali koje se ni pri jednoj crkvi nisu očuvale u ovoj celini, kakvu su je u početku imale. U novije vreme kad su stare manastirske crkve u: Novacima, DOKMIRU i Grabovcu prešle u svetovne crkve, njihova su imanja postala crkvena dobra, koja su se u znatnoj meri okrnjila radi održavanja svojih crkava.
    U Čučugama, Kršnoj Glavi, Slatini i DOKMIRU pojedini delovi sela polažu zajednička prava na kamenolome i daju ih pod zakup.
    Tamnavska sela bliža (rečici) Ubu i Tamnavi, pošto u dolinama reka nemaju kuća, imaju u dolinama istih reka imanja u potesima, ali ona nisu opšta i opštih naziva, već pošto su livadska i pašnjaci, obično su zatvorena i ograđena, kao u Brezovici, Novacima, Zvizdaru, DOKMIRU, Svileusi, Koceljevi itd.
    Tamnacvske šume su danas ili privatna svojina ili seoske zajednice. Nema doma koji ne bi imao svoj zabran ili gaj ili bar jedan deo livadske ili ziratne zemlje odvojen i pošumljen. Najveću vrednost imaju privatni zabrani, koji su u zajednici s više sela, kada grade velike šumske celine i daju selim lepši izgled. Šumski kompleksi ove vrste su: Burovača u Bukoru i Galovićima, Gaj, Carev Rt i Braznik u Crniljevu, Goločelu i Miličinici, Avala u Raduši, Slatini, Čučugama i Pambukovici, Bobija u Kršnoj Glavi i Dokmiru, Posovo u Goloj Glavi i Brankovini i dr.
    Šume crkvenih, opštinskih i seoskih zajednica jesu najveće i najlepše šume u oblasti: Obrenovački Zabran (i dan danas, op. Milodan) pri ušću Kolubare, Koceljevačka Šuma, Šeševica, Grabovačka Šuma, Novački i Dokmirski Zabrani, Jautina itd…
    Kršna Glava je nekada bila u sastavu Dokmira.
    Srpska imena (sela), koja su postala od prezimena razrođenih porodica ili muških i ženskih imena i nadimaka jeste, između ostalih tamnavskih sela i Dokmir.
    Krajem 18. veka postojala je u Dokmiru, pri tadašnjem (i današnjem) manastiru, kamenorezačka i slikarska škola, čiji su đaci pred pismenosti rezanju i izradi ikona, malanju, izradi i potpisivanju spomenika. I danas se zna da su neki od: Molerovića-Popovića iz Bajevca, Matiće-Pureševića iz Kršne Glave, Popovića-Balačana i Dabića iz Gole Glave, Miloševića iz Svileuhe, Glišića iz Dokmira, Nikolajevića iz Babine Luke, Nenadovića iz Brankovine, Đikića iz Sovljaka itd, bili đaci iste škole, što i sam Prota Mateja pominje u svojim “Memoarima”, kada je učio vrletni bukvar kod popa Stanoja iz Kršne Glave.
    Stara bojišta su mesta gde su se, po predanju, u prošlim vremenima odigrale bitke. Po jednoj legendi bila je bitka između oca i sina u Tvrdojevcu. Sin se bio zatvorio u grad, a otac ga s topovima i vojskom nepadne sa visa iz Dokimra i posle trodnevne bitke nadbije, uhvati sina i pogubi, a grad mu do zemlje poruši. Radi se o ocu i sinu, Madžarima.
    U spisku valjevske eparhije od 1735. godine od tamnavskih sela iz tog doba pominje se i Dikmir.
    u stara sela, koja bi po narodnom predanju postojala od pre 300 (sada 400) godina spada i selo Dokmir.
    Doseljenici iz Nikšićke Župe, srodnici znamenitih valjevskih kuća krajem 18. i početkom 19. veka, znaju se, ma u kom selu i ma u kom stepenu srodstva se nalazili, a vidi se da su dugo između sebe održavali rodbinske veze, koje su danas sasvim prestale a u koje spada i familija Pejić iz Dokmira i Tvrdojevda, koji znaju da potiču iz Dragovoljića u Nikšićkoj Župi i od iste porodice.
    Nastaviće se…

  7. Poreklo famiija-prezimena sela Dokmir, opština Ub:
    Prezime-kada su doseljeni-odakle su doseljeni-Krsna slava-napomena:

