Poreklo prezimena, selo Dobrinje (Visoko)

Poreklo stanovništva sela Dobrinje, opština Visoko. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Visočka nahija“. Pripremio saradnik Porekla Milodan.

Položaj naselja, komunikacije i vode.

Prema Gori na severu granica polazi od Bosne uz levu stranu dola Višnja, pa na Jagodnjak, Rudni Brijeg, Smrčevice i Prijeke Njive. Od Upovca na istoku deli kosa Komini—Srednji Rat—Velika Njiva, koja se završava Križem i Stijenom. Bosna deli od Buzića i Seoče. Sredinom ovako ograničenog naselja teče Dobrinjski Potok. Glavno je vrelo Dobrinjskog Potoka Pijeska u Lukama, iznad sela, a pod Kominima. Sa kosa dolazi više manjih potočića, koji leti presuše. Leti presuši i Potok iz Crniša; postaje od vrela Crniša na istoimenom brdu između doline Dobrinjskog Potoka i dola Višnja, i teče dolom Dumačama u Bosnu.

Desno je od Dobrinjskog Potoka manje brdo Gradac (vrh u Crnišu) a desno od Graca do potoka Zmajavice, koji teče samo uz kiše. U vrhu ovoga dola je ravnica Zavidovića.

Od ušća Dobrinjskog Potoka pa do mesta Graba pod Crnišem Bosna čini jedan meandar. Glavni je deo naselja oko ušća Dobrinjskog Potoka.

Donje Selo nosi vodu s Česme pod železničkom prugom; Osmanbegovići sa Ogudenca iznad sela i s Potoka; na Gradu je voda pod kućama. Ima i bunareva.

Zemlje i šume.

Zirati su većinom u polju. Iznad sela, uz potok su: Luke, Lijeske, Kalini, Klini Do, Bare, Dobrnjac, Bukovina, Grab, Selišće, Poratak i Vinograd. Ispaše su po pominjatim brdima i kosama iznad sela, koje su većinom pod sitnom šumom.

Na levoj strani Dobrinjskog Potoka, a pod Velikom Njivom su Kurtići. U Kurtićima su džamija i 1 kuća pravoslavnih Ljepića, 2 muslimana Krehića, 1 prav. Ćeća i 1 muslimana Rizvanovića, a za Stijenom 1 kuća prav. Batića. Na desnoj obali Dobrinjskog Potoka, a na levoj Zmajevice su Hadžići, u strani pod Gracem; smatraju se delom Kurtića, jer ih samo potok rastavlja, i tu su 2 kuće muslimana Zilića. Na desnoj su strani i Osmanovići i Mahala. Osmanbegovići su u strani pod Crnišem, a Mahala oko 150 metara ispod njih. U ovim su selima samo pravoslavni. U Osmanbegovićima su po jedna kuća Popića, Botića, Markanovića i Đorđića, a u Mahali 2 Gavrića, 1 Matića, 1 Stojanovića i 1 Botića. Na Grabu pod Bukovinom, pod brdom Crnišem, je 1 kuća muslimana Kreha, iznad njega, u strani, 1 katolika Katane, a na Javnom Dolu, prema Gori, 1 katolika Šunjića, i na Rudnom Brijegu 1 katolika Andrića.

Starine u selu.

U Dobrinju ima kraj puta nekoliko stećaka; poznaju se i grobovi bez stećaka. U tursko je doba išla kroz selo kaldrma za Zenicu. Za vodu Zmajevicu veruju da je u nju padao zmaj, a za Gradac vele da je tu bio grad. Priča se da je na vrhu Zavidovaći bio grad Stjepana Zavida, i da ima ostataka od zgrada, ali da je sve zaraslo u šumu. Još se priča da je grad bio vezan putem preko Rudnog Brijega sa glavnim putem dolinom Bosne.

