Poreklo stanovništva naselja Ćavarine, opština Sokolac. Prema knjizi Milenka S. Filipovića “Glasinac”, antropogeografsko-etnološka rasprava, SANU, Beograd, 1951. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Položaj naselja.
Selo je izduženo oko puta koji dolazi iz Smrtića, a kuće su malo u strani. Ispod kuća je široki da do ispod Đurove Kolibe – Provalija, koji postaje od dva manja dola (Gazdin Do i Rebra), koji oba vežu za Mlađ.
Vode, zemlje i šume.
Žive vode ima daleko od sela, na Mlađu, a zimi nose podu s bunara, koji se napune kišnicom. U selu je sedam takvih bunara, koji su služili ranijim „turskim selima“, a na dva od njih su starinske ploče. Zirati su ispod i oko kuća: Potkunjica, Poćetenište, Velika Njiva, Dukatarevina, Malovića Torina, Rebra, Za Brdom, Milutinov Do. Oko sela ima privatnih gajeva, „zabrana“: Veliki Gaj, Bunarić, Velika Njiva, Mlađ. Po gajevima i oko njih su ispaše.
Tip sela i ostali podaci.
U selu žive samo pravoslavni i njihovih 16 kuća su sem jedne Odovića – na okupu. Groblje je u Čitlucima.
Pod Velikim Gajem je neko staro groblje, y kom može da bude oko pedeset optračenih grobova. Ne zna se čije je. Drugo staro groblje, takođe nepoznato (možda muslimansko), je na njivi Potkućnici Manojla Marića. Velika starinska lokva u selu je sva kaldrmisana. Skuplja toliko vode da ne presušuje ni za sušnih godina. Pre kuge, u selu su bili muslimani. Kuće su im bile na mestu Burovoj Kolibi, u strani ispoc Velikog G|aja i Ćeteništa. Zna se po imenu za buljugbašu Ceru Ćavarinu. Kuga ih je sve pomorila. Pod Velikim Gajem su bile i dve pravoslavne kuće, u kojima su bili momci tih Ćavarina.
Poreklo stanovništvaa.
-Beatovići (8 k.), i Marići (7 k., Đurđevdan). Zovu se i Vojinovići. Marići su prozvani po babi Mari. Starinom su iz Pive. Rod je na G lasincu već toliko razgranat da su se počeli uzimati među sobom. dedovi su bili najpre u Žanjevici (Gacko), pa su prešli u Jamiće (Drina). Bila se odmetnula tri Crnogorca u hajduke, i dedovi su ih izdržavali tri godine. Turci ih poteraj u da prokažu hajduke. Da izbegnu da ih Turci nabiju na kolac, oni se dignu, paši u Sarajevo i zamole ga da ih premesti u drugu nahiju. On im reče da imaju sela Ćavarine i Selišta (prema Kopitu), ali da tamo nema ni kuće ni klanice.
Onda se oni povrate i o Petrovdanu dignu „roblje“ i stoku i pređu u Ćavarine. Bili su mesec dana s decom pod kruškom. Naredio onda paša, pa im kroz mesec dana načinjene dve kuće. Biće otada sto godina: neki vele da je to bilo tačno 1836.
-Odovići (1 k.): opširnije u opisu Bandina Odžaka, odakle su prešli pre više od pedeset godina.
IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića “Glasinac”, antropogeografsko-etnološka rasprava, SANU, Beograd, 1951. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)