    -Andrići, posle 1927. godine, Kotešica u Pogorini, Stevanjdan.
    -Arsenići, posle 1827. godine, Gostinica kod Užica, Lučindan.
    -Aćimovići, druga polovina 11827. godine, Žabari u Kolubari, Jovanjdan.
    -Bosančići, posle 1827. godine, Strmovo-užički okrug, Jovanjdan.
    -Vasići, posle 1827. godine, Gvozdac-okrug užički, Nikoljdan.
    -Višići* 1, prva polovina 18. veka, Sjenica, Ignjatijevdan.
    *Višići ovog sela su od kršnoglavskih Pureševića, naseljeni prvo u ovom selu, pa posle prešli u Kršnu Glavu i Kalinovac.
    -Višići 2, posle 1827. godine, Jalovik-okrug užički, Đurđic i Ignjatijevdan, uljezi u Višiće 1.
    -Višići 3, posle 1827. godine, Jakalj-okrug užički, Jovanjdan i Ignjatijevdan, uljezi u Višiće 1.
    -Gajići, druga polovina 18. veka, Briježđe u Kolubari, Aranđelovdan.
    -Glišići*, druga polovina 18. veka, Tabanović u Kolubari, Jovanjdan.
    *Glišiće je ovo selo doveo njihov srodnik, čuveni kaluđer iz prve polovine 19(?). veka pri manastiru Dokmiru, Joasaf. Joasaf je još za života uredio da mu potomci ostanu sveštenici, što su i danas.
    -Đorđevići, posle 1827. godine, Bela Crkva u Banatu, Sv. Vasilije, posrbljeni Cigani-Romi.
    -Živanovići, druga polovina 18. veka, Polimlje, Đurđic.
    -Ikići, posle 1827. godine, Babina Luka u Kolubari, Đurđic.
    -Jankovići, posle 1827. godine, Strmovo-okrug užički, Nikoljdan.
    -Jerotići, posle 1827. godine, Blizonje u Kolubari, Jovanjdan.
    -Jovanovići 1, posle 1827. godine, Okletac-okrug užički, Nikoljdan.
    -Jovanovići 2, posle 1827. godine, Babina Luka u Kolubari, Stevanjdan.
    -Krsmanovići, stara porocica, Đurđevdan.
    -Maksimovići, stara porodica, Nikoljdan.
    -Manojlovići, druga polovina 18. veka, Stari Vlah, Nikoljdan.
    -Marinkovići, druga polovina 18. veka, Gvozdac-okrug užički, Nikoljdan.
    -Matići 1, posle 1827. godine, Gvozdac-okrug užički, Nikoljdan.
    -Matići 2, posle 1827. godine, Divci u Kolubari, Pantelijevdan.
    -Mijuškovići, posle 1827. godine, Srem, Nikoljdan.
    -Miladinovići, posle 1827. godine, Okletac-okrug užički, Nikoljdan.
    -Milinkovići, druga polovina 18. veka, Dub-okrug užički, Alimpijevdan.
    -Mihailovići, posle 1827. godine, Babina Luka u Kolubari, Đurđic.
    -Nikolići, posle 1827. godine, Gvozdac-okrug užički, Nikoljdan.
    -Pavlovići, posle 1827. godine, Zarožje-okrug užički, Đurđevdan.
    -Pejići*, prva polovina 18. veka, Nikšićka Župa, Lučindan.
    *Predak ove porodice zvao se Peja Radulović i bio je vrlo bliski srodnik kućnj Hadžića iz Babine Luke i naselio se u blizini njihovoj s druge strane Karaule, gde su mu potomci i danas.
    -Perišići, posle 1827. godine, Gvozdac-okrug užički, Nikoljdan.
    -Popovići*, druga polovina 18. veka, Pljevlje, Nikoljdan.
    *Popoviće je kao svoje srodnike i sveštenike doselio kaluđer Joakim, starešina manastira Dokmir iz druge polovine 18. veka.
    -Savići, posle 1827. godine, Gvozdac-okrug užički, Đurđevdan, uljezi u Maksimoviće.
    -Simići, druga polovina 18. veka, Šušeoka u Kolubari, Stevanjdan, dovodci.
    -Stevanovići, posle 1827. godine, Rabas u Podgorini, Tomindan.
    -Tanaskovići, posle 1827. godine, Jelovik-okrug užički, Đurđic.
    Doseljenici u ove oblasti odmah su se prilagodili i potpuno izjednačili sa starosedeocima. Jedini bi izuzetak bili užičani, naseljenici iz užičkog kraja, na sever od Užica. Oni se izdvajaju jezikom i načinom rada, teško napuštaju svoje dijalektološke razlike, mučno se prilagođavaju prilikama i običajima mesta. Doseljenici su kao zidari, zanatlije ili radnici, a u oblasti zastali kao uljezi, posinjenici ili zanatlije. Nikad se nisu odlikovali velikom vrednoćom, piše Ljuba Pavlović, jakim karakterom i prilagodnošću kao Starovlasi. Nisu ni duhoviti, ni raspoloženi, niti su mogli istaći na površinu kao Starovlasi. Sela oko Dokmira, kao i sam Dokmir, imaju dosta naseljenih užičana, koji padaju u oči svojim stalnim opadanjem, lakomislenim zaduživanjem i neumešnošću u životu i upravi kućom.