Dobrinje se pominje u sidžilu sarajevskog mule 1566. god. Neki Malkol sin Ferhatov iz Dobrinja kod Visokog izjavio je, da prodaje svoje imanje u selu Donjoj Ravni, Bakulića baštinu sa šumom, šikarom, livadom i baščama i zemlju vojvode Ferhata t. zv. Milutinovu baštinu, Gaziji sinu Turhanovu za 2500 akči, i sa znanjem spahije Pervana sina Abdulahova. U okolini Visokog nema više sela koje bi se zvalo Donja Ravan.

Po narodnom predanju u selu su ranije živeli samo muslimani. U Gornjem Selu bili su „Osmanbezi“, i zato se selo zove Osmanbegovići. Kad su oni izumrli, njihovo je imanje dopalo Tahmiščijama iz Sarajeva, koji su tu naselili kmetove. U Kurtićima su bili muslimani Kurte. Osim ovih bili su i muslimani Ljupe. Bili su toliko bogati, da su se tukli halvom. Kuće su im bile u Mahali ili Donjem Selu. Isprodavali su zemlje i pomrli. Tahmiščije su pokupovali njihove zemlje, i kao age su bili vrlo dobri. Na Lukama iznad sela bilo je cigansko selo sa sedam koliba. Ti su Cigani za vreme rata iselili u Papratnicu i u Visoko.

Poreklo stanovništva.

Pravoslavni:

-Popići (1) su od Popića u Balibegovićima.

-Botići (3) su starinom od Risna u Boki. Odatle im je krenuo praded, koji je bio terzija, u Sarajevo, pa u Kralupe. U Kralupima se oženio od Kuvača, anjegovi sinovi Marko i Trifko prešli su pre 80 god. na Dobrinju. Slave Đurđic.

-Ljepići (1) su od Ljepića u Malom Čajnu.

-Stojanovići (1) su starinom Todorovići iz Duvna. Ded im je došao najpre u Podstinje, iz Podstinja u Gorane, pa onda u Dobrinje. Ranije su slavili Miholjdan, a sada slave Đurđevdan.

–Gavrići (2) su starinom Rastovci iz Krajine, od Petrovca. Njihov ded, Simo Rastovac, ubio je u zavičaju nekoga i pobegao „u Bosnu“. Bila je gladna godina i ubio je čoveka zbog golubijeg jajeta. Da zametne trag, sam se prozvao Gavrom. Slave Jovanjdan.

–Đorđić (1). Dovela ga je mati iz Podvinaca, kad se ovamo preudala. Slavi Aranđelovdan.

-Ćeće (1) su starinom Milanovići iz Krajine. Slave-Nikoljdan.

-Markanović (1) je rod s Markanovićem u Liješevi.

-Matići (1) su starinom iz Korče kod Tarčina a daljom su starinom iz Hercegovine. Zvali su se Vavaći, pa posle Šinici, ali se već ded zvao Matićem. Otac im je doselio pre 35 godina u Liješevu, a oni su prešli 1914 na Dobrinje. Slave Đurđevdan.

Muslimani:

-Zilići (2) su nepoznatog porekla.

-Krehe (3) su takođe nepoznatog porekla.

-Rizvanovići (1). Otac im je hodao po najmu; u ovom se selu oženio i „vatanio“. Rođaci su mu Rizvanovići „u Mokronoga“,

Katolici:

-Šunjić (1) je starinom od Fojnice, i doselio je pre okupacije.

-Andrić (1) je od Aidrića na Gori.

-Katani (1) je došao pre tri godine s Brestovska. Ded mu je dobio taj nadimak, a pravo mu je prezime bilo Konšo.

Groblja.

Muslimansko je groblje kod džamije. Pravoslavno je groblje u Buzićima. Otvoreno je u prvoj polovini 19. veka, kada je tu sahranjen sluga Buza, koji je bio jedan od prvih pravoslavnih doseljenika.

IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Visočka nahija“. Pripremio saradnik Porekla Milodan.