Poreklo prezimena naselja Vogošća, opština Vogošća. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Vogošća i Bioče u Bosni“. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Položaj naselja i vode.
Po upravnoj podjeli mahalu Vogošću čine sela: Blagovac, Brijeg, Budišići, Musići – Mušići (dio), Pakline, Perivoj, Vića i Vogošća, ali ta sela ne čine jednu cjelinu ni po narednom shvatanju ni po geografskim odnosima. Budišići c Paklinama i Vića su planinska sela, uz to odvojena od ostalih sela od ove mahale mahalom Tihovićima. Zatim, po ovoj podjeli i selo Mušići je vještački podeljeno između Ugoskog i Vogošće. Stvarno jednu cjelinu čine sela: Kula i Šućuri (po upravnoj podjeli deo Tihovića), Rijeka ili Vogošća, Perivoj, Brijeg ili Gaj i Blagovac, sva naseljena gotovo sve samim pravoslavnim. Ova je Vogošća prostrano naselje i počinje kod izlaska Vogošće iz Sutjeske ispod Tihovića i zahvata polje oko rijeke Vogošće a prije ušća Jošanice. U polju Vogošća prima s lijeve strane potok Hotonj, koji dolazi iz sela Hotonja.
Pomenuta sela su dijelom u ravni, a više po terasama i blagim stranama oko Rijeke i Potoka.
U Kuli se služe vodom iz rijeke iza piće. U Perivoju nose vodu s vrela Ajdanovića. U Rijeci je jedno vrelo kraj same Rijeke. U Blagovcu ima više vrela, a vodu nose s Blagovca, Ravni, Mandine Vode, Alića Vode i s manjih izvora po njivama.
Zemlje i šume.
Njive se po Vogošći zovu: Bašča, Lug, Briješće, Nepča – Nebče, Meki Kamen, Lug, Kamenjače, Glavice, Velika Njiva, Paločak, Pol–Odžak, Guvnjišta, Perivoj, Ajdanovići, Izlasci, Palamidže, Vino, Otonj, Bašča, Skladi, Potkućnica, Polje, Otoka, Elesije, Crnjevac, Lučica, Bara, Dolovi, Ravan, Blagovac, Crkvenjak, Lekina Strana, Krčevine, Rudine, Pod Baricom, Breza, Vlačin Potok. Krupe, Boriš, Smrekov Brijeg, Stjepan–do, Češljuge, Gaj, Pupak, Diljka, Tovarišće, Crvenjac. Na lijevoj strani rijeke su ispaše po šnkarama koje se zovu: Krčana (iznad Perivoja), Driječina i Gaj nasuprot Kuli, Strana i Briješće nasuprot selu Rijeci. Na desnoj su strani iznad sela Blagovca i pod šumom kosa Blagovac, vis Crni Vrh, brdo Rasadnik i Debelo Brdo; po tim su šumama i ispaše. Po selu i po njivama ima dosta ostataka šume.
Tip sela i ostali podaci.
U selu ima 34 kuće sa 41 porodicom pravoslavnih, a dve muslimana. Selo Kula zove se tako, što je tu bila trokatna aginska kula, koju je gradio Očaktan. Kula je poslije Svjetskog Rata srušena, i kamen upotrijebljen za gradnju kuća. Pošto u ovom selu žive samo Šućuri, selo se naziva i po njima.