  8. Sela opštine Ub, Zvizdar. Izvodi iz knjige Ljubomira Ljube Pavlovića „Antropogeografija valjevske Tamnave“.

    Zvizdar je na obema obalama rečice Uba, čije se kuće na kosi Gredini i po ravnici, nigde ni dve kuća zajedno već rasturene na sve strane. Kako su na ovaj način kuće po plećima i na stranama i po ravnici, razlikuju se opet tri kraja: Bukovci do Murgaša, Brđani po Gredini i Kranjani po ravnici.
    Tamnavska ravnica je velika ravan ispunjena moćnim slaganjima sitnog žućkastog ili belog peska. U seriji ovih tercijalnih peskova u Zvizdaru u Skobalju su konstatovane debele žice lignita, ugljeničkih glinica i ume, kojima su u podini vugasti ili pepeljavi peščari, kakvi se viđaju i po slovačkoj Karauli.
    Sela, koja su pre 300 (sada 400) godina, samostalno postala na ranije nastalim naseljima ili na mestima, koja su bila naseljena, bila bi: Stubline, Ljubinić, Ruklada, Gvozdenović, ZVIZDAR, Družetić, Rubribreza itd.

    Poreklo famiija-prezimena sela Zvizdar, opština Ub:
    Prezime-kada su doseljeni-odakle su doseljeni-Krsna slava-napomena:

    -Bukovčići*, prva polovina 18. veka, Bukovac u Kolubari, Lučindan.
    *Bukovčići su poznati po selu iz koga su, inače poznati po prezimenima: Jeremići i Nikolići, naseljeni u naročitom delu Zvizdara pored starog puta, a doseljeni po naročitom sporazumu, koji je postojao među njima srodničkih kneževskih kuća Grbovića i Danilovića.
    -Dukići, posle 1827. godine, Raduša, Jovanjdan, dovodci uz mater.
    -Ilići*, stara porodica, Nikoljdan.
    *Ova stara porodica bila je prvi put kod Vodice, a danas se rasturila po celom selu i ima opšta prezimena još: Adamovići, Kostadinovići i Petrovići.
    -Jakovljevići, posle 1827. godine, Leskovica u Podgorini, Jovanjdan.
    -Josipovići 1, druga polovina 18. veka, Stubao u Podgorini, Jovanjdan.
    -Josipovići 2, druga polovina 18. veka, Gvozdac-okrug užički, Nikoljdan.
    -Krnići, posle 1827. godine, Krnić u posavskoj Tamnavi, Nikoljdan, poveća zadruga.
    -Lazarevići, posle 1827. godine, Brankovina, Alimpijevdan.
    -Lazići, posle 1827. godine, Osat, Nikoljdan.
    -Lukići, posle 1827. godine, Drlače u Azbukovici, Jovanjdan.
    -Obradovići, druga polovina 18. veka, Bela Krajina, Duhovski ponedeljak-Druge Trojice.
    -Pavlovići, posle 1827. godine, Osat, Đurđevdan.
    -Pajići, druga polovina 18. veka, Okletac-okrug užički, Đurđic.
    -Pantići, prva polovina 18. veka, Balinović u Podgorini, Jovanjdan.
    -Perići, druga polovina 18. veka, Lelić u Podorini, Nikoljdan, viđena i imućna porodica.
    -Petkovići, druga polovina 18. veka, Bela Krajina, Aranđelovdan.
    -Rankovići 1, druga polovina 18. veka, Rovni u Podgorini, Nikoljdan, viđena i velika zadruga.
    -Rankovići 3, posle 1827. godine, Babina Luka u Kolubari, Đurđic.
    -Simeunovići, druga polovina 18. veka, Stubao u Podgorini, Nikoljdan, poveća zadruga.
    -Stevanovići 1, posle 1827. godine, obližnje Stepanje, Jovanjdan.
    -Stevanovići 2, posle 1827. godine, Okletac-okrug užički, Nikoljdan.

