Užice i okolna sela

11. juna 2012.

komentara: 26

Grad Užice:

Bioska, Bjelotići (od 2007. godine Bjelotić), Buar, Vitasi, Volujac, Vrutci (obuhvata ukinuto naselje Ivojevići), Gorjani, Gostinica, Gubin Do, Dobrodo, Drežnik, Drijetanj, Duboko, Zbojštica, Zlakusa, Kamenica, Karan, Kačer, Keserovina, Kotroman (od 2007. godine Kostoman), Krvavci, Kremna, Kršanje, Krčagovo (novo naselje od 2007. godine; izdvojeno iz Užica) Lelići, Ljubanje, Mokra Gora, Nikojevići, Panjak, Pear, Ponikovica, Potočanje, Potpeće, Ravni, Raduša, Ribaševina, Sevojno (obuhvata ukinuto naselje Gaj Šerelj), Skržuti, Stapari, Strmac, TatinacTrnava i Užice (1946-1991. godine Titovo Užice); obuhvata i ukinuta naselja Pora i Gornja Pora).

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (26)

Odgovorite

26 komentara

  1. Kremna, nastavak…

    -Jankovići je najstarija porodica u selu u koje su došla dva brata Miljko i Jovko, Jankovi sinovi, doseljeni uz neke svoje srodnike iz Drbnjaka. Prva kuća bila je u šumi na jednom kanalu istočno od velikog šanca na Grobljanskom Visu. Oba su brata ostala u selu, ali su im se mnogi srodnici iselili i na razne strane otišli. Poznato je da ih je dosta u ražanskim i subjelskim selima i da ih je isto zako i u Šumadiji. I danas se vrlo lako iseljavaju ali ne kao u ranija vremena; sada idu po zanatima i trgovini i sele se po varošima. Za Jankoviće se misli da su u Kremnima 250 godina. Danas su Jankovi potomci u dva velika džemata na Visu i oko stare kapele, ima ih 34 kuće, slave Đurđevdan.
    -Radonjići su došli za Jankovićima. U Kremna odmah za Jankovićima stigla su tri brata, knez Stjepan, pop Luko i seljak Kosta Radonjići iz Dragovoljića u Nikšićkoj Župi. Knez Stjepan, beratski knez, bio je najmlađi brat od strica popu Luki i Kosti. Prvu kući kulačicu podigli su na Crnom Vrhu, istočnom delu Strmca, gde je dugo živeo i umro knez Stjepan.
    Dugo su se ovde zadržali, pa se podele, pop Luko se spusti u selo Godljevo da služi u sječoriječkoj crkvi, njegov sin pop Zaharije ostane da popuje u Kremnima a Kosta se spusti u karansku Trnavu i tu se naseli. Knez Stjepanov unuk bio je pop Zarija a njegovi potomci i danas popuju. Potomci prvog pop Zarije otišli su u Stapare i Mačkat, tamo se pogubili ili se odatle raselili. Iz porodica drugog popa Zaharija je viđeni sveštenik ovog sela protojerej Zaharije Zaharić-Radonjić, najviđeniji sveštenik ovoga kraja sa početka 20. veka. Pop Luka je umro u Godljevu i kroz dugi niz godina njegovi potomci su popovali pri crkvama u Rogačici i Sječoj Rijeci, pa ih nema više kao popova, ali imaju potomstva. Kosta je imao sina popa Mitra, ovaj je popovao u Karanu, gde i danas popuju njegovi potomci. Iz njegove porodice je književnik i viđen sveštenik, protojerej Tadija Kostić. Od prvog dana odkako je Stjepan Radonjić došao u Kremna, pa kroz sva vremena dokle je teklo raseljavanje, njegova kuća je bila stanica za sve župljanske porodice, koje su ne samo knez Stjepan i njegovi potomci morali primiti na odmor i ishranu, nego su još morali ili staviti u službu da ih lično ili preko ranijih srodnika prebace i stalno nasele. Svi Župljani od Kremana pa čak do Novog Sada znaju za ovu kuću, da ih je primila, ugostila i odatle uputila na istok, gde su danas. U tradiciji je ove ugledne porodice bilo da popovi moraju ostaviti selu jednog sina popa i drugog seljaka, a sve druge sinove spremiti za popove ili trgovce i udaljiti ih iz sela. Otuda su se Radonjići našli u dosta crkava i manastira u 18. i 19. veku, tamo popovali i izgubili vezu sa svojom maticom. U Kremnima ih je na Strmcu i Popovićima 20 kuća, slave Lučindan.