Seljaci ne umiju ništa pričati o imenima Perivoja i Vogošće, i ako su ta imena vrlo zanimljiva i možda od najstarijih. Za ime sela Blagovca g. Gašić je čuo i zapisao ovo: „Selo se prozvalo po vreocetu na sjeveroistok od sela, koje se vrelo zove Blagovac. Veli se, da u onom brijegu kod vode ima magaza blaga, i da je to blago toliko puta gornlo po noći i da su ljudi gledali kad gori. i da su ušljed toga prozvali ovu vodu Blagovcem.. ., a poslije se i selo prozvalo Blagovcem.“
Vogošća je u prošlosti bila znatno naselje, koje je trajalo kroz nekoliko istoriskih epoha. O njoj ima i pisanih podataka a još više y starinama i predanjima u samome selu. Priča se, da je na Crkvenjaku — Crkvinama bila „grčka crkva“. Pričaju, da je kamen s nje upotrijebljen za gradnju zgrada. G. Gašić je zapisao: „Na Crkvenjaku imaju zidine, kamen sa ove crkve odnešen je onda, kad je han na Turbetu gradio Očaktan. Na zapadnoj strani od Ninića kuće, na raskršću više Elesija ima nekolika turska groba sa velikim nišanima. Propovjedaju, da su ti Turci onda poginuli, kad su rušili crkvu na Crkvenjaku.“ Kao nastavak sadašnjeg groblja na jednoj maloj kosi ima starih grobova. Prije 23 godine g. Krsmanović je otkopao jedan takav grob i u njemu našao samo kostur, koji mu je izgledao vrlo star.
„Ispod sela Blagovca, gdje su danas kuće, su njive, potkućnjice, s lijeve strane pošavši iz sela na niže; a s desne strane puta su bašče. Po ovim baščama su zidine od starih kuća; u te su kuće doselili stari Blagovčani, kad su tek iz Hercegovine doselili. Isto tako po Gajiću u blizini niže bašči vide se zidine od starih zgrada. Današnje su kuće pomaknute na više u brdo, s toga im je iz šume lakši pristup, a stare su kuće ostale u njivama. Prijašni stanovnici morali su iskrčiti njive, one koje su sada između starih zidina i današnjih kuća. Na Debelom Brdu imaju vrlo stare zidine; tu je bio i starinski bunar. Danas je tuda sitna šuma porasla… Iz toga su vremena i mramori koji su kod Ninića kuće i u Crnom Vrhu (Donja Vogošća) više Dugih Njiva u „frku“. Na Debelom Brdu ima mjesto Kaursko Guvno, a na Blagovcu pod Brijestom ima Kaurski Bunar.”
Tip sela i ostali podaci.
Selo Vogošća se pominje na više mjesta u sidžilu sarajevskog mule iz 1565/66 god. Pominje se u selu baština terzije Ilijasa sina Atmadžina. U popisu priložnika ulja za sarajevsku crkvu 1682 god. pominju se i: Lazo s Vogošće, Milinko iz Vogošće i Dabo iz Vogošće (V. Skarić, nav. djelo, 148, 149, 152). Pošto se zasebno pominju seljaci iz Budišića, Svraka i Krivoglavaca, ti su ljudi bili nesumnjivo iz naselja Vogošće u najužem smislu a ne iz kog drugog sela u predjelu Vogošći. Ovi pod aci pokazuju, da je već tada u Vogošći bilo imućnog pravoslavnog stanovništva, kad su se trojica seljaka iz sela umješala među sarajevske trgovce i zanatlije.
O ranijem izgledu i stanovništvu Vogošće zna se još ovo. Na mjestu Ajdanovićima bila je nekada aginska kuća, u kojoj su ranije boravili Šućuri, a u Perivoju je bio čardak Bektašije; taj je čardak izgorio. U njivi Ninića kod Alić–vode bila je kuća, građena u prošlom stoljeću. Blizu Todorovića kuće se jedno mjesto u bašči zove Brkine kune. G. Gašić je zapisao kazinanje, da su muslimani stajali osim u Kuli i Ajdanovićima još i u jednoj staroj kući u bašči kraj Rijeke, gdje je sada kuća Đokića. Priča se, da u pravoslavnom groblju ima grob u kom je sahranjen neki pop Lazar Crnogorac, umro prije 50—60 godina.
Poreklo stanovništva.