  9. Sela opštine Ub, Joševa. Izvodi iz knjige Ljubomira Ljube Pavlovića „Antropogeografija valjevske Tamnave“.
    Joševa je na sever od Vrela, s obe strane nepresušne seoske rečice Joševice, neravno selo, ali ne i brdovito, s kućama na ravnijim brežuljcima, razređenim u tri kraja: Gornji Kraj do Ljubinića, Donji Kraj do Miloraca i Rebelj s desne strane Joševice do Crvene Jabuke.
    Imena (sela) koja bi opomiljala na šumsko drveće: Bukovica, Brezovica, Borak, Borina, Bresnica, Grabovac, Dren, JOŠEVA, Joševica (Gola Glava), Trnjaci, Lipovica (Vrelo), Rakita (Bukor), Granica (Bukor), Klenovica, Jasikovac (Kamenica), Breznik (Goločelo) i dr.
    Stari valjevski put nije išao današnjim putem. U oblast je ulazio na Karauli, odatle vencem silazio varošici Ubu, odatle u Sovljaku prelazio Tamnavu, pa preko Vrela, Takova, Ljubinića, Joševe, Lončanika, Trstenice i Stublina prelazio u istom selu Kolubaru, na Carevom Brodu.
    Haništa su osobna imena pojedinih mesta, na kojima su bili putnički hanovi. Ovakvih haništa ima u Brgulama, Paljusima (Paljuvima), Nepričavi, Takovu, JOŠEVI, Ljubiniću i Skeli.
    Treba videti selo Grabovac i njegovu okolinu, treba upoznati ma kog seljaka i s njime se pustiti u razgovor, gde se može odmah saznati, da i u selu i po okolini ima dosta đulića, kremenja i raznog kamenog i glinenog oruđa. Kad s proleća i s jeseni sela: Vrelo, Ljubinić, JOŠEVA i Takovo razoravaju svoju Lokvu, redak je slučaj da se ne izore po koji đulić, sudić ili kremen.
    Sela koja su postala kao zaseoci drugih sela pre 200 (sada 300) godina je, između ostalih i Joševa koja je raselica Ljubinića.

    Poreklo famiija-prezimena sela Joševa, opština Ub:
    Prezime-kada su doseljeni-odakle su doseljeni-Krsna slava-napomena:

    -Velimirovići*, prva polovina 18. veka, Belopavlići, Sv. Vrači.
    *Milin, tvorac sela Joševe, je pred smrt uzeo u službu dečka Velimira, rodom iz Belopavlića, pa su ga Milinovi sinovi zbog duge i poštene službe oženili i okućili. Velimir je zbog toga primio slavu svojih dobrotvora i ostavio posle smrti šest sinova, od kojih su dvojica prešla u Crvenu Jabuku i Milorce a četvorica ostala u Joševi.
    -Gavrilovići, druga polovina 18. veka, Tubravić u Podgorini, Nikoljdan.
    -Davidovići, druga polovina 18. veka, Rebelj u Podgorini, Jovanjdan.
    -Damnjanovići i Dejići. Videti Dejići i Damnjanovići.
    -Dejići i Damnjanovići, stara porodica, Đurđic.
    -Đurašinovići, posle 1827. godine, Vragočanica u Podgorini, Đurđevdan, u bliskom srodstvu su sa Đurašinovićima u obližnjoj Trstenici.
    -Ivanovići, posle 1827. godine, Osat, Miholjdan.
    -Milanovići, druga polovna 18. veka, Bastav u Rađevini, Jovanjdan.
    -Milinovići*, prva polovina 18. veka, Peć, Sv. Vrači.
    *Predak ove porodice zvao se Milin, a ženu mu Dafina. Milin i Dafina ostavili su posle sebe pet sinova, od kojih najmlađi Rajko bio je i seoski pop i posle njega još tri generacije popova.
    -Mitrovići 1, druga polovina 18. veka, Vujinovača u Podgorini, Nikoljdan.
    -Mitrovići 2, posle 1827. godine, Srem, Lučindan, uljezi u Popoviće.
    -Nikolići, posle 1827. godine, obližnje Vrelo, Đurđic, dovodci.
    -Popovići, druga polovina 18. veka, Skupljen i posavskoj Tamnavi, Lučindan, stara sveštenička porodica.
    -Tadići, posle 1827. godine, Kostajnik u Rađevini, Aranđelovdan, viđena i bogata zadruga.
    -Tešići, druga polovina 18. veka, Sovač u Podgorini, Đurđevdan.

