Poreklo stanovništva sela Gornja Bioča, opština Ilijaš. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Vogošća i Bioče u Bosni“. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Položaj naselja i vode.
Selo je oko izvorišta potoka Bioče i sa svih strana opkoljeno relativno visokim brdima, ispod kojih izviru manji potoci. Otvoreno je selo samo prema sjeveru, kuda teče potok Bioča, između Sitnice i Sremana. Od Kralupa dijeli Gornju Bioču kosa koja polazi od Trešnjice prema sjeveru i u kojoj su Vršeljci Ljuboje, Višegrad, Zagajnica i Široka Kosa, od koje se odvaja kosa Grabovik i ide do Bosne. Od ostalih sela džemata Crnotine dijele Bioču visovi Kračevi, Krstac i Trešnjica, a od sela Donje Vogošće, od Malešića, Gradina, Šeremetov Grob, Plačngora i Rabuša. Glavni je dio naselja dosta zbijen čopor G. Bioča na mjestu Prijemetu, gdje se sastaju tri potoka i obrazuju potok Bioču; ti su potoci: Potok (Bara) od Matijaševa Brda, koji s desne strane prima Kračevski Potok na Kračeva a s lijeve Strebinjak, koji dolazi ispod Trešnjice. Ostali mnogobrojni čopori raštrkani su po pomenutim brdima, stranama i dolovima između njih: To su: Ključ, Jelin Do, stranama i dolovima između njih: To su: Ključ, Jelin Do, Bijele Bare, Hrvašćine, Oskoruša, Rakova Noga, Kračevi, Plana, Selišta, Butkovine, Koplovci, Baskije, Pučine, Bjelosava, Ravna Njiva, Konin Do, Borovice, Borovička Ravan, Trešnjica, Vinogradi, Dragača, Obradovina, Ljuboje, Briješće, Sreman, Kotlovi, Mračaj.
Bioča obiluje izvorskom vodom. Najznatnija su vrela; Sreman, Luka i Dragača. Preko ljeta pije se voda i iz potoka. Ostala su vrela: Pustivukova Česma, Ćosina Česma, Kračevi, Ilijina Bara, Obradovine, Šeića Česma, Santrač, Pučine, Rakova Noga i mnoga manja.
Zemlje i šume.
Ziratna zemlja, većinom vrlo slaba, više je po krčevinama iznad kuća, a ima nešto njiva i u Lukama kraj potoka. Njive su zaštićene od velikih kiša širokim međama obraslim šumom koje služe i kao ispaša. Njive su većinom u osoju. Imena njiva su: Vinogradi, Kračevi, Plačigora, Rakova Noga, Pučine, Kotlovi, Sreman, Jelin Do, Bare, Luke, Jabušnice, Osoje, Briješće, Gromionice, Hrvašćine, Ključ, Butkovine, Ravne Njive, Borovice, Pravna Japija, Trešnjice, Dragača, Pribuša, Babin Do, Bjelosava, Obradovine, Ljuboje, Koplovci, Mlinište, Đedov Grob, Vlainje, Duga Njiva, Gajevi. Šuma je po brdima i stranama oko sela i između pojedinih čopora. Većinom je to sitna šuma. Znatnije su šume: Vinograd. Šeremetov Greb, Plačigora, Visovac, Jastrebnjak, Suvodo, Višegrad, Plane, Radove Žege, Karaula, Piskavac i Trešnjica. To je bukova i hrastova, većinom privatna šuma. Jedan stariji čovjek u Bioči pamti vrijeme, kada je još više od polovine sadašnje Bioče bilo pod šumom.
