Poreklo prezimena, selo Seoce (Kakanj)

Poreklo stanovništva sela Seoce, opština Kakanj. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Visočka nahija“. Pripremio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela, koumikacije  i vode.

Selo je uglavnom na ivici između strane ispod Bijelog Polja i jedne terase na desnoj strani Potoka, leve pritoke Trstivnice, koji izvire pod Bištranima. Njive ovoga sela. izmešane su sa njivama drugih sela, pa zato nema sasvim određenih granica.

U selu ima dosta izvorske vode. „Selo“ nosi vodu sa Muratove Vode pod selom. Benkov Do ima svoju vedu, Radača nosi vodu iz sela Zajezde.

Zemlje i šume.

Njive su većinom ispod sela. Zovu se: Radača, Sibovik, Benkov Do, Podmenice, Selnšća, Tunjice, Gola Brda, Zavinice, Bare, Ćaba, Mazalovače, Rijeka, Letovišće, Ravne, Rastovi, Kačni Do. Ispaše su u Lužnici i na Filjakovici za selom.

Iskrčene su ispaše u Kačnom Dolu. Čaire su na Menjaku. Sitne šume ima u Lužnici (mera), a drvo za ogrev i građu dobavljaju iz državne šume Margete.

Tip sela i ostali podaci.

Gornji deo sela čini Trzan. Tu su u strani 2 kuće Džondraša i 1 Markovića. Ispod njih je „selo“ i tu su dosta na blizu i s obe strane seoskog puta: 7 kuća Bagavaca, 4 Džondraša, 3 Jurića, 4 Martinovića, 2 Pranjića, 1 Stjepanovića, 1 Kajića, 1 Jagnjića i 2 Markovića. Po strani su, na Bašićima, 2 kuće Begića, 1 Džuva, 1 Diljka. Zatim u Benkovom Dolu 1 Nujića, u Radači 2 Draguna. Zbog mnogih sporednih zgrada kuće u „selu“ izgledaju zbijene.

U sidžilu sarajevskog mule pominje se 1565/66 selo Seoce u brodskom (zeničkom) kadiluku; to se svakako odnosi na ovo selo, jer je ceo ovaj kraj bio u sastavu Zeničke Nahije.

Selo se pouzdano pominje 1729; tada je biran za gvardijana sutješkog manastira neki fra Lavrencije iz Seoca. 1755 dočekali su sutješki franjevci pašu Kukavicu na povratku sa Glasinca u Seocu, na mestu Ljimenjaku (danas se to mesto zove Menjak). Iznad sela je katoličko groblje i u njemu su tri „grčka“ groba.

Priča se da je jednom kuga morila selo i da su seljaci bežale u Kućare, jednu dolu u Golom Brdu, da se sakriju od nje. Zatim se priča da je selo jednom pogorelo, pa ponovo izgrađeno na istom mestu. Po narodnom predanju, u selu je ranije bilo više muslimana. Celo selo pripadalo je nekom haznadaru iz Sarajeva, pa je on zemlju isprodavao katolicima koji su doseljavali.

Poreklo stanovništva.

Begići su muslimani, a svi ostali katolici.

-Begići (2) su starinci.

Muslimanin je i Džuvo, ali on dolazi samo preko leta iz Sarajeva.

–Bondraši (6), Pranjići (2), Stjepanović (1), Martinovići (4), Jagnjići (1), Jurići (3) i Markovići (3) čine svi jedan rod (19 kuća) i starinci su. Po predanju, Turci su u selu zatekli samo njih, i oni su se dragovoljno potčinili.

-Bagavci (7) su davnašnji doseljenici iz Crne Rijeke kod Olova.

-Draguni (2) su starinom Dalmatini. Doselio im ded.

-Diljak (1). Doselio mu ded sa jednim sinom iz Studenaca u Dalmaciji, a jedan mu je sin ostao u Bos. Brodu. Pre nego što su doselili u Seoče boravili su u Zenici.

-Nujići–Nuhići (1) su starinom iz Hercegovine. Doselili su pre 80 god. Jedan je odselio prema Fojnici.

-Kojić (1) je doselio iz Brežana pre okupacije.

Katoličko groblje je na Mutvicama iznad sela.

IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Visočka nahija“. Pripremio saradnik Porekla Milodan.