  10. Sela opštine Ub, Kalinovci, sada Kalinovac. Izvodi iz knjige Ljubomira Ljube Pavlovića „Antropogeografija valjevske Tamnave“.
    Kalinovci (Kalinovac) su na jug od Banjana, sa obe strane presušne rečice Kalenovice, neravnog, ali ne i brdovitog zemljišta, s kućama rasturenim na sve strane, gde se vide 3-4 porodične grupe.
    Od današnjih sela, koja su nesumnjivo postala od ranijih zaseoka su i, po narodnim tradicijama, i Kalinovci kao raniji zaseok Banjana – raselica Banjana.
    Srpska imena sela, koja su postala od prezimena razrođenih porodica ili od muških i ženskih imena i nadimaka su i Kalinovci. Kalinovci su postali zasebno selo pre 300 (sada 400) godina.

    Poreklo famiija-prezimena sela Kalinovci-Kalinovac, opština Ub:
    Prezime-kada su doseljeni-odakle su doseljeni-Krsna slava-napomena:

    -Banovići, posle 1827. godine, Bela Krajina, Đurđevdan.
    -Blagojevići, posle 1827. godine, Lopatanj u Podgorini, Đurđic.
    -Brekovići*, prva polovina 18. veka, Brekovo u Starom Vlahu, Lučindan.
    *Brekovići su u Kalinovcu i Vrelu od dva brata rođena, i danas, u blizini i pored toga što su u dva sela. Njihovo prezime došlo je od imena sela iz koga su.
    -Đukanovići, posle 1827. godine, Osat, Alimpijevdan.
    -Živkovići, druga polovina 18. veka, Jazovik u posavskoj Tamnavi, Nikoljdan.
    -Ilići, posle 1827. godine, Kostojevići-okrug užički, Sv Jovan Zlatousti.
    -Isailovići, druga polovina 18. veka, Družetić u oblasti, Jovanjdan.
    -Jurišići, druga polovina 18. veka, Ostružanj u Podgorini, Jovanjdan.
    -Marići, posle 1827. godine, Zaovine-Stari Vlah, Đurđevdan.
    -Markovići*, stara porodica, Đurđevdan.
    *Markovići vode poreklo od nekakve Kaline, koja je imala dosta sinova i zvali su se Kalinovci, pa se tako prozvalo i selo. Potomstvo Kalinovaca je spalo na jednu kuću i koja se teško održava.
    -Milićevići, posle 1827. godine, Makovište-okrug užički, Nikoljdan.
    -Mitrovići, druga polovina 18. veka, Bratačić u Podgorini, Jovanjdan.
    -Nikolići*, prva polovina 18. veka, Birač, Lučindan.
    *Ova je porodica starinom iz Birča, prvo naseljena u Tomnju kod Krupnja, pa odatle došla 2 brata: Dimitrije i Marinko. Marinko, zvat Maša, ode, kao udovac bez dece, udovici u kuću u Kalenić i od njega su tamošnji Mašići, a Dimitrije ostavi posle sebe sina Nikolu, čiji su potomci ovi Nikolići.
    -Pavlovići, posle 1827. godine, Lopatanj u Podgorini, Đurđic, viđena i imućna zadruga.
    -Petkovići*, prva polovina 18. veka, Sjenica, Ignjatijevdan.
    *Petkovića imućne i ugledne kuće su od kršnoglavskih Pureševića, prvi put, kad su došli iz Sjenice, naseljeni u Kršnoj Glavi, pa tek posle sišli u ovo selo – Kalinovce.
    Druga varijanta:
    *U Dokmir su se doselila 3 brata: Pureš (Matija), Petko i Vilip (Filip-Viša). Posle deobe Viša ostane u Dokmiru, Petko ode u Kalinovce, Pureš pređe samo preko Bobije u Kršnu Glavu i osnuje novo selo.
    -Ristići, druga polovina 18. veka, Dragijevica u Podgorini, Aranđelovdan.
    -Stevanovići, posle 1827. godine, Sijerač-okrug užički, Đurđevdan.
    -Tomići, posle 1827. godine, Osečina u Podgorini, Nikoljdan.
    -Čobići, prva polovna 18. veka, Ostružanj u Podgorini, Aranđelovdan.