    -Selakovići (Selaci) su treća stara porodica ovog sela. Za Selake se zna da su starinom Kuči, pali u Moraču. Nemirnog su duha; nisu dugo ostali pa uz neke hajdučke porodice prebegli u Glasinac i odatle se spustili u selo Braliće u Sarajevskom Polju. Iz Bralića su prebegli u ovo selo četiri seljaka sa decom i nekim udovama, pa se raselili u Raduši, tu se izdelili i odmah uz neke viđene porodice odselili u dalja drinska sela. Selaci su kao i Jankovići, s kojima su u dodiru, stalno sele po zanatima, trgovinama i školama, te ih ima rasturenih na sve strane. Seljaci se zovu ovim prezimenom u selu i do Užica, a odatle dalje menjaju svoja prezimena i gube svaku vezu sa selom. U Kremnima ih je u Gornjoj i Donjoj Raduši i do planine 31 kuća, slave Jovanjdan.
    -Milosavljevići (Vračevići) su četvrta stara porodica ovog sela u ovo selo došla su pred Selacima na nekoliko godina od moračkog manastira braća; Siman, Milosav i udova snaha Stana sa decom i naselili se u Gornjoj Raduši, gde su i Selaci došli uz njih. Odmah po dolasku Selaka podele se; Milosav izađe u Matik na Kose, malo ispod njega Siman a udovu Stanu ostave u Raduši. Od Stane se odeli pastorak Jovan i ostane u Raduši a Stana sa drugom decom siđe u Konjsku Reku i tamo umre, gde joj se deca izdele i pređu u Biosku ili ostanu na starom mestu kao Stanići. Jovanovi potomci u Raduši po sinu Bogdanu zovu se;
    -Bogdanovići, Milosavljevi su;
    -Milosavljevići, svi u Matiku, pod njima Simanovi potomci su;
    -Simanovići i Markovići, gde ih je ukupno 39 kuća, slave Sv. Vrače.
    -Bogosavljevići (Kurlagići) i Tomići su peta stara porodica. U selo su došli iz Gackog iz Gatačkog Polja. Bogosav i udova snaha Stamena, stočari i strugari. Prvi put se nasele na Grobljanski Vis do Gornje Raduše, pa su se uz Jankoviće pomerali po Visu, dokle nisu zauzeli zapadni kraj i tamo počeli iseljavati sa starog mesta. Unuk Stamenin, neki Jovo Stamenić bio je seoski vikač, posle poljar i najzad opštinski šumar. Stanko je živeo i tumarao po Šarganu, upadao u Višegrad i turska sela krao i tukao se. Seljaci su ga nazvali Kurlaga, te se gotova sva porodica zove Kurlagići. Bogosavljevići su nad Dubravama, na Visu oko sudnice i mehane, Kurlagići su oko groblja, Tomići u Popovićima, ima ih 37 kuća, slave Stevanjdan.
    -Vitasi su šesta stara porodica. U selo je došlo šest bliskih srodnika Vitasa ili iz sela Vitasa u blizini Ljubinja u Hrecegovini. Vitasi su u Trgovištu. Prve njihove kuće ponikle se na Šarganu na izvoru Trgoviške Reke, pa se posle pomerale na sever do Dubrava i premeštali na obe strane reke. Vitasima se zove ceo kraj, zove se celo Trgovište i svega 5 kuća, koja su ostale na starom mestu, a sve ostale porodice su promenile ovo staro prezime. Vitasi znaju da po Hercegovini i Lici imaju pravoslavnih i katoličkih srodnika i da se zovu Vitasi, a znaju da ih ima u Bjeloparicama i Kaleniću kao Vitasa dok su svuda po drugim mestima promenili prezimena. Vitasi su:
    -Arsići, Đokić, Todorići, Mitričevići, Spasići i karajići, ima ih 38 kuća, slave Đurđic.
    -Tarabići su sedma stara porodica u Kremnima. Oni su taranska porodica, doselila se iz Tepaca na Tari; stara strugarska i japijarska porodica. Naselila se u Tari i odmah ušla u Taru, i na starom putu, kojim se iz drinskih i moravskih sela išlo za Višegrad i Bosnu podgli svoj han. Tarabići su se isticali bogatstvom u stoci i hrani, te se pričalo, da su stari Tarabići mogli hraniti mesecima puk vojske. Već danas opali su, a to je poteklo od onog doba, od kad se varošani digoše na Taru i počeše je seći. Za stare Tarabiće zna se da su bili vrlo bistri, otresiti , vredni, neumorni, kratkovečni i induktivnih osobina. Nema seljaka u okrugu užičkom da ne zna za proricanja Milana, Miloša i Mitra Tarabića. Selili su se ali nikada kao druge taranske porodice; ima ih 12 kuća, slave Jovanjdan.

