Poreklo prezimena, selo Budišići (Vogošća)

Poreklo prezimena, selo Budišići, opština Vogošća. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Vogošća i Bioče u Bosni“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj naselja i vode.

Po upravnoj podjeli selo je sastavni dio mahale Vogošće, ali ga od Vogošće dijeli prostrana mahala Tihovići. Budišići se i inače, y prošlosti, ističu kao samostalno selo.

Kuća ima u Budišićima i u Paklinama: Budišići su raštrkani ustrani pod brdom Grdom, okrenuti istoku, i spuštaju se do rijeke Vogošće. Pakline su visoko na desnoj otrani Paklinskog Potoka; to je mala krčevina. Iznad kuća u Budišićima je prostrana strana pod paprati. Zove se Vrela, zbog mnogih vrela po njoj. Gotovo cijela strana od Budišića do granice prema Tihovićima je pod paprati, a samo joj je donji dio pod Gajem; zirata je vrlo malo. U Budišićima su blizu kuća vrela Torina i Strana. U Paklinama je vola Sedra. Potoci su: Paklinski Potok sa Skakavcem, Čokor i Potok od Grda. Sve su njive po stranama i zovu se: Strana, Ravna Njiva, Luka, Dolina, Njivica, Zalaze, Luke, Laze, Ječmišća, Torine. Kosnice su im po Motki iznad sela.

Oko sela je dosta šume: Laze, Strana, Čokor i Paklina. Ispaša je po tim šumama i po Vrelima, Baktijsvici, Pobrnjici, Motci, Vrteljci i Begovim Njivama.

Ima pet pravoslavnih kuća.

Selo je staro. Među priložnicima ulja za staru pravoslavnu crkvu u Sarajevu god. 1682 nalazi se i Marko iz Bidišića (Vlad. Skarić, Srpski pravoslavni narod i crkva u Sarajevu, str. 150.). V. Skarić misli, da se nekada selo tako zvalo (nan. djelo, 136); meni se čini da će “Bidišići” biti samo pisarska greška mesto Budišići, i da je ime Budišići u vezi sa ličnim imenom Budeša – Budiša. Iako od tog pomena nema ni punih 250 godina, današnji Budišići nisu po svome stanovništvu nastavak tih ranijih nego novo selo, osnovano na mjesto ranijeg. Selo je vjerovatno u 18. vijeku sasvim opustilo, i još prije dolaska Njegovanovića u ovo selo ovdje je bila sve šuma osim jedne njive usjeva.

Ima predanja, koja se odnose na još ranije doba, nego li onaj pisani pomen. Iznad Vrela je manja zaravan Begove Njive, sad sva pod paprati, a tu su, po pričanju, stajali Grci. Na Grdu “su nekada bile kuće i danas se poznaju temelji od različitih kuća i to na mjestu Begovim Nzivama. Danas je tu ispaša – mera. U ovoj velikoj meri – Grdu —drugo se mjesto zove Kovačeva Ravan; pripovjeda se, da su tu bile kovačnice. Pod sadašnjom kućom u ziratu Ravnoj Njivi bile su nekad kovačnice i nalazi se orući i sad splavaka… Na vrhu Grda ima jedna „tepa“ (zaravanjak), na toj tepi imaju temelji i ruševine od zidova; vele, da je od crkve. Ta se crkva zvala Bistrica po vodi, koja se nalazi malo niže i zove se Bistra Voda”.

Tip sela, redosled doseljavanja i ostali podaci.

„Budišići su u starije doba (tj. po obnavljanju) bili Hasanagića i to je bio sve jedan čifluk. Poslije je mirazom dopalo pola Budišića Pekari. Ovaj je načinio na svojoj zemlji novu kuću, gdje su danas Njegovanovići, a stara je kuća gdje su Jovkovići. Tako su postale dvije kuće u Budišićima. Poslije je dopalo po mirazu sve Čomari, a od Čomare Semizu.“ Svi pomenuti muslimani su bili iz Sarajeva.

Broj kuća je sada veći, kao što je iznijeto.

Prvi su u Budišićima naseljeni Perići, zatim, Njegovanovići, a poslije su došli Jovkovići.

Paklina je bila najprije svojina muslimana Hadžića iz Vrapča, koji je proda Ćerimu Haliloviću za osamdeset groša. Ćerim je poslije proda agi Ćomari, koji Paklinu pretvori u Čitluk i u skorom vremenu je načinjena kuća. Ćerim je sebi dalje krčio. Na Paklini su bili ranije neki Sadija iz Sarajeva, Alibaša i Ćoso, pa poslije njih Bjeloši, koji su tu i sada.

Poreklo stanovništva.

-Njegovanovići (2 k.; Đurđev dan). Zovu se po đedu Njegi. Njego je doselio iz „Kulašina“, a žena mu Vukosava je rodom iz Pljevalja. Živi potomci u Budišićima Njegovanovi su praunuci. Otac Njegin Jovan naredio mu je, da ga nešto posluša. Njega ga nije poslušao, zato ga Jovan istjera iz kuće, i njega i ženu, ne davši im ništa. Pripovjeda se, da kad su pali na prvi konak, Njego i Vukosava kupe mliva i lončić te ispeku mandru, ali ne imadnu kašike, nego trijeskom pojedu tu mandru. Sjutridan Njegovan sobom načini dvije kašike. Njegovan je majstor drvođelja. Putem ne nađe nigdje posla, nego mu kažu da će naći posla u Sarajevu. U Sarajevu nije mogao naći posla, stoga ode u Perca. Tu
je poslije doselio Njegovanu i otac mu Jovan i umro je u Percima. Iz Peraca preseli na Ubare… Sa Ubara odseli u Vrapče; iz Vrapča u Kožlje. Iz Kožljeg preseli Njegovan u Budišiće, tu i umre, i odnesu ga u Vogošću u greblje, jer onda niko nije kopan u starinskom greblju u Budišićima. Poslije njegove smrti počeli su se odmah kopati u Budišićima na onom mjestu gdje su se nekad kopali stanovnici, koji su bili u Tihovićima. Brat Njegovanov Marinko bio je vrlo hrabar čovjek i doselio je Njegovanu poslije zajedno c ocem. Otimali su curu od Košaraca i tu je bio i Marinko. Iz daleka neki je svata bio naperio pušku na Košarca, koji je stojao pred kućom. Puška slaže, a onaj mu se Košarac o . . . . u pušku. Marinko zavikao: Nemoj se ti inaditi, moja puška neće prevariti. Košarac se i njemu naruga, a Marinko sastavi cilj i ubi na smrt Košarca i pobjegne odmah u Srbiju i danas imaju živa dva njegova sina.“ Neko je docnije u ljetopis unio ispravku, da se je Njegovanov brat zvao Todosija, a ne Marinko i da im je staro prezime Trte.

Podaci o porijeklu Jovkovići (2 k.) iznijeti su u opisu Vrapča.

-Bjeloši (1 k.; Petrov dan). „Bila su četiri brata: Marko, Lazar, Ilija i Nina. Lazarevi unuci a Savini sinovi su Simo i Ilija u Paklini. Stojali su najprije na Kovačevcu kod Rakovice, onda na Rogačićima, odatle su prešli na Velu, s Vele na Mišotiće, a odatle je doselio Sava sa sinovima u Paklinu 1868. godine.“ Po priloženoj genealoškoj tablici y ljetopisu, Lazarev unuk, a Jovin sin Milan je u Bioči, Lazarev sin Risto u Visokom, a Stevo u blizini Visokog. U Visočkoj Nahiji ima Bjeloša y Topuzovom Polju i Čekrčićima, čiji su preci došli u ta sela s Vele i znaju da su starinom iz Hercegovine. Pop. S. Trifković je zabilježio za Bjeloše u Rogačićima i Zeniku, da su starinom iz stolačkog sreza y Hercegovini, i da su doselili oko 1700 god. Ovo kazivanje o vremenu doselenja svakako je pretjerano.

Jovkovići i Bjeloši se sahranjuju u Vrapču, a Njegovanovići i Perići iz Potkrajaca u groblju pod Budišićima, koje je obnovljeno starinsko pravoslavno groblje.

IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Vogošća i Bioče u Bosni“. Priredio saradnik Porekla Milodan.