Poreklo prezimena, selo Čardačani (Laktaši)

Poreklo stanovništva sela Čardačani, opština Laktaši. Prema knjizi Živka Vujića „Laktaška Župa – prošlost i sadašnjost“ – izdanje 2013. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela i komunikacije.

Selo u opštini Laktaši, udaljeno sedam km jugoistočno od opštinskog centra, 4 km od Klašnica. Prostire se na površini 7,487 km2, a smješteno je između 126 i 204 m. n. v.

Graniči se sa selima Boškovići, Veliko Blaško, Dovići i Miloševci. Sjedište MZ je u Čardačanima, a pripadaju joj i sela Dovići i Miloševci.

Južnom stranom sela prolazi magistralni put Klašnice—Prnjavor u dužini od 3 km, a kroz selo prolazi nekoliko puteva za zaseoke u dužini 14 km koji su postepeno asfaltirani. Prvi, dužine 2,3 km pušten je u promet 1988, a posljednji 2009. godine. Neasfaltiranog puta ima još oko 3 km.

Tip sela, zemlje, šume i zanimanje stanovništva.

Selo je razbijenog tipa, jer su kuće pretežno locirane po zaseocima i brežuljcima, a najviše oko saobraćajnica.

Jugozapadnom stranom protiče Turjanica. Pored Turjanice značajniji vodotoci su Atipovac, Pavlovac, Tikvenjak. Poznatiji izvori su Vrapčića i Stupanj vrelo, te Salkinac.

Teren je pretežno brežuljkast, osim oko vodotoka. Po selu su poznatija uzvišenja: Blagojevića, Vasilića, Davidovića i Glišića, Popovića, Stegića brdo. Trećina sela je pod bjelogoričnom šumom.

Stanovništvo Čardačana bavi se poljoprivredom, a manji dio je zaposlen u Banjaluci, Laktašima i“ inostranstvu (najviše u Austriji). Uzgajaju se pšenica, kukuruz, ječam i zob, a dobro uspijeva i voće: šljiva, jabuka, kruška, trešnja, orasi, jagode, kao i povrće: krompir, paprika, paradajz, kupus, mahune…

Veći zaseoci su: Glišići, Davidovići, Kneževići, Rudići. Selo je poznato po lokalitetima Grabičani, Popov gaj, Tikvenjak i Čardak.

Kulturni život.

Prema podacima iz knjige Dvadeset i pet godina rada „Prosvjete“ 1902–1927, štampane u Sarajevu 1927. godine, odbor SKPD „Prosvjeta“ je formiran 1919. godine u selu Čardačani. Prema nekim izvorima prva škola u Čardačanima je otvorena 1931. godine i radila je do početka Drugog svjetskog rata. U ratu su je Nijemci bombardovali. Od 1946. godine škola je radila u sveštenikovoj kući sve do 1964. godine. Te godine je napravljena nova školska zgrada u kojoj se nastava odvijala do 1976. godine kada je otvorena škola u Boškovićima.

U zgradi nekadašnje škole danas živi pet izbjegličkih porodica. U Čardačanima je osnovano Kulturno-prosvjetno društvo „Zmijanje“ 1937. godine. Okupljalo je oko 60 članova iz Boškovića, Dovića, Miloševaca i Čardačana. Radilo je do 1941. godine.

Srpska zemljoradnička zadruga osnovana je između 1920. i 1923.godine. Zadruga je snabdijevala seljake najnužnijim industrijskim artiklima i bavila se otkupom poljoprivrednih proizvoda.

U tom periodu održavani su i tečajevi za poljoprivrednike. Dolazili su profesori Poljoprivredne škole iz Banjaluke i držali predavanja.

U selu postoji crkva koja je izgrađena 1895. godine, a posvećena je Uspeniju Presvete Bogorodice (Velika Gospojina). Oštećena je u zemljotresu 1969. Sanirana je dvaput: poslije zemljotresa i 1980. godine. Parohijski dom je sagrađen 1991, a osveštan 2001. godine. U groblju koje je kod crkve sahranjuju se preminuli iz Čardačana i Miloševaca i jednog dijela dio Velikog Vlaška.

Vode.

Čardačani imaju lokalni vodovod od 1977, a gradski od 2006. godine. Selo je dobilo električnu energiju 1969, a niskonaponska mreža je rekonstruisana 2008. godine, kada su drvene bandere zamijenjene betonskim, a postavljene su i dvije trafostanice. Telefonski priključci su u funkciji od 2000. godine.

Selo ima benzinsku pumpu, prodavnice nema.

Uvjerljivih i pouzdanih podataka o porijeklu stanovništva nema. Pretpostavlja se da je selo dobilo naziv po turskom čardaku.

Poreklo staanovništva.

Početkom 2013. selo je imalo 210 domaćinstava, 271 stambeni objekat (kuće, stanovi u školi, vikendice), a u domaćinstvima je živjelo 620 stanovnika.

Najbrojnije porodice su:

-Glišić (21 domaćinstva, 27 kuća, 78 stanovnika),

-Vrančić (9, 12, 27),

-Davidović (11, 12, 25),

-Đukić (10, 11, 31),

-Knežević (11, 12, 25),

-Rudić (9, 8, 28) i:

-Tamamović (9, 11, 22).

-Glišići slave Sv. Ignjatija, Vrančići — Ivanjdan, dio Davidovića, Rudići, Tamamovići i jedna porodica Kneževića —Jovanjdan, dio Davidovića – Mratindan, Đukići i Kneževići (osim jedne porodice) – Đurđevdan.

U selu žive i porodice:

– Gotovac, Ignjatić, Konjević, Lovrić, Mijović, Milanović, Milivojević, Mušić, Popović, dio Savića, Ubović, Čeko, Šaulić – slave Đurđevdan; Bjelošević, Vujmilović, Gajanović, Mijatović, Miljević, Pejčinović, Petković, dio Savića, Đelić – Jovanjdan; Begić – Vartolomije; Blagojević, dio Kodžomana – Časne verige; Vasić, Zečević, Kovačević – Tomindan; Vilipić – Lučindan; Gamber, Kliska, Kuruzović – Aranđelovdan; Grahovac, Kovjanić, Protić, dio Savića, Šerbedžija – Sv. Stefana; Domuzen, Šajić – Miholjdan; dio Kodžomana – Ivanjdan; Radeljić, Škrbić – Nikoljdan; Skenderija – Vračeve; Sladojević – Mratindan; Ćejić — Sv. Vasilija.

Od poznatijih ličnosti u selu je živio i radio Đorđe Popović, paroh (Čardačani, 15. avgust 1875 – 1935). U crkvi je službovao od 1895. do 1935. godine.

IZVOR: Prema knjizi Živka Vujića „Laktaška Župa – prošlost i sadašnjost“ – izdanje 2013. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan