Objavljena knjiga “Poreklo stanovnika Velikog i Malog Cvjetnića” našeg saradnika Milana Kneževića

Krajem 2023. godine izašla iz štampe monografija „Poreklo stanovnika Velikog i Malog Cvjetnića“ autora Milana Kneževića, člana Društva srpskih rodoslovaca „Porekla“.

U nastavku sledi reč iz recenzije Boška Pilipovića, profesora istorije i pukovnika u penziji.

Cvjetnići, Veliki i Mali su jedno mesto. Imaju zajedničko poreklo, jednu mesnu zajednicu, jednu crkvu, jednu veru pravoslavnu, jednu školu, jedan narod, srpski i sve drugo nedeljivo i jedinsveno, prožeto rodbinskim vezama, kumstvom, prijateljstvom. Imali su zajedničkog sveštenika, učitelja, nastavnike, delili dobro i zlo boreći se za opstanak i slobodu za koje su položili stotine života.

O Cvjetniću je mnogo pisano, a i opevan je, znatno više nego druga sela našeg kraja. To potvrđuje monografija Cvjetnićki cvetovi slobode, knjiga Cvjetnić, tragovi zločina,od Steve Cvrklja i Boška Pilipovića, zbirka pesama Stani Uno da ti nešto kažem od Radenka Kneževića, Una grand river od Steve Cvrklja, zatim lična obrada porekla porodica Stevana Steve Pilipovića od Burkića itd. U ovim knjigama mogu se steći ili proširiti znanja o tome, ko smo, šta smo, kakvi smo, odakle smo došli-doselili, što mogu da uče i pričaju buduće generacije.

Nema ni jednog autora koji je pisao monografije svojih sela na području Bosanske Krajine, a posebno uz reku Unu, sa obe strane reke, da nije pisao o poreklu porodica, a da nije koristio, citirao, Petra Rađenovića i Milana Karanovića, odnosno knjige Unac i Pounje u Bosanskoj Krajini. To se može pronaći u svakoj monografiji ili knjizi počev od Podkozarja pa sve duž Une do Tromeđe. Čitaoc može pročitati usud i sudbinu srpskog naroda u poslednjih nekoliko stotina godina, sve od bitke na Kosovu pa do poslednje zločinačke akcije Oluja, kada je proteran srpski narod sa tragičnim posledicama. Srećom,u srpskom narodu se rodio i dao neizmeran doprinos akademik i naš najbolji geograf Jovan Cvijić, koji je pokrenuo veliku akciju preko srpske akademije nauka. U srpskom etnografskom zborniku izdato je 40 knjiga pod nazivom Naselja i poreklo stanovništva, sa područja celog Balkana, gde žive Srbi. Time je srpski narod stekao veliko znanje o svom rodnom kraju i zavičaju. Treba istaći da je pre prikupljanja podataka izrađeno uputstsvo na osnovu kojeg su obilaženi krajevi i po mestima vršeni opisi i popisi, nazivi delova sela, poreklo porodica i drugo.

Knjigu o kojoj se govori, napisao je Milan Knežević. Ona nosi naziv Poreklo stanovnika Velikog i Malog Cvjetnića. Već pri prvom čitanju uočeno je:

1. da je autor imao želju da se poreklo prezimena detaljnije obradi i opiše sa više aspekata,

2.da je uočio da u monografiji Cvjetnićki cvetovi slobode nije u dovoljnjoj meri opisano svako prezime, pa se upustio u mukotrpan i iscrpljujući rad istražujući materiju do sitnih detalja,

3.da sam autor postavlja brojna pitanja i pokušava da pronađe odgovor o svakom prezimenu pojedinačno počev od prapočetaka pa sve do poslednjeg naseljavanja na Cvjetnić idući u dubinu od Dalmacije, Hercegovine, Kosova i Metohije pa sve do Makedonije za pojedina prezimena.

Posebno je autor u knjizi opisao genetska ispitivanja i to po najnovijoj metodi na bazi uzimanja uzoraka od pojedinih naših Cvjetnićana ili njihovih srodnika. Na osnovu ovi analiza došao je do najnovijih saznanja vezano za haplo tipove sa raznim podgranama gde se utvrđuje koliko je godina genetika vezana za pretke koji dosežu od više stotina do više hiljada godina i čak više desetina hiljada godina.

Autor Milan Knežević je uložio veliki trud da istraživanjem obuhvati sve moguće oblasti gde su živeli naši preci, a posebno mesta iz Kninske Krajine, oblast Tromeđa,Otonski kraj, Plavno, Golubić, Vrliku i Pađene. Pored toga obuhvaćena je Lika sa Velikom Popinom, Stara Hercegovina, Stara Crna Gora, Stara (Južna) Srbija, sa Kruševcem kod Dečana, Makedonija sa Prilepskom oblasti i dr.

Ovde moram da istaknem da je nekoliko autora pišući o našim prezimenima navelo da su nova prezimena dobili po zaseocima što je neoprostivo pogrešno. Prvo je pogrešio Petar Rađenović pa svi ostali, a posebno Ilija Šikman koji je ovo objavio na internetu i nije kriv, već se pozvao na knjigu Unac. Konačno i zauvek, u Cvjetniću nema prezimena, kao sto su Trivići, Burkići,Sjerići, Dalići, Jezerci i dr. , već su to nazivi za zaseoke u Cvjetniću.

Autor se dobro držao i opisao kako treba.Treba konačno rešiti i dilemu prezimena Stojsavljević, jer su neki autori naveli da su to Stoisavljevići, a u Petrovačkom kraju su Stojisavljevici, znači naši su Stojsavljevići.

Autor je, opisujući seobe po celom regionu dao detaljne uzroke, podatke koliko su se neka prezimena selila više puta, koliko su se zadržavala kad se dosele pa je bilo slučajeva da se zadrže svega 10 godina i nastave dalje. U Cvjetniću su se neke porodice ugasile, kao što su porodiice Jarić, Boltić, Zorić i Galin, što je autor ukratko opisao, ali o Galinu nedovoljno. Na Kosjerima ima Galinuša na kojoj je živio Galin Pilipović, koji je imao stado ovaca, preko 1000. Stado mu je stradalo od jake i oštre zime i uginulo.Tada je Galin preselio u Vrtoče i njegovi potomci se prezivaju Galini. U Cvjetniću su naši očevi i dedovi govorili “U Galina sto laina osim ostalih bjelina” (misli se na ovnove). Kao bivši stanovnici ponegde se spominju i Vekići. Ispred crkve u Cvjetniću ima velika nadgrobna ploča-gromada na kojoj piše da tu počiva Vekić Nikola. U Cvjetniću nije bilo Vekića, oni su u susednom selu Boboljuscima.

Kako su Cvjetnićani živeli u doba Turaka, odnosno Osmanlija, o tome je autor malo pisao, mada su o tome pisali mnogi autori. Najbolje je to opisao naš nobelovac, diplomata i veliki književnik akademik Ivo Andric u svojoj doktorskoj disertaciji, Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine. Knjiga je dostupna, ima je na internetu.Treba je celu pročitati i obratiti pažnju na stranu 35 i 36.

Opisujući svaku porodicu, svako prezime pojedinačno Milan je primetio da ima grešaka napravljenim prilikom prikupljanja podataka za Cvjetnićke cvetove slobode, što je logično. Podaci su prikupljani 1985 i 1986. godine i desilo se da preci ne poznaju potomke, unučad i obrnuto pa je radna grupa za obradu podataka imala poteskoća, mada je skupljeno obilje podataka, koje je autor ove knjige dosta koristio. Zbog toga, sve pohvale zaslužuju Pilipovic Rade Rajko Dalić, Pilipović Stevan, Stevo Burkic i drugi za Veliki Cvjetnić i Knežević Nikola Niko, Knežević Marko Makelja i Knežević Veko i drugi sa Malog Cvjetnića.

Ono što treba istaći je:

1.da su svi popisani Srbi;

2.da su svi pravoslavne veroispovesti;

3.da nas ima vise od 10000 hiljada svuda po svetu;

4. da smo saznali koja je obrazovna struktura i još puno toga.

Ako neko nije zadovoljan neka sam popuni obrazac u sastavu monografije. Cilj izrade monografije bio je usmeren najviše na Prvi i Drugi svetski rat. Zato monografija ima najviše sadržaja o ovim događajima.

Autor je sa mnogo detalja obradio sažet pregled istorisjkih događaja i migracionih kretanja posebno na Tromeđi, hronološki ređajući događaje, pa se može lako identifikovati kuda su se naši preci kretali i gde su se naseljavali.

Preporučujem, da svako domaćinstvo ili pojedinac nabavi ovu knjigu, da je pažljivo čita, a ponekad više puta jer će sadašnje i buduće generacije širiti svoja saznanja o svojim precima. Ovaj neiscrpan okean u koga se upustio Milan Knežević nema kraja, pa ostaje dosta prostora za buduća istraživanja.Ovo iz razloga što nas ima širom sveta. Danas na Cvetniću živi toliko malo povratnika u nekoliko aktivnih domaćinstava da od tuge i bola ne mogu to ni izgovoriti. Spomenimo, da je uoči drugog svetskog rata u 222 domaćinstva živelo 1692 stanovnika što za celu Krajinu znači da je Cvjetnić u brdskoplaninskom području jedno od većih sela a u Drvarskoj opštini među tri najveća sela.

Kao zaključak mogu da istaknem da je poduhvat Milana Kneževića u potpunosti uspeo. Radi se o veoma ozbiljnom i istaknutom Cvjetnićaninu koji je bio jedan od najboljih đaka u svojoj generaciji u Cvjetniću i kroz dalje školovanje stekao zvanje diplomiranog mašinskog inžinjera, uzornog radnika i drugo. Mnogi će se zapitati, kako to da inžinjer piše knjige koje imaju istorijski karakter. Rekao bih, ništa čudno, takvih autora ima širom Balkana raznih profesija lekara, ekonomista, pojoprivrednih inženjera, profesora matematike i drugih struka i svi su pisali posle odlaska u penziju i napisali veoma dobra dela. Sticajem okolnosti svima sam bio recenzent sto mi čini čast. Tako i Milanu-Mići Kneževiću i neka bude sa srećom i da ga zdravlje posluži da napiše još ponešto i da koristi dobru literaturu kao kod ove knjige.

Poreklo stanovnika Cvjetnica – sadrzaj 01

Poreklo stanovnika Cvjetnica – sadrzaj 02