Poreklo prezimena, selo Zaušje (Bileća)

Poreklo stanovništva naselja Zaušje, opština Bileća – Hercegovina. Prema knjizi Jevta Dedijera „Hercegovina – antropogeografska studija“ u izdanju “Kulturno nasljeđe” izdavačke kuće “Veselin Masleša”, Sarajevo, 1991. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

U Zaušju se izdvajaju sela u bilećskoj kotlini i sela po brdima. Selo Prijevor je u sjevero istočnom uglu bilećske kotline, koji liči na tijesnu otoku. Kuće su i sa zapadne i s istočne strane te otoke. Zapadno od Prijevora u plitkoj širokoj vrtači prostire se Selište; od ovoga na jugo-zapadu su kuće sela Zaušja u jaruzi između Dubovca i Burjena. Od Zaušja sjeverno na samom tjemenu kose Burjena zbile su se u jednu grupu kuće sela Ćurjena.

Jaruga zauška u samome selu je horizontalna; dno joj je dosta široko i ispunjeno je crvenicom i šljunkom s okolnijeh brda, na jugo-istoku od sela postaje strmije i uža, te se spušta kod Zakutine u Bilećsko Polje. Prijevorska otoka liči na zaliv, koji se iz Bilećskog Polja utisnuo među 73 urjen i Vranju Dubravu.

U ovoj općini kuće imaju malo neobičan položaj: kuće u Prijevoru stoje sa zapadne i istočne strane prijevorske otoke, nijesu ni malo u zaklonu od sjevera. Tomu je glavni uzrok, što je selo sa svijeh strana zaklonjeno visokijem kosama, te sjever ne može biti tako jak. U Selištu i Zaušju starije kuće zaklanjale su se od sjevera za kose. Istom novije kuće, koje nemaju mjesta na podnožju kosa, grade se po sredini jaruge ili na osojnoj strani Dubovca. Sasvijem čudnovat položaj ima Ćurjen. To je selo na samom tjemenu kose Ćurjena. Sa svijeh strana otvoreno je tako, da svaki vjetar može bez zapreke udariti na kuće. Uzrok ovomu položaju nije u naročitijem osobinama stanovništva; mislim, da je glavni uzrok u tome, što su age zasnovale to selo i odmakli ga od svojijeh kuća.

Vode.

U cijeloj općini nema nijednog živog vrela. Voda se nije iz čatrnja, u koje se skuplja kišnica i nije za vrijeme suše. Čatrnja ima vrlo starijeh; ima ih za koje se priča, da su ih gradili stariji seoski stanovnici, a grade se i u novije vrijeme. Često se dogodi, da čatrnje ljeti presuše i voda se dobavlja s Trebišnjice. Tada se ide na vodu po dva i tri sata’.

Zemlje u šume.

U Prijevoru je zemlja sva y selu, isto tako je i u Selištu; u Zaušju ima zemlje i u selu, a ima je mnogo i po okolnijem brdima. Najbolje su njive u Krnovu Dolu, Krivači i Miloševu Dolu. Na Ćurjenu nema gotovo nikakve zemlje za obrađivanje. Sva je zemlja dalje od sela po vrtačima i dolovima u seoskomu udutu. Najviše zemlje ima u udutu graničkom: u Bovanima, Prćilovini, Osojnijem Dolovima i Kućinama. To je došlo od tuda, što je ova općina bila do pred okupaciju zajedno s Granicom, pa kad su odvojene kao zasebne općine, zauška je zemlje ostala u Granici. U Prijevoru su svi seljaci slobodni, nema kmetova, ali rade kao priorači zemlju Kurtovića iz Trebinja i Drljevića iz Bileće. Slobodni su i u Selištu i Zaušju. Na Ćurjenu ima kmetova, ali su se mnogi već otkupili.

Seoske su ispaše svuda oko sela po brdima, gdje zemlja nije obrađena. Šume ima vrlo malo. Većinom je sitan i kržljava. Ispaša i šuma ovdje je mera – zajednička općinska ispaša. Najbolje su ispaše u Dubrovcu, Granici, Gradini, Ćurjenu, Vijencu, Biljegi, Primetu i Prodoli.

Tip sela.