-Blagovčani (7 k. 12 por.; Lučin dan) su se prvi naselili na Blagovcu. Bilo ih je više braće, od kojih su neki ostali ovdje a drugi otišli na Planinicu. Pok. S. Trifković uzgred pominje na jednom mjestu za Blagovčane, da su starinom od Prizrena u Staroj Srbiji. (S. E. 3. H1, 254), ali to neće biti tačno. Njihovi rođaci na Slavini i Planinici (Veljančići, Lazarevići, Toičići, Pantići i dr.) vrlo su mnogobrojni, i od njih sam saznao, da su starinom Miobratovići iz Hercegovine (S. E. Z. HLIII, 583—584); po ispitivanjima J. Dedijera oni vode dalje porijeklo od Trebjesi kod Nikšića (S. E. Z. V, 852). G. Gašić je vrlo opširno pisao o porijeklu Blagovčana i o njihovoj genealogiji. Po njemu su oni starinom Bradare, i pranđedovi su im doselili iz „Kulašina“, pa se dva brata naselila na Blagovcu a dva na Planinici; među sobom su bili rođaci. Njegovim podacima dodao je doskorašnji paroh g. Trninić ispravku, da je staro prezime Blagovčana Božovići, a sadašnje u Crnoj Gori Miobratovići i da su se Bradarama zvali zato, što je jedan od predaka nosio bradu. Blagovčana ima sada još po Donjoj Vogošći i u Sarajevu.
-Božići (3 k Đurđev dan). Pod cy s Božićima na Palima. Stari su im pričali, da su iz „Kulašina“. Zovu se i Dubare.
-Đokići-Cvijetići (1 k.; Nikolj dan). Rod su im Đokići u Čifluk–Crnoj Rijeci, odakle je došao djed ovih Đokića. Nisu im rod Đokići (Z k.) u Rijeci, koji su isto što i Gračani; opširnije u opisu Jošanice.
-Đukići (1 k.; Pantelijev dan) se zovu i Ninići. Otac im se r0dio na Brdu u Donjoj Vogošći, gdje su sada Vlače, i doselio ovamo prije okupacije. Znaju, da imaju roda u Lepenici i Kralupima. U selu Čifluku (Kralupi) u Visočkoj Nahiji našao sam rod Đukića, starinom iz Bosanske Krajine, koji znaju da imaju rođake Niniće u Gornjoj Vogošći i Lepenici (S. E. 3. HLIII, 417). „Zvali se Golubovići i doselili iz Petrovca. Doselio je Nikola i brat mu Đuka i najprije se nastanio u Hadži Bešlije kod Klokota, kotar fojnički. Iz Mestovaca prešli u Draževiće kod Lepenice. Iz Lepenice (Draževića) preselili u Dvor. Iz Dvora prešli na Brdo u Donjoj Vogošći. Đed Nikola umro je na Mestovcima. Tu su se izrodili na Mestovcima na čitluku bega Zečevića. Iz Petrovca je poselio Nikola zbog zuluma bašinskog. Nikola je imao pet sinova: Petra, Nikolu (Ninu), Stevana, Jovana i Simu. Na Brdu kod Jošanice odijelio se Nina od braće i doselio u G. Vogoštu. Ona četiri brata su ostala na Brdu, i Petar je tu umro, a tri se brata vrate u Lepenicu kod Ploče Hana na mjesto Brdo… Nina je umro u G. Vogošti.“
-Terzići (2 k.; Arhanđelov dan) su rod s Terzićima na Klakišima (Nahorevo), odatle su i doselili. Starinom su Pejanovići iz Šaranaca u Crnoj Gori (G. Gašić).
-Cerovina (1 k.; Đurđev dan). Otac mu je bio u najmu, ovdje se oženio i naselio još prije okupacije. Vjerovatno su starinom iz Hercegovine. Djed mu je boravio kod Dervente (nedaleko od Sarajeva) a umro je na Sokocu. Ima ih još u Brezovicama i u Sarajevu.
-Todorovići (1 k.; Jovanj dan) su starinom iz Goleša više Prijepolja. Zvali su se Šalipuri. Ranije su bili u Švrakinom Selu, gdje su se izdjelili, i jedni došli u Vogošću, pa se po djedu zovu Todorovićima, a ostali u Sarajevskom Polja Šalipuri. Todorovićima, a ostali u Sarajevskom Polju se zovu Šalipuri i Mlađeni (S. E. Z. XI, 103).
-Hadžići (1 k.; Nikolj dan) su došli iz Nareva prije okupacije.
