Svrljig i okolna sela

11. jun 2012.

komentara: 51

Opština Svrljig:

Beloinje, Burdimo, Bučum, Varoš, Vlahovo, Galibabinac, Gojmanovac, Grbavče, Gulijan, Guševac, Davidovac, Drajinac, Đurinac, Željevo, Izvor, Kopajkošara, Labukovo, Lalinac, Lozan, Lukovo, Manojlica, Merdželat, Mečji Do, Niševac, Okolište, Okruglica, Palilula, Periš, Pirkovac, Plužina, Popšica, Prekonoga, Radmirovac, Ribare, Svrljig, Slivje, Tijovac, Crnoljevica i Šljivovik.

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (51)

Odgovorite

51 komentara

  1. vojislav ananić

    DAVIDOVAC (311 st.), ratarsko (68,2% agrarnog st.), ranije stočarsko-ratarsko, seosko naselje zbijenog tipa, na (680 m) padinama Device (1187 m), između Rudina (890 m) i Todorovskog kamena (626 m), 22 km SZ od Svrljiga. Površina atara iznosi 2.509 ha. (K.O. Davidovac I 1.487 ha i K.O. Davidovac II 1.022 ha). Povezuje osam grupa rodovskih kuća (Imanci, Ćuruvici, Vučinci, Jocinci, Vlađevci, Talijanci, Videnovci i Kaševarci). Pripada starim naseljima. U centru sela se nalazi stari kameni zapis (Kameni peščanik) iz 1861. god. St. je srpsko (slavi Uskrs i dr.). Indeks demografskog starenja (U kreće se u rasponu od 0,3 (1961) do 4,5 (1991). Električno osvetljenje dobija 1965, a vodosnabdevanje je individualno (česme i lokalni vodovod).
    Dr Petar Golubović
    Izvor: GEOGRAFSKA ENCIKLOPEDIJA naselja SRBIJE POD RUKOVODSTVOM PROF. DR SRBOLJUBA Đ. STAMENKOVIĆA

  2. vojislav ananić

    DRAJINAC (866 st.), ratarsko (40,4% agrarnog st.), ranije stočarsko-ratarsko, seosko naselje zbijenog tipa, na (550 m) obodu Svrljiške kotline paralelno sa masivom Tresibabe (786 m), između Bogdanice (808 m) i Maninskog vrha (771 m), 6 km SI od Svrljiga. Površina atara iznosi 1.874 ha. Navodi se i pod nazivom Drainac. Deli se na dva ”kraja”: Gornji i Donji. Spada u stara naselja. Pominje se 1478. i 1481. (46 kuća) u turskim popisima. St. je srpsko (slavi Sv. Nikolu i dr.), starosedelačko. Indeks demografskog starenja (15) kreće se u rasponu od 0,4 (1961) do 1,8 (1991). Pravoslavna crkva posvećena Sv. Nikoli izgrađena je 1938, a u selu se nalazi i kameni zapis iz 1829. god. Struju dobija 1957, a vodosnabdevanje je individualno (česme i lokalni vodovod). Ima četvororazrednu OŠ, MK i dr.
    Dr Petar Golubović
    Izvor: GEOGRAFSKA ENCIKLOPEDIJA naselja SRBIJE POD RUKOVODSTVOM PROF. DR SRBOLJUBA Đ. STAMENKOVIĆA

  3. vojislav ananić

    ĐURINAC (241 st.), prigradsko ratarsko (24,9% agrarnog st.), ranije stočarsko-ratarsko, seosko naselje zbijenog tipa, u podnožju (na 450 m a.v.) Svrljiških planina (1334 m), između Rajinog vrha (833 m), Ulja (937 m) i Zajednice (446 m), 1 km zapadno od regionalnog puta Svrljig-Bela Palanka, 3 km južno od Svrljiga. Površina atara iznosi 670 ha. Polukružnog je oblika. Deli se na osam grupa rodovskih kuća (Marauzinci, Dejanovci, Mazinci, Pavlovci, Perčini, Kockarovi, Jankovci i Živkovci). Ubraja se u stara naselja. Od osnivanja kontinuirano menja topografski položaj. Prvobitno naselje nalazilo se na lokalitetu Bare (1,5 km od današnjeg sela), odakle je premešteno na mesto Staro selo, a od završetka II svetskog rata postepeno se locira duž puta ka Svrljigu. Prvi put se pominje krajem XV v. St. je srpsko (slavi Đurđevdan i dr.). Indeks demografskog starenja (kreće se u rasponu od 0,3 (1961) do 2,8 (1991). Elektrificiran je 1962, a vodom se snabdeva sa česmi, iz bunara i preko lokalnog vodovoda.
    Dr Petar Golubović
    Izvor: GEOGRAFSKA ENCIKLOPEDIJA naselja SRBIJE POD RUKOVODSTVOM PROF. DR SRBOLJUBA Đ. STAMENKOVIĆA

  4. vojislav ananić

    ŽELJEVO (84 st.), prigradsko ratarsko (38,1% agrarnog st.), ranije stočarsko-ratarsko, seosko naselje zbijenog tipa, na (470 m) vrhu neogene doline Dubrave, 4 km SI od Svrljiga. Površina atara iznosi 403 ha. Objedinjuje dve fizionomske celine: veću Selo i manju Butulanci (naziv po rodu), razmeštene pored jedne ulice. Spada u stara naselja. Prvobitno selo formirano je na mestu Selište (400 m od današnje lokacije), odakle je zbog ”čume” (kolere) premešteno na sadašnju lokaciju. Pominje se 1478. i 1481. u turskim defterima. St. je srpsko (slavi Đurđevdan i dr.). Indeks demografskog starenja (kreće se u rasponu od 0,4 (1961) do 5,9 (1991). Električnu energiju dobija 1961, a vodom se snabdeva sa česmi, iz kopanih bunara i preko lokalnog vodovoda.
    Dr Petar Golubović
    Izvor: GEOGRAFSKA ENCIKLOPEDIJA naselja SRBIJE POD RUKOVODSTVOM PROF. DR SRBOLJUBA Đ. STAMENKOVIĆA

  5. vojislav ananić

    IZVOR (924 st.), ratarsko-stočarsko (51,4% agrarnog st.) seosko naselje razbijenog tipa, na (500 m) desnoj strani Izvorske reke, pritoke Svrljiškog Timoka, 10 km SI od Svrljiga. Površina atara iznosi 2.260 ha. Preteču današnjeg sela čini zaselak Selo. Premeštanje i formiranje novih zaselaka – Trojice, Reke i Grci, počelo je krajem druge decenije XX v. Između zaseoka Trojice i Reke nalazi se Selište, prvobitna lokacija sadašnjeg naselja. Ubraja se u stara sela. Pominje se 1478. i 1481. u turskim defterima. St. je srpsko (slavi Trnovu Petku i dr,). Indeks demografskog starenja (kreće se u rasponu od 0,4 (1961) do 3,9 (1991). Pravoslavna crkva Sv. mučenice Paraskeve izgrađena je početkom druge polovine XIX v. Struju dobija 1965, a vodosnabdevanje je individualno (izvori, česme i bunari). Ima četvororazrednu OŠ, MK, zdravstvenu ambulantu i dr.
    Dr Petar Golubović
    Izvor: GEOGRAFSKA ENCIKLOPEDIJA naselja SRBIJE POD RUKOVODSTVOM PROF. DR SRBOLJUBA Đ. STAMENKOVIĆA

  6. vojislav ananić

    KOPAŽOŠARA (190 st.), ratarsko (78,9% agrarnog st.), ranije stočarsko-ratarsko, seosko naselje zbijenog tipa, na (450 m) kontaktu pobrđa i SZ oboda Svrljiške kotline i stranama Kopajkošarske reke, pritoke Labukovske reke, između Brekinja (628 m), Guskinog čukara (606 m) i Strnjaka (609 m), 17 km zapadno od Svrljiga. Površina atara iznosi 1.237 ha. Zvezdastog je oblika. Objedinjuje osam mahala (Milenkovci, Gloždari, Džilibanci, Ćosinci, Brbići, Barbulejci, Marculejci i Baltijanci). U neposrednoj blizini sela nalazi se pećina Samar. Spada u stara naselja. Pominje se krajem XV v. u turskim popisima. St. je srpsko (slavi Blagi petak i dr.). Indeks demografskog starenja (kreće se u rasponu od 0,3 (1961) do 8,3 (1991). U selu se nalazi ukopan stari kameni krst (od rezanog krečnjaka), gde se meštani okupljaju na dan Uskrsa. Električnu energiju dobija 1970, a vodom se snabdeva sa česmi, iz kopanih bunara i preko lokalnog vodovoda.
    Dr Petar Golubović
    Izvor: GEOGRAFSKA ENCIKLOPEDIJA naselja SRBIJE POD RUKOVODSTVOM PROF. DR SRBOLJUBA Đ. STAMENKOVIĆA

    • Dragan

      Postovani,
      ima li u Kopajkosari neke famillija koja se preziva Brankovic.

      • Sasa

        Ja sam jedan od familije Brankovic,sta Vas konkretno zanima?

        • Dragan

          Istrazujem svoje poreklo Brankovica iz G.Matejevca. Interesuje me da li imamo neke veze, jer smo geografski blizu.
          Zadnji potomak iz familije za koga znam se zove Vidojko (rodjen sredinom 19.veka). Matejevac je spaljen 1841 i bila je velika bezanija prema Svrljigu, a kasnije doseljavanje u Matejevac.

          Veliki pozdrav

          Izvinite sto nisam poslao ranije komentar.

          • Jelena

            Poštovani,

            Moja porodica je Brankovic iz sela Grbavce. Ne znam da li ste uspeli nešto da pronađete u svojim istraživanjima?

            • Dragan

              Pokusavam da istrazim Brankovice iz okoline Nisa. U Matejevcu sam dosao do 1830-1840god.
              U Hronici G.Matejevca iz 1972g. stoji da su Brankovici dosli iz Pristine negde u Sokobanji, a da su zatim pre Prvog srpskog ustanka dosli u Matejevac.
              Sokobanja, Matejevac, Grbavce, Popsica, ,…. to je geografski veoma blizu.
              1841g. bila su velika stradanja i bezanija prema Kalafatu.
              Da li i Vi imate neka slicna saznanja. Pozdrav

  7. vojislav ananić

    LABUKOVO (198 st.), ratarsko (73,2% agrarnog st.), ranije stočarsko-ratarsko, seosko naselje zbijenog tipa, na (450 m) južnim padinama Device (1187 m), u vrtačastom udubljenju desne obale Bele (Labukovske, Toponičke) reke, pritoke Južne Morave, 25 km SZ od Svrljiga. Površina atara iznosi 1.268 ha. Deli se na sedam grupa rodovskih kuća (Nešinci, Stojanovci, Simonovci, Đokinci, Pavkovci, Milanovci i Mladenovci). Spada u stara naselja. Pominje se 1478. i 1481. u turskim popisima pod nazivom Ivlah Bukovo. Sa prvobitne lokacije na Selištu premešteno je, najverovatnije zbog nedostatka pijaće vode, na današnje mesto. St. je srpsko (slavi Trojice i dr.). Indeks demografskog starenja (đ) kreće se u rasponu od 0,5 (1961) do 11,6 (1991). U središtu sela, ispod velikog hrasta na mestu zvanom Sveta Trojica postoji ukopan stari kameni krst od sige, gde se meštani okupljaju u vreme litija, a u ataru crkvište Spasenije, gde se meštani okupljaju na Spasovdan. Električno osvetljenje dobija 1970, a vodosnabdevanje je individualno (česme i bunari).
    Dr Petar Golubović
    Izvor: GEOGRAFSKA ENCIKLOPEDIJA naselja SRBIJE POD RUKOVODSTVOM PROF. DR SRBOLJUBA Đ. STAMENKOVIĆA

  8. vojislav ananić

    LALINAC (586 st.), ratarsko (59% agrarnog st.), ranije stočarsko-ratarsko, seosko naselje zbijenog tipa, u SZ delu Svrljiške kotline, na (420 m) dodiru krečnjačkih strana i jezerskog poda, s obe strane regionalnog puta koji povezuje Svrljišku, Aleksinačku i Nišku kotlinu, 11 km SZ od Svrljiga. Površina atara iznosi 1.992 ha. Podeljen je na 12 mahala (Drinci, Mladenići, Cenici, Vlasi, Kačketari, Pasuljci, Laminci, Vrdići, Brankovci, Grci, Jonići i Miterci). Pored sela protiče Lalinska reka, leva pritoka Svrljiškog Timoka. Spada u stara sela. Pominje se u turskom popisu iz XV v. pod nazivom Lalinče (30 kuća). St. je srpsko (slavi Petrovdan, Trnovu Petku i dr.). Indeks demografskog starenja (j5) kreće se u rasponu od 0,4 (1961) do 3,8 (1991). Pravoslavna crkva posvećena Sv. Nikoli podignuta je 1925, a u mahali Drinci se nalazi zavetni kameni krst. Elektrificiran je 1965, a vodom se snabdeva sa česmi, iz kopanih bunara i preko lokalnog vodovoda. Ima osmorazrednu OŠ, MK za tri naselja (Kopajkošara, L. i Slivje), zdravstvenu ambulantu, poštu, zemljoradničku zadrugu i dr.
    Dr Petar Golubović
    Izvor: GEOGRAFSKA ENCIKLOPEDIJA naselja SRBIJE POD RUKOVODSTVOM PROF. DR SRBOLJUBA Đ. STAMENKOVIĆA

  9. vojislav ananić

    LOZAN (323 st.), ratarsko (67,8% agrarnog st.), ranije stočarsko-ratarsko, seosko naselje zbijenog tipa, na (530 m) temenu terase ka kojoj se spuštaju izvorišni kraci (Turija, Manojlička i Okoliška reka) Svrljiškog Timoka, u podnožju Crnog vrha (1270 m), jednog od visova Svrljiških planina (1334 m), 16 km JI od Svrljiga. Površina atara iznosi 1.469 ha. Deli se na tri ”kraja” (Redak, Dlagi del i Čuka). Pripada starim naseljima. Od osnivanja selo se premešta sa nižeg ka višem terenu. Formiran je na mestu Selski kladenci, 1 km južno od današnjeg naselja, kada je imao samo 7 kuća, pa potom, zbog turskog zuluma, premešten je na lokalitet Čukljinac. Prvi put se pominje u turskom popisu iz XV v. pod nazi- vom Lozana (9 domova). St. je srpsko (slavi Spasovdan i dr.). Indeks demografskog starenja (U kreće se u rasponu od 0,4 (1961) do 4,8 (1991). Električno osvetljenje dobija 1962, a vodom se snabdeva sa česmi, iz bunara i preko mesnog vodovoda.
    Dr Petar Golubović
    Izvor: GEOGRAFSKA ENCIKLOPEDIJA naselja SRBIJE POD RUKOVODSTVOM PROF. DR SRBOLJUBA Đ. STAMENKOVIĆA

  10. vojislav ananić

    LUKOVO (414 st.), ratarsko (73,5% agrarnog st.), ranije stočarsko-ratarsko, seosko naselje razbijenog tipa, u SI delu (na 600 m a.v.) Svrljiške kotline, između Krive kruške, Gabara (747 m), Čuke (717 m) i Gorumskog dela (745 m), 24 km istočno od Svrljiga. Površina atara iznosi 1.606 ha. Obuhvata četiri mahale (Selo, Lomje, Drum i Braništanci). Prvobitno naselje osnovano je na mestu Selište, odakle je premešteno u današnju mahalu Selo, a potom se krajem XIX v. pojedine porodice preseljavaju na okolne ”pojate” – sezonske stočarske kolibe, gde su grupisani zemljišni posedi. Prvi put se pominje 1560. u turskom popisu. St. je srpsko (slavi Spasovdan i dr.). Indeks demografskog starenja (15) kreće se u rasponu od 0,5 (1961) do 6,7 (1991). Električno osvetljenje dobija 1965, a vodosnabdevanje je individualno (izvor, česme i kopani bunari). Sedište je MK za dva naselja (Vlahovo i L.).
    Dr Petar Golubović
    Izvor: GEOGRAFSKA ENCIKLOPEDIJA naselja SRBIJE POD RUKOVODSTVOM PROF. DR SRBOLJUBA Đ. STAMENKOVIĆA