    Nastaviće se….

  2. Pštovana gospodo, potrebna mi je pomoć jer pravim prodično stablo ali ne mogu nikako da pronadjem mesto ZEB u okrugu Livno jer mi odatle potiču koreni prtezimena Stojković. U koliko neko može da me obavesti o tom mestu neka mi pošalje podatke na imejl [email protected], bio bih mu jako zahvalan. POZDRAV

  3. Kremna, nastavak….

    -Radojevići (Ćirkovići, Divljakovići-Divljaci) su osma stara porodica. Radojevića ima i u Biosci, o njima je tamo rečeno dosta. U ovom selu su ostala braća Ćirko i Radoš, oba su pomrli u Gornjoj Raduši. Po smrti njihooj deca ima se podele. Radoje, Ćirkov sin, ode u Strmac i tamo se naseli sa bratom a Radošev unuk Paša ostane u Gornjoj Raduši i po njemu se njegovi potomci nazovu:
    -Pašići.
    Radojevići se zovu i Divljakovići (Divljacima), ima ih 23 kuće, slave Petrovdan.
    -Erići su deveta stara porodica. Oni su u Gornjoj Raduši i po dnu Vitasa, između njih su Kurlagići. U selo sa Bogosavom iz istog mesta od Gatačkog Polja došla je udova Resimija Erac sa tri sina. Resimija se naslila pored Kurlagića do Selaka. I sama je videla da nema mesta za njeno širenje te podeli sinove. Jenog ostavi na starom mestu i od njega su Erići, mlađeg pomeri na zapad do Kurlagića i od njega su:
    -Filipovići, nazvani po unuku Filipu za koga pričaju priče o junaštvu i hrabrosti. Sa trećim ode iz Vitasa i tamo umre i ti se nazovu po njoj:
    -Resimići.
    Ima ih danas 31 kuća, slave Đurđevdan.
    -Panići (Nikolići) su deseta stara porodica u Kremnima. Naselio ih je nekakav Pano, za koga se misli da po svojim običajima i načinu života i razgovoru nije jedno isto sa starim seljacima. Pano je bio miran, puki siromah i nevoljnik, sav zarastao i prljav. Doselio se iz istih krajeva odakle su i Vitasi i uz njih se naselio, pa se posle spustio u Šanac, gde su mu pod Visom i Dubravi potomci. Za Paniće se zna da ih je oko Lijevna i po Krbavi te da ih ima dosta po drinskim selima, ovde ih je 31 kuća, slave Đurđic.
    -Mulići-Nešovići su jedanaesta stara porodica u Donjoj Raduši. Neki Mulo Karadža, Kuč došao je u Moraču srodnicima i nameri da ostane, ali nije mogao da živi u miru. Stalno je bio u zavadi sa Arbanasima, pa tu zavadu preneo i na decu. Mulo je umro u Morači. Vitor je prebegao u ovo selo i po dnu Selaka naselio se u Donjoj Raduši sa tri sina. Posle kratkog vremena došla su mu još dva brata iz Morače; u tome umre i Vitor a njegovi sinovi i braća se rasture; jedni odu u Golu Glavu, drugi u Radušu a treći u Skelu i Kupinovo i tamo ostanu gde i danas imaju potomstvo. U selu ostave jednog slabašnog dečka uz mater udovu. Od ovog slabašnog dečka Maksima ostanu tri sina. Od njih se dvojica odsele u Grnčaru i Runjane i tamo zasnuju velike porodice Maksimoviće, od koji su Samurovići u Prnjavoru i druge porodice u okolini. Od Maksima se ostalo u selu slabaško dete Neško, Nešo, od koga su dnašnji Mulići – Nešovići, ima ih 9 kuća, slave Jovanjdan.
