Poreklo stanovništva sela Raj(i)čevci*, opština Laktaši. Prema knjizi Živka Vujića „Laktaška Župa – prošlost i sadašnjost“ – izdanje 2013. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela i komunikacije.
Selo u opštini Laktaši, udaljeno 20 km jugoistočno od opštinskog centra, 17 km od Klašnica i 12 km od magistralnog puta Klašnice–Prnjavor. Prostire se na površini 9,633 km2. Smješteno je na 178–472 m. n. v.
Kroz selo prolazi asfaltni put dug 2 km koji je izgrađen 1984. godine. Ostali putevi do zaselaka su makadamski. Selo je razbijenog tipa; kuće su pretežno locirane po zaseocima Babići, Batinari, Dabići i oko glavne saobraćajnice. Graniči sa selima Ljubatovci i Ćetojevići (laktaška opština), te Crni Vrh i Lađevci (čelinačka opština).
Sa sjeverne strane sela protiče Turjanica, a kroz selo rječica Kamenica, koja se u nju uliva. Poznatiji potoci su Crnoušica, Paljeuša i Skakavac.
Toponimi.
Teren je pretežno brežuljkast i brdovit (obronci planine Crni vrh), osim oko Kamenice.
U selu su poznatija uzvišenja: Bogdanovac, Drum, Jankovac, Markovac, Paljevica, Torine, Trešnjevo brdo i Urije. Oko 80 odsto seoskog atara obraslo je bjelogoričnom šumom.
Njive se zovu: Bašice, Gradina, Dabića jezera, Lukovište, Mekota, Mitrovića jezero. ..
Zanimanje stanovništva, obrazovanje i groblja.
Stanovništvo Rajičevaca bavi se poljoprivredom, a manji dio je zaposlen u inostranstvu. Uzgajaju se kukuruz, pšenica, zob, a uspijeva i voće (šljiva, jabuka, kruška…) Prije tri–četiri decenije selo je bilo čuveno po mnogobrojnim krečanama i proizvodnji kvalitetnog kreča. Danas nema krečana, ali ima još dosta kvalitetnog kamena koji se koristi u građevinarstvu.
Selo nikada nije imalo osnovnu školu. ćaci su do 5. septembra 2006. pohađali OŠ u Njubatovcima, a otada putuju autobusom u OŠ u Boškovićima. Na sredini sela je sagrađen društveni dom.
U selu postoje četiri groblja: Babića, Batinarsko, Mitrovića i Trišića. Nema (niti je bilo) crkve, na mještani idu u kokorsku crkvu (opština Prnjavor).
Vode i ostali podaci o selu.
Rajičevci su bogati izvorima pitke vode: Vrelo Luke, Vujića točak, Jelanovo vrelo i druga. Stanovništvo se snabdijeva vodom sa izvora i iz manjih lokalnih vodovoda.
Selo je dobilo električnu energiju 1971, a telefonske priključke 2000. godine.
Autobuska linija do Banjaluke je otvorena 19. oktobra 1974.
Uvjerljivih i pouzdanih podataka o porijeklu stanovništva i nazivu sela nema.
Na prelazu u novi milenijum (2000. godine) selo je imalo 72 domaćinstva u kojima je živjelo 258 stanovnika.
Krajem 2011. selo je imalo 68 domaćinstava, 85 kuća i vikendica, a u domaćinstvima su živjela 193 stanovnika srpske nacionalnosti (65 manje nego 2000. godine)“. Ima osam nenaseljenih (pustih) kuća.
Poreklo stanovništva.
Najbrojnije porodice su:
-Batinar (12 domaćinstava u kojima živi 36 stanovnika), slave Jovanjdan;
-Vujić (11, 42) – Markovdan) i:
-Dabić (8, 22) — Sv. Stefana.
Zastupljena su još prezimena:
-Babić – slave Aranđelovdan; Bojić – Časne verige; Gustovarac, Teodorović, Trišić – Đurđevdan; Zaipac — Jovanjdan; dio Kovačevića slavi Lazarevu subotu, a dio Lučindan; Marinković, Pavičić — Sv. Stefana; Mitrović –Ilindan; Radonjić, Savičić, Samardžić – Đurđevdan; Tilić, Tešić – Sv. Vasilija.
* * *
* Postoji dilema da li se selo zove Rajičevci, Rajčevci ili Raičevci. S obzirom na to da mještani za Turjanicu, Kamenicu, pastavicu, sjenicu…, kažu Turjan’ca, Kamen’ca; lastav’ca, sjen’ca…, autor smatra da po toj logici izgovaraju i ime svoga sela – Raj’čevci.
IZVOR: Prema knjizi Živka Vujića „Laktaška Župa – prošlost i sadašnjost“, izdanje 2013. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)