Sela zauške općine odlikuju se zabijenijem kućama. U Prijevoru su kuće zbijene samo sa zapadne strane otoke, dok su s istočne strane dosta razmaknute; u Selištu su dosta razrađene. Između pojedinijeh kuća su mali vrtovi i njive. U Zaušju se razlikuju starije kuće, koje su se zbile tako jedna do druge, da ih rastavljaju samo uski sokaci i novije, koje su razrađenije. Kuće na Ćurjenu jako su zbijene, često se kuća na kuću naslanja zidom. Uzrok ovakomu tipu treba najprije tražiti u tomu, što je ovo čitlučko selo. Iradna je zemlja sa svijeh strana oko sela; i nema zgodnijeg mjesta, s koga bi se u isti mah mogla pregledati Cijela ćurjenska zemlja. Sličan položaj imaju samo torine po selima. I ovo je selo zasnovano na takijem torinama. U Prijevoru imamo dva čopora kuća: Babovića i Murguzove kuće. Između čopora daljina je 10 minuta. U selu ima svega 9 kuća i to šest Babovića i tri Murguzove. U Selištu stanuju Idrizi i Rebići. U Zaušju izdvajaju se četiri mahale: Divljakovina (7 kuća), Velika Kuća (8 kuća), Selo (15 kuća) i Lazarevina (10 kuća). Pojedine se mahale jasno ne izdvajaju, stanovništvo ih izdvaja jedino radi lakšeg razlikovanja pojedinih mjesta u selu. Na Zaušju živi samo jedno pleme, koje ima dva prezimena: Selimovići i Ovčine. Na Ćurjenu ima 7 kuća, sve su u jednomu gustom čoporu, a u njima žive Stijačići.

Planine.

Seljaci iz Prijevora od okupacije nemaju svoje planine; ljeti gone stoku u gatačka sela, pa tamo daju stoku „na mlijeko“. Stoka ostane dva mjeseca: Gačanin je čuva i muze i onda na kraju ljeta dijeli mrs sa seljakom. Zaušljani imaju dvije planine u Gacku i to u Zuroviću i Braićevićima. Na te planine imaju tapije. Na jednu planinu izgone oni sami stoku, a drugu im obrađuju tamošnji seljaci kao kmetovi. Te planine bile su uvijek zauške. Još prije nego su se ovi seljani i doselili u ovo selo, Braićevići i Zurovići bili su planine starijeg stanovništva seoskog. Kada su Muslimani zauzeli zemlju u selu, došle su ih i ove planine. To su zajedničke planine svega sela.

Ime sela.

O starijim imenima sela ne zna se ništa. Prijevor je dobio ime po svome položaju. Selište je na mjestu starijeg sela, te je po tomu dobilo ime. O postanku Zaušja i Ćurjena niko ne zna ništa tumačiti. Mahala Divljakovina dobila je ime po divljoj krušci, koja je nekada rasla na tomu mjestu. Selo se zove zato, što je tu najprije zasnovano selo, te su ostale mahale mlađe od njega. Velikoj Kući dao je ime čardak Ahmeta Ovčine. Lazarevina je dobila ime po Lazaru, starijem stanovniku ovoga sela.

Starine u selu.

U zauškijem selima ima dosta ostataka od starine. To su stara groblja, crkvine, gomile, sedišta i stare čatrnje. Groblja ima oko svake crkvine i narod ga kao obično zove grčkim grobljem. U Prijevoru je najviše groblja i omeđina u Meljini i Dolovima. Tu ima i stara crkvina, za koju vele, da su je gradili Predojevići, prvi stanovnici ovoga sela. Na omeđinama se vidi, da su to razvaline starijih kuća. Seljaci ne pričaju, ko je u tijem kućama stanovao.

U Prijevoru je čuvena Primetna Gomila. U toj je gomili, priča se, zakopan knez Predojević i danas svaki Rudinjanin kad prođe pored te gomile, primetne po jedan kamen na gomilu, neka je teže breme na onomu ko leži pod njom.

Taj knez imao je, priča se, devet sinova. Najstariji. Njegov sin Kojadin umre, pošto se oženi i ostane mu jedini sin Nenad. Kad su Turci kupili djecu za janjičare, zaištu u knezu najmlađijeg sina, a on im da unuka. Ovaj vremenom postane paša, vrati se u Hercegovinu, uhvati kneza i baci na nj gomilu.

U Selištu ima miogo omeđina iza kuća i oko njiva, ali ni o njima ne znaju seljaci ništa pričati. Na Zaušju ima omeđina na više mjesta. Najviše ih je oko stare crkve. O tijem se omeđina zna samo to, da su to ruševine kuća prvijeh stanovnika. Od interesa je, što se y ovijem omeđinama ne javljaju tragovi od radnje s krečom. Od starijih čatrnja spominje se u Prijevoru Hanska Čatrnja, za koju pričaju da je gradio Šljun, najstariji stanovnik Ovoga sela. Seljaci vele, da ove stare čatrnje najposlije presušuju. Oko sela ima po svijem kosama i glavicama mnogo gomila. Narod misli, da su to bogomolje starijeh seljaka.

