Poreklo stanovništva naselja Vela Međa, opština Trebinje – Hercegovina. Prema knjizi Jevta Dedijera „Hercegovina – antropogeografske studije“ u izdanju “NOVA KNJIGA VIDOSLOV”. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela, zemlje i vode.
Selo je pri zapadnim stranama obronaka Bratagoša. Kuće su se prilično digle u stranu a ima ih s obje strane željezničke pruge.
Pije se samo kišnica iz mnogobrojnih privatnih i zajedničkih čatrnja (oko 35).
Selo, ima dovoljno oraće zemlje, i sva se nalazi u polju ispod sela i s obje strane rijeke. Najveći su i najbolji komadi: Zarječe, Kuljenuše, Hasi, Jame i Kameni. Zemlje su izvrsne rodnosti, ali zbog blata obično se na vrijeme ili ne uzore ili plod otme u jesen voda. Obično siju: kukuruz, sijerak, proso i grah. Seljani su većinom svoji, ali ih ima koji još rade i aginske zemlje, na koju daju ½ ili 1/3 haka. U ispašama i šumama selo vrlo oskudno.
Tip sela i starine.
Selo je zbijenog tipa bez mahala i bez čopora. Obični je razmak između kuća 5 do 40 metara. U selu žive: Oberani 7 k., Lakići 6 k., Curići 6 k., Benderi 10 k., Sokoli 7 k., Papac 1 k., Vukasi 3 k. i Merdžan 1 k. Svega dakle 41 kuća.
Planine niti je kad selo imalo niti je sada ima. Seljaci obično daju svoje brave drugome koji ima planinu. Staja u brdu imadu samo nekoliko njih. O imenu sela ne postoji u narodu priča, već se samo neki domišljaju, da je selo ime steklo od mnogih podzida i duvarina koje zovu medom.
U selu ima malo starina. Vrlo je stara crkva, koja je obnovljena u 19–om vijeku. Više sela s južne strane jednu glavicu zovu Gradinom; za nju nije vezano nikakvo predanje. Pod selom imaju 2 grčke ploče, a još ima i tursko groblje. Ima priča kako su negdje porobljena Velja Sela blizu Turkovića i Doljani niže Pobrđa i kako su isti stanovnici docnije zasnovali Velju Među. Ali je ovo vele, bilo vrlo davno. Starinu njegovu između ostalog dokazuju i mnoge davno izumrle ili raseljene porocice čijih „ometišta“ (kuća, vrta i čatrnja) ima u selu. Sve su bile muslimanske porodice: Behmeni, Stranjaci, Sarajlići, Puzići, Mehmedbašići, Basarići, Bojići, od kojih su i Kudre u Gabeli. Još se priča i za Koraće čiji su potomci Morići u Burmazima i Ban, izum ‘lu porodicu Kulaše na Vojevićima i Marune od kojih je Puho i Tunčini.
Poreklo stanovništva.
I današnje katoličko stanovništvo većinom je staro i nepoznatog porijekla.
-Oberani, Sokoli i Vukasi (17), u selu svi jedno bratstvo, potiču od stare porodice u selu zvane Bogdan. Za dalju prošlost ništa ne pričaju. S istima su red i Gustini na Zelenikovcu u stolačkom kotaru, a Sokola ima u Oskorušju u Dalmaciji. Bogdana ima na Zelenikovcu stolački kotar i u Glumini.
-Lakićima (6 k.) se takođe ne može doznati za porijeklo i drže ih za vrlo stare.
-Curići (6 k.) su po jednima iz Glumine u G. Hrasnu, po drugima iz Slivna u Dalmaciji jer ih ima tamo, ali većina ih tvrdi da su i oni u Slivnu od ovih iz V. Međe kao i oni u Glumini, a da im je starina u V. Međi. Isto tako dokazuju i za:
-Bendere da su iz Dubrava, a oni tvrde da su oni u Dubravama otišli iz V. Međe gdje im je starina.
-Popac je starinom iz Riđana u Crnoj Gori, odakle su tri brata zbog krvi vrlo davno pobjegli i sjestili se na Mišljen, a otolen opet zbog krvi jedan predigao u Velju Među i to davno prije 200 g. Iz V. Međe raseljavali su se po G. Hrasnu i Burmazima, gdje ih ima više kuća.
-Merdžan je sa Zagorca (?) kod Trebinja, doselio još u osamnaestom vijeku. Merdžana ima u Gabeli.
IZVOR: Prema knjizi Jevta Dedijera „Hercegovina – antropogeografske studije“ u izdanju “NOVA KNJIGA VIDOSLOV”. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)