Poreklo prezimena, selo Vrbica (Bileća)

27. novembra 2021.

komentara: 0

Poreklo stanovništva naselja Vrbica, opština Bileća – Hercegovina. Prema knjizi Jevta Dedijera „Hercegovina – antropogeografska studija“ u izdanju “Kulturno nasljeđe” izdavačke kuće “Veselin Masleša”, Sarajevo, 1991. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Vrbičku općinu čine sela: Bogdašići, Trnovica i Vrbica. Bogdašići su s istočne strane zaklonjeni pomenutom Tegarinom i Drenovicama, dok su Trnovica i Vrbica u dosta uskoj jaruzi. Kuće su u sva tri sela  upravo na samom podnožju kose. Rijetko je naći kuću na sasvijem ravnome zemljištu. Kroz Bogdašiće zimi teče s Baljaka potok Ogorač, koji češće zaspe pijeskom po više njiva.

Vode.

U Trnovici zimi teče potok iz Pišteti, u kime ljeti i u proljeće ima sasvim malo vode. Pored ovijeh izvora u svakom selu ima i čatrnja, u koje se zimi i u jesen skuplja voda. Te čatrnje nadoknađuju ljeti oskudicu vole. Ako se ljeti izcrpi sva voda iz čatrnja, onda se voda nabavlja s izvora Trebišnjice, do koga ima dva sata pješačkog hoda.

Zemlje i šume.

U Bogdašićima je zemlja zapadno i sjeverno od kuća. U Trnovici je iradna zemlja sa svijeh strana opkolila kuće. Ima njiva i izvan sela po brdu. Pojedini dijelovi zovu se: Udipolje, Pavlov Sto, Rgud, Glavića Njiva, Đerinac, Krstasta Njiva. U Vrbici su najplocni je njive oko kuća, a ima ih raštrkanijeh i izvan sela. Oko svakog sela ima dosta ispaša i šuma. Ispaše su uvijek zajedničke, a šume su samo u Bogdašićima podijeljene. U Bogdašićima još većina seljaka živi na. aginskoj zemlji, samo ih e pet slobodnijeh.

U Trnovici su seljaci većinom slobodni, samo ima sedam kmeta, koji plaćaju agi svake godine izvjesnu sumu novca. Ima priorača, koji pored svoje obrađuju i tuđu zemlju. U Vrbici nema nijednoga kmeta; većinom su se otkupili još za turske vlade.

Tip sela.

Kuće u pojedinijem selima razbacane su u nekoliko zbijenijeh grupa. Uzorak takvom rasporedu kuća jesu na prvom mjestu fizičke osobine zemljišta. U Bogdašićima se vidi, da su se kuće skupljale na pojedine humke po kojima su i pojedini dijelovi sela dobili imena. U glavnome Bogdagnzći se dijele na: Gornje i Donje Selo. Iz Gornjeg u Donje Selo ima deset minuta. U selu ima sedamdeset kuća, koje su zbijene u šest grupa. U svakoj pojedinoj grupi živi samo jedna porodica, kojijeh ima pet. Imena porocica su ova: Vučkovići, Aleksići, Radmilovići, Bjelice i Salatići. Trnovica ima tip potpuno razbijenog sela. Nigdje se kuće ne zbija ju u pojedine grupe. Obično su kuće dvjesta do trista metara udaljene jedan od druge. U Vrbici kuće su poredane na isdnožju Tegarine Grede u jedan niz. Uzrok ovakom tipu jesu poglavito nekadašnji aginski čitluci. U Trnovici imamo tri porodice i to: Uljareviće, Babiće i Zečeviće, a u Vrbici same Uljareviće.

Torina i planine.

Svaki seljak ima na udaljenijim njivama torine, gdje u proljeće i jesen spraća stoku. Bogdašića su torine u Terzića Rupinama i Dubokom Dolu, a ostala dva sela nemaju torina. ljeti gone stoku na planine u gatačkom i fočanskom kotaru. Najviše ljetuju na Volujaku, Štavljanu i Zelengori.

Ime sela.

Bogdašići su po pričanju seljaka dobili ime po nekakvom banu Bogdanu, koji je bio gospodar ovog sela. Trnovica je dobila ime po mjestu, iz koga su prvi seljaci naselili ovo selo. Najstarija je porodica u ovom selu Uljarevića, koja se je doselila iz Trnjiva u Crnoj Gori. Za uspomenu na mjesto, iz koga su doselili, nazvali su ovo selo Trnovicom. Misli se, da je Vrbica dobila ime po vrbi, što je nekad u tom selu rasla.

Starine u selu.