Postanak sela i porijeklo stanovništva.

Jasno se vidi iz ostataka od starine, da se je sadašnje stanovništvo u Prijevoru i Zaušju naselilo na mjestima starijih naselja; za Selište to se vidi i iz imena samoga sela; jedini Ćurjen nema nikakvijeh starina ni tragova od starijeh naselje. Narod ne zna ništa o postanku prva tri sela, a o Ćurjenu priča ovo. Kada su se Selimovići doselili na Zaušje, ovdje nije bilo nikakva sela. Selimovići su istom docnije podigli zimske staje za stoku. Za tu su stoku najmili čobanina, koji je tu živio i pazio stoku? Takvo imanje zvalo se begluk. Istom kasnije su tu počele obrađivati zemlja.

Dakle većina sela zauškijeh podignuta je na mjestima starijih sela. Seljaci znaju i za starije stanovnike ovijeh sela. U Prijevoru su živjeli Predojevići. Glavno im je zanimanje bilo stočarstvo. Neki misle, da su ti Predojevići držali stoku i y Čepelici. Narod veli, da su se ti Predojevići zatekli u Prijevoru pri ulasku Turaka u Hercegovinu. Misli se, da su Predojevići porijeklom iz sela Čspelice u Crnoj Gori. Oni su se raselili po okolnijem selima.

Na Zaušju pričaju, da su u ovomu selu najprije živjela braća Šljun i Pazar. NJnhov brat Čukoje živio je u Čukovićima u Bileći. O njima se ne zna ništa više. Spomenuli smo, da su oni gradili crkvu i čatrnju. Priča se, da su imali mnogo stoke, planina im je bila u Braićevićima i Zuroviću. Neki pričaju, da se Šljun poturčio, a neki vele, da su Selimovići oteli njihovu zemlju, a njih protjerali. Osim toga u ovoj se općini pamte mnoge porodice, koje su neko vrijeme živjele u zauškoj općini. Na Ćurjenu prije Stijačića živjeli su Manjaci i držali Selimovića begluk; jednom su se posvađali sa Selimovićima i odselili u Gacko i Nevesinje. U Prijevoru su živjeli kmetovi Babonića Prodribabe, koji danas žive na Pilatovcima. Iz Prijevora su pobjegli radi svađe s Ovčinama iz Zaušja. O njihovu porijeklu ne zna se ništa. U Prijevoru su živjeli u Gudelji, kao kmetovi Murguzovi. Oni su ubili dijete Murguzovo i zato su izginuli.

U istomu selu, priča se, živjela je neko vrijeme jedna porodica Bajovića s Baljaka, pa se opet oselila na Baljke.

Najstarija je porodica:

-Murguzi. Jedni za nju kažu, da su došli u Rudine iz Konavala sa menđušama u ušima; drugi vele, da su Murguzi doselili kao i većina rudinjskijeh Muslimana iz Novoga; sami Murguzi vele, da su pravi potomci starijeh Predojevića, da su primili Islam pošto su Turci osvojili Hercegovinu i da im se ostali seljaci hoće, da narugaj u, kad im vele, da su porijeklom iz Dalmacije?

-Selimovići, Borića i Ovčine jedna su porodica sa tri prezimena. Jedni od njih pričaju, da su poturčenjaci od prav. Hrišćana Vujovića u Vranjskijem (bilećki kotar). Drugi pričaju, da su porijeklom iz Novoga. Najstarije im je prezime bilo Babahmetovići. I danas ima u Trebinju Babahmetovića Kula, koju su oni gradili.

-Babovići su poslije osvojenja Novoga od Mlečića doselili u Trebinje. I danas ih ima u selima oko Trebinja do 200 kuća. U Prijevoru su imali čitluk i doselili su se prije 80-100 godina.

-Rebići su došli iz Nikšića prije 80–100 godina. Ovdje ih je došao miraz, te su doselili na nj.

-Idrizi su doselili prije 70–80 godina iz Korjenića. I danas imaju tamo svoje porodice. U Korjenićima su se zvali Sehratlići.

-Stijačići su doselili prije sedamdeset godina iz Korjenića na Selimovića čitluk. I danas ima u Korjenićima mnogo Stijačića. Slave Aranđelovdan.

-Tepšić je za vrijeme okupacije doselio na Župe kod Dubrovnika u Prijevor kao mehandžija. On je jedini katolik u ovoj općini.

IZVOR: Prema knjizi Jevta Dedijera „Hercegovina – antropogeografska studija“ u izdanju “Kulturno nasljeđe” izdavačke kuće “Veselin Masleša”, Sarajevo, 1991. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.