    Doseljenisi posle 1892. godine su:
    -Vračarići. Stari Milun Vračarić došao je iz Pive. Bio je gatar, vidar i seoski pametar. To su mu godinama bili i potomci. Milun je imao poviše sinova, odakle dvojica siđu u Badovince i usele se u Bujukliće ali očuvaju staro prezime. Vračarići su na ulazu Karačice u tesnac i među Popovićima, ima ih 14 kuća, slave Aranđelovdan.
    -Bešlije (Bešlijići) su preko Trgoviške Reke, došli su od Nevesinja od mesta ili porodice Bešlija; zauzeli su prema Panićima levu stranu reke i do Matika. Ima ih 12 kuća, slave Đurđic.
    -Rodalji-Đurđići su prema Bešlijama, utisnuti među Paniće i Bogosavljeviće u Dubravama, doseljeni odnekuda od istih strana odakle su i Bešlije, došli zajedno i poseli rodni deo Dubrave. Ima ih 16 kuća, slave Đurđic.
    -Misailovići su na stavama Konjske Reke i Trgoviške Reke u najravnijem i najpitomijem delu Dubrava, došli su iz Pive iz istog mesta odakle i bioštanski Pivljani. I oni su se mnogo raseljavali i na sve strane kretali; ima ih 13 kuće, slave Jovanjdan.
    -Moljkovići (Moljci). Došla su dva brata Moljka od porodice Moljaca u Drobnjacima u Velikoj Komarnici i naselili se na Kadijinoj Glavici. Za njih se zna da su vredni, preduzimljivi ali se teško održavaju i množe. Ima ih danas oko škole i na Glavici 7 kuća, slave Đurđevdan.
    -Đenadići su do Bioske po Strmcu su od neke Đenadije. Otišao neki Janković po trgovačkom poslu u Sarajevo i na pazaru naišao na udovu Đenadiju sa detetom Vojinom. Upita je da li bi služila i ona pristane, dovede je u selo i uzme u službu. Po smrti Anđelije dobije od sela zemlju u Strmcu, tamo se naseli i sina oženi. Potomci se zovu Đenadići, ima ih 5 kuća, slave Nikoljdan.
    -Bukvići su u Erićima, došli kao strugari kod Erića; došla su dva brata iz sela Bukve kod Pljevalja i ovde se oženili. Selo ih je isturilo pod Sokolovinu, gde su nekada bile najbogatije kuće a sada siromašne, ima ih 7 kuća, slave Jovanjdan.
    -Stašići su u Panićima i Nikolićima, doseljeni iz Osta u Bosni, došli kao radnička porodica, ima ih 4 kuće, slave Đurđevdan.
    -Nešovići su u Mulićima u Donjoj Raduši, doseljeni iz Kamene Gore kod Pljevalja, ušli na imanja raseljenih Mulića, ima ih 3 kuće, slave Đurđevdan.
    Doseljenici posle 1834. godine i do danas su:
    -Milanovići su došli iz Višegrada, ima ih dve kuće u Bogosavljevićima, slave Jovanjdan.
    -Dragovići su u Bogdanovićima, došli iz Šljivovice, jenda kuća, slave Sv. Vrače.
    -Kovačevići su u Moljcima, došli iz Šljivovice, jedna kuća, slave Đurđevdan.
    -Đenadići drugi su iz Bioske od Ljubičića, jedna kuća, slave Nikoljdan, prekađuju Đurđevdan.
    U Kremnima ima 391 dom od 24 porodice.

