Užice i okolna sela

26 komentara

1. 4. mart 2014. u 21:40

   Milodan

   Kremna, nastavak…

   -Jankovići je najstarija porodica u selu u koje su došla dva brata Miljko i Jovko, Jankovi sinovi, doseljeni uz neke svoje srodnike iz Drbnjaka. Prva kuća bila je u šumi na jednom kanalu istočno od velikog šanca na Grobljanskom Visu. Oba su brata ostala u selu, ali su im se mnogi srodnici iselili i na razne strane otišli. Poznato je da ih je dosta u ražanskim i subjelskim selima i da ih je isto zako i u Šumadiji. I danas se vrlo lako iseljavaju ali ne kao u ranija vremena; sada idu po zanatima i trgovini i sele se po varošima. Za Jankoviće se misli da su u Kremnima 250 godina. Danas su Jankovi potomci u dva velika džemata na Visu i oko stare kapele, ima ih 34 kuće, slave Đurđevdan.
   -Radonjići su došli za Jankovićima. U Kremna odmah za Jankovićima stigla su tri brata, knez Stjepan, pop Luko i seljak Kosta Radonjići iz Dragovoljića u Nikšićkoj Župi. Knez Stjepan, beratski knez, bio je najmlađi brat od strica popu Luki i Kosti. Prvu kući kulačicu podigli su na Crnom Vrhu, istočnom delu Strmca, gde je dugo živeo i umro knez Stjepan.
   Dugo su se ovde zadržali, pa se podele, pop Luko se spusti u selo Godljevo da služi u sječoriječkoj crkvi, njegov sin pop Zaharije ostane da popuje u Kremnima a Kosta se spusti u karansku Trnavu i tu se naseli. Knez Stjepanov unuk bio je pop Zarija a njegovi potomci i danas popuju. Potomci prvog pop Zarije otišli su u Stapare i Mačkat, tamo se pogubili ili se odatle raselili. Iz porodica drugog popa Zaharija je viđeni sveštenik ovog sela protojerej Zaharije Zaharić-Radonjić, najviđeniji sveštenik ovoga kraja sa početka 20. veka. Pop Luka je umro u Godljevu i kroz dugi niz godina njegovi potomci su popovali pri crkvama u Rogačici i Sječoj Rijeci, pa ih nema više kao popova, ali imaju potomstva. Kosta je imao sina popa Mitra, ovaj je popovao u Karanu, gde i danas popuju njegovi potomci. Iz njegove porodice je književnik i viđen sveštenik, protojerej Tadija Kostić. Od prvog dana odkako je Stjepan Radonjić došao u Kremna, pa kroz sva vremena dokle je teklo raseljavanje, njegova kuća je bila stanica za sve župljanske porodice, koje su ne samo knez Stjepan i njegovi potomci morali primiti na odmor i ishranu, nego su još morali ili staviti u službu da ih lično ili preko ranijih srodnika prebace i stalno nasele. Svi Župljani od Kremana pa čak do Novog Sada znaju za ovu kuću, da ih je primila, ugostila i odatle uputila na istok, gde su danas. U tradiciji je ove ugledne porodice bilo da popovi moraju ostaviti selu jednog sina popa i drugog seljaka, a sve druge sinove spremiti za popove ili trgovce i udaljiti ih iz sela. Otuda su se Radonjići našli u dosta crkava i manastira u 18. i 19. veku, tamo popovali i izgubili vezu sa svojom maticom. U Kremnima ih je na Strmcu i Popovićima 20 kuća, slave Lučindan.
   -Selakovići (Selaci) su treća stara porodica ovog sela. Za Selake se zna da su starinom Kuči, pali u Moraču. Nemirnog su duha; nisu dugo ostali pa uz neke hajdučke porodice prebegli u Glasinac i odatle se spustili u selo Braliće u Sarajevskom Polju. Iz Bralića su prebegli u ovo selo četiri seljaka sa decom i nekim udovama, pa se raselili u Raduši, tu se izdelili i odmah uz neke viđene porodice odselili u dalja drinska sela. Selaci su kao i Jankovići, s kojima su u dodiru, stalno sele po zanatima, trgovinama i školama, te ih ima rasturenih na sve strane. Seljaci se zovu ovim prezimenom u selu i do Užica, a odatle dalje menjaju svoja prezimena i gube svaku vezu sa selom. U Kremnima ih je u Gornjoj i Donjoj Raduši i do planine 31 kuća, slave Jovanjdan.
   -Milosavljevići (Vračevići) su četvrta stara porodica ovog sela u ovo selo došla su pred Selacima na nekoliko godina od moračkog manastira braća; Siman, Milosav i udova snaha Stana sa decom i naselili se u Gornjoj Raduši, gde su i Selaci došli uz njih. Odmah po dolasku Selaka podele se; Milosav izađe u Matik na Kose, malo ispod njega Siman a udovu Stanu ostave u Raduši. Od Stane se odeli pastorak Jovan i ostane u Raduši a Stana sa drugom decom siđe u Konjsku Reku i tamo umre, gde joj se deca izdele i pređu u Biosku ili ostanu na starom mestu kao Stanići. Jovanovi potomci u Raduši po sinu Bogdanu zovu se;
   -Bogdanovići, Milosavljevi su;
   -Milosavljevići, svi u Matiku, pod njima Simanovi potomci su;
   -Simanovići i Markovići, gde ih je ukupno 39 kuća, slave Sv. Vrače.
   -Bogosavljevići (Kurlagići) i Tomići su peta stara porodica. U selo su došli iz Gackog iz Gatačkog Polja. Bogosav i udova snaha Stamena, stočari i strugari. Prvi put se nasele na Grobljanski Vis do Gornje Raduše, pa su se uz Jankoviće pomerali po Visu, dokle nisu zauzeli zapadni kraj i tamo počeli iseljavati sa starog mesta. Unuk Stamenin, neki Jovo Stamenić bio je seoski vikač, posle poljar i najzad opštinski šumar. Stanko je živeo i tumarao po Šarganu, upadao u Višegrad i turska sela krao i tukao se. Seljaci su ga nazvali Kurlaga, te se gotova sva porodica zove Kurlagići. Bogosavljevići su nad Dubravama, na Visu oko sudnice i mehane, Kurlagići su oko groblja, Tomići u Popovićima, ima ih 37 kuća, slave Stevanjdan.
   -Vitasi su šesta stara porodica. U selo je došlo šest bliskih srodnika Vitasa ili iz sela Vitasa u blizini Ljubinja u Hrecegovini. Vitasi su u Trgovištu. Prve njihove kuće ponikle se na Šarganu na izvoru Trgoviške Reke, pa se posle pomerale na sever do Dubrava i premeštali na obe strane reke. Vitasima se zove ceo kraj, zove se celo Trgovište i svega 5 kuća, koja su ostale na starom mestu, a sve ostale porodice su promenile ovo staro prezime. Vitasi znaju da po Hercegovini i Lici imaju pravoslavnih i katoličkih srodnika i da se zovu Vitasi, a znaju da ih ima u Bjeloparicama i Kaleniću kao Vitasa dok su svuda po drugim mestima promenili prezimena. Vitasi su:
   -Arsići, Đokić, Todorići, Mitričevići, Spasići i karajići, ima ih 38 kuća, slave Đurđic.
   -Tarabići su sedma stara porodica u Kremnima. Oni su taranska porodica, doselila se iz Tepaca na Tari; stara strugarska i japijarska porodica. Naselila se u Tari i odmah ušla u Taru, i na starom putu, kojim se iz drinskih i moravskih sela išlo za Višegrad i Bosnu podgli svoj han. Tarabići su se isticali bogatstvom u stoci i hrani, te se pričalo, da su stari Tarabići mogli hraniti mesecima puk vojske. Već danas opali su, a to je poteklo od onog doba, od kad se varošani digoše na Taru i počeše je seći. Za stare Tarabiće zna se da su bili vrlo bistri, otresiti , vredni, neumorni, kratkovečni i induktivnih osobina. Nema seljaka u okrugu užičkom da ne zna za proricanja Milana, Miloša i Mitra Tarabića. Selili su se ali nikada kao druge taranske porodice; ima ih 12 kuća, slave Jovanjdan.

   Nastaviće se….

   Odgovori

2. 4. mart 2014. u 22:37

   Toma Stojković

   Pštovana gospodo, potrebna mi je pomoć jer pravim prodično stablo ali ne mogu nikako da pronadjem mesto ZEB u okrugu Livno jer mi odatle potiču koreni prtezimena Stojković. U koliko neko može da me obavesti o tom mestu neka mi pošalje podatke na imejl [email protected], bio bih mu jako zahvalan. POZDRAV

   Odgovori

3. 5. mart 2014. u 20:18

   Milodan

   Kremna, nastavak….

   -Radojevići (Ćirkovići, Divljakovići-Divljaci) su osma stara porodica. Radojevića ima i u Biosci, o njima je tamo rečeno dosta. U ovom selu su ostala braća Ćirko i Radoš, oba su pomrli u Gornjoj Raduši. Po smrti njihooj deca ima se podele. Radoje, Ćirkov sin, ode u Strmac i tamo se naseli sa bratom a Radošev unuk Paša ostane u Gornjoj Raduši i po njemu se njegovi potomci nazovu:
   -Pašići.
   Radojevići se zovu i Divljakovići (Divljacima), ima ih 23 kuće, slave Petrovdan.
   -Erići su deveta stara porodica. Oni su u Gornjoj Raduši i po dnu Vitasa, između njih su Kurlagići. U selo sa Bogosavom iz istog mesta od Gatačkog Polja došla je udova Resimija Erac sa tri sina. Resimija se naslila pored Kurlagića do Selaka. I sama je videla da nema mesta za njeno širenje te podeli sinove. Jenog ostavi na starom mestu i od njega su Erići, mlađeg pomeri na zapad do Kurlagića i od njega su:
   -Filipovići, nazvani po unuku Filipu za koga pričaju priče o junaštvu i hrabrosti. Sa trećim ode iz Vitasa i tamo umre i ti se nazovu po njoj:
   -Resimići.
   Ima ih danas 31 kuća, slave Đurđevdan.
   -Panići (Nikolići) su deseta stara porodica u Kremnima. Naselio ih je nekakav Pano, za koga se misli da po svojim običajima i načinu života i razgovoru nije jedno isto sa starim seljacima. Pano je bio miran, puki siromah i nevoljnik, sav zarastao i prljav. Doselio se iz istih krajeva odakle su i Vitasi i uz njih se naselio, pa se posle spustio u Šanac, gde su mu pod Visom i Dubravi potomci. Za Paniće se zna da ih je oko Lijevna i po Krbavi te da ih ima dosta po drinskim selima, ovde ih je 31 kuća, slave Đurđic.
   -Mulići-Nešovići su jedanaesta stara porodica u Donjoj Raduši. Neki Mulo Karadža, Kuč došao je u Moraču srodnicima i nameri da ostane, ali nije mogao da živi u miru. Stalno je bio u zavadi sa Arbanasima, pa tu zavadu preneo i na decu. Mulo je umro u Morači. Vitor je prebegao u ovo selo i po dnu Selaka naselio se u Donjoj Raduši sa tri sina. Posle kratkog vremena došla su mu još dva brata iz Morače; u tome umre i Vitor a njegovi sinovi i braća se rasture; jedni odu u Golu Glavu, drugi u Radušu a treći u Skelu i Kupinovo i tamo ostanu gde i danas imaju potomstvo. U selu ostave jednog slabašnog dečka uz mater udovu. Od ovog slabašnog dečka Maksima ostanu tri sina. Od njih se dvojica odsele u Grnčaru i Runjane i tamo zasnuju velike porodice Maksimoviće, od koji su Samurovići u Prnjavoru i druge porodice u okolini. Od Maksima se ostalo u selu slabaško dete Neško, Nešo, od koga su dnašnji Mulići – Nešovići, ima ih 9 kuća, slave Jovanjdan.
   Doseljenisi posle 1892. godine su:
   -Vračarići. Stari Milun Vračarić došao je iz Pive. Bio je gatar, vidar i seoski pametar. To su mu godinama bili i potomci. Milun je imao poviše sinova, odakle dvojica siđu u Badovince i usele se u Bujukliće ali očuvaju staro prezime. Vračarići su na ulazu Karačice u tesnac i među Popovićima, ima ih 14 kuća, slave Aranđelovdan.
   -Bešlije (Bešlijići) su preko Trgoviške Reke, došli su od Nevesinja od mesta ili porodice Bešlija; zauzeli su prema Panićima levu stranu reke i do Matika. Ima ih 12 kuća, slave Đurđic.
   -Rodalji-Đurđići su prema Bešlijama, utisnuti među Paniće i Bogosavljeviće u Dubravama, doseljeni odnekuda od istih strana odakle su i Bešlije, došli zajedno i poseli rodni deo Dubrave. Ima ih 16 kuća, slave Đurđic.
   -Misailovići su na stavama Konjske Reke i Trgoviške Reke u najravnijem i najpitomijem delu Dubrava, došli su iz Pive iz istog mesta odakle i bioštanski Pivljani. I oni su se mnogo raseljavali i na sve strane kretali; ima ih 13 kuće, slave Jovanjdan.
   -Moljkovići (Moljci). Došla su dva brata Moljka od porodice Moljaca u Drobnjacima u Velikoj Komarnici i naselili se na Kadijinoj Glavici. Za njih se zna da su vredni, preduzimljivi ali se teško održavaju i množe. Ima ih danas oko škole i na Glavici 7 kuća, slave Đurđevdan.
   -Đenadići su do Bioske po Strmcu su od neke Đenadije. Otišao neki Janković po trgovačkom poslu u Sarajevo i na pazaru naišao na udovu Đenadiju sa detetom Vojinom. Upita je da li bi služila i ona pristane, dovede je u selo i uzme u službu. Po smrti Anđelije dobije od sela zemlju u Strmcu, tamo se naseli i sina oženi. Potomci se zovu Đenadići, ima ih 5 kuća, slave Nikoljdan.
   -Bukvići su u Erićima, došli kao strugari kod Erića; došla su dva brata iz sela Bukve kod Pljevalja i ovde se oženili. Selo ih je isturilo pod Sokolovinu, gde su nekada bile najbogatije kuće a sada siromašne, ima ih 7 kuća, slave Jovanjdan.
   -Stašići su u Panićima i Nikolićima, doseljeni iz Osta u Bosni, došli kao radnička porodica, ima ih 4 kuće, slave Đurđevdan.
   -Nešovići su u Mulićima u Donjoj Raduši, doseljeni iz Kamene Gore kod Pljevalja, ušli na imanja raseljenih Mulića, ima ih 3 kuće, slave Đurđevdan.
   Doseljenici posle 1834. godine i do danas su:
   -Milanovići su došli iz Višegrada, ima ih dve kuće u Bogosavljevićima, slave Jovanjdan.
   -Dragovići su u Bogdanovićima, došli iz Šljivovice, jenda kuća, slave Sv. Vrače.
   -Kovačevići su u Moljcima, došli iz Šljivovice, jedna kuća, slave Đurđevdan.
   -Đenadići drugi su iz Bioske od Ljubičića, jedna kuća, slave Nikoljdan, prekađuju Đurđevdan.
   U Kremnima ima 391 dom od 24 porodice.

   Kraj!

   Odgovori

4. 25. mart 2014. u 20:15

   Milodan

   Poreklo stanovništva sela Mokra Gora, grad Užice – Zlatiborski okrug. Prema knjizi Ljubomira, Ljube Pavlovića, „Užička Crna Gora“. NASELJA I POREKLO STANOVNIŠTVA (knjiga 19) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga XXXIV), Zemun 1925.

   Položaj sela.

   -Mokra Gora je najveće selo u ovoj oblasti; proteže se u dužinu od 6 časova (hoda) pored bosanske granice. Veoma je brdovita. Na severnoj strani joj je prema Zaovinama planina Miloševac sa visom Gavranom a na južnoj strani kroz selo: Ivica, Miloševo Zborište, Oštrelj, Mali Stolac, Kršanjska Glavica, Vis, Tusto Brdo, Gradina, Šargan, Prepelište, Mali i Veliki Vijogor, Osojnica i Kozja Stena do Kremana, Semegnjeva i Jablanice.
   Na sredini sela je Markovo Polje, dugo 2 a široko 1 kilometar i u njemu je opštinska sudnica, škola, mehana i železnička stanica na pruzi i putu Užice-Bosna a naokolo kuće u kojima su: Bogdanovići, Arsenijevići, Mikovići, Dragutinovići, Tomičići, Milovanovići, Jovičići, Kojadinovići, Božovići, Sredojevići, Đurići, Jojići, Vilipovići i Ristanovići. Na južnoj strani je zaseok Panjak, vrlo brdovit, krševit i kuće su ispod visova: Krševa, Rudina, Mijailovih Solila i Oštrimica gde su kuće Jakšića, Čečarića, Raškovića,, Topalovića, Mikavica, Radojevića, Đurovića, Perišića, Senića i Kalabića; na severozapadu je Kršanje gde su Tošići, Šarčevići, Čančare, Tošići i Mojićevići. Okolo su zaseoci: Presedo gde su Gajovići, Bošnjaci, Tatići, Stevići, Stanišići, Dragutinovići, Kolakovići i Stanići; zatim, Krsmanski Potok u kome su Krsmanovići i Šiljkovići; zaselak Pod-Šargan gde su Glibetići, Šijaci, Ivanovići, Špijunovići, Rabasi, Gacići i Cvijovići; zaseok Manteše gde žive Turudići, Vučetići, Simovići, Bogdanovići i Rosići; zaseok Suvi Potok u kome su Šijakovići, Milinkovići i Filipovići; Ćupovići, Đokovići, Kerkovići; zaseok Postenje u kome su Milekići, Turudići i Timotijevići; zaseok Stari Kotroman gde su Milićevići, Tomići, Ćupovići,Đokovići, Kerkovići, Milovanovići i Uroševići dok su Pod-Otreljom Ostojići.

   Vode.

   -Kroz selo teče beli Rzav, Kamišnica – ova prima Trnjački Potok koji izvire ispod Kutozera, Šargančicu, Postenjski Potok – teče iz Grubiševaca, Suvi Potok, Krsmanski Potok, Dubavac i Crni Rzav – prima Dubravu i Brezovac. Izvori su: Smrdelj, Korita, Veliki Gaj i Suljevac u Panjku, Rakino, Radovanovo i Filipovića Vrelo, Lug, Božurica, Jovanova Voda, Lipovica i Sirovica u Markovom Polju, Pirevac, Podivičje u Đurkovac u Postenju, Dobriš na Stocu, Simina Voda, Petrova Voda, Androva Voda i Zmajevac u Kršanju, Đakovac u Starom Kotromanu, Miloševa Voda u Miloševcu i Slanac pod Kozjom Stenom – ostavlja crvenkaste tragove, ima neprijatan miris i zimi je mlaka voda iz njega.

   Zemlje.

   -Zemljišta se nazivaju: Dublje, Jezero, Nišan, Romanija, Gumance, Miloradica u Panjku; Lokav, Drugančica, Njivašnica, Popovo Brdo i Pogača u Presedlu; Karasalija, Bučevski Dućan, Čutursko Polje, Dijanice, Kukavički Do, Ograđenica u Markovom Polju; Gradac, Toplika, Alina Grab, Ajdučka Pećina, Jovci, Buranovac, Lugovi i Pritori u Postenju, Konjsko Polje, Brkina Ravan i Osmanova Ravan u Kršanju, Krsmansko Selište u Krsmanskom Potoku i Bjelo Polje u Starom Karantinu.

   Ime selu.

   -Ime selu dao je njegov aga Mustaj-beg iz Priboja. Vele da je tu zakonačila neka vojska i ložila sirovu goru (sirova drva) na vatru, pa govorili : „ala je ova gora mokra“ te je otuda došlo ime Mokra Gora.

   Starine u selu.

   1. U Markovom Polju, u školskoj bašti, postoji pobijen kamen visok 1,5 metra, zovu ga Markov Kamen ili Nišan, lepo istesan a vele da je se njime „mećao Kraljević marko i sa njega uzjahao na Šarca“.
   2. Miloševac i u njemu Miloševa Voda i Miloševo Zborište nazivaju se po Milošu Obiliću, koji je ovde imao crkvu o čemu ima pomena u narodnim pesmama.
   3. U Markovom Polju kraj druma je veliko Grčko Groblje, puno velikoh nadgrobnih ploča krečnjačkih iz Ograđenice*, neke teške i po dve tone. Neke su obrađene u vidu sanduka i na grobove položene. Ima i kamenja pobodenog „u dubac“, na nekim izrezane zmije, mlad mesec u vidu polukruga, krstovi i ljudske slike. Neki ovo zovu Rimsko Groblje.
   *To je visoravan, čije su njive ograđene kamenim zidom.
   4. Tu je mesto Crkvina i Lanište.
   5. Preko Šargana poznaje se „turska kaldrma“ na starom drumu Užice – Sarajevo.
   6. U Markovom Polju iskopavane su zidine, zemljano posuđe, sablje, topuzi, kaldrma i velike ljudske kosti.
   7. U Kršanju je mala drvena crkva na mestu stare, koju su zapalili Turci u Prvom Ustanku.

   Nastaviće se….

   Odgovori

5. 26. mart 2014. u 20:02

   Milodan

   Poreklo stanovništva sela Mokra Gora, grad Užice – Zlatiborski okrug.
   Iz knjige „Zlatibor – antropogeografska ispitivanja“ od Ljubomira Ž. Mićića, prvo izdanje 1906. godine.

   VAŽNA NAPOMENA: Gornji naslov je ispravan za Mokru Goru a ne naslov iz prethodnog teksta, op. Milodan.

   Mokra Gora, nastavak.

   Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

   -Krsmanovići, Šarčevići i Ostojići su najstarije porodice u ovom selu, zajedno su živeli u Krsmanskom selištu. Od njih su Lazići u Zaovinama a Krsmanovića ima u Tometinom Polju kod Požege. Slave Nikoljdan.
   Pre 300 godina doseljeni su:
   -Čuturići (Jovičići, Tomičići, Milovanovići, Bogdanovići, Rabasi i Timotijevići) su iz Bosne, ima ih u takovskim Pranjanima, slave Đurđic.
   U 18. veku doseljeni su:
   -Špijunovići (Kojadinovići) su iz Šaranaca, njihov praded Dimitrije špijunirao je Tureke u Prvom Ustanku, od njih su Kojadinovići, samo docnije dovedeni iz Zaovina, slave Stevanjdan.
   -Janjići su iz Budimlije kod Višegrada, gde ima još, velika porodica, slave Jovanjdan.
   -Dragutinovići (Mikovići, Tošići i Popovići) su od Sjenice, najpre bili u Sjeništu, od njih su Panići i Popadići u Staparima, slave Đurđevdan.
   -Čančari (Jojići, Arsenijevići, Vujići, Rakići i Bjelići) su od Nikšića, slave Stevanjdan.
   -Glibetići su iz Pive, slave Ivanjdan.
   -Tošići (Jezdimirovići i Plakalovići) su iz Gackog, slave Jovanjdan.
   -Kolakovići su iz Jezera, slave Đurđevdan.
   -Tatići su iz Hercegovine, slave Lučindan.
   U 19. veku doseljeni su:
   -Šiljkovići su iz Slatine kod Čačka, pobegli zbog Turaka u Vreme Prvog Ustanka, slave Aranđelovdan.
   -Radojevići su iz Macuta u Bosni, slave Jovanjdan.
   -Turudići su iz Pive, prvo bili u Kremnima pa otuda došli ovde zbog Turaka, ima ih u Bosni na Glasincu, slave Aranđelovdan.
   -Raškovići su iz Raške, slave Sv. Ćirilo i Metodije.
   -Perišići su iz Vardišta, od njih su Šobatovići u Šljivovici i Kalabići (Gajovići) u Vardištu, slave Jovanjdan.
   -Uroševići (Babići i Ivanovići) su iz Paočića u Bosni, slave Pantelijevdan.
   -Milekići su iz Jablanice***.
   -Nedeljkovići (Popovići) su iz Pive***.
   -Bučevci* i Ristanovići su iz Bučeva u Hercegovini, slave Aranđelovdan.
   *Po njima se u Markovom Polju zove Bučevski Dućan na jednom vodopadu Kalmašice, gde su njihovi stari pomoću vode pravili puške – „bučevke“.
   -Čečarići (Mićići*) su bili u Boranovićima, pa u Štrpcima, slave Jovanjdan.
   *Mićići se nazvali Čečarići kada je serdar Mićić zatvoren u Gurgusovačku Kulu.
   -Stanišići su iz Štrbaca, bili prethodno u selo Sokoljane (Rača), slave Nikoljdan.
   -Vilipovići su iz Veletova u Bosni, potiču od velike porodice Stanojčića, slave Jovanjdan.
   -Vučetići (Paunci) su iz Močiona kod Arilja, slave Đurđic.
   -Cvijovići su iz Zaovina, slave Đurđevdan.
   -Maksimovići (Lončari) su iz Krnjače kod Pljevalja, slave Jovanjdan.
   -Kerkovići si iz Bijelog Polja, slave Nikoljdan.
   -Stanići su iz Štrbaca, slave Pantelijevdan.
   Pre 70-80 godina doseljeni su:
   -Jakšići su iz Vardišta***.
   -Bošnjaci su iz Glasinca***.
   -Tomići su iz Budimlije, slave Đurđevdan.
   -Tomići su iz Bosne, slave Nikoljdan.
   -Senići su iz Krivog Dola preko Uvca, ima ih u Sjeništima i Čajetini, slave Lučindan.
   -Rosići su iz Bosne, slave Stevanjdan.
   -Ćupovći su iz Štrbaca, bili najpre u račanske Jasikoviće, slave Aranđelovdan.
   -Milićevići su iz Krnjače***.
   -Stevići su iz Vardišta, slave Jovanjdan.
   -Stojići su iz Veletova***.
   -Milovanovići su od Višegrada, slave Đurđic.
   Pre 30-50 godina doseljeni su:
   -Đokovići su iz Nove Varoši, slave Jovanjdan.
   -Mijićevići su od Nove Varoši, slave „Aćimijanu“.
   -Sredojveći su iz Rače, slave Aranđelovdan.
   -Simovići su iz Taševe, prethodno bili u Čajetini, slave Đurđevdan.
   -Milinkovići (Gacići) su iz Veletova od Stanojčića, slave Jovanjdan.
   -Božovići su iz Semegnjeva od Kostića***.
   -Đurići su iz Zaovina, slave Đurđevdan.
   -Mikavice su iz Budimlije, slave Đurđevdan.

   Napomena:
   ***Ne kaže se koju slavu slave.
   Kraj!

   Odgovori