Velušić (Prezimena Drniške Krajine, Slobodan Zrnić, 2023)

Velušić je selo zapadno od Drniša (Dalmacija), u podnožju planine Promine. Pod ovim nazivom zapisivano je u turskim defterima 16. vijeka. Defterom iz 1550. godine pripadalo je nahiji Petrovo polje, što govori o pomjeranju stanovništva iz Petrova polja prema zapadu, a u narednom defteru je svrstan u nahiju Nečven. Stare srpske kuće su u najvišem dijelu sela, što je slučaj i sa susjednim Razvođem. Na granici Velušića i Lišnjaka nalaze se stara rimokatolička crkva Sv. Ilije sa grobljem i odmah do nje pravoslavna crkva Sv. Georgija sa grobljem, podignuta u 19. vijeku.

Popis stanovništva 1830. godine: pravoslavaca 131, rimokatolika 144 (ukupno 275)

Popis stanovništva 1991. godine: Srba 147, Hrvata 122, ostalih 6 (ukupno 275)

PRAVOSLAVCI

ZUBIĆEVIĆ (u 17. vijeku) – Jovanjdan

• 1609. Bogdan Zubićević; odselili su u Šibenik u 17. vijeku i od njih su Gligići iz Goriša.

RAIČ (ponekad zapisivani kao Rajić) – Đurđevdan

• 1621. Jovan Raičević; 1630. Rade Raičević; 1639. braća Mirčeta, Rade, Jovan i Radivoj Raičević; 1650. harambaša Filip Raičević iz Velušića koji je zasigurno bio pravoslavac; 1710. Jovan Raičević pok. Radojice/Radovana (u katastru za Velušić); u prvoj polovini 18. vijeka djecu dobijali Jovan, Rade i Petar Raič; 1948. godine popisano je 187 Raiča u Velušiću.

BIBIĆ – Jovanjdan

• 1710. Radovan Bibić/Biba pok. Milića, koji se doselio iz Mirlović Polja (i dalje je bio vlasnik zemlje i tamo), a još 1686. popisan je među pravoslavcima sa turske teritorije sklonjenim u Šibenik; 1948. godine popisano je 147 Bibića u Velušiću.

LUČIĆ – Nikoljdan

• 1710. Stevan Lučić pok. Vukadina i Vule Lučić pok. Martina; 1750-ih Mijat Lučić dobio Stojana i Aleksu; 1948. godine popisano je 8 Lučića u Velušiću.

STOJNIĆ (u 18. i 19. vijeku)

• 1750-ih rođeni Ilija i Nikola Stojnić; kuće su im bile iznad Bibića (Bibića glavica).

DRAGANIĆ (u 18. i 19. vijeku)

• 1710. Mihail Draganić pok. Đure, Jovan Draganić pok. Đure, Nikola Draganić pok. Radoja i  i  drugoj polovini 18. vijeka bio je Ilija Draganić, a u 19. vijeku su nestali (ženidbom kuća pripala Raičima).

 VRZIPRNJA(početkom 18. i vjerovatno tokom 17. vijeka)

• 1686. i 1688. Jovan Vrziprnja u Šibeniku-Varošu, među pravoslavcima koji su se sklonili sa turske teritorije; 1696. Jovan Vrziprnja više nije u Šibeniku, nego je stanovnik Drniša (ili njegove okoline), a 1710. u mletačkom katastru za Velušić, upisana je Jela, udova pok. Jovana Vrziprnje, bez djece (vjerovatno su Vrziprnje izvorno bile iz Velušića).

RIMOKATOLICI

MAROJEVIĆ(od njih su nastale Aralice i Drezge)

• 1710. Ivan Marojević-Aralica pok. Mate i Luka Marojević-Drezgina pok. Ivana; kroz čitav 18. i početkom 19. vijeka zapisivano prezime Marojević-Aralica.

ARALICA (ranije Marojević)

• 1707. Ivan Aralica; 1708. Luka Marojević (u matičnoj knjizi); 1710. Ivan Marojević-Aralica pok. Mate (u katastru); 1948. godine popisano je 18 Aralica u Velušiću.

DREZGA (ranije Marojević)

• 1707. Nikola Drezga; 1708. Jure Drezga (u matičnoj knjizi); 1710. Luka Marojević-Drezgina pok. Ivana (u katastru); 1948. godine popisano je 18 Drezgi u Velušiću.

BUHA

• 1710. Nikola Bua (u matičnoj knjizi); 1710. Nikola Buić pok. Ivana (u katastru) ; 1948. godine popisano je 165 Buha u Velušiću.

TARLE

• 1762. Frane Tarlić; 1763. Nikola Tarlić.

ĐIDARA/ĐIDERA

• 1705. Vid Đidera: 1706. Grgo Điderić; 1710. (u katastru) Stipan Đidera pok. Đurice i Luka Đidera pok. Stipana; 1948. godine popisano je 68 Đidara u Velušiću.

ČULINA

• početkom 19. vijeka došao Blaž Čulina pok. Mate iz Lukara (Promina), čija je supruga bila Aralica, a bio i Marko Čulina pok. Ante (u isto vrijeme su naselili i Lišnjak); 1948. godine popisano je 17 Čulina u Velušiću.

TUSTONJIĆ/TUSTONJA (u 18. i 19. vijeku)

• 1710. Nikola Tustonjić pok. Marka; 1875. Ante Tustonja Ilijin (iščezli su krajem 19. vijeka).

Izvori:

• Podaci iz turskog perioda su preuzeti iz knjige “Petrovo polje u vrelima osmanskog razdoblja (1528-1604)”, Aleksandar Jakovljević i Neven Isailović, 2019. god.
• Podaci iz mletačkih dokumenata 17. vijeka (o Raičevićima) su preuzeti iz knjige “Stari i Novi stanovnici Šibenika i njegovih predgrađa u drugoj polovici 17. i početkom 18. stoljeća”, Kristijan Juran, 2016. god.
• Podaci o prezimenima sa popisa stanovništva 1948. godine preuzeti su iz “Leksika prezimena SR Hrvatske”, 1976. god.