    Kraj!

  4. Poreklo stanovništva sela Mokra Gora, grad Užice – Zlatiborski okrug. Prema knjizi Ljubomira, Ljube Pavlovića, „Užička Crna Gora“. NASELJA I POREKLO STANOVNIŠTVA (knjiga 19) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga XXXIV), Zemun 1925.

    Položaj sela.

    -Mokra Gora je najveće selo u ovoj oblasti; proteže se u dužinu od 6 časova (hoda) pored bosanske granice. Veoma je brdovita. Na severnoj strani joj je prema Zaovinama planina Miloševac sa visom Gavranom a na južnoj strani kroz selo: Ivica, Miloševo Zborište, Oštrelj, Mali Stolac, Kršanjska Glavica, Vis, Tusto Brdo, Gradina, Šargan, Prepelište, Mali i Veliki Vijogor, Osojnica i Kozja Stena do Kremana, Semegnjeva i Jablanice.
    Na sredini sela je Markovo Polje, dugo 2 a široko 1 kilometar i u njemu je opštinska sudnica, škola, mehana i železnička stanica na pruzi i putu Užice-Bosna a naokolo kuće u kojima su: Bogdanovići, Arsenijevići, Mikovići, Dragutinovići, Tomičići, Milovanovići, Jovičići, Kojadinovići, Božovići, Sredojevići, Đurići, Jojići, Vilipovići i Ristanovići. Na južnoj strani je zaseok Panjak, vrlo brdovit, krševit i kuće su ispod visova: Krševa, Rudina, Mijailovih Solila i Oštrimica gde su kuće Jakšića, Čečarića, Raškovića,, Topalovića, Mikavica, Radojevića, Đurovića, Perišića, Senića i Kalabića; na severozapadu je Kršanje gde su Tošići, Šarčevići, Čančare, Tošići i Mojićevići. Okolo su zaseoci: Presedo gde su Gajovići, Bošnjaci, Tatići, Stevići, Stanišići, Dragutinovići, Kolakovići i Stanići; zatim, Krsmanski Potok u kome su Krsmanovići i Šiljkovići; zaselak Pod-Šargan gde su Glibetići, Šijaci, Ivanovići, Špijunovići, Rabasi, Gacići i Cvijovići; zaseok Manteše gde žive Turudići, Vučetići, Simovići, Bogdanovići i Rosići; zaseok Suvi Potok u kome su Šijakovići, Milinkovići i Filipovići; Ćupovići, Đokovići, Kerkovići; zaseok Postenje u kome su Milekići, Turudići i Timotijevići; zaseok Stari Kotroman gde su Milićevići, Tomići, Ćupovići,Đokovići, Kerkovići, Milovanovići i Uroševići dok su Pod-Otreljom Ostojići.

    Vode.

    -Kroz selo teče beli Rzav, Kamišnica – ova prima Trnjački Potok koji izvire ispod Kutozera, Šargančicu, Postenjski Potok – teče iz Grubiševaca, Suvi Potok, Krsmanski Potok, Dubavac i Crni Rzav – prima Dubravu i Brezovac. Izvori su: Smrdelj, Korita, Veliki Gaj i Suljevac u Panjku, Rakino, Radovanovo i Filipovića Vrelo, Lug, Božurica, Jovanova Voda, Lipovica i Sirovica u Markovom Polju, Pirevac, Podivičje u Đurkovac u Postenju, Dobriš na Stocu, Simina Voda, Petrova Voda, Androva Voda i Zmajevac u Kršanju, Đakovac u Starom Kotromanu, Miloševa Voda u Miloševcu i Slanac pod Kozjom Stenom – ostavlja crvenkaste tragove, ima neprijatan miris i zimi je mlaka voda iz njega.