Ispaše su po pomenutim šumama i okrajcima njiva. Ima 12 muslimanskih i 31 pravoslavna kuća. O postanku imena Bioče priča se ovo. Bioča se zove tako, što se tukla vojska u Demirovićima. I sadu imaju, vele, meterizi na Sremanu i Višegradu, gdje su bile vojske. Mjesto gdje je Ikonića kuća zvalo se Beč, ali su to ime pustili „kad je došo Švabo“. Hrvašćine se zovu po tom što su se tu djeca hrvala. Njiva Podrumnica iznad kuće Pustivuka zove se po drumu kojim je išla pomenuta vojska. Na Šeremetovu Grebu poginuo je nekada, idući u selo, neki Šeremet; tu je sahranjen, i po njemu se to mjesto prozvalo. „Grčka greblja“ su na Gromionici, na sastancima potoka, na Prijemetu i Jelinu Dolu.
Selo je staro. Prvi su dokaz pomenuta groblja. U sidžilu sarajevskog mule za 1565./66. god. na dva se mjesta pominje Gornja Bioča. Jedan pomen govori o promjeni čifčije na nekoj zemlji. Na drugom mjestu je zapisano kako Mustafa i Ilijas, sinovi Kurtovi, imaju neke posjede u Gornjoj i Donjoj Bioči. Na Gornju se Bioču sigurno odnose i pomeni same Bioče: Umija kći Balijina iz Bioče drži zemlju Luku, Osoje, Vinograd i Ratkovice; na drugom mjestu pominje se Nikola iz Bioče. I tada ja, dakle, stanovništvo Bioče bilo mješovito. Svakako je ta stara Bioča bila ondje gdje je sada „selo“, a ostala su sela po krčevinama skorašnjeg postanka.
Neki stariji ljudi pričali su mi, da su slušali, da je u selu bilo najprije sedam, pa trinaest kuća, i to većinom muslimanskih. Izumrli sui iselili Sprže. Hajro je odselio u Švrake, Kurteševa djeca su otišla na Vlaškovo. „Raskotarili su se“ Mirkovići na Pučinama. Šaban Šehić i Osman Zećo odselili su u Tursku; Zećin se sin vratio i naselio y Čifluku u Kralupima. Tri porodice Durma otselile su u Tursku; neki su se docnije vratili i naselili u Hadžićima i Sarajevskom Polju. Danas u Bioči žive većinom pravoslavni.
Poreklo stanovništva.
Muslimani:
-Durmići (3 k.) su „starjenici“
-Fazlo (1 k,) je „došlo“ iz Lepenice.
-Ujić (1 k.). Bile su ih četiri kuće, pa su zamrli, a ovaj je bio ranije na Mjestu Obradovini. Došli su oko 1874. Doveo ih je otac koji je bio rodom iz Gacka. Bio je Subaša kod Usage Tahmiščije.
-Tisovina (1 k.) je nekada stajao u Župči, a „delo“ mu je došao u Župču iz Tisovika.
-Selimovići (1 k.) su došli iz Drozgometve prije okupacije.
-Bajtal (1 k.) je došao iz Svraka. Vele, da su poreklom iz Bagdada i da su došli u Bosnu za vreme srpsko–turskog rata.
-Šehići (3 k.) su starinci.
-Skopak (1 k.). Preci su došli iz „Undžurije“ u Gornji Borač u gatačkom srezu, u Hercegovini, a otac mu došao u Gornju Bioču za vrijeme Hercegovačkog ustanka.
Pravoslavni:
-Pustivuci (2 k.) su starinom iz Briješća y Sarajevskom Polju. Zvali su se Cvijetići (po drugom kazivanju Milidrazi), dok im jedan predak nije pustio na slobodu vuka koji je bio ušao u klanicu uoči Božića, jer nije ništa zaklao. Oca Stojana Pustivuka rodila je u Briješću udovica, koja je došla iz Krajine pa se preudala za Stojanova djeda; sobom je dovela sina od prvog muža, Miću Butilaša. Butilaš primi prezime Pustivuka. Na nekoliko godina prije okupacije svi su prešli u Bioču. Pravi Pustivuci (1 k.) slave Jovanj dan, i rod su sa Ninkovićima u Bačićima u Sarajevskom Polju; starinom su od Bileće u Hercegovini odakle su doselili prije 170 godina (S. B. 3. H1, 190). Drugi, Butilaši (1 k.), slave Đurćevdan i starinom su iz Krajine. Pustivuka ima još u Gornjoj Vogošći.
-Dimić (1 k.) doselio 1917 god. iz Čifluka u Kralupima; starinom je iz Banjana u Hercegovini (S. E. Z. XLIII, 398).
-Mićić (1 k.; Đurđevdan) je doselio iz Banjera prije 45 godina. Starinom je iz Krajine (S. E. Z. XLIII, 398).
-Babić (1 k.; Lazarevdan) je starinom od Bileće u Hercegovini. Doselio prije 15 godina iz Crnotine, a tu su došli prije 80 godina iz Trnovca kod Bileće.
-Vrlješ (1 k.) je istog porijekla kao Dragić u Ribarićima.
-Ikonići (2 k.; Nikoljdan) su starinom Mitrušići (ili Đurići?) iz Kolašina, odakle im je doselio djed prije okupacije, a sadašnje su prezime dobili po babi Ikoniji.
-Skoče (3 k.; Sv. Simeun) su starinom iz Blagaja kod Mostara. Ima ih i u Doglodima u Sarajevskom Polju (S. E. Z. HI, 182).
-Kuvači (1 k.; Nikoljdan) su došli prije 60 godina iz Kralupa. Starinom su iz Duvna. Opširnije o njima u opisu Topuzova Polja (S. E. Z.XLIII, 453 i dr.).
-Ćose–Ćosići (2 k.; Sv. Kuzman i Damjan) su došli iz Sarajevskog Polja, a starinom su Lazarevići iz Bosanske Krajine. Rod su im Lazarevići u Malešićima.
-Marići (1 k.) su prešli iz Donje Bioče prije 40 godina. Opširnije u opisu Donje Bioče.
-Ždrale (2 k.) su došli iz Donje Bioče, gdje ih i sada ima, prije 50 godina.
-Nogići (1 k.). Opširnije u opisu D. Bioče.
-Čabaci (1 k.; Sv. Trifun). Doselio im je otac prije 70 godina iz Kifina Sela. Zvali su se Ognjenovići. Čabacima su prozvani po djelu koji je bio malih nogu; jednom ga gonili Turkuše i vikali mu: „Čabuk, čabuk!“ (brzo, brzo!), pa im otuda to prezime. Bili su ranije i na Veloj. Ima ih i u D. Bioči. Po S. Trnfkoviću Čabaci u Zeniku su starinom iz Banjana (S. E. Z. HI, 214). Svi su jedan rod.
-Bujaci (2 k.; Đurđevdan) su starinom iz Duvna, a došli su prije 90—100 godina iz Kralupa. Opširnije u opisu Čifluka (S. E. Z. XLIII, 417).
-Ljubičić (1 k.) je došao iz Malešića prije 5 godina a starinom je iz Kolašina (v. opis Malešića).
–Saratlija (1 k.; Nikoljdan) je doselio prije 30 godina iz Drobnjaka.
-Kostići (2 k.; Jovanjdan) su starinom Budeći iz Pilatovaca kod Bileće. Najprije su došli u Gorane, gdje ih i sada ima (nav. djelo, 434–435), prije 90—100 godina, odatle u Kralupe, pa prije 45 godina na Plane i zatim u Selišća.
-Kovačević (1 k.; Mioljdan) je nepoznatog porijekla.
-Ristićević (1 K.; Burđev dan) je rod s Ćebama u Luci i Malešićima, koji su starinom iz Popova u Hercegovini (nav. djelo, 354), a doselio je prije 40 godina iz Malešića.
-Bjeloši (2 k.) su davno došli iz Kralupa i rod su s Bjelošima u Zeniku, Vogošći iTopuzovom Polju.
-Rakić (1 k.; Đurđevdan) je došao prije 20 godina iz Kotorca u Sarajevskom Polju. U Kotorac su doselili iz Orehovca više Bačića (S. E. Z. HI, 130).
Pravoslavno je groblje na Gromionicama, a muslimansko na Rvašćini.
IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Vogošća i Bioče u Bosni“. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)