-Pustivuci (1 k.) su ranije bili na Gracu, odatle su se raselili u Bioču i na Blagovac. Opširnije u opisu Bioče.
-Lolović (1 k.; Nikoljdan) je došao 1920. god. iz Vučje Luke u Hreši.
-Krsmanovići (1 k.; Lučin dan). Iz ovoga je roda G. D–r Kosta Krsmanović, direktor gimnazije u Sarajevu. Otac G. Krsmanovića bio je ćurčija u Sarajevu i ljeto je provodio na selu, pa je 1879 god. kupio imanje u Vogošći. Starinom su od Srebrenice, gdje ih i danas ima više porodica. Ali će to biti samo jedna etapa u njihovu kretanju, jer izgleda da su oni starinom od Kolašina. I ostali Krsmani po Sarajevskom Polju došli su od Srebrenice, pa su neki od njih prešli u Sarajevo; tako su i otac i stric G. Krsmanovića došli u Sarajevo i počeli raditi ćurčijski zanat. Prema tome, tačno je i ovim se dopunjuje što je pok. S. Trifković iznio za njih da su starinom Petkovići iz Kolašina (S. E. Z., HI,238).
-Šućuri (9 k. 11 por.Ćirilovdan). Oni kod Kule zovu se i Gavrići. Doselili su 1875 god. Ranije su se zvali Milovanovići, a starinom su Jelići iz Kolašina. Prije njih bili su kod Kule Mlađenovići. Šućura ima sada još y Donjoj Vogošći, u Koševi, u Dobrinji, Neđarićima, Biosku i dr.
-Lučić (1 k.; Sv. Luka) je došao 1922. god. s Buloga ženi u kuću (u kuću Anđe Šućura).
-Kalinić (1 k.; Nikoljdan) je došao iz Koševe, a starinom je iz Dalmacije (S.E.Z.nXI, 248). Braća su mu u Reljevu.
Muslimani:
-Beglerovići (1 k.) su Odnekle doselili mnogo prije okupacije.
-Krše (1 k.) su došli iz Hercegovine (nav. djelo, 241).
Muslimansko groblje je na Turbetu, a pravoslavnou polju kraj rijeke, iznad Kamenjače.
Dodatak: Ugosko.
Mahala Ugosko je bila dio općine Gornje Vogošće. Pošto je na granici Sarajevskog Polja, proučavao ju je pok. S. Trifković kao sastavni dio Sarajevskog Polja (nav. djelo, 239–242), ali nije dao opis cijele mahale Ugoskog; opisao je potpuno onaj dio mahale koji je na lijevoj a samo djelimično ovaj na desnoj strani rijeke. Ja ću njegov opis upotpuniti, opisujući samo onaj dio Ugoskog koji se već smatra kao dio „Vogošće“ u najužem smislu.
Na desnoj obali Vogošće je mjesto Turbe. Tako se zove zemljište s obje strane puta od mosta na Vogošći pa do Vlačina Potoka. Tu su džamija, mejtef, tekija, kuća u kojoj ·stoji hodža i nad putem veliko i staro muslimansko groblje. Idući od Turbeta niz Rijeku prelazi se Vlačin Potok. U Ugoskom ima pet kuća. Svi su muslimani.
Groblje na Turbetu je veliko i staro. Samo na jednom nišanu je pretstavljen topuz u reljefu. Ima i starinsko turbe. Tekija je prazna. Pod džamijom je vakufski mlin.
-Bešlije (2 k.) vele da su starinom iz Hrasnice u Sarajevskom Polju i da su odavna ovdje; S. Trifković je saznao da su iz Butmira (S. E. Z. HI, 241).
-Hadži Jahić (1 k.) je došao kao hodža i stalno se nastanio prije 40 godina. On je od Hadži Jahića iz Monjara, koji su starinom iz Anadola (S. E. Z. XLIII, 473).
-Delići (2 k.). Nisu starinci, kao što je obaviješten S. Trifković (S. E. Z. XI, 241), nego su starinom iz Medovića (Srednje). Djed im je ovamo došao na ženovinu, a ostali su iz Medovića prešli u Sarajevo.
IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Vogošća i Bioče u Bosni“. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)