KALINOVIK
Bak, Bojići, Boljanovići, Borija, Božanovići, Brda, Bukvica, Cerova, Čestaljevo, Daganj, Dobro Polje, Dragomilići, Dubrava, Gapići, Golubići, Gradina, Graiseljići, Gvozno, Hotovlje, Hreljići, Jablanići, Jažići, Jelašca, Jezero, Kalinovik, Klinja, Kolakovići, Kovačići, Krbljine, Kruščica, Kuta, Kutine, Luko, Ljusići, Ljuta, Mekoča, Mjehovina, Mosorovići, Mušići, Nedavić, Obadi, Obalj, Obrnja, Osija, Plačikus, Pločnik, Polje, Popovići, Porija, Presjedovac, Rajac, Rastovac, Ruđice, Sela, Sijerča, Sočani, Strane, Susječno, Šivolji, Tmuše, Tomišlja, Trešnjevica, Trnovica, Tuhobić, Ulog, Unukovići, Varizi, Varoš, Vihovići, Vlaholje, Vrhovina, Vujinovići i Zelomići.
14. novembar 2017. u 18:52
Vojislav Ananić
KALINOVIK
Na području današnje opštine Kalinovik nalaze se mnogobrojni istorijski spomenici koji svjedoče o životu i kulturi raznih civilizacija koje su se smjenjivale na ovom prostoru. Iako je nedovoljno istražena istorija ovog područja, ima materijalnih nalazišta koja datiraju iz praistorijskog doba o postojanju naroda koji se smatraju starosjedioci Balkana. Iz tog perioda nađena su utvrđenja i naselja na lokalitetima: Kalinovik, Boženova glava, Jasen, Vrhovina, Hotovlje, Kutine, Dobro Polje, Koriljevo, Gradac, Jelašca, Šivolji, Jažići, Vlaholje i Gvozno. Svjedočanstvo o dolasku Rimljana na ove prostore nalazimo u ostacima putne mreže koja je povezivala bosanska trgovačka i rudarska mjesta sa Humom, Dubrovnikom i primorjem. Trase rimskih puteva vidljive su u selima Jažići, Mosorovići i Bukvica. Ovi putevi bili su osigurani vojnim logorima, a drugih dokaza o razvijenoj privredi nema. Pretpostavlja se da je malobrojno stanovništvo živjelo od gajenja stoke.
U srednjem vijeku područje biva značajnije naseljeno, a glavna zanimanja su trgovina i stočarstvo. 1180.godine, kao centar Župe Zagorje, prvi put se pominje srednjevjekovno naselje Kučevo. Da je u Kalinoviku, ali i u njegovoj okolini, postojao buran srednjovjekovni život potvrđuju veliki broj stećaka (do danas pronađeno i evidentirano 1793). Zagorje se u srednjem vijeku rasprostiralo od Dobrog Polja do gornjeg toka rijeke Neretve, do stare Župe Viševe sa gradom Velentinom. Ova Župa je pripadala Bosni, što potvrđuje postojanje carinarnice vojvode Sandalja Hranića Kosače iz 1406. godine.
Padom Hercegovine pod tursku vlast nahija Zagor spada u livru Hercegovinu 1469. g. mijenjaju se etničke prilike, nastaju velika migraciona kretanja: dolaze spahije i kmetovi iz drugih područja ( Čengići – Mala Azija…), a na silu se odvodi domaće stanovništvo u druge krajeve, a dio stanovništva prima islam. Nastaje težak život za pravoslavno stanovništvo. Nameti u vidu poreza, kuluka, bespravnost i nesigurnost podsticalo je stanovništvo na otpor u vidu stalne hajdučije. Tako je bilo sve do 1875. godine kada je nezadovoljstvo kulminiralo u vidu opštenarodnog ustanka poznatog kao Nevesinjska puška. Ustanički pokret zahvatio je i ove prostore, stanovništvo se oslobađa turske tiranije, ali ne dugo jer već 1878. godine došlo je do okupacije od strane Austro-Ugarske.
Period Austro-Ugarske vladavine je prava protivmjera turskoj vladavini. Iako zanačajno bolja i uređenija vlast i ona je izazivala nezadovoljstvo kod pravoslavnog i muslimanskog stanovništva. Vojni zakon donesen 1881. godine bio je povod za ustanak u januaru 1882. godine. Ustanak je počeo u Ulogu a ustaničke vođe su bili i prvaci srpskog i muslimanskog stanovništva: Pero Tunguz, Stojan Kovačević, Salko Forta, Omer Šačić… Ustanak se proširio i na susjedna područja: Nevesinje, Gacko, Konjic, Foču i Trnovo. Bez programa i veće podrške brzo je ugušen ali je dugo tinjao. Arhaično i buntovno stanovništvo Austro-Ugarska vlast je držala pod kontrolom prisustvom znatnog broja žandarmerije i vojske i čestim manevrima. Za te namjene izgrađene su vojne kasarne i putna mreža koja ih je povezivala. Putna mreža izgrađena u tom periodu i danas je osnov saobraćajne infrastrukture opštine. U tom periodu Kalinovik postaje značajnije naselje i administrativni centar područja.
Period Prvog svjetskog rata odrazio se najviše u pogledu mobilisanja vojnosposobnih muškaraca u vojsku žute monarhije, a jedan značajan dio kao dobrovoljci borio se na strani srpske vojske. Period između dva svjetska rata Kalinovik je obilježio sa uspostavljanjem jakog vojničkog garnizona. Privreda nije razvijena, a glavne djelatnosti su gajenje stoke i eksploatacija šume.
U Drugom svjetskom ratu slijede ponovna razaranja, pljačke, paljevine, pokolji, masovna stradanja. Na području su prisutne razne formacije četničkih, partizanskih i ustaških jedinica kao italijanskih i njemačkih. Na ovim prostorima posebno su jak odraz imale IV i V ofanziva koje su se odvijale i dijelom na teritoriji.
Izvor: Internet
21. februar 2022. u 20:19
Bojan
Znaš li nešto o Mijatovicima selo Prević selo pored Osija ?
5. januar 2018. u 12:26
jova
Poštovani znam da u Kalinoviku ima dosta prezimena Kokić. Bio sam vojnik u Kalinoviku 4.mj. 1968.god. kao vojni vozač.vozio sam vodu na Kutlačino brdo vojnicima .tada nisam znao da tu
ima dosta prezimena Kokić. Sedamdesetih god.pozvan sam u Kalinovik u Trikotažu da pustim
neke Džempere na Motornim Univerzal mašinama,koje su trebala da pletu Džempere za Trikotažu Kadijnača iz Baijne Bašte u kojoj sam radio.Došao sam u Hotel u Kalinovik dao ličnu kartu na Recepciji i taj radnik me pitao znate Kokiću da kod nas ima puno Kokića.to mi je bilo drago,primio me je Hamdo Melez kao Teh Direktor.mene sada interesuje poreklo Kokića odakle potiču,pa vas molim ako znate odake oni potiču, javite mi,ja sam rođen u Slavoniji opština Podravska Slatina RH .sada živim u Trsteniku kod Vrnjačke Banje Srbija ime mi je Kokić Jovan.
biće mi drago ako mi budete mogli pomoći. pozdrav.
12. maj 2018. u 18:59
Vojislav Ananić
Negde 1750. godine Mićo Kokić se iz Vičijeg dola, Crna Gora, doselio u Čelopek kod Zvornika i zasnovo porodicu dobivši sinove Jovu i Perkamna.
Micić Milan, Njemačka
12. maj 2018. u 19:02
Vojislav Ananić
Prezime Kokić spada u jedno od starijih prezimena. Razgovarao sam sa par ljudi Kokića Dalmatinaca, pa i u Srbiji, tamo ih ima dosta. Kažu da je to mnogo staro prezime, par 100 g unazad, uglavnom xrišćani onda bili. Podatke koje sam iskopao u Srbiji kažu da je većina porijeklom sa sjevera Crne Gore i južne Hercegovine i da su se odatle masovno raseljavali ka centralnoj Bosni, Dalmaciji i Srbiji, a niko ne zna koji je pravi razlog. Veći broj je naselio Dalmaciju još dok je austrougarija bila, u centralnu Bosnu vladalo tursko carstvo naveliko, a za Srbiju ne znaju kad i zašto. Najveci br. Kokića je islamske vjere. Zbog raznih antičkih ratova ljudi su mijenjali prezimena i prelazili iz vjere u drugu što prisilno, što za boljim životom. Stanje u Crnoj Gori sad u povodu Kokića: sjever C. Gore par porodica pravoslavci, jug C. Gore većinom katolici, južna Hercegovina većinom pravoslavci. U globalu vićinom su islamske vjere. Znam momka u Bosni islamske vjere, S. Kokić, kaže da mu je čukun dedo od Kokića i uvjek bili Kokići.
Dubi Kokić, Tivat
P. S. Ima toga još o poreklu Kokoća, samo treba potražiti
12. maj 2018. u 19:03
Vojislav Ananić
PREZIMENA BANIJSKIH SRBA (2)
Kajgana, Kajganić, Kakrlja, Kalaba, Kalambura, Kalanja, Kalinić, Kantar, Karavidić, Karaica, Karajica, Karapandža, Karić, Karlović, Kasap, Kasapa, Katalina, Katić, Kačar, Kebdžija, Kevdžija, Keić, Kekec, Kekuš, Kelebuda, Keleuva, Kemfilija, Kepčija, Keraica, Kerajica, Kesić, Kesonja, Kecman, Kiuk, Kijuk, Kladar, Kladarin, Klarić, Klašnja, Klipić, Klisurić, Klobučar, Kljaić, Kljajić, Knežević, Kovarbašić, Kovarbošić, Kovač, Kovačević, Kovijanić, Kovjanić, Kovljanić, Kozić, Kojić, Kokanović, Kokić, Kokotović, Kolak, Kolar, Kolarević, Kolarić, Koleda, Kolundžija, Kolundžić, Koljaja, Komljenović, Komljenović-Kostić, Kondić, Končar, Konjević, Kopun, Korasić, Korać, Kordić, Korica, Kosanović, Kosijer, Kosić, Kosovac, Kosović, Kosojević, Kostreš, Kotaran, Kotaranin, Kotur, Kodžić, Košpenda, Košutić, Kraguljac, Krajčinović, Kralj, Krasulja, Krbavac, Kremenović, Kresić, Kresojević, Kreća, Krešić, Krivaić, Krivokuća, Krivošija, Krković, Krneta, Krnjaić, Krnjaja, Krnjajić, Krošnjar, Krstinić, Krstić, Kruljević, Krunić, Krupljan, Krupljanin, Kruška, Kuzmanović, Kuka, Kukavica, Kukić, Kukoleča, Kukolj, Kukulja, Kulović, Kulundžija, Kuljan, Kuprešanin, Kurepa, Kurljaja, Kuruzar, Kutara, Kutlić, Kučuk, Kušić…
Miloš Kordić