Poreklo stanovništva naselja Stari Banovci, opština Stara Pazova. Prema Geografskoj enciklopediji naselja Srbije IV, Stručna knjiga, Beograd, 2002. godine.
Stari Banovci (4.033 st.), ratarsko ( 12,6% agrarnog st.) naselje panonskog tipa, na (92 m) desnoj obali Dunava, gde je odsek Sremske lesne zaravni prema reci sinklinalno snižen i presečen dolinom Budovara, s obe strane raskrsnice puteva ka Staroj Pazovi, Belegišu i Novim Banovcima, 4 km istočno od auto-puta Beograd–Novi Sad, 6 km istočno od Stare Pazove. Površina atara iznosi 3.157 ha. U ataru od mikrooblika reljefa ima lesnih vrtača i retkih surduka, a kroz atar protiče potok Budovar, čije izvorište čine nekoliko krakova ispod planinskog bila Fruške gore (539 m) severno od Krušedola, i Golubinački kanal. Savremenim fizionomskim širenjem spojeni su sa Novim Banovcima.
Blizina Beograda uslovila je dinamičnu izgradnju naselja, koja se ogleda naročito kroz izgradnju vikendica. U početku je to bila
vikend–zona Beograda, da bi kasnije vikendice bile pretvorene u kontinuirano nastanjene stambene objekte.
Pominju se 1473, kada su naseljeni Srbima, i kasnije od 1733.
Kretanje broja stanovnika:
1869. — 1.790,
1880. – 1.834,
1890. — 1.950,
1900. – 2.024,
1910. – 2.093,
1921. – 2.062,
1931. – 2.195.
Tokom Prvog svetskog rata prisutna su iseljavanja Nemaca i Mađara, a za vreme Drugog svetskog rata naselje je stradalo od ustaškog terora.
Stanovništvo je preovlađujuće srpsko – 91,4% (slavi Jovanjdan, Đurđevdan, Aranđelovdan i dr.), a ima Roma (1,3%), Hrvata i dr. Indeks demografskog starenja (15) kreće se u rasponu od 0,3 (1961) do 0,4 (1991).
U naselju se nalaze dve crkve: pravoslavna Sv. oca Nikolaja – prenos moštiju (izgrađena 1777, obnovljena 1990), i katolička.
Električno osvetljenje dobijaju 1929, a vodovod 1987. god. Imaju osmorazrednu OŠ “Slobodan Savković” (šk. 2000/01. – 511 učenika), dom kulture sa bioskopskom salom i bibliotekom, zdravstvenu ambulantu, 70-ak zanatskih radnji, proizvodnog (plastičari, bravari, stolari i dr.) i uslužnog karaktera (elektroinstalateri, roletari, limari, zidari, fasaderi i dr.), lokalnu pijacu (pazarni dan – četvrtak) i dr. Nekada su postojali rečno pristanište, dva mlina i ciglana, ali su krajem sedamdesetih god. HH v. zatvoreni. Vodeći poljoprivredni proizvodi su kukuruz, pšenica, šećerna repa, suncokret i povrće (u dolini Budovara zbog zalivnog sistema).
IZVOR: Geografska enciklopedija naselja Srbije IV, Stručna knjiga, Beograd, 2002. godine.
Arhivska građa za Stare Banovce:
Crkvene matične i ostale knjige iz crkve Prenosa moštiju Sv. oca Nikolaja u Starim Banovcima za period od 1909. do 1969. čuvaju se u Istorijskom arhivu Srema u Sremskoj Mitrovici.
Komentari (0)