Poreklo stanovništva sela Donje Luge, opština Berane. Stanje iz 1903. godine. Prema studiji „Vasojevići u turskoj granici” popa Bogdana Lalevića i Ivana Protića. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.
U podnožju Glavice i Bukovca, severno od Ržanice, a između toga sela, Zagorja, Petnjika i Berana, nalazi se ovo selo, na zemljištu potpuno ravnom i sa mnogim lugovima, zbog kojih je, po pričanju, selo ovako ime dobilo. Selo se pruža u širinu i dužinu za pola časa.
Izvori su ispod sela, te nema vode za natapanje kukuruza. Između Glavice i Bukovca nađen je pre dve tri godine jedan bunar, koji je čobanima od velike koristi, jer je to zemljište bilo bezvodno, a inače je glavna seoska ispaša. Tako isto ni vodenica nemaju, te teraju u Berane i Ržanicu. Planina im js Skrobutača u Cmiljevici.
U Lugama ima 35 kuća, većim delom na otkupljenoj vemlji.
Od Vasojevića su: Kastratovići (Kovačevići), Babovići (Novakovići) i Osmajlići (Dabetići), a od drugih Labudovići — Luščani, koji slave Sv. Đurđic.
Groblje je jedno i to u sredini sela.
Između petnjičkog, luškog n budimskog zemljišta pruža se jedan humak, zvani Jasikovac, na kome se nalazi jedna turska kula s topovima, koja ima da brani Berane od napadača, jer je varoš mnogo niže od Jasikovca.
IZVOR: “Vasojevići u turskoj granici“, pop Bogdan Lalević i Ivan Protić, SKA, Beograd, 1903. (str. 711). Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić
5. april 2015. u 21:42
Rade Brakočević
Milutine,
Točka peta Vasojevičkog zakona glasi:”Ko u kući kačkine drži, da im je drug”, a točka četvrta:
“Ko srpsko ukrade pa se uhvati, da plati duplo i kmetovima ručak. Ako se ne ufati, da mu je aram.
Ko tursko ukrade, da mu je alal:”
Dr Ilija M. Jelić za graničare je poglavito smatrao Slatinjane, Veličane i Šekularce ( paragraf 27, točka 3)…
Vidim da znaš o vasojevičkim kačkinima. Interesuje me više o Bošku Mićovu Kastratoviću, ali i o Aleksi ( Aku) od kojeg su Akovići u Donjim Lugama, kao i Miću Akovom. Ko se od Akovića prvi doseli u Donje Luge? Šta znaš o Savu (D)mitrovu iz Seoca? ( komšiji šekularskom) Ko je Luka s Kruga? Na Polici neke Kastratoviće zovu Mamići). Može i o Damnjanu Goluboviću, mada će on prije biti sa Buča. Lužac i Dolac su bili plijen Vešovića (vojvode Miljana). Ovo nije suptilno, što bi se reklo,ni zlonamjerno, jer mi je baba po ocu od Kastratovića iz Gračanice – Polimlja, ista grana sa Vojvodićima iz Dulipolja -Konjuha. Mnogo toga sam slušao u djetinjstvu – od Lijeve Rijeke preko Police do Pešteri (i Šekular je bio neizbježan u pričama, razumije se) a ponešto sam i čitao i pomalo pišem i objavljujem.
Pozdrav i svako dobro.
Rade.
,
6. april 2015. u 09:03
Nebojša Babić
Gospodine Osmajliću,
Iz Vašeg napisa u kojem ste parafrazirali Miomira Dašića, mogu da zaključim da je akademik pisao o razvoju plemena Vasojevića u Polimlju i ne vidim da to ima ikakve veze sa navodnim „utapanjem“ Srbljaka u „vasojevički etnički korpus“.
Koliko su se Srbljaci ženidbenim vezama utopili u Vasojeviće, toliko je to bio i obrnut proces, Vasojevići su se utapali u Srbljake preko svojim majki, baba, prababa… Tako je nastao etnos Polimlja i baš iz razloga što imamo dve grupacije i obostran proces, nije ispravno taj etnos nazvati Vasojevićima, kao što ne bi bilo ispravno nazvati ga ni Srbljacima. Radi se o raznorodnom stanovništvu Polimlja gde su Vasojevići najznačajnija celina.
Razlog zašto su Vasojevići postali veliko i jako pleme je u činjenici da su oni u Polimlje došli kao organizovano pleme sa svešću o zajedničkom poreklu, dok su s druge strane tamo zatekli srpsko stanovništvo – manje rodove poreklom sa različitih strana, i utoliko manje jedinstveno. Tamo gde je bilo bolje organizacije i rodovske bliskosti, tamo su se i očuvale jače zajednice, kao što su Šekular i Velika.
Sve to ne znači da su npr. Bubanje, Lutovci, Dapsići, Femići, Bogavci, Šoškići, Ralevići, Barjaktarovići, Obradovići,… i druga značajna i manje značajna bratstva u Polimlju – Vasojevići. O Šekularcima i Veličanima da ne govorim. Pitajte, uostalom, njih šta su.
To što je nekom Srbljaku baba Vasojevka ne znači da se on „utopio u vasojevički etnički korpus“. Manje ili više, svim Vasojevićima majke, babe, prababe… nisu Vasojevke, pa to ne znači da su oni zbog toga postali nešto drugo.
Što se tiče geografskih naziva, ja Vama napisah od kada i zašto se koriste termini Gornji i Donji Vasojevići, a Vi mi pišete o Dašiću i drugim savremenim autorima. Naravno da koriste te termine kad su ušli u upotrebu. Tako će svako danas reći Kalemegdan a ne Beogradska tvrđava, a Vi procenite kako i kad je koji naziv nastao, koji je ispravniji i lepši.
Gledam onu mapu „Velike Albanije“, vidim da hoće da progutaju i celo Gornje Polimlje. Da nam, ne daj Bože, od Polimlja i Gornjih i Donjih Vasojevića jednog dana ne bude neka „Donja Malesija“…
Ne bih dalje o ovome, tema je o Donjim Lugama. Pozdravljam Vas, Osmajliću, i Rada, Vojislava, Urednika, sve ljude koji čitaju Poreklo. I ne zamerite što.
7. april 2015. u 22:15
Milutin Osmajlić
U istoriografiji nema savremenih i nesavremenih autora, i istorija se ne svodi “na termine koji su ušli u upotrebu”, i na “babe i prababe”, već ih istoričari konstatuju kao istorijsku činjenicu. Beogradska tvrđava je starija od turskog imena Kalemegdan.
Pozdrav!
6. april 2015. u 20:01
Milutin Osmajlić
Vasojevićki kačkini su bili grupa ili pojedinci srpskog naroda pod Turcima, koji su im pružali stalan otpor, ubijajući zulumćare i pleneći njihovu imovinu. Bili su strah i trepet za turske porobljivače, i na taj način su potiskivali Turke iz sela u okolne gradove (Berane, Rožaje, Bijelo Polje, Kolašin, Podgoricu), omogućavajući pripremu buna i ustanaka. Zato se prema kačinima naša istorija ne odnosi negativno, kako bi se moglo zaključiti iz “Vasojevičkog zakona”. Boško Mićov Kastratović iz Kraljskih Bara, Damnjan Golubović iz Trepče, Luka Salević ( Mamić) iz Salevića i Savo Dmitrov sa Seoca, bili su čuveni kačkini, koje je iguman Mojsije, iz političkih razloga prema Turcima, kako bi se danas reklo, nazivao “najstrašnijim svecima”.
Mićo Akov Kastratović je rodonačelnik Akovića iz Donjih Luga. Mićo se doselio iz sela Kralje 1842. godine, u isto vreme kao i moj predak Miloš Milutinov Osmajlić iz Bukove Poljane, koji je bio oženjen upravo ćerkom Damnjana Golubovića. Ovi Golubovići (Lopaćani) su iz Trepče (zaravan Dolac) a ne iz Buča. Luka Salević je prozvan Mamić iz razloga što je, po predanju, uspešno i lukavo mamio Turke u zasedu. Nisam znao da u bratstvu Kastratovića sa Police ima Mamića. U Salevićima se za gumno kaže “krug”. Savo Dmitrov sa Seoca je, verovatno, iz bratstva Sakovića (Karadžića) ili Folića, možda Stijovića ili Guberinića, ali nisam siguran. Pošto dobro poznaješ polički kraj evo ti za razmišljanje imena kačkina sa Police: Sajo Saičić, Miloš Markov, Radoje Plavšić – Đurišić (bio je kum sa Milošem Osmajlićem, a drugovao je po oružju i sa Stanišom Vukovićem, Purišom Dedovićem i Zarijom Zečevićem), Zelo Đurišić, Vuka Milentijev Biorac.
Pozdrav!