U udutu vrbičkom ima na više mjesta ostataka iz starine kao: selišta, omeđina, grobalja i crkvina. Na Bogdašićima ima mnoga selišta i omeđina ispoc Tegarine Grede i Vardara. Imena omeđina su ova: Šutonića, Turuntaševa, Vučetića i Toljeve Omeđine. Ispod Toljevijeh Njiva ima starog groblja i razvalina od stare crkve. Isto tako ima starog groblja, koje se zove i grčko groblje pod ublom Ozrenom. To je groblje danas porodice Aleksića. U Trnovici imaju dva selišta i to jedno na Šundrakovini, a drugo na Biokovici. Ta su selišta udaljena dvadeset po dvadeset i pet minuta od sela. Za ta selišta narod veli, da su to bili „grčki“ zbjegovi od kuge. U Vrbici imaju dva selišta u Babinom Dolu i u Kapešinom Dolu. U Babinom Dolu stanovala je porodica Vaskovića i odselila je u Bosnu prije 50 godina. U Kapešinom Dolu stanovala je jedna porodica Bjelica, koja je poslije okupacije preselila u Gornju Vrbicu, koja je danas u Crnoj Gori.

Postanak sela i porijeklo stanovništva.

Iz onijeh mnogijeh omeđina i selišta da su zaključiti, da su Bogdašići i Trnovica postali na starijim naseljima. Putopisci iz srednjeg vijeka spominju Trnovicu. To su bili u tursko vrijeme saraji, koji su služili za prenoćište putnika. Isto tako zna se i za najstarije porodice u Bogdašićima, da su došle u selo, koje je bilo malo prije opustilo. Jedina Vrbica nije postala na kakvom starijem naselju, već se razvila iz stočarskijeh stanova. Nekada su, priča .se, u tome selu bile zimske torine i janjila Uljarevića iz Trnavice. Kasnije su tu isti Uljarevići zasnovali i selo u Vrbici. Nijesu našli ni malo obrađene zemlje, već su je svu oni iskrčili i uredili.

Stariji stanovnici ovijeh’ sela.

Ima mnogo imena, koja upućuju na starije stanovnike ovijeh sela. O nekojim porodicama pričaju i danas seljani, a o nekijem su izgubili uspomenu. Tako na Begdašićima priča se, da je to selo bilo imanje porodice Tolja i Turuntaša. To je bila jedna porodica. Zna se i zašto su te porodice oselile iz ovoga sela. O njima se priča ovo: Jednom pred kretanje u planinu najstariji od porodice Toljeve ode u Trebinje, da kupi soli i opanaka. Poznavao se s Muslimanom Arslanagićem i zaište u njega robu na veresiju. Kad mu Arslanagić, ne htjede dati robe na veresiju, ovaj mu odgovori: „Ako ti ne platim do Mitrova dne, evo ti cijele Bogdašiće!“ Arslanagić mu da robu po toj prigodbi. Kad je bio rok plaćanju, Tolj malo zadocni i dođe nekoliko dana iza Mitrova dne. Arslanagić ne htjede primiti novaca, već protjera Tolja s Bogdašića. Ti Tolji danas žive na Branom Dolu i u ljubinjskom kotaru. U ovomu je selu živjela i porodica Manigodića, koja se je dijelom raselila, a dijelom izumrla u ovome selu. U selištu pod Vardarom spominju se:

-Omeđine Šutonića i Vučetića. Vjerovatno je, da su tu živjele neke starije porodice, o kojima seljani danas ne znadu ništa. O Trnovici zna se, da je to selo bilo nekad postojbina porodice:

-Terzića. Njih je protjerao Musliman, koji je držao ovo selo, namještao seljane i uzimao xax ca zemlje. Vidjeli smo u Vrbici, da su živjele porodice:

-Vaskovići i Bjelice. Još se spominju kao stanovnici u ovomu selu:

-Goranovići i Kankaraši, koji su odselili u Crnu Goru.

O postanku i razvijanju ovijeh sela može se izvesti ovo: Trnovica i Bogdašići postali su na mjestu starijeh naselja. Sela su bila atinska i aga je namještao pojedine porodice kao kmetove. Na svakom većem komadu zemljišta naseljena je jedna porodica. Sela se kasnije razvijaju doseljavanjem i namnožavanjem. Vrbica, koja je postala na mjestu starijeh torina, razvija se namnožavanjem jedne porocice.

Porijeklo današnjeg stanovništva.

Najstariji su u ovoj knežini:

-Uljarevići. Starinom su iz Riđana kod Nikšića u Crnoj Gori. U nekoj svađi ubiju Turčina, zato se rasele i nastane se u Banjanima u selu Broćancu. Pošto je u ovom selu bilo nezgodno živjeti, presele se brzo u Trnjine u Crnoj Gori. Ni u ovome selu dugo ne ostadoše, već se presele u Trnovicu. Priča se, da su u Trnovici našli dosta omeđina i iskrčene zemlje, ali nijesu našli nikakvijeh stanovnika. U Trnovici ostanu samo dva brata, a ostali odu u Bosnu, te ih sada ima u Brčkom i na Glasinjcu. Od njih su Sušići u Gacku. Prema potomcima tijeh prvijeh doseljenika računa se, da ima Od njihova doseljenja oko 150 godina. Slave Nikoljdan.

Iza Uljarevića po starini dolaze:

-Vučkovića na Bogdašićima. Starinom su iz plemena Ozrinića u Crnoj Gori. Prije nego su doselili na Bogdašiće, stanovali su na Graovcu i u Korjenićima. Najviše su se zