Grad Loznica:
Banja Koviljača, Baščeluci, Bradić, Brezjak, Brnjac, Veliko Selo, Voćnjak, Gornja Badanja, Gornja Borina, Gornja Koviljača (do 1979. deo Banje Koviljače), Gornja Sipulja, Gornje Nedeljice, Gornji Dobrić, Grnčara, Donja Badanja, Donja Sipulja, Donje Nedeljice, Donji Dobrić, Draginac, Zajača, Jadranska Lešnica (do 1947. godine Jadarska Lešnica), Jarebice, Jelav, Joševa, Jugovići, Kamenica, Klupci, Kozjak, Korenita, Krajišnici, Lešnica, Lipnica, Lipnički Šor, Loznica, Lozničko Polje, Milina, Novo Selo, Paskovac, Ploča, Pomijača, Ribarice (do 1991. godine Ribarica), Runjani, Simino Brdo, Slatina, Straža, Stupnica, Tekeriš, Trbosilje, Trbušnica, Tršić, Filipovići, Cikote, Čokešina i Šurice.
25. decembar 2013. u 00:33
Marko G
Ima li podataka za Donju i Gornju Badanju? Hvala.
4. april 2014. u 21:08
Milodan
Poreklo stanovništva sela Baščeluka, grad Loznica – Mačvanski okrug.
Iz knjige Vidosave Nikolić-Stojančević „Rađevina i Jadar“ u neobjavljenim rukopisima Cvijićevih saradnika.
Zaseok* Baščeluci nalazi se u oblasti Jadra, gde se prostire do reke Štire prema v. Loznici; u srezu jadranskom, opštini lozničkoj.
Položaj zaseoka.
-Zaseok se nalazi na nekoliko kosa i ka strani rečne doline Štirine. Reka Štira plavi stanovnike nastanjene iz njenim stranama u povodnju u proleće i jesen svake godine.
Vode.
-Izvora ima mnogo, no najglavniji su; Gavrilovac, ističe iz Đermanova Brda a voda je provedena u žljeb, dugačak oko 3 metra. Misli se da leči od groznice i vele meštani „kad grozničara okupaš, groznica pusti“; Goljina voda se zove po nekom Turčinu Golji, koji je tu stanovao a doselio se iz Bosne, ističe iz brda zvanog „Podkosovcima“, dobra je za piće; Voda „Zvekara“, nazvana po kršu i vreleti iz koga izvire a nalazi se na Trivunovića imanju na brdu Trešnjica, dobre je i pitka.
Sem toga ima izvora koji nose naziv po prezimenu kuća i porodica koje se njime služe, tako: Ignjatovića Voda, Markovića Voda, Novakovića Voda, Radaljčeva Voda, Radulina Voda (po nekom Radulu), nalazi se na imanju Vlade Markovića i druge vode.
Pije se samo izvorska voda a ne i rečna. Mineralnih voda i bunara u selu nema.
Klima.
-U ovom selu nema klimatskih različitosti prema drugim okolnim selima. Vetrovi su najčešći; Sever duva od Bosne i mahom zimskih meseci i Jug od Gučeva. Padavina snega je osetan i kako meštani kažu „prima se“ o Arađelovudne. Snežni pokrivač može da bude debeo aršin ili tri pedlja, kako vele meštani. Zadrži se obično do Zadušnica ili Časnog posta.
Zemlje i šume.
-Imanja nisu grupisana. Livade za pašu svaki svoje ima i tu svoju stoku napasam Ima samo jedna opštinska ispaša, no njome se služi i selo Baščeluci i susedno selo Krajišnici.
Zemlja je mahom, kako ovde zovu, „belača“ a na mestima raste zukovina, obične je rodnosti. Ovakev zemlje potrebno je otprilike 10 plugova za zadrugu od 10 čeljadi i to zemlje za obrađivanje.
Povelikih šuma u selu nema. Od drveća najviše raste bukovo i grabovo, pa bjelovina (grmić i cerovo), graničevina. Za svoje potrebe meštani prže ugalj i to im rade seljaci iz Trbušnice, obično 1-2 kola po domaćinstvu.
Tip sela.
Selo je razbijenog tipa i deli se na krajeve i odeljke koje rastavljaju doline a neke potok Baščelučki.
Odeljci su: Odžića brdo gde su stanovnici Radaljci; Maksića brdo (nazvanom po nekom Maksi koji je tu nekada živeo a docnije se odelio u Loznicu) u kome žive Markovići; Joldića brda (nazvanom po nekom Jovi Joldiću, ekonomu) u kome žive Crnomarkovići i Novakovići; Ćukovo brdo (od nekog matije Ćuka, koji je bio vikač u selu) u kome su Mićanovići; Đermanovo brdo (po nekom Đermanu nazvano) u kome su Markovići; Odeljak oko Goljine Vode gde su Markovići, Novakovići, Kebejići; Odeljak Preko Potoka u kome su Ignjatovići, Sekulići, Jankovići, Petrovići, Jovanovići, Nedići i Arsenovići; Odeljak na vrh sela „u Kosovcima“ (nazvano po nekim doseljenicima, a oni se doselili iz Raške) u kome su Radaljci, Berići i Jovanovići; Odeljak „u Štiri“ u kome žive Trifunovići, Vasiljevići, Jovanovići, Zarići, Aćimovići, Miloševići, Jovanovići drugi i Miletići; Odeljak „Na brdu Lisniku“ gde su Tomići, Ristići i Simići; Odeljak „Do (sela) Voćnjaka“ gde su Simići; Odeljak „kod Trulića“ (po nekom Truli) gde su Maksimovići, Stanojevići, Jovanovići, Jovanovići drugi, Simići (nisu u srodstvu sa Simićima sa Lisnika), Despotovići i Maksimovići; Odeljak „Na Trešnjici“ gde su Vranjkovići, Trivunovići, Stepanovići, Kebejići i Todorovići i Odeljak „Kod izvora Gavrilovca“ gde su Vračevići.
Kuće su bez reda i rasturene. Nema mehana, dućana ni kovačnica. Ima kuća udaljenih da se jedva može od jedne do druge dovikivati a ima ih zbliženih oko vode. Oko Jovanovića i Markovića voda kuće su blizu jedna drugoj, na 40 do 50 koraka.
Ime selu.
-Ime Baščeluci pričaju da je došlo otuda što su u staroj varoši u Loznici oko reke Štire stanovali Turci, čije su bašte bile na tom mestu gde je sada ovaj zaseok i tu su bili veliki jabučnjaci i kestenja je bilo dosta, pa kad su Turci isterani, onda doseljenicima Srbima nije bilo potrebno da krče šumu, već su imali gotovo zemljište sa baštama.
Poreklo stanovništva i osnivanje sela (zaseoka).
Zaseok Baščeluke naselili su mahom doseljenici iz Bosne, Hercegovine i okolnih sela. Tako su:
-Radaljci su doseljeni iz Radalja u Rađevini, slave Miholjdan.
-Markovići su doseljeni iz Krasave, slave Stevanjdan.
-Crnomarkovići su doseljeni iz Zajače u okolini, slave Đurđevdan.
-Novakovići su doseljeni iz Krasave, slave Sv. Stepana.
-Mićanovići su doseljeni iz Nedeljica, slave Aranđelovdan.
-Kebejići su doseljeni iz Bosne, slave Sv. Vasilija.
-Ignjatovići su doseljeni iz zaseoka Kamena i zato ih zovu Kamenarci, slave Jovanjdan.
-Sekulići su doseljeni iz Planine, srez rađevski, slave Jovanjdan.
-Jankovići su doseljeni iz Diviča u Bosni, slave Nikoljdan.
-Neđići, nazvani po pretku Neđi, su doseljeni iz Bosne, slave Nikoljdan.
-Arsenovići su iz Bosne, slave Lučindan.
-Radaljci su rod gornjim Radaljcima su doseljeni iz Radalja, slave Miholjdan.
-Ćelići su iz Klubaca, slave Đurđic.
-Jovanovići su se doselili iz Vrbića, slave Đurđevdan.
-Trifunovići su iz Rađevine, slave Lučindan.
-Vasiljevići su se doselili iz Krajine, slave Sv. Vasilija.
-Jovanovići su iz Bosne, slave Nikoljdan.
-Zarići su iz Trbušnice, slave Mitrovdan.
-Aćimovići su iz Bosne, slave Jovanjdan.
-Miloševići su iz Bosne, slave Mitrovdan.
-Miletići su od Vasojevića u Crnoj Gori, slave Sv. Aleksandar Nevski.
-Tešići su starinci, ne zna se odakle su (Joco Tešić najstariji čovek u selu), slave Nikoljdan.
-Ristići su iz Bosne, slave Petrovdan.
-Simići su iz Bosne, slave Jovanjdan.
-Maksimovići su iz Bosne, slave Đurđevdan.
-Stanojevići su iz Likodre, slave Avramijevdan.
-Jovanovići (nisu rod pomenutima) su iz Bosne, slave Đurđevdan.
-Simići (nisu rod već pomenutima) su iz Crnče u Azbukovici, slave Nikoljdan.
-Despotovići su iz Koviljače, slave Đurđevdan.
-Vranjkovići su iz Krajine, slave Nikoljdan.
-Stepanovići su iz Krasave, slave Aranđelovdan.
-Todorovići su iz Kozjaka, slave Nikoljdan.
-Vračevići su iz Curline, slave Nikoljdan.
Kuće su mahom od šepera i u novije vreme pokrivene crepom a ima ih i daskom pokrivenih (šindrom).
Okućnica je ograđena i kuće su obično u kraju dvorišta.
Cigana i zanatlija u selu nema.
Jula 1903. godine u Loznici Opisao
Dragomir E. Stolpović
Pisar Prvostepenog suda.
*Opisi 30 jadarskih i rađevskih naselja, koji su očuvani u neobjavljenim rukopisima Cvijićevih saradnika iz ovih krajeva, predstavljaju detaljnije i opširnije monografske celine u odnosu na podatke objaljenih u literaturi. Ovde su vršena upoređenja u napred navedenim i u sledećim navodima literature B. Ž. Milojevića.
Ovde je izložen sadržaj rukopisnih zapisa bez ispravki i dopuna, onako kako stoji u originalnom tekstu.
Neke ispravke, prilikom kucanja sam činio, kako bi bili razumljiviji, op. Mildan.
Nejasan je termin „zaseok“ umesto „selo“.
5. april 2014. u 21:12
Milodan
Poreklo stanoništva sela Brnjac, grad Loznica – Mačvanski okrug. Iz knjige Vidosave Nikolić-Stojančević „Rađevina i Jadar“ u neobjavljenim rukopisima Cvijićevih saradnika.
Položaj sela.
-Selo Brnjac je u oblasti Jadra, okrug podrinjski, srez jadranski, opština iverska.
Odmah ispod planine Iverka, a na prisojnim kosama njegovim, leži selo Brnjac. Selo je između polja Jadranskog sa južne strane, Iverka sa severne, Velikog Sela (Pedaške male) sa istočne strane i Bradića sa zapadne strane.
Pedaška mala u Velikom Selu i Kneževina mala u Brnjcu – su na jednoj kosi, pa je Kneževina okrenuta jugozapadu a samo putem jedna od druge rastavljene.
Zemlje i šume.
-Zemljište je izbrazdano potocima, koji razdvajaju male. Potoci nisu dosta jaki te ne čine nikakvu štetu selu. Kroz ovo selo ne teče nikakava reka.
Selo ima dosta zemlje za obrađivanje koja je većim delom u polju i oko sela. Oko kuća su mahom bašte i voćnjaci mada ima i dosta njiva.
Najglavnija mesta gde su njive zovu se: Mednjaci, Potesi, Trske, Krčevine, Palošci, Bjelolipe, Srednje njive, Jasici, Bare, Ivaci, Ugari, Ade, Polja, Kamenjača i dr.
Na njima se najviše seje kukuruz, posle pšenice, ređe ovas i ječam.
Selo ima svoje zajedničke zemlje, svoj seoski atar u planini Iverku veličine oko 80 hektara a pod šumom je najviše grab, lipa, cer, zakržljale bukve itd.
Seoski atar je zajednički još od turskog vremena i selo na njega plaća porez.
Seoski kmet naplaćuje pašu od svojih meštana za jedno leto i to od krupne stoke i koza po 1 dinar po komadu, svinja po 0,30, ovaca 0,20 din i od skupljenog novca se plaća porez.
Zemlja je osrednjeg kvaliteta i jednoj prosečnoj porodici je potrebno 20 plugova zemlje da bi mogli osrednje živeti.
Oko sela imaju pojedinci svoje male zabrane (šume) iz kojih se snabdevaju drvima ali većina se služi drvima iz seoskog atara na planini Iverak.
Vode.
-Izvora u ovom selu nema, ali je zemljište podvodno i ako se malo zakopa bude mali izvor kojime se meštani služe vodom za piće i druge domaće potrebe.
Bunara u ovom selu nema, voda sa potoka se ne pije a ni mineralnih voda nema.
Klima.
-Klima je u ovom selu ista kao i u susednim selima.
Tip sela.
-Selo je razbijenog tipa i podeljeno je na male, koje se zovu: Kneževina, Poljačka mala (Poljaci), Srednja mala, Mihailovića i Devića mala. U svim malama kuće su udaljene jedna od druge 30-80 metara a između svake male postoji potok.
Potok koji odvaja Kneževinu od Poljačke male zove se Ribarica. U selu nema zaselaka niti ima porodica koje su naseljene dalje od sela, da bi tamo živeli.
Stanovnici sela Brnjca imaju više prezimena i to:
U Kneževini: Markovići, Vilipovići, Jankovići, Ljubinkovići, Isailovići, Baići, Pavlovići, Brankovići, Vasići i Simići.
U Poljačkoj mali: Tešići, Todorovići, Trivunovići, Vasići, Mijailovići, Ljubinkovići, Živkovići, Petrovići, Ignjatovići, Jezdići, Brankovići, Vučetići, Mitrovići i Pavlovići.
U Srednjoj mali: Simići, Trivunovići, Tešići, Pavlovići, Lazići, Panići, Petrovići, Tanaskovići i Pavlovići drugi.
U Mijailovića mali: Alimpići, Vujići, Petrovići, Vasići, Mićići, Maksimovići, Nikolići, Antonići, Damnjanovići i Stevanovići.
Devićska mala: Grujičići, Jevtići, Ranovići, Rankovići i Stevanovići.
Starine u selu.
-Madžarskih groblja ima na tri mesta i to: prvo gde je sada brnjačko groblje, drugo je u polju a treće u Kamnjačama.
Poreklo stanovništva i osnivanje sela.
Ovo selo su naselili Srbi, koji su poreklom iz Hercegovine ili ovdašnjih okolnih sela.
-Vilipovići i Baići u Kneževini i:
-Mitrovići u Poljačkoj mali su od jedne familije, doseljeni iz Krasave u Rađevini, slave Stepanjdan.
-Todorovići, Vasići i Jezdići u Poljačkoj mali;
-Damnjanovići i Stevanovići u Mijailovića mali;
-Jevtići, Rakići i Rankovići u Devića mali su jedna familija, dovela ih baba Deva iz Hercegovine i po toj prababi Devi i mala se cela zove Devićska. Svi slave Srđevdan.
-U Devića mali postoji još jedna kuća koja slavi Srđevdan (ne navodi se koja) ali nisu potomci baba Deve, već je pretka majka dovela očuhu u kuću iz Kostajnika u Rađevini.
-Ljubinkovići, Mijailovići i Pavlovići su jedna familija, doseljeni iz Zablaća šabačkog, slave Aranđelovdan.
-Živkovići i Vučetići u Poljačkoj mali i
-Tanaskovići u Srednjoj mali su jedna familija, doseljeni z Hercegovine, slave Jovanjdan.
Ostale porodice:
-Alimpići, Nikolići, Mićići, Maksimovići, Antonići, Vujići, Petrovići i Vasići u Mijailovića Mali:
-Markovići, Jankovići, Isailovići, Pavlovići (u obe male), Simići i Stevanovići – Svi slave Nikoljdan, ne zna im se odakle su doseljeni*.
*Sa strane, na margini, pored ovih prezimena, Cvijićevom rukom ispisana napomena: „starinci“.
-Tešići, Trivunovići, Simići, Lazići, Panići i Pavlovići u Srednjoj mali slave Miholjdan, ne zna se odakle su doseljeni.
-Petrovići (obe male)
-Ignjatovići u Poljačkoj mali
-Trivunovići i Pavlovići u Srednjoj mali – svi slave Mitrovdan, ne zna se odakle su doseljeni.
-Gruičići slave Đurđevdan, ne zna se odakle su doseljeni.
Naknadno obaveštenje:
-Petrovići i Ignjatovići u Poljačkog mali:
-Trivunovići, Pavlovići i Petrovići u Srednjoj mali su doseljeni iz Hercegovine (Vila i Rogulja), slave Mitrovdan.
–Tešići i Trivunovići u Poljačkoj mali;
-Simići, Lazići, Panići i Pavlovići u Srednjoj mali slave Miholjdan, ne zna se odakle su doseljene.
Sve druge imenovane porodice slave Nikoljdan i starosedeoci su.
Cigana-Roma u ovom selu ima stalno nastanjenih u 7 kuća.
NZ: Ovo selo Brnjac, Bradić i veći deo Velikog Sela i Gornje Dobriće moglo bi se vrlo lepo u proleće fotografisati, da bi njihovoj lepoti mogla zavideti mnoga sela u Kraljevini. Nigde lepša skica ne bi bila kao ovde.
24. januara i naknadno 11 aprila 1903. godine u Dragincu.
Opisao:
Ljub. M. Šopalović, učitelj.
6. april 2014. u 20:04
Milodan
Poreklo stanoništva sela Voćnjak, grad Loznica – Mačvanski okrug. Iz knjige Vidosave Nikolić-Stojančević „Rađevina i Jadar“ u neobjavljenim rukopisima Cvijićevih saradnika.
Položaj sela.
-Selo Voćnjak je u oblasti Jadra, okrug podrinjski, sreza jadranskog, opština loznička.
Selo leži na kosama koje idu od Gučeva ka Tršiću a između sela Tršića i zaseoka Baščeluka.
Najglavnija mesto u selu je Banovo brdo, gde je po pričanju živeo nekakav „ban“ i na tom mestu se nalaze razvaline njegovih dvorova a na tom mestu ima i danas, kako kažu, njegovih voćnjaka u kojim rađaju jabuke, kruške i šljive; potom Bugarsko gumno, gde su, po pričanju, Bugari sekli rujevinu i žegli pepeo, te su od njih i ostali pepeljarski veliki kazani. Osim toga postoji i Ribarsko brdo između reke Štire i Budimlije, Gole njive, Ostružnjak itd.
Zemlje i šume.
-Zajedničkih velikih šuma u ovom selu nema a zajedničke utrine postoje na Ribarskom brdu, Ostružnjaku, Botalinim njivama, Jošnjaku, Jošinom vinogradu itd.
Na zajedničku utrinu-ispašu selo plaća porez državi a za ispašu meštani ne plaćaju ništa.
Vode.
-U selu se pije izvorska i bunarska voda. Naročitih naziva za izvore nema. Mineralnih voda nema. Kroz selo teče reka Štira i rečica Budimlija. Kroz selo i oko male Komarica protiče potok Manjin a kroz Gornju malu potok Aluga. Oba ova potoka leti presušuju.
Klima.
-Klima i vetrovi su kao i u selu Tršiću i ostalim okolnim selima. Posmatrajući i ispitujući nekoliko godina ceo Jadar, došlo se do zaključka da u celom Jadru zapadni vetar, koji se zove Donjak ili Drinjak donosi kišu. Najhladniji vetar je Severac a potom Ustoka, koji duva sa istoka.
Tip sela.
-Ovo selo je razbijenog tipa i podeljeno je na male: Gornju, Komarice i Srednju malu. Kuće su bez reda rasturene i na različitim rastijanjima, kao i u susednim selima
U Gornjoj mali su: Markovići, Vidakovići, Ristanovići, Davidovići, Popovići, Bojići, Gajići, Đokići, Kostići, Radići, Čvorići, Lazići i Đokići drugi, ukupno 27 kuća.
U Komaricama su: Komarčevići-Komarci, Jakovljevići, Lukići, Stanimirovići-Krasavci, Pantići, Antonići, Marići, Mihailovići – ukupno 22 kuće*.
*Jedna familija nije upisana, zbog nečitkosti-oštećenja.
U Srednjoj mali su: Jakovljevići, …stanovići*, Pantići, Pavlovići, …jići* – ukupno 7 kuća.
*Nečitko-oštećeno.
Starine u selu.
U voćnjačkom groblju postije razvaline jednog starog manastira koga su, po pričanju, gradili Jugovići. Na tim razvalinama pre je bila služba svake godine u prvu nedelju po Petrovdanu, gde se silan svet okupljao ala sada te službe nema.
Poreklo stanovništva i osnivanje sela.
-Markovići, Vidakovići, Ristanovići, Davidovići i Popovići su svi od jedne familije, misli se da su od najstarije porodice u selu, doseljeni su iz Bajnog polja ili Bajne Luke. Slave Srđevdan.
-Komarčevići-Komarci su takođe stara porodica, doseljeni su iz Hercegovine zbog turskog zuluma, slave Joovanjdan.
Sve ostale porodice ovog sela doseljene su posle ove dve, gore navedene, familije, a to su:
-Čvorići* slave Avramijevdan.
-Đokići*, slave Jovanjdan.
-Đokići* drugi su iz Zagona u Bosni.
-Radići su od Srebrenice u Bosni, slave Lučindan.
-Lazići su iz Zajače, slave Avramijevdan.
-Lukići su iz užičkih Bačevaca, slave Aranđelovdan.
-Stanimirovići su iz Krasave, slave Stepanjdan.
-Pantići u Komaricama su iz Kostajnika, slave Aranđelovdan.
-Mihailovići i Pavlovići u Srednjoj mali su iz Osata u Bosni, slave Mratindan.
-Ristanovići u Srednjoj mali su iz Azbukovice, slave Jovanjdan.
-Kostići* slave Lazarevdan.
-Bojići* i Gajići* u obe male slave Đurđevdan.
-Jakovljevići* u obe male, slave Stepanjdan.
– Andrići* slave Stepanjdan.
-Antonići* i Marići* slave Nikoljdan.
-Pantići* u Srednjoj mali…
*Ne zna se odakle su doseljeni (pisac teksta napominje da će o tome „naknadno javiti“), ili se ne zna koju slavu slave, ili je nečitko, op. Milodan.
6. novembra 1903. godine, Draginac.
Opisao Ljub. M. Šopalović, učitelj.
7. april 2014. u 20:04
Milodan
Poreklo stanovništva sela Gornja Badanja, grad Loznica – Mačvanski okrug. Iz knjige Vidosave Nikolić-Stojančević „Rađevina i Jadar“ u neobjavljenim rukopisima Cvijićevih saradnika.
Položaj sela.
-Selo Gornja Badanja leži na visokoj ravni sa poviše omanjih kosa blažeg nagiba, jednoga kraka planine Iverak, koji se prostire sa severa ka jugu. Na tom prostoru kuće su podignute na svim stranama, kako na samoj visoravni, tako i na istočnim, zapadnim, južnim i severnim osojcima i prisojcima tih strana, prema položaju samoga zemljišta.
Selo je podeljeno na ma(ha)le-krajeve i postoje četiri male: Dubravac, Krajnjani, Breznica i Koljani. Dubravac, Breznicu i jedann deo Koljana razdvaja potok zvani Ispod Josipovića. Koljani su razdvojeni od Breznika delom Lukića potoka a delom seoskim putem. Krajnjani su razdvojeni od Koljana potokom Ivaci. Kroz Dubravac teče Kovačevića potok a kroz Koljane dva potoka, Koljanski i Tošića potoci.
Male-krajevi su međusobno udaljeni 250 do 500 metara, nemaju zasebnog kmeta ali se prilikom biranja odbornika pazi da svaka mala po mogućnosti dobije odbornika u svom mestu, koji sa seoskim kmetom ili bez njega uz dva ugledna meštanina izviđa potrnce sa stokom, ocenjuje količinu štete i dostavlja ih opštinskom sudu.
Tip sela.
Kuće u mahalama nisu nisu ušorene a nisu sve ni pored druma, ima ponekih pored seoskih puteva. Rastojanje između kuća iznosi, kako-gde, od 20 do 500 metara. Kuće, koje su zbijenije, su od podeljenih zadrugara. Ova pojava je izražena u poslednjih 20-tak godina, zadruge se raspadaju, postaju inikoštine a time i siromaštine.
Kuća su po malama ima i to: U Brezničkoj 17 kuća – koja se zove „Tufegdžića mala“; u Dubravcu 43 kuće – oni se zovu „Josipovića mala“, u Koljanima 35 – „Đermanovća mala“ dok u Krajnjanima ima 15 koća i oni se zovu „Vasića mala“. Svega u selu ima 110 kuća i u svakoj mali ima porodičnih prezimena i to:
U Brezicama: Tufegdžići, Pavlovići, Matići, Markovići i Ilići.
U Dubravcu: Kovačevići, Arsenovići, Josipovići, Jevtići, Nikorići i Ilići – koji se zovu i Grkovići, Đurđevići, Tešići Ilići i Maksimovići.
U Koljanima: Đermanovići, Lukići, Dtagojevići, Stanići, Gojići, Jankovići, Sredojevići, Mitrovići, Markovići, Savići, Tošići, Nišovići, koji se zovi i Vasiljevići, Petrovići i Danilovići.
U Krajnjanica: Vasići, Lakići, Tomići i Miloševići.
Stanovnici pojedinim mala slave razne slave – kako koja familija a preslavu-zavetinu, ovo selo ima zajedniču, Nedelju Svetih Otaca.
Zadruga većih u pojedinim malama ima i to od 15, 20, 25 i 30 članova.
Zemlje.
-Zemljište na kome je selo podignuto, na istočnoj strani je više blaguša a mestimice ima i glinuše. Zapadna strana je mahom glinuša mada mestimično ima i crnice. Severna i južna strana imaju glinuše, crnice i blatuše.
Rodnost zemlje je osrednja. Pored rečica Cernica i Stijakovca, a i potoka, bolje rađa kukuruz a po visovima ošenica ječam i zob. Livade su bolje u ravnici no na brdu. Selo ima svoje polje – potes, gde se seje kukuruz, pšenica i zob. U manjoj meri se seje ječam i raž. U potesu ima livada i pašnjaka. Potesa ima tri: Koljanski i Naš potes su na istočnoj strani a potes Badanjski je na zapadnoj strani sela. Sva tri su udaljena od sela, za pola do jedan kilometar. Selo nema zasebnih pašnjaka za stoku, no u potesu se napasa stoka na zemljištu koje nije obrađeno ili nije ostavljeno za livadu. Jednoj porodici od 5-6 članova, da bi mogla umereno živeti, dovoljno je 5 hektara ziratne zemlje u šta spada i jedan sa voćem, zatim da poseduje dva vola, po jedna krava i krmača i 4 grla goveda.
Selo nema svojih šuma ni utrina ali pojedinci imaju svoje zabrane u kojima raste cer, granica, dužnik, bukva i grab. Stanovnici koji nemaju svojih zabrana kupuju drva za ogrev i građu u planinama Iverku, Ceru i Vlašiću a i od pojedinaca, meštana, koji imaju drva za prodaju. Iverak je udaljen od prvih seoskih kuća 3 km, Cer 5-6 i Vlašić 6 km.
Vode.
-Selo voda nikada ne plavi, pošto je na visu, no rečica Cernica, koja ističe ispod Cera a koja je na istočnoj strani sela više puta godišnje plavi potes Kolanski i Naš sa znatnim štetama. Isto tako i rečica Stajkovica na zapadnoj strani, koja svojim tokom počinje ispod sela Jugovića, pri velikim pljuskovima plavi potes badanjski sa većim štetama.
Stanovnici ovog sela se služe izvorskom vodom, kojih imaju dovoljno. Bunara u selu ima samo dva, u Pante Tufegdžića – sveštenika i Dimitrija Markovića – zemljoradnika i voda je u njima dobra. Selo bi moglo postojati i bez izvora, jer se može dovoljno naći vode u bunarima u dubini od 10-20 metara.
U selu nema mineralnih, niti bilo kakvih lekovitih voda.
Klima.
-U selu Gornjoj Badanji klima je više oštra nego blaga. Selo je sa severa zakloljeno Cerom. Zapadni vetar donosi kišu, severni kišu i sneg, istočni (ustoka-košava) suvo vreme a južni donosi toplo ali i promenljivo vreme, otuda narod kaže „jug nije dug“, što znači da se uskoro menja vreme, u zimsko doba dolazi sneg a leti kiša.
Njahladniji je severni vetar i istočni a najjači je zapadni. Jugoistočni vetar donosi uvek lepo vreme.
Prvi sneg obično pada u novembru i traje, kako-kad, nekada do Trifundana 1. februara a nekada i do Mladenaca – 9. marta, po starom kalendaru. Dosta puta pada sneg i u aprilu, oko Đurđevdana. Ove, 1902. godine sneg je padao 15-17 aprila. Debljina snega je od nekoliko santimetara do jednog metra.
Ime selu i zaseoka.
-O selu Gornjoj Badanji priča se da je dobila ime ovako: Pre, dok nije bilo vodenica za meljavu brašna, ljudi su tucali žito u stupama ili ga kuvali kako bi sebi spravljali hranu. Kada je prva vodenica izgrađena da se žito može mleti u brašno, pitali su se ljudi, gde je i u kom mestu napravljena vodenica. I kako voda okreće kamenje, koje mrvi žito i pravi brašno? Oni, koji su videli vodenicu, pričali su da voda prolazi kroz „badanj“, te okreće točak, ovaj okreće kamenje, a kamenje sitni zrno. I to su videli na mestu badanji, te to mesto nazovu Badanj.
Druga priča kaže da su neki konji vukli badanj za vodenicu sa Cera, pa im se polome kola i ostane badanj nedovučen na mesto gde hteli. Ono mesto gde im ostade badanj nazovu Badanja*.
*Postoje Gornja i Donja Badanja.
Pojedine male – krajevi sela Gornje Badanje dobile su imena po mestu ili kakvog slučaja, koji se tu desio:
Dubravac je dobio ime po samome položaju svome, jer je ceo taj kraj jedna lepa dubrava, mesto koje ima dosta visova i dolina.
Breznica je dobila ime po brezovoj šumi, koje je najviše bilo u tom kraju, tako i danas ovde ima dosta brezovog drveća.
Krajnjani su dobili ime jer se kuće u ovoj mali nalazi na kraju sela.
Koljani su po legendi dobili naziv kada je u toj mali zavladao pomor ljudi te je samo ostao jedan čovek. Videvši tragediju oko sebe, on od žlosti zakolje sam sebe te tako mala dobi ovakav naziv. Druga priča kazuje drugačije, da je otac jurio opakog sina u nameri da ga ubije i stigne ga na potoku, koji se danas naziva Koljanka, te ga tu zakolje. I od tada se potok i mala tako nazovu.
Poreklo stanovništva i osnivanje sela.
Pouzdnih izvora po ovom pitanju nema, mahom su tamna i nejasna kazivanja starih ljudi o doseljavanju stanovništva Gornje Badanje
Po kazivanju, najstarije su porodice u Gornjoj Badanji su:
-Kovačevići, slave Đurđic.
-Arsenovići, slave Đurđic.
-Markovići, slave Đurđic.
-Vasići, slave Đurđevdan.
-Gajići, slave Đurđevdan.
-Tufegdžići i Pavlivići su jedna porodica, doseljeni iz Stare Srbije, od Novog Brda. Prvi put su se nastanili u Filipovićima, selu na zapadnoj strani Gornje Badanje. Odatle se presele na vrh sela Donja Badanja a potom dođu na mesto gde su sada, slave Đuric..
-Đermanovći su doseljeni iz Bosne, mesto Zelenja, slave Nikoljdan.
-Ilići, jedna familija što slavi Trifundan, doselila se iz Hercegovine.
-Ilići i Grkovići, doseljeni iz Grčke, (moguće je iz Makedonije), slave Nikoljdan.
-Ilići treći slave Alimpijevdan.
-Lukići su doseljeni iz Krive Reke kod Sokola, slave Nikoljdan.
-Niševići (Vasiljevići) doseljeni su iz Niša, otuda takvo prezime, slave Đurđevdan.
Za ostale porodice nije se moglo ni približno doznati odakle su doseljeni ili su starosedeoci u ovom selu.
Uopšte za Gornju Badanju se priča ja je u početku bilo svega 13 kuća i od tih priraštajem i doseljavanjem u selu je sada, kako je već rečeno, 110 kuća.
U Gornjoj Badanji slave pojedinih porodica su:
Đurđic: Tufegdžići, Matići, Kovačevići, Pavlovići. Markovići, Arsenovići, Jovičići, Đurđevići, Nikolići, Tešići i Maksimovići.
Sv. Jovana (letnji) 7 juna, po starom kalendaru: Josipovići, Tomići i Lakići.
Nikoljdan: Lukići, Đermanovići, Sredojevići, Nikolići, Dragojevići, Danilovići, Petrovići i Ilići-Grkovići.
Đurđevdan: Gajići, Stanići, Jankovići, Markovići, Savići, Tošići, Niševići i Vasići.
Aranđelovdan slave Miloševići.
O slavama svojim stanovnici pričaju: U koji dan se koja porodica ili kuća pokrstila, ona je primila za svoju slavu onoga sveca, koji je toga dana bio. Otuda razne porodice imaju različite slaver.
Od sela Gornje Badanje odvojena je jedna mala, kraj zvani Jugovići 1880. godine i obrazovalo selo za sebe, Jugovići. Ono je udaljeno od prvih kuća Gornje Badanje oko 400 metara.
Selo (raselica) Jugovići je u produžetku sela Gornja Badanja sa severne strane, pošav planini Iverku. Kuće su im podignute na zapadnoj strani kraka planine Iverak.
Zanimanje stanovništva.
-Stanovnici Gornje Badanje bave se poglavito zemljoradnjom, stočarstvom i voćarstvom. Ima i zanatlija: dunđera, zidara, kačara, kolara i kovača. U selu nema dućana ili naseljenih Cigana-Roma. Postoji osnovna četvororazredna škola podignuta 1891. godine i nalazi se u sredini sela.
U argatovanje meštani ovih sela ne idu osim u slučajevima elementarnih nepogoda kada im grad satre voće i useve. Tada idu u varoš ili druga sela gde takvih slučajeva nije bilo, da zarade kako bi njihove pordice preživele „gladnu godinu“.
Siromašniji meštani idu imućnijim ljudima u nadničenje.
Proizvodi Gornje Badanje su: suve šljive, voće (jabuke, kruške, trešnje i ostalo). Potom dolazi pšenica, zob, ječam, raž i sitna proja.
Od stoke se najviše prodaju svinje, manja rogata marva i goveda i ovce. Od živine se najviše prodaju ćurke i kokoške.
Gornja Badanja ima zajedničko groblje i to: Koljani i Krajnjani sa selom Tekerišom istočno od ovog sela, udaljeno ko 4,5 km, Dubravac ima dva groblja, jedno Arsenovića brdo i Brdo kod suda. Oba su u samoj mali na iskrajku, na zapadnoj strani sela. U Breznici imaju groblje na „Gumnima“, na istočnoj strani sela, udaljeno oko kilometar.
Rudna nalazišta.
-U Brezicama na imanju Tufegdžića nađen je 1892. godine kameni ugalj u manjoj količini i od njega nije niko činio nikakva veća iskopavanja.
20. septembra 1902. godine i 7. februara 1903. godine u Gornjoj Badanji
Panta Tufegdžić, svešten
8. april 2014. u 21:40
Milodan
Poreklo stanoništva sela Gornje Sipulje, grad Loznica – Mačvanski okrug. Iz knjige Vidosave Nikolić-Stojančević „Rađevina i Jadar“ u neobjavljenim rukopisima Cvijićevih saradnika.
Položaj sela.
-Selo Gornje Sipulje leži u oblasti gornjeg Jdra, okrug podrinjski, srez Jadranski, opština Tekeriška.
Gornja Sipulja leži jednim delom na severnoj strani planine Vlašić a jednim ispod visova: Babinca, Nenadovog brda, Vladičine njive i Mrinca – koji se pružaju od istoka ka zapadu. Selo ima oblik potkovice okrenute zapadu i ispresecano je potocima i malim jarugama sa strmim padinama. Kuće su na svim stranama tih brda i brežuljaka i na osojcima, prisojcima i na samim bregovima.
Zemlje i šume.
-Zemljište na kome je selo podignuto najvećim delom je blatuša a ima krečuše i glinuše.
Selo ima zemlje za obrađivanje na severnoj strani Vlašića u potesima: Cerovini, Gornje gradine, Jazavčare a na zapadnoj strani sela u Konopljištu, Ilinom brdu i Dragojevića gradinamaa i oko kuća.
Na ovom zemljištu seje se kukuruz, pšenica, zob i ječam, ređe sitnu proju. U Gornjoj Sipulji ima nekoliko vinograda.
Rodnost zemljišta je raznolika, na blaguši usevi slabo uspevaju, na krečuši i glinuši sasvim dobro. Samo kada je sušno leto svaki usev slabo uspeva.
Za jednu porodicu od 5-6 članova treba 8-10 hektara ziratne zemlje da se može umereno živeti.
Stanovnici imaju u zajednici šume na planinu Vlašić od 1500 (verovatno hektara) sa Donjom Sipuljom. Pored ovoga i pojedini imaju svojih zabrana, naročito u Babincu i Konopljištu, gde je najviše gora hrastova. Vlašić je udaljen od prvih kuća oko 300 metara.
Vode.
-Selo voda ne plavi, ali potoci Jajića izvor i Vrelo, koji se stiču pod Alimpićima, pri velikim pljuskovima, kada nabujaju čine štetu u njivama pored njih.
U selu ima dosta izvora, sa kojih se nosi voda za piće i ostale potrebe. Najglavniji su: Babinac, Stavice, Bukovac, Jandžinovac, Marinovac, Vodica, Jakovljevac, Izvori i Petrovac. Osim ovih izvora postoji još nekoliko kojima se pojedine kuće služe vodom za piće. Đeram postoji jedan na imanju Pavla Jankovića, 12 metara dubok iz koga je voda veoma kvalitetna. Selo bi moglo postojati i bez pomenutih izvora, jer se voda može lako naći kopanjem bunara na dubini od 8 do 12 metara.
U ovom selu nema mineralnih i drugih lekovitih voda.
Klima.
-Klima a i vetrovi isto je kako re rečeno za selo Gornja Badanja.
Tip sela.
-Selo Gornja Sipulja je rasturenog tipa, podeljeno na ma(ha)le-krajeve i ima ih šest i to: Bogićevići (Matići), Živkovići, Kićići, Dragojevići, Poljaci i u reci.
Kroz Bogićeviće teče potok Marinovac. Potok Jandžikovac odvaja Živkovića i Bogićevića male od Kićića. Kroz Kićića malu teče potok Jakovljevac. Dragojevićski potok deli Dragojeviće od Kićića. Kroz Dragojeviće teče potok Izvori, dok kroz malu „U Reci“ ide Jajića potok; potok Vrelo deli malu „U Reci“ od male Poljaci. Svi ovi potoci stiču se u potok Jajića više Bogićevićske vodenice i odatle ti potoci nose ime Jajića rečica.
Male Bogićevići, Živkovići, Kićići i Dragojevići dobile su nazive po porodicama, koja u njima žive, Poljaci su dobili ime tako što su se pre 50-60 godina iz starog sela odselili u polje, dok je mala „U Reci“ dobila po tome što su se njeni stanonici iz starog sela iselili bliže vodi.
Male su međusobno udaljene 200 do 600 metara. Kuće nisu ušorene, niti pored puteva i međusobno su udaljene 15 do 200 metara. U Bogićevićima su kuće najzbijenije zbog deobe.
Uza selo nema zaseoka, niti porodica koje su se odselile podalje od sela da tamo žive.
U Bogićevićima su: Bogićevići, Ivanovići, Markovići, Ilići, Stevanovići, Stepanovići, Bogdanovići, Ignjatovići-Stojići, Matići, Maksimovići i Marinkovići-Mićići.
U Živkovićima su: Živkovići, Stevanovći-Zijići i Nikolići.
U Kićićima su: Kićići-Radovanovići, Đurđići-Jakovljevići, Markovići, Milivojevići i Gagići.
U Dragojevićima su: Dragojevići, Markovići, Ilići-Gagići, Živanovići, Đukići, Jevtići, Stanojlovići, Ivanovići i Petrovići
U Polju su: Jovanovići-Maričići, Jankovići, Mićići, Radovanovići, Petrovići, Stanojlovići i Matići-Dragojevići.
U Reci su: Alimpići, Rankovići-Agići, Petrovići-Gagići i Rovajlovići -Stevanovići.
Gornja Sipulja je bila u zajednici za Donjom Sipuljom, pa se pre 10-12 godina odvojila od Donje Sipulje i sada pripada opštini Tekeriš dok Donja Sipulja pripada opštini badanjskoj.
Starine u selu.
-U Gornjoj Sipulji, po kazivanju, bio je manastir, to se mesto sada nalazi pod kućom Ivana Gagića-Petrovića, u imanju Lazara Dragojevića i Nedeljka Živanića. Manastir se zvao „Jajić“, bio je lep ko jaje, zbog njega se potok zove Jajića potok. Razvaline od ovog manastira poznavale su se do pre 80 godina. Turci su ga porušili ali se ne zna kada.
Pri oranju u tim njivama gde je bio manastir izoravali su meštani kandila, novce od bakra i srebra i delove metalne ograde manastira. Pre 45 godina je ograđeno mesto gde je bio oltar i na Spasovsku Nedelju tu sveštenik sveti vodicu.
U Gornjoj Sipulji postoji jenda njiva, imanje Moše Milivojevića, zove se „Vladičina njiva“ nazvana po tome što su Turci na tom mestu obesili jednog vladiku, po drugoj verziji priča se da su hrišćani ubili nekakvog opakog vladiku – možda nekog Grka Vladiku, jer se zna da su oni naplaćivali svoje dimnice i činili zla i nasilja kao i Turci, možda i više.
U Gornjoj Sipulji postoji jedno staro groblje. Meštani misle da je to madžarsko groblje, a zove se „Kočije groblje“ koje je dobilo ime po tome što je neka baba poterala koze na Vlašić na stanarinu ali je je u putu zadesi sneg te ona i koze skončaju na mestu gde ih je zadesilo nevreme. Ovo groblje je na imanju Ilije Rdovanovića.
U ovom selu na mestu zvanom „Našim gradinama“ kod Mihaila Nikolića kuće, izoravajuse ognjišta i čitave opeke od zemlje veličine 40-50 santimetara a i manje, što govori da je nekada ovde bilo nekakvo ušoreno naselje.
Poreklo stanovništva i osnivanje sela.
Stanovnici Gornje Sipulje kazuju da je u početku u ovom selu bilo svega 16 kuća i to: Mićića 1, Dragojevića 2, Gagića 1, Milojevića 1, Đurđića-Jakovljevića 3, Matića 2, Bogićevića 3, Živanovića 1, Ravajlovića-Stevanovića 1 i Stevanovića-Zijića 1.
Za ove porodice zna se da su doseljene i to:
-Petgrovići-Gagići su došli iz Radalja u Rađevini, slave Mitrovdan.
-Ivanovići-Petrovići su se doselili iz Orovice u Azbukovici, slave Aranđelovdan.
-Gagići* drugi su se doselili iz Krivaje, slave Stepanjdan.
*O njihovom dolasku u ovo selo priča Ranko Gagić, da se njegov predak doselio iz Krivaje zbog harača, gde je u pocerskoj Krivaju harač bio 3 pare a ovde dve.
-Dragojevići, Markovići, Jovanovići-Maričići, Matići-Dragojevići i Radovanovići su došli iz Leskovca, slave Jovanjdan.
-Alimpići, predak se doselio iz pocerske Krivaje, slavi Đurđic.
-Živkovići* i Stevanovići-Zijići su došli iz Krivaje, slave Đurđevdan.
*O Bogdanovićima, Živkovićima i Stevanovićima-Zijićima postoji ova priča: Bila i Krivaju 3 brata; Bulješ, Puteš i Kereš, dvojica njih, Puteš i Kereš, dođu u Gornju Sipulju a i oni pobegnu u Jadar zbog poreza, kao i Gagići. Bulješ ostane u Krivaju i danas ima tamo 4 kuće Bulješevića, jedan od njih se odselio u Brezovice – Rađevina. Od Kereša su danas Bogdanovići a od Puteša Živkovići i Stevanovići-Zijići. Ovi su, dakle, od dva rođena brata, kako priča kaže, a slave razne slave, kao što je gore rečeno*.
*Nije rečeno ništa za Bogdanoviće, op. Milodan, te dodajem:
-Bogdanovići su došli iz Krivaje, u rod su sa Živkovićima i Stevanovićima-Zijićima, slavi Đurđic.
Na pitanje zbog čega slave različite slave, dotični potomak, odgovara da je Kereš bio siromašniji pa je uzeo slavu u jesen kada mu je lakše a Puteš, kao imućniji, je zadržao slavu svojih predaka, Đurđevdan U Buljuševići u Krivaji slave Đurđevdan.
Za ove stanovnike se ne zna odakle su su doseljeni:
-Bogićevići, Ivanovići, Markovići, Ilići, Stevanovići, Nikolići, Živanovići, Jankovići, Mićići, Rankovići-Agići, Ravajlovići-Stevanovići i ono svi slave Jovanjdan.
-Matići, Marinkovići-Mićići, Maksimovići slave Mitrovdan.
-Ignjatovići-Stajići slave Ignjatijevdan.
-Đurđići-Jakovljevići i Markovići slave Alimpijevdan.
-Stanojlovići slave Đurđic.
-Stepanovići slave slave Đurđevdan.
-Đukići i Jevtići slave Sv. Joakima i Anu.
-Milivojevići slave Stepanjdan.
-Kićići*-Radovanovići slave Stepanjdan.
*O ovoj porodici postoji ova priča koju kazuje Nikola Kićić, starac od 75 godina, kaže za vreme tursko, Turci su često robili Gornji deo Jadra, pa jednom prilikom porobe mnogo naroda i udare na Gornju Sipulju i zarobe Nikolinog predaka, ne zna mu ime, i još nekolicinu. Po pričanju Turci su zarobili 300 ljudi, krenu sa njima u Carigrad, roblje pešice, došlo je usput do velikog stradanja takoda ih je u Carigrad stigla jedna polovina. Neke od njih prodaju, ostale oteraju na robiju. Po izdržanoj kazni ostalo je, ne računajući prodate, njih 12. I oni se zapute u zavičaj. Od njih 12 dvojica su bila iz Gornje Sipulje, od kojih je jedan Nikolin predak i zateče nešto krova i ognjišta, drugi ne zateče ništa i zaputi se u Pocerinu i naseli se u Zablaće u službu, docnije se nastani u Nakučanima i danas tamo njegovi potomci žive, Pantelići se prezivaju.
Gornja Sipulja preslavlja Spasovdan.
Zanimanje stanovništva.
-Stanovnici Gornje Sipulje bave se zemljoradnjom, stočarstvom i voćarstvom a najveću korist imaju od voćarstva. U selu ima dunđera, kačara i kovača. Dućana ni nastanjenih Cigana-Roma nema.
U Gornjoj Sipulji ima jedno groblje i udaljeno je od prvih kuća oko 1 km a od poslednjih oko 5 km.
6. februar 1903. godine u Gornjoj Badanji.
Panta Tufegdžić, sveštenik.
9. april 2014. u 20:52
Milodan
Poreklo stanovništva sela Grnčara (po knjizi Grnčare), grad Loznica – Mačvanski okrug. Iz knjige Vidosave Nikolić-Stojančević „Rađevina i Jadar“ u neobjavljenim rukopisima Cvijićevih saradnika.
Položaj sela.
Selo Grnčara je u oblasti Jadra, okrug podrinjski, srez jadranski, opština grnčarska.
-Od Drinjskog polja idući selu Runjanima zemlja se postepeno uzdiže i na toj maloj visoravni, pola sata (hoda) od Loznice, sa desne strane puta koji vodi od Krsta grnčarskoj crkvi, leži selo Grnčara. Preko pomenutog sela je selo Runjani sa zapadne strane. Selo Grnčara pruža se od Krsta ka Jadru. Naspram Gornje Grnčare stoji Gornja Nedeljica a naspram Donje Grnčare – Donja Nedeljica sa istočne strane. Na severnoj strani ovog sela je Jadransko polje. Od donjih Grnčara uz polje i reku Jadar stoji selo Kozjak. Naspram ovog sela i preko reke Jadar je selo Bradić i to njegova mala koja se zove Čitluk.
Vode.
-Kroz selo protiče mala rečica Grnčarica i potok Medovac kroz obe male, ali niti rečica niti potok ne čine nikakve štete selu.
U selu nema bunara, pije se isključivo izvorska voda. Najglavniji izvori su: Točak, Bezdan, Šumanovac, Medovac, izvor Dubokog potoka, koji protiče kroz selo Runjane.
Mineralnih a ni lekovitih voda u ovom selu nema.
Klima.
-Klima je u ovom selu malo blaža nego u Šoru, jer ovo selo, kao i sela Nedeljice, Runjani i Kozjak, nije izloženo severnom vetru. Kišu im donosi južni i jugoistočni vetar.
Zemlje i šume.
-Selo ima dosta zemlje za obrađivanje, koja je većim delom u Jadranskom polju a ima dosta zemlje u selu, jer je selo razuđeno. Najglavnija mesta gde su njive zovu se: Čerge, Panjevi, Zemunice, Bare, Šeničište, Gaj, Belače, Grabik, Breg, Luke, Suviti, Crkvine itd.
Selo nema zajedničkih šuma niti pak utrine, već samo pojedinci imaju svoje šume, koje se zovu: Čvorak, Branjevina i Šumanovac.
Zemlja je kvaliteta kao i u Nedeljicama, osrednjeg, i jednoj porodici bi trebalo 15 pluga zemlje, da bi prema ovdašnjim prilikama mogli osrednje živeti.
Tip sela.
-Selo je razbijenog tipa i podeljeno je na ma(ha)le. Prva mala do Krsta zove se Gornja Grnčaara a druga mala, donja do Jadra zove se Donja Grnčara.
Male su međusobno udaljene do 300 metara a rastojanje između kuća je od 50 do 102 metra. Zaseoka u ovom selu nema.
Prezimena stanovništva:
U Gornjoj Grnčari: Maksimovići, Živanovići, Mojići, Jevtići, Jovanovići, Ilići, Stevanovići, Stevanovići drugi, Đukići, Đurđevići, Filipovići, Mitrovći, Vilotići, Stakići, Stanojevići i Stankovići.
U Donjoj Grnčari: Radnići, Jevtići, Petrovići-Babići, Jovići, Gligorići; Vasiljevići, Petrovići, Stevanovići-Igumanovići, Nikolići, Nikolići drugi, Miladinovići, Radišići, Dejanovići, Ignjatovići, Đurići, Gajići i Markovići.
Svega kuća u Gornjoj Grnčari ima 32 i Donjoj Grnčari 34 svega 66 kuća u celom selu.
Ime selu.
-Selo i male su dobile ime zbog nekih grnčara, koji se ranije u ovom selu živeli i grnčariju pravili.
Poreklo stanovništva i osnivanje sela.
Ovo selo naselili su Bosanci, Hercegovci i okolna sela.
-Maksimovići su starinom iz Hercegovine ali su živeli u Čajetini ili nekom okolnom selu do Zlatibora, jer kažu da su u Grnčare došli iz Zlatibora. Rod su Samurovićima u Prnjavoru (Mačva), slave Jovanjdan.
-Stanojevići i Petrovići, prvi u Gornjoj, drugi u Donjoj Grnčari su iz Hercegovine, slave Jovanjdan.
-Živanovići su iz Paskavca kod Loznice, slave Đurđevdan.
-Ilići slave Đurđic.
-Jevtići su iz Brezovca, slave Tomindan.
-Jovanovići su iz Cikota, slave Đurđevdan.
-Stevanovići su sa Kosova i zovu se Kosovljani, slave Mitrovdan.
-Đukići*, Stevanovići, Filipovići i Babići-Petrovići slave Đurđevdan;
-Đurovići* slave Nikoljdan i
-Dejanovići*, slave Aranđelovdan.
*Svi su poreklom iz Selanca u Azbukovici ali ne ne kaže da li su porodice koje slave Đurđevdan u srodstvu, op. Milodan.
-Mitrovići su iz Radalja, slave Đurđic.
-Vilotići su iz Dvorske, slave Stepanjdan.
-Stakići su iz Tomnja, slave Đurđevdan.
-Stankovići su iz Dvorske, slave Miholjdan.
U Donjoj Grnčari su još i ove porodice:
-Radnići su iz Glasinca u Bosni, slave Pavlovdan.
-Jevtići su iz Kostajnika, slave Đurđevdan.
-Jovići i Đurići su iz Bosne, slave Nikoljdan.
-Gligorići su iz Jarebica a ima jedna familija odseljena u Mitrovici, slaveAlimpijevdan.
-Vasiljevići su iz Tomnja, slave Lazarevdan.
-Miladinovići su iz Tomnja, doselili sse 1880. godine, slave Jovanjdan.
-Radišići su iz Tolisavca u Rađevini, slave Nikoljdan.
-Markovići su iz Gornje Lešnice, slave Nikoljdan.
-Mojići, Ignjatovići i Nikolići, prvi o Gonjim, druge dve u Donjim Grnčarima su doseljenici ali se ne zna odakle su, slave Mratindan.
-Stevanovići-Igumanovići su došli odnekuca, misli se iz Hercegovine, došli prvo u Cikote, pa posle Cikota prešao igumanu u manastir Tronošu(?), a njegovi u Grnčaru, slave Stepanjdan.
-Nikolići, za njih se ne zna odakle su doseljeni, slave Nikoljdan.
18. maja 1903. godine, Draginac
Opisao Ljub. M. Šopalović, učitelj.
15. april 2014. u 21:53
Milodan
Poreklo stanovništva sela Gornji Dobrić, grad Loznica – Mačvanski okrug. Iz knjige Vidosave Nikolić-Stojančević „Rađevina i Jadar“ u neobjavljenim rukopisima Cvijićevih saradnika.
Položaj sela.
Gornji Dobrić je u oblasti Donjeg Jadra, okrug podrinjski, srez jadranski, opština Iverska. Donjem Jadru pripadaju sela koja su u sastavu opština: iverske (varošica Loznica), novoselske, grnčarske i koviljačke.
Planina Iverak počinje od sela Gornje Badanje pa iznad sela Ribarice, Jarebice, Velikog Sela, Bradića i Brnjca – koja mu ostaju sa leve strane a Lešnička Reka sa desne strane – postepeno se spušta ka Jadru. Na poslednjem ogranku planine Iverak i to na blagoj osojnoj strani leži selo Gornji Dobrić. Selo je, dakle, na blagoj kosi a između sela Jadranske Lešnice, koju zovu Begova Lešnica sa istočne strane, Bradića sa južne strane; polja Jadra i reke Jadra, preko koje je selo Kozjak i Drinsko Polje sa zapadne strane, polja Dobrićskog, preko koga je selo Donji Dobrić sa severne strane. Od sela Dobrića pruža se mačvanska ravnica.
Selo je podeljeno na četiri ma(ha)le. Prva se zove Trnovača do sela jadranske Lešnice a odmah do Trnovače je druga mala, koja se zove „Erića mala“, koja je između Trnovače i Ristivojevića male. Treća je Ristivojevića mala, koja je između Erića male, polja Jadranskog i reke Jadra. Četvrta mala se zove Kovačevića mala, koja je do sela Bradića, Ristivojevića male i planine Iverka.
Trnovača mala se spušta u ravnicu Lešničke reke. Male su rastavljene jedna od druge potocima.
Vode.
Selo nije pored potoka, niti pak reke, zbog toga ga potoci a ni reka ne plavi i ne zasipa. U samom selu nema izvora, izvori su odmah ispod sela. Najglavniji izvori su: Studenac i Boškovac, odmah ispod male Trnovača. Selo ma dosta bunara, svake 3-4 kuće se služe izvorskom ili bunarskom vodom. Rečna voda se ne pije. Kuće nisu prikupljene oko izvora. Da nije izvora selo bi moglo opstati, jer ima dosta bunara a i reke Jadar i Lešnička Reka nisu daleko.
Mineralnih i lekovitih voda nema.
Klima.
-Selo je dosta oštre klime, jer je izloženoi severnom vetru, koga zovu „Donjac“, Osim njega duvaju vetrovi Ustoka, Jug i Zapadnjak. Kišu im donosi Zapadnjak i Jug.
Zemlje i šume.
-Selo ima dosta zemlje za obrađivanje, koja je u polju a u selu su samo kućni placevi. Najglavnija mesta gde su seoske njive zovu se: Jadransko Polje, Karauge u Drinjskom Polju, Alajbegovača usred polja, Kućište u polju, gde su bile turske kuće.
Selo ima zajedničkih ispaša u Iverku na kom je i seoska zajednička šuma, cerova i bukova.
Seoski atar je veličine od 180 hektara. Na njega selo plaća državni porez. Ne daje se pod zakup i ne naplaćuje se napasanje stoke. Na istom prostoru postoji mlada šuma, cerova i bukova dok četinara nema. Seoski atar je zajednički još od turskog vremena, kao i u svim selima u Jadru.
Zemlje u Donjem Jadru je dobra i plodna i zato bi jednoj porodici potrebno je manje zemlje da bi mogli osrednje da žive ali su ljudi više skloni luksuzu u odnosu na meštane Gornjeg Jadra tako da je jednoj porodici potrebno oko 15 pluga da bi mogla osrednje živeti.
Tip sela.
-Selo je razbijenog tipa i podeljeno je na četiri male. Kuće u svim malama su udaljene od 20-100 metara a male jedna od druge 50-100-300 metara. Kuće nisu u pravilnom šoru poređane ali su avlije-dvorišta – mahom do seoskog puta.
Mehana, škola, crkva i dućana u selu nema i sve im je to u Jadranskoj Lešnici.
Uz selo nema zaselaka niti porodica koje su se odselile dalje iz sela na svoja imanja.
Stanovnici Gornjeg Dobrića imaju više prezimena i to, po malama:
U Trnovači: Bojinovići, Đorđevići, Jovanovići i Radosavljevići, 14 kuća..
U Erića mali: Obradovići, Nikolići, Raškovići i Petrovići, 8 kuća.
U Ristivojevića mali: Nikolići, Đurići-Markovići, Radovanovići, Simići, Dražići, Radojevići-Stevanovići, Jovanovići, Petrovići i Pavlovići, 37 kuća.
U Kovačevića mali: Kovačevići, Vučetići, Đorđevići, Despotovići, Antonići i Trišići, 26 kuća.
U selu ima ukupno 85 kuća.
Zadruga ima dosta velikih, od 20-25 članova u jednoj.
Ime selu.
-Nikakvih priča o imenu sela nema.
Poreklo stanovništva i osnivanje sela.
-Pouzdani dokazi tvrde da su sela Gornji i Donji Dobrić naselili doseljenici iz Hercegovine. Priča see da su bili starosedeoci i kao najbliži susedi i to: u selu Kozjaku neki Vukomir, u Gornjem Dobriću – Košut a u Jadranskoj Lešnici neki Spasoje i da su se njih trojica – kao najbliži susedi – međusobno ispomoagali u poljskim radovima a svi ostali – sadašnji stanovnici – da su se posle doselili. Šta je sa Vukomirom, Košutom i Spasojem bilo – ne zna se, jer od njih nije ostali nikakvih potomaka.
-Despotovići su doseljeni iu Hercegovine. Doselio se Despot po kome sa sadašnji njegovi praunuci prezivaju Despotovići. Slave Alimpijevdan.
Porodično stabli Despotovića izgleda ovako:
A-Despot sina B –Pavla; B Pavle je imao sinove V Jovana i V Matiju.
V Jovan je imao sinove:
G Iliju, G Stevana i G Trifuna.
G Ilija je imao sina D – Despota.
G Stevan je imao sina D Milovana; D Milovan je imao sinove Đ Radovana, Đ Ljubomira i Đ Miloja.
G Trifun je imao sina D Gaju i D Nedeljka. D Nedeljko je imao sina Đ Milana.
V Matija je imao sinove G Pantu i G Milisava.
G Milisav je imao sinove D Iliju i D Peru.
-Jovanovići su u Trnovači, doseljeni su na kupljeno imanje iz Radalja u Rađevini, slave Đurđevdan.
-Nikolići su u Erića mali, doseljeni iz Rađevine na kupljeno imanje, slave Nikoljdan.
-Erići su izumrli.
-Pavlovići su došli sa majkom kao deca iz Trbosilja očuhu u kuću, slave Aranđelovdan.
-Obradovići su došli iz Hercegovine i misli se da ih je doselio Obrad, slave Jovanjdan. Porodično stablo:
A Obrad je imao sina B Jevtu, B Jevta je imao sina V Miloša.
V Miloš je imao sinove G Jevrema, G Kostu, G Miloša i G Milutina.
-Đorđevići su u Kovačevića mali došli su iz užičkog okruga ispod Gradine, a sigurno je da su iz Čajetine, jer je to mesto pod Gradinom. Ove familije ima u Petkovici i prezivaju se Stepanovići a ima je i u Štitaru a iz Gornjeg Dobrića odseljene su dve kuće u varošicu Lešnicu, slave Jovanjdan.
-Petrovići i Nikolići u Ristivojevića mali:
-Radovanovići, Simići, Dražići, Jovanovići, Radojevići (Stevanovići) i Antonići su svi starinom iz Hercegovine, ne zna se da su ista porodica, svi slave Nikoljdan.
-Rankovići su iz Hercegovine, slave Jovanjdan.
-Petrovići, za njih se ne zna odakle su, slave Đurđevdan.
Cigana-Roma u ovom selu nema.
Tragova od starog naselja, kao ni kaldrma od starih puteva, ne poznaju se a nije se moglo doznati da li ih je bilo.
Ima samo jedno „Madžarsko groblje“.
23. decembra 1902. godine Draginac
Opisao Ljub. M. Šopalović, učitelj.
16. april 2014. u 21:23
Milodan
Opis sela Donja Badanja, grad Loznica – Mačvanski okrug. Iz knjige Vidosave Nikolić-Stojančević „Rađevina i Jadar“ u neobjavljenim rukopisima Cvijićevih saradnika.
Položaj sela.
Donja Badanja je u oblasti Jadra, okrug podrinjski, srez jadranski, opština badanjska.
Selo Donja Badanja nalazi se na desnoj obali rečice Cernice. Celo selo je na malim brežuljcima, čije strane imaju blag nagib, istočno prema rečici Cernici a zapadno prema Maloj Reci ali obe rečice nikada ne plave selo, pošto je uzdignuto iznad rečica na 50-60 metara te se prema tome kuće nikada ne izmeštaju zbog poplava.
Zemlje i šume.
-Selo Donja Badanja, kao i sva ostala sela u Jadru, nalazi se na zemljištu različitom tako da na nekim mestima ima glinuše, na nekim krečuše-kamenjar, na nekim peskuše itd.
Selo im dosta zemlje za obrađivanje, koja je oko sela i u selu oko kuća. Pojedina mesta, gde su njive, zovu se: U Polju, Ravna stavica, u Kiku, Crvene bare, u Cernici, Lug, Piskavica itd.
Svaka kuća ima svoj pašnjak, gde se napasa stoka (goveda, ovce, konji, svinje itd). Pašnjaci su oko sela a ima ih i u samom selu.
Šuma omanjih ima u selu i oko sela, koje su svojina pojedinaca i zovu se: Maksića Glavica, Sakića Glavica, Crveni Breg itd.
Zajednički šuma selo nema a tako isto ni svog atara. Zemlja je rodnosti kao i u Gornjoj Badanji, Filipoviću i Donjoj Sipulji.
Vode.
-Ovo selo ima dosta dobrih izvora, koji se zovu: Rosića voda, Knjega, Voda u Grabovcu, Voda u Belinjištu itd.
Samo se izvorska voda pije pošto u selu nema bunara dok se rečna voda ne pije.
U samom selu ima dva izvora lekovite vode i to „Crvena voda“ – misli se na gvozdeni izvor i „Slana bara“, izvor sa sumpornom vodom. Voda u oba izvora je dosta jaka i lekovita, kao i Koviljača, moglo bi se nekoliko kupatila podići. Okolni meštani dolaze na te banje da se leče.
Klima.
-Klima je u ovom selu kao i u susednim selima, Gornjoj Badanji, Filipoviću, Donjoj Sipulji itd. Vetrovi duvaju oni isti, koji duvaju i u pomenutim selima.
Tip sela.
-Selo Donja Badanja je razbijenog tipa i podeljeno je na ma(ha)le, koje se zovu: Jocića ili Gornja mala, Jagodića mala, Srednja mala i Mitrića ili Donja mala a zaseok je Kik.
Kik je udaljen od Donje Badanje 1,5-2 kilometra. Reka Cernica i Mala Reka odvajaju ga od Donje Badanje. U Kiku su kuće na stranama jednog visa, koji se zove Kik.
U svim malama i zaseoku Kiku kuće su međusobno udaljene 50-150-200 metara, nisu ušorene niti su pored puta, sem što nekoliko dvorišta dosežu do puta.
U selu pored puta Šabac-Krupanj ima dva dućana, mehana, kovačnica, škola i nekoliko kuća nepravilno poređanih. Zaseok Kik ne deli se na male.
Stanovnici sela Donja Badanja imaju više prezimena i prezivaju se:
U Jocića mali: Jocići, Božići, Popovići, Simanići, Starčevići, Gaići, Purići, Jezdići, Glišići i Matići, ukupno 28 kuća.
U Jagodića mali: Lazarevići, Đekići, Vilotići, Obradovići, Đukanovići, Purići, Kalabići (Jovanovići), Blagojevići, Lukići, Ignjatovići i Adžići, 25 kuća.
U Srednjoj mali: Rosići, Janjići, Pavlovići, Gaići, Sakići, Aćimovići (Markovići), Koići, Tiosavljevići, Mandići, Matići, Vilotići (Đorđevići) i Vukovići, 27 kuća.
U Mitrića – Donjoj mali su: Mitrići, Pantići, Todorčevići, Vesići i Maksići, 16 kuća.
U Kiku su: Petrovići, Maksimovići, Tomići, Antonići, Markovići, Simeunovići, Nedeljkovići i Marinkovići, ukupno 18 kuća.
Ukupno u selu ima 114 kuća.
Napomena izdavača:
Nezavršen tekst rukopisa, sačuvan samo prvi tabak – objavljen deo.
17. april 2014. u 21:15
Milodan
Poreklo stanovništva sela Donje Sipulje, grad Loznica – Mačvanski okrug. Iz knjige Vidosave Nikolić-Stojančević „Rađevina i Jadar“ u neobjavljenim rukopisima Cvijićevih saradnika.
Položaj sela.
-Selo Donja Sipulja je u oblasti Gornjeg Jadra, okrug podrinjski, srez jadranski, opština badanjska.
Selo leži na prisojnim i osojnim kosama, koje se pružaju od planine Vlašić ka zapadu.
Zemlje i šume.
-Zemljište je u selu i u seoskom ataru izbrazdano sa nekoliko potoka, koji su dosta strmi i jaki ali ipak ne čine štetu selu, jer su dosta strmog pada i voda otiče a korita – jarak – su im duboka.
Selo ima dosta zemlje za obrađivanje, koji su većim delom u polju i oko sela. Oko kuće su bašte i voćnjaci. Vinograda u ovom selu ima na nekoliko mesta.
Najglavnija mesta, gde su njive zovu se: Selište, Matina strana, Matino košničište, Gumnine, Ravanj-Ade, Duljine, Čapljak, Šibljača, Čardačine, Rovine, Vis, Krčevine itd. Na njima se seje najviše kukuruz, pšenica i zob a ređe ječam.
Selo ima svoje zajedniček zemlje, svoj seoski atar a zove se Vlašić. Atar je veličine 1500 hektara. Polovina seoskog atara je pod bukovom šumom a druga polovina je čistina. Zajednička je od turskog vemena. Samo kada rodi bukovi žir, onda se naplaćuje 0,20 do 0,40 dinara „žirovnica“ po svakom svinjčetu. Porez državi plaća selo.
Osim zajedničke šume na Vlašiću pojedinci u selu imaju svoje šume u i oko sela. Zemlja je osrednje rodnosti i jednoj porodici bi trebalo 15-20 pluga da bi se prema ovdašnjim prilikama moglo osrednje živeti.
Vode i rudišta.
-Reka ne zasipa selo. Izvora u ovom selu ima i dosta su jaki a najglavniji su: Vodica, Mlakva, Lukina voda i Čerkezovac u potesu. Kroz Tomića malu protiče dosta veliki potok Kovačevac, koji se ulica u reku Cernicu. Sem ovog potoka ima ih još 3-4 i svi se ulivaju u Cernicu. Bunara u selu ima. Rečna voda se ne pije a sa jednog izvora 10-12 kuća nose vodu.
Mineralnih voda u ovom selu nema ali u Neškovića mali ima rude antimona i to dosta, a kažu da i na Vlašiću ima rude gvožđa.
Klima.
Klima je u selu kao i u Gornjoj Badanji i okolnim selima, a takvi su i vetrovi.
Tip sela.
-Selo je razbijenog tipa i podeljeno je na ma(ha)le, koje se zovu: Ninkovića mala, Tomića mala i Lazića mala. Donji kraj Lazića male se zove i Donja mala.
U svim malama kuće su međusobno udaljene 50-100 metara a u Ninkovića mali kuće su u grupi i udaljene su jedna od druge 10-50 metara.
Uza selo nema zaseoka, niti ima porodica koje su se odselile dalje od sela, da tamo žive na svojim imanjima.
Stanovnici Donje Sipulje prezivaju se:
U Ninkovića mali: Ninkovići, Radovanovići i Matići-Ćelići, 19 kuća.
U Tomić mali: Tomići, Udovičići (Brankovići i Markovići), Gačići, Bojići, Markovići drugi, Živanovići i Markovići treći, 22 kuće.
U Lazića mali: Lazići, Todorovići, Pavlovići, Jovanovići, Trifunovići, Živkovići, Simeunovići, Matići, Neškovići, Petrovići i Stevanovići, 31 kuća.
U celom selu ima 72 kuće.
Ovo selo je bilo u zajednici sa Gornjom Sipuljom, pa se umnožavanjem stanovnika odvojilo od Gornje Sipulje i obrazovalo zasebno selo. Gornja Sipulja pripada opštini tekeriškoj a Donja Sipulja opštini badanjskoj.
Ime selu.
-Skoro vi stanovnici pričaju priču o postanku sela: Kada je knez Lazar pozvao sve Srbe u boj na Kosovo, sin jednog starca, koji je živeo u Krasavi – Rađevina kaže svojoj ženi da mu odsedla konja, što ona i uradi, ali ne pritegne dobro kolane. Kada sin starca Krasavca krene da uzjaše konja sedlo se nakrivi na jednu stranu i on padne. Kad to vide starac Krasavac, koji je došao da isprati sina, priđe konju i kaže:
-Zlo rodio, a gore doveo, niti valja što sam rodio, ni što je doveo, pa skoči na konja i odmah ga potera. U Zavlaci stavi nogu u bakarliju-uzengiju, zbog toga mesto dobi ime Zavlaka, pa kako je konj jurioon mu se osipljavi i to mesto dobi ime Sipulja, ali opet stigne zdravo i veslo na Kosovo. Knez Lazar, kada je video na Kosovu starca Krasavca blagoslovi ga rečima:
-Krasava krasna bila, sav svet naselila a sebe ne raselila. Zdrav da si mi junače, Krasavče.
Starine u selu.
U selu Donjoj Sipulji kažu da je pre živeo neki Mata, pa se po njemu nazvala jedna strana – Matina Strana a ima i mesto zvano Matino Košničište.
Niže Ninkovića kuća mesto se zove Selišta a ko je na njemu živeo i kuda se odselio nije se moglo utvrditi, jer niko ne zna. Danas nema Matinih potomaka – izumrli su.
Poreklo stanovništva i osnivanje sela.
-Lazići, Todorovići, Pavlovići, Jovanovići, Trivunovići, Simeunovići, Neškovići, Petrovići, Stevanovići u Lazića mali i:
-Bojići u Tomića mali svi su od jedne familije i svi se prezivaju po selu jednim opštim prezimenom, po njihovom čukundedi Lazi, koji se preselio sa svoja tri sina iz Donje Badanje iz Jocića male u Donju Sipulju. I danas u Donjoj Badanji ima jedna strana, koja se zove Lazina Strana, svi slave Markovdan.
-Živkovići su iz Gornje Sipulje, slave Jovanjdan.
-Markovići, predaka dovela majka očuhu iz Zavlake – Rađevina, slave Aranđelovdan.
-Gaičići su starinom iz Brezovice. Otac sadašnjih seli se iz Brezovice u Krasavu-Rađevina, pa u Lipnicu (Lipnički Šor-Jadar) a odatle došao ovde gde se stalno nastanio, slave Trufundan.
-Matići-Ćelići su doseljeni su iz Kostajnika-Rađevina. Od ove familije ima jedna kuća u Zablaću kod Šapca, slave Đurđic.
-Radovanovići su iz Dragijevca, valjevski okrug, tamo ima ju familiju koji se prezivaju Maksimovići, slave Trifundan.
-Udovičići (Brankovići i Markovići) su doseljeni iz Brankovine u valjevskom okrugu. Od ove familije ima jedna kuća u Krivaju-Pocerina. Slave Jovanjdan.
-Živanovići, Markovići i Matići su jedna familija, doseljeni su Rabasa, slave Aranđelovdan.
-Tomići su doseljeni, misli se iz Dragojevca, slave Aranđelovdan.
-Ninkovići ne znaju odakle su doseljeni, misle da su starosedeoci, slave Mitrovdan.
Selo preslavlja Spasovdan.
Cigana-Roma u ovom selu nema.
9. januar 1903. godine Draginac
Opisao Ljub. M. Šopalović, učitelj.
Poreklo stanovništva sela Donja Sipulja po Panti Tufegdžići, svešteniku.
O osnivanju sela stanovnici pričaju – ovo mi je kazivao, piše pop Panta, Mladen Ninković – u Donju Sipulju dosele se dva brata, Lazo i Mato. Mato se nastani da živi na jednom brdu, koje se danas zove Matina Strana, a na južnoj strani Matine Strane i danas ima mesto koje se zove selište a i Matino Košničište. Lazo ode na drugo brdo naspram Matine Strane i tu se nastani, i sada se to mesto zove Staro Selo.
-Ninkovići (Timotići, jedna kuća) su Matini potomci i po njima se kraj zove Ninkovića mala, ima ih 12 kuća, slave Mitrovdan.
Od Laze su potomci:
-Bojići (Gospići), Neškovići, Matići, Stevanovića (Milutinovića), Petrovići, Živanovići, Todorovići, Pavlovići, Đorđevići, Jovanovići, Mijailovići, Simeunovići, slave Markovdan.
Pitanje je odkuda da od dva brata njihovi potoci slave različite slave. Po mišljenju pisca oog teksta, sveštenika Pante Tufegdžića, predanje ne mora biti autentično, predanje je zapamtilo dva došljaka iz Srema i oni nisu morali biti rođena braća.
Tako isto priča kaže da su:
-Gligorići Lazini poromci a oni, pak, slave Aranđelovdan.
-Živkovići su doseljeni iz Gornje Sipulje, slave Jovanjdan.
-Živkovići (Ćupovići i Matići) i Markovići (Aleksići) su doseljeni iz Rabasa, okrug valjevski, slave Aranđlovdan.
-Markovići drugi su doseljeni iz Zavlake-Rađevina, slave Aranđelovdan.
-Gajići su iz Krasave – Rađevina, slave Jovanjdan.
-Radovanovići i Grujući su se doselili iz Dragojevca*, okrug valjevski, slave Trifundan.
*Budući da takvo mesto ne postoji, verujem da se radi o Dragijevici kod Osečine, op. Milodan.
-Tomići su se doselili iz Ostružanja, okrug valjevski, slave Aranđelovdan.
-Matići (Ćelići) su doseljeni iz Klubaca, slave Đurđic.
-Markovići (Udovičići i Brankovići) su doseljeni iz Brankovine kod Valjeva, od njih je jedna kuća u Krivaji-Pocerina, slave Jovanjdan.
-Ninkovići, Radovanovići, Matići (Ćelići), Grujići, Tomići, Markovići (Udovičići i Brankovići) preslavljaju Spasovdan.
Živanovići (Ćupovići, Matići), Markovići (Aleksići) i Gligorići preslavljaju Odanije praznika Arhangela Mihaila, 15 novembra po starom kalendaru.
Svi ostali preslavljaju Odanije praznika Evangelista Marka, 2. maja po starom kalendaru.
5 februar 1903. godine u Gornjoj Badanji
Opisao Panta Tufegdžić, svešteni