Poreklo prezimena, selo Slapnica (Kakanj)

Poreklo stanovništva sela Slapnica, opština Kakanj. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Visočka nahija“. Pripremio saradnik Porekla Milodan.

Položaj naselja i vode.

Na zapadu čine granicu ovom naselju do Baličkovac i Duboki Potok. Od ušća Baličkovca u Slapnički Potok, koji se pod tim imenom pominje 1779. godine u hronici sutješkog manastira, počinje granica prema Gori. Od ušća Dubokog Potoka granica ostavlja Slapnički i ide uz Duboki Potok na Kalin pa na Ašikovića Vrh; odavde granica ide istoku na Golo Brdo, i deli od Porječana. Ovde nastaje istočna granica. Brdo Dova, gde muslimani čine dove radi vremena, deli od Bištrana, a brdo Orlovac od Zajezde, Grma i Miljačića. Kosa Križ od Orlovca prema zapadu čini severnu granicu prema Čatićima do dola Baličkovca; niz taj do silazi granica s desna na Slapnički Potok.

„Selo“ Slapnica se deli na Gornju i Donju Slapnicu. Gornju Slapnicu čine „male“ Brijeg, Močila, Dvor, Ružice, Tomići i Ravane, a Donju, jedan i po do dva kilometra ispod Gornje, „male“: Ćimen, Maračići, Musići, Potok i Ravno Selo.

„Glava“ Slapničkog Potoka je voda Halilovica u Gaju iznad sela Brijega. Teče prema zapadu, i saliva se u Bosnu. Dolina mu je duboko usečena, naročito ispod sela, a strane su mu strme. Pod Ružicom je vrelo Luka, koje otiče dolom Lukom, i taj se potočić sastaje sa Slapničkim Potokom pod Musićima. Pod „mahalom“ Potokom sastaje se sa Slapničkim Potokom potok iz Repišća, koji postaje od Zečeve Vode na Kalinu. Sela Gornje Slapnice su s obe strane potoka. Iznad Brijega i izvora Slapničkog Potoka, a ispod Golog Brda je velika ravan, i na njoj selo Ravane ili Ravani. U strani levo od potoka, pod „visuljkom“ Golubom su Ružice i do njih Močila, u strani Močilima. Brijeg je u strani između dolova Briješća, kojim teče Slapnički Potok, i Matijova Dola, a na desnoj strani potoka; ispod Brijega, levo od Briješća, a kraj potoka je Dvor. Najniže je selo Tomići, s obe strane potoka. U Donjoj Slapnici je Ravno Selo, na donjoj ivici velike ravni Vina. Čini „sredinu sela“. Do njega su, levo, Maračići; deli ih od Ravnog Sela Do. Selo je „prijeslonito“. Do Maračića je Ćimen, „u prijeslonu“, kraj puta za Čatiće, a pod Ćimenom je Potok. U blagoj strani pod Ravnim selom i Maračićima su Musićima.

Sva se ova sela služe izvorskom vodom. Ćimen nosi vodu s Buka pod kućom Begića, Maračići s Bunara (Bunar je kroz čunkove proveden na korito nad Ranćikom), Ravno Selo c vode „Ravnog Sela“ pod muslimanskim grobljem, Musići imaju vodu meću kućama. Brijeg nosi vodu s Gornje Vode nad selom. Dvor s jednog a Tomići s drugog Stubla, Močila c vrela Javorova, Ružice s istoimene vode, a Ravane s Pezerova Studenca u seočkom ududu.

Zemlje i šume.

Zirati Ravnoga Sela su: Nadvode, Velika Njiva, Orlovci, Pirova Glavica, Vignjovi i Selišća. Oko Dvora su: Uz Čaire (tako se zove ceo „otes“) i Madžarice. Oko Tomića su: Stup, Ravne, Alinovac (zemlja i voda). Oko Musića su: Zakuće, Jehač, Šestan, Čifluk i Luka. Oko Maračića su: Ranćici i Doca. Oko Ćimena su: Zakutnjače a oko Potoka: Luke (kosanice). Oko Močila su: Golo Brdo i Močila. Okolo Brijega ·su Matijov Do i Briješće. Okolo Ravana su Ravane a u Ružicama Ružice.

Ispaše su oko Slapničkog Potoka, po međama i po stranama. Levo od potoka su strane: Osoje, Šćit, Dobrevnica, Kršnica, Široke Šume, Brdo i Brezovice, a „nadesnu stranu“: Huma, Brdo, Iznad Dolova i Gradina. Na levoj strani potoka je Šikara, a na desnoj Smreka.

Tip sela i ostali podaci.

Kuće obrazuju porodične grupe, koje su povezane seoskim putevima. Na Ravanima je 1 kuća Pezera; na Močilima 3 Tunjića i 1 Stojčića i 1 Radoša; na Ružicama je 1 kuća Stojčića; na Brijegu su 6 Maračića, a u Dvoru 4 Hadžića i 2 Velagića. U Tomićima su 4 Stojčića. Velagići i Hadžići su muslimani, a ostali su katolici.

Na Ravnom Selu su 2 kuće katolika Radoša i 3 muslimana Begića. U Maračićima su katolici: 3 kuće Maračića, 3 Martinovića i 1 Lukića. Na Ćimenu su katolici: 2 kuće Radoša i 3 Tomića. U Potoku su 2 kuće muslimana Kulovića. U Musićima su muslimani: 4 kuće Hadžića i 3 Softića. Po narodnom objašnjenju selo se zove Slapnicom, jer se još u njemu čuje „slap“ Bosne kod ušća Slapničkog Potoka. Gradinama se zovu tri mala vrščića kraj puta za Turbiće. Madžarice su dobro mesto, i za njih su nekada davane mnoge „madžarije“. Na Vignju je nekada bio viganj, a selo Tomići zove se po nekim drugim Tomićima,a ne po ovima što ·su sada na Slapnici.

Počevši od katoličkog groblja na Stupu, pa sve kosom polukružno do (grčkih) Kamenova iznad Močila, ima mnogo „grčkih“ grobova, t.j. stećaka u obliku ploče, prizme i sarkofaga. U ovom sam selu čuo priču o pogibiji kralja Tome na Bistriku, i o poslednjem bosansko-turskom ratu, koji je, po predanju, trajao „sedam godin dana“. Na Ravnom Selu je, na prostranom raskršću, zidana voda Ravno Selo. Tu vodu muslimani zovu Kaurskom Vodom, jer je zid davnašnji a kamenje tesano na način kojim je tesano kamenje za „kaurske’“ grobove. Kod te je vode bila sagrađena džamija, ali nikad nije „proklanjala“. Jedan seljak bio je otišao u Stambol po „alem“; posle godinu dana umre na putu, a džamija nije dobila alem. U to vreme udari kuga u selo, selo razumre, pa se posle džamija sama srušila.

God. 1605 postalo je franjevačkim provincijalom u Bosni. fra Jakov Slapnica. Pred zadnju kugu bilo je na Slapnici 10—15 muslimanskih kuća, i njih je kuga sve pomorila. Poznaju se još njihova kućišta. U to je doba po šesnaest mladića izlazilo iz. tih kuća, i bacalo se kamena na Ravnom Selu. Za vreme te kuge na Slapnici su jedan katolik i jedan muslimanin kopali mrtvace. Polovinu katoličkog groblja zauzima kužno groblje, i u taj se deo niko ne kopa, da ne bi opet udarila. kuga. Na Dvoru je bila velika kuća iz koje su potekli svi Hadžići što su na Gori i Slapnici. U Dolu su davno bili neki Cigani, pa su ih Belići isterali.

Poreklo stanovništva.

Muslimani:

-Softići (3), koji se zovu i Sokolovićima, smatraju se najstarijim muslimanskim rodom u selu.

-Xadžići (8) su davnašnji doseljenici s Gore (8). Iako su bogati, ostali ih zovu „balijama“.

-Velagići (2) su davno doselili iz Sarajeva.

-Begići (3) se zovu i Hodžićima. Ranije su bili u Potoku, gde im je „korien“.

-Kulovići (2). Ded im je došao s Bištrana na ženovinu.

Katolici:

-Lukići (1) su starinci.

-Martinovići (3) su starinci.

-Matijevići se, po nekoj babi Marački, zovu i Maričići (9). Poreklom su iz Matijeva Dola kod Tuzle. Odatle su krenuli u Vareš, krajem 16. veka, i sada se u Varešu jedna „mahala“, možda po njima, zove Matijevići, jer u Varešu više nema Matijevića. Iz Vareša su došli na Slapnicu. Pre pet generacija, jedan je sa Slapnice odselio u Gračac u Lici, gde ih i sada ima, a jedan od njih (Ivan) je došao u Visoko posle okupacije. Ivanovi su preci: Mile—Karlo—Franjo—Stjepan, koji je krajem 18. veka iselio iz Bosne zbog krvi. Kad je građen sutješki manastir, jedan stari Maračić protestovao je protiv razrezanog prireza, navodeći da nema ni 150 godina kako su oni na Slapnici. God. 1783 umro je od kuge u sutješkom manastiru remeta Ivan Maračić iz Slapnice, a 1853 u Ulici u Posavini fra Augustin, Maričić iz Slapnice.

-Radoši (5) su starinom iz Radoševića na Oćeviji. „Pria 150 godina” (ali posle kuge) došla su tri brata na Slapnicu i na Goru. Dok su bili na Oćeviji, navalili su jedno 2 baše na njih, jer su imali lepih žena; oni su ubili tri Turčina, nekoliko ih ranili i pobegli. Od ovih su sada Radoši na Slapnici, Gori, Crnču, Zajezdi, Mulićima i Donjoj Zgošći, gde se zovu Božići.

-Pezeri (1). Došli su s Mlave kod Fojnice pred okupaciju. Rod su s Pezerima u Aljinićima.

-Tomići (3) su nepoznatog porekla. Ima ih i u Čatićima.

-Stoičići (7) su starinci.

-Tunjići (3) se zovu i Musići. Došli su s Gore.

Groblja.

Muslimansko groblje za celu „mahalu“ je na Ravnome Selu, a katoličko na Stupu iznad Tomića. U ovom je groblju velika lipa. Na sredini groblja je obelisk, visok oko 4 m., šiljat, širok oko 60 sm. U samom kamenu, u visini čovekovih grudi, bile su neke moći, radi vremena, pa su ih ukrali neki muslimani.

IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Visočka nahija“. Pripremio saradnik Porekla Milodan.