6. april 2015. u 22:14
Rade Brakočević
Osim navoda iz Vasojevićkog zakona, komentar sam pisao po sjećanju, pamćenje nije uvijek pouzdano, a knjige i spisi nijesu mi na jednom mjestu. Nijesu mi nepoznati ličnosti i događaji u Gornjem Polimlju , odnosno oblasti Vasojevića. Sava Mitrov sa Seoca je iz bratstva Mitrovića. Sava Mitrova su posjekli Turci prilikom upada u njihovu teritoriju i glavu mu istakli u varoši Gusinje. Poznat hajduk u to vrijeme je bio i Savov brat Tomo Mitrov. Jednom prilikom Tomo Mitrov bio je zarobljen u Rugovi, pa kad je čuo da će biti ubijen, noću je sa prozora skočio, bos u donjem vešu, u zimsko vrijeme, kada je bio veliki snijeg i tako preko planine Mokre stigao u Šekular. Pored Radoja Plavšića Đurišića četobaše, nemirna Polica je pored navedenih dala i dva Dedovića: Mira i Radisava, Radoja Đukića, Nova Pantovića, popa Josifa sa Zagrađa ( i njegove potomke popove), Marka Trifunovića, Goluba Popovića, Nova Pantovića, Arsenija Vukićevića, Mirka Babovića, Radonju Todorovića, Milutina Babovića (Teljca ili Telegrafa), Petra Kastratovića, Dela Boričića, Nikolu Đurišića, Miloša Starovlaha, Vukotu Pantovića… ( nijesam ih poređao po vremenskom slijedu), možda sam nekog nenamjerno izostavio. Radoje Plavšić Đurišić sa Babina – Police u jednom sukobu je ubio nekoliko Turaka, pa kad je pokušao da izbjegne oklizao se i pao, a Turci ga opkolili i napali, te je zubima otsjekao prste na ruci jednom Turčinu. Poslije ovoga glava mu je odsječena i nošena kao trofej od mjesta do mjesta po tzv. sandžaku.
Pozdrav!
23. maj 2015. u 16:45
Beranac
Diskusija zlata vrijedna!
13. novembar 2015. u 14:52
Marko Piroćanac
Pirotski prota Miloš Velimirović bio je poreklom iz sela Kralje kod Andrijevice u Crnoj Gori. Iz koje grane Vasojevića su Velimirovići? U rodoslovlju plemena se nigde ne pominju.
13. novembar 2015. u 18:19
Rade Brakočević
Proto Miloš Velimirović je Srbljak. Nije Vasojević. Rođen je u selu Kralje 1848. godine od oca Velimira Milovana Vukova i majke Milene rođene Kukalj iz Šekulara, sestre opjevanog junaka Pavla Kukalja, zvanog Pavle Domuz, od koga je Rugova bila na oprezu. Umro je u Beogradu 1920 godine. Miloš Velimirović je bio svještenikk, učitelj, etnograf, geograf, pripovjedač, sakupljač narodnog blaga- stvaralaštva, pisac besjeda i vrsni orator.Ostavio je brojni porod: sinova i šćeri (i potomaka) znamenitih ljudi… O Velimirovićima je pisao Gojko Antić iz Pirota.
Moja malenkost je u dva nastavka objavila članak o proti Milošu Velimiroviću u časopisu “Glas Holmije”, koji izlazi u Beranama, na srpskom jeziku – na ćiriličnom pismu.
23. novembar 2015. u 17:27
Mirjana
Ko je bila “Tetka Nega”, guslarka iz Vasojevića, koju su upoređivali sa Filipom Višnjićem.
23. novembar 2015. u 22:21
rade brakočević
“Tetka Nega”, žena guslar je bila sestra Miloša Osmajlijića ( Osmajlića) iz Lijeve Rijeke. Kažu da je bila oslijepila, sa guslama je prošla od Lijeve Rijeke , preko Raške oblasti i dalje po Srbiji, đe je i umrla i sahranjena sa guslama. Važila je za pametara (pametarku) i svi su je zvali tetka Nega…
23. novembar 2015. u 22:35
rade brakočević
Tetka Nega, kako su je zvali u plemenu Vasojevića oslijepila je u đetinjstvu od nekakvijeh krasta. Znala je mnoge pjesme i lijepo ih pjevala uz gusle. Pričalo se da je tako guslala, da “nikakav guslar nije moga ruku turit”. Otuda i poređenje sa Filipom Višnjićem. Išla je na konju, uzimala je samo dar kao prehranu.
Dobar guslar je bio i njen brat Miloš Osmajlić.