Poreklo stanovništva sela Radomir, opština Cetinje – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Nalazi se između Građana, Gađa i Dupila. Do Građana je povezan krakom puta, dugim 1,5 km, i izgrađenim 1966. god. Njime izlazi na put koji povezuje Cetinje i Jadransku Magistralu. Od Cetinja je udaljen oko 24 km, od Titograda oko 50 i od mjesnog središta na Ljubotinju oko 9 km. Naselje je smješteno y vali okruženoj brdima i glavicama – sa istoka Laštikom, sa sjevera Mugovčinom i Ridom, sa sjeverozapada Manjakovom glavom i sa zapada Stolom, čijom okomitom stranom vodi pomenuti krak puta. U dijelu njega, od Manjakove glave do Bijelog obera i sredine Vuletića dubrave je komunica sela, y kojoj su kolektivna prava u sječi šume i u ispaši.
Atar sela, međutim, širi se kako ka nižoj zoni prema Učaku i Orahovštici tako i ka višoj, znatno ogolićenoj, brdsko-krševitoj zoni prema Dupilu i Gađima. Sa sjevera granica mu počinje od Gornjeg dola pa ka istoku voci preko Brnjila i Kaluđerčine do Grbače, odakle, okrećući na jug, nastavlja grebenom Mrke stijene, zatim pored Laštika, Dolaca i Grebenom Primske dubrave do pored Kapa. Odatle ide dalje preko Stola do potoka Orahovštice i njenog utoka y Učak, te Učakom do Koprinjaka, odakle lučno povija ka sjeveru do Gornjeg dola. Zahvata prostor čija dužina je (IJ) 1,2, širina (Z–I) 1 km i površina 2,25; km2.
Naselje je (kod crkve) pa visini od 340 m.
Istorijat i rodovi.
Što se tiče starosti sela, treba napomenuti da se ona može promatrati u sklopu navedenih pomena i podataka o Šišovićima, tj. Građanima, s obzirom na prostornu povezanost Radomira sa: Građanima i Gađima, sa kojima je kasnije predstavljao plemensku cjelinu. Dodajmo tome i predanje da su Vojvodići „ovdje zastali nekakve Kosijere, koje su izagnali i oteli im imanje. To je bilo prije 300 god.
Stanovnici Radomira zvali su se:
-Radomirci, a prije 250 godina prozovu se:
-Vojvodići, (11 d.)koje ime i danas nose.
Godine 1903. selo je imalo 28 d. pripadalo je građanskoj kapetaniji. Jovićević je u njemu takođe evidentirao 28 d. Godine 1925. selo je popisano zajedno sa Gađima; imali su 54 d. sa 219 stanovnika. A zatim: 1948 (18:75), 1953 (16:66), 1961 (15:53) i 1971 (8 : 40). Domaćinstva su prema broju članova y zadnja dva popisa bila: sa 1 (4 :0), sa 2 (5:2), sa 3–5 (1:2), sa 6-8 (5:4). Ujedno je starosno–polni sastav glavnih grupa mještana bio: prve 13 : 14 (ž. 7:8), druge 23:17 (ž. 14 :8) i treće 17 :9 (ž. 11 :4).
Struktura stanovništva.
Njihova obrazovna obilježja bila su: bez škole 24:9 (ž. 19:7), sa četvorogodišnjom 22 : 14 (ž. 11:6), sa osmogodišnjom 0 : 3 (ž. 0 : 1), sa srednjom 0:2 (ž. 0 : 1), sa višom 0:3, kvalifikovanih radnika 0 : 1 i nepismenih 20 : 8 (ž. 16 : 6).
S druge strane posjedovna i dohocovna struktura domaćinstava u istom periocu bila je: bez zemlje (2:0), do 2 ha (1:5), sa 2–5 (6:1), sa 5-10 (5 : 1) i sa 15 i više ha (1:1), odnosno poljoprivrednih 6 :3, mješovitih 7:2 i nepoljoprivrednih 2:3.
U 1953. godini 33 aktivna izdržavala su 25 lica; u poljoprivredi 27:12, a sa ličnim primanjima bilo je 8 mještana. Taj odnos se u dva naredna popisa izmijenio ovake: aktivnih je bilo 22 : 13, izdržavanih 21 : 21, y poljoprivredi 20 : 12 i 14 : 1, a sa ličnim primanjima 10:6 lica.
Tip sela i ostali podaci o selu.
Uža lokacija naselja je dubokim i okomitim koritom potoka Učka odvojena od Građana; same kuće su sa sjevera zaklonjene Međičkom stranom, a sa zapada Manjakovom glavom. Tu u topografski stiješnjenoj lokaciji nastalo je zbijeno naselje u kome kuće ne samo što su na izbi, nego su dobrim dijelom listrama međusobno nizno povezane. Pored prirodnih, takvu zbijenost sela, s obzirom na to da u njemu žive samo Vojvodići, uslovili su i bratstvenički činioci. Svih 11 kuća je pokriveno tiglom: daščani plafon ima – 5, a malterisan 6 kuća. U međuratnom periodu opravljene su i dograđivane 3, a y poratnom 6 kuća.
Ovdje je popisano 7 stanova sa 314 m2, od kojih su 4 iz prvog i po 1 iz tri naredna perioda. Sa ognjištem su bila Z„ a .sa električnim osvjetljenjem 6. Prema vrsti su: 5 jednosobnih, 1 dvosobni i 1 trosobni; nastanjenih je bilo 8, a 4 cy ce koristila za odmor.
IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
15. decembar 2023. u 19:55
Vladimir Vojvodić
Totalno netačni podaci i predanje nema veze sa istinom, niti nagaðanjima. Klasična mitomanija neistinita. Porijeklo familije je sa Kosova i nastanjuje se tu oko 1550 godine(Vojvoda Janjo)iz Vučitrna Velja Luka.. Nazivali su KOSJERAČAMA u jednom periodu, jer su KOSIJERE koristili kao oružje za napad i odbranu sela. Inaĉe vrlo ratoborno selo koje je davalo ljutstvo u svim ratovima za osloboðenje Crne Gore od Turskog jarma.itd itd mogli bi danima raspravljati o podacima. Zvanično ima 14 i 15 pasova u Crnoj Gori i širom svijeta porijeklom iz sela Radomir.