    Zemlje.

    -Zemljišta se nazivaju: Dublje, Jezero, Nišan, Romanija, Gumance, Miloradica u Panjku; Lokav, Drugančica, Njivašnica, Popovo Brdo i Pogača u Presedlu; Karasalija, Bučevski Dućan, Čutursko Polje, Dijanice, Kukavički Do, Ograđenica u Markovom Polju; Gradac, Toplika, Alina Grab, Ajdučka Pećina, Jovci, Buranovac, Lugovi i Pritori u Postenju, Konjsko Polje, Brkina Ravan i Osmanova Ravan u Kršanju, Krsmansko Selište u Krsmanskom Potoku i Bjelo Polje u Starom Karantinu.

    Ime selu.

    -Ime selu dao je njegov aga Mustaj-beg iz Priboja. Vele da je tu zakonačila neka vojska i ložila sirovu goru (sirova drva) na vatru, pa govorili : „ala je ova gora mokra“ te je otuda došlo ime Mokra Gora.

    Starine u selu.

    1. U Markovom Polju, u školskoj bašti, postoji pobijen kamen visok 1,5 metra, zovu ga Markov Kamen ili Nišan, lepo istesan a vele da je se njime „mećao Kraljević marko i sa njega uzjahao na Šarca“.
    2. Miloševac i u njemu Miloševa Voda i Miloševo Zborište nazivaju se po Milošu Obiliću, koji je ovde imao crkvu o čemu ima pomena u narodnim pesmama.
    3. U Markovom Polju kraj druma je veliko Grčko Groblje, puno velikoh nadgrobnih ploča krečnjačkih iz Ograđenice*, neke teške i po dve tone. Neke su obrađene u vidu sanduka i na grobove položene. Ima i kamenja pobodenog „u dubac“, na nekim izrezane zmije, mlad mesec u vidu polukruga, krstovi i ljudske slike. Neki ovo zovu Rimsko Groblje.
    *To je visoravan, čije su njive ograđene kamenim zidom.
    4. Tu je mesto Crkvina i Lanište.
    5. Preko Šargana poznaje se „turska kaldrma“ na starom drumu Užice – Sarajevo.
    6. U Markovom Polju iskopavane su zidine, zemljano posuđe, sablje, topuzi, kaldrma i velike ljudske kosti.
    7. U Kršanju je mala drvena crkva na mestu stare, koju su zapalili Turci u Prvom Ustanku.

    Nastaviće se….

  5. Poreklo stanovništva sela Mokra Gora, grad Užice – Zlatiborski okrug.
    Iz knjige „Zlatibor – antropogeografska ispitivanja“ od Ljubomira Ž. Mićića, prvo izdanje 1906. godine.

    VAŽNA NAPOMENA: Gornji naslov je ispravan za Mokru Goru a ne naslov iz prethodnog teksta, op. Milodan.

    Mokra Gora, nastavak.

    Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

    -Krsmanovići, Šarčevići i Ostojići su najstarije porodice u ovom selu, zajedno su živeli u Krsmanskom selištu. Od njih su Lazići u Zaovinama a Krsmanovića ima u Tometinom Polju kod Požege. Slave Nikoljdan.
    Pre 300 godina doseljeni su:
    -Čuturići (Jovičići, Tomičići, Milovanovići, Bogdanovići, Rabasi i Timotijevići) su iz Bosne, ima ih u takovskim Pranjanima, slave Đurđic.
    U 18. veku doseljeni su:
    -Špijunovići (Kojadinovići) su iz Šaranaca, njihov praded Dimitrije špijunirao je Tureke u Prvom Ustanku, od njih su Kojadinovići, samo docnije dovedeni iz Zaovina, slave Stevanjdan.
    -Janjići su iz Budimlije kod Višegrada, gde ima još, velika porodica, slave Jovanjdan.
    -Dragutinovići (Mikovići, Tošići i Popovići) su od Sjenice, najpre bili u Sjeništu, od njih su Panići i Popadići u Staparima, slave Đurđevdan.
    -Čančari (Jojići, Arsenijevići, Vujići, Rakići i Bjelići) su od Nikšića, slave Stevanjdan.
    -Glibetići su iz Pive, slave Ivanjdan.
    -Tošići (Jezdimirovići i Plakalovići) su iz Gackog, slave Jovanjdan.
    -Kolakovići su iz Jezera, slave Đurđevdan.
    -Tatići su iz Hercegovine, slave Lučindan.
    U 19. veku doseljeni su:
    -Šiljkovići su iz Slatine kod Čačka, pobegli zbog Turaka u Vreme Prvog Ustanka, slave Aranđelovdan.
    -Radojevići su iz Macuta u Bosni, slave Jovanjdan.
    -Turudići su iz Pive, prvo bili u Kremnima pa otuda došli ovde zbog Turaka, ima ih u Bosni na Glasincu, slave Aranđelovdan.
    -Raškovići su iz Raške, slave Sv. Ćirilo i Metodije.
    -Perišići su iz Vardišta, od njih su Šobatovići u Šljivovici i Kalabići (Gajovići) u Vardištu, slave Jovanjdan.
    -Uroševići (Babići i Ivanovići) su iz Paočića u Bosni, slave Pantelijevdan.
    -Milekići su iz Jablanice***.
    -Nedeljkovići (Popovići) su iz Pive***.
    -Bučevci* i Ristanovići su iz Bučeva u Hercegovini, slave Aranđelovdan.
    *Po njima se u Markovom Polju zove Bučevski Dućan na jednom vodopadu Kalmašice, gde su njihovi stari pomoću vode pravili puške – „bučevke“.
    -Čečarići (Mićići*) su bili u Boranovićima, pa u Štrpcima, slave Jovanjdan.
    *Mićići se nazvali Čečarići kada je serdar Mićić zatvoren u Gurgusovačku Kulu.
    -Stanišići su iz Štrbaca, bili prethodno u selo Sokoljane (Rača), slave Nikoljdan.
    -Vilipovići su iz Veletova u Bosni, potiču od velike porodice Stanojčića, slave Jovanjdan.
    -Vučetići (Paunci) su iz Močiona kod Arilja, slave Đurđic.
    -Cvijovići su iz Zaovina, slave Đurđevdan.
    -Maksimovići (Lončari) su iz Krnjače kod Pljevalja, slave Jovanjdan.
    -Kerkovići si iz Bijelog Polja, slave Nikoljdan.
    -Stanići su iz Štrbaca, slave Pantelijevdan.
    Pre 70-80 godina doseljeni su:
    -Jakšići su iz Vardišta***.
    -Bošnjaci su iz Glasinca***.
    -Tomići su iz Budimlije, slave Đurđevdan.
    -Tomići su iz Bosne, slave Nikoljdan.
    -Senići su iz Krivog Dola preko Uvca, ima ih u Sjeništima i Čajetini, slave Lučindan.
    -Rosići su iz Bosne, slave Stevanjdan.
    -Ćupovći su iz Štrbaca, bili najpre u račanske Jasikoviće, slave Aranđelovdan.
    -Milićevići su iz Krnjače***.
    -Stevići su iz Vardišta, slave Jovanjdan.
    -Stojići su iz Veletova***.
    -Milovanovići su od Višegrada, slave Đurđic.
    Pre 30-50 godina doseljeni su:
    -Đokovići su iz Nove Varoši, slave Jovanjdan.
    -Mijićevići su od Nove Varoši, slave „Aćimijanu“.
    -Sredojveći su iz Rače, slave Aranđelovdan.
    -Simovići su iz Taševe, prethodno bili u Čajetini, slave Đurđevdan.
    -Milinkovići (Gacići) su iz Veletova od Stanojčića, slave Jovanjdan.
    -Božovići su iz Semegnjeva od Kostića***.
    -Đurići su iz Zaovina, slave Đurđevdan.
    -Mikavice su iz Budimlije, slave Đurđevdan.

    Napomena:
    ***Ne kaže se koju slavu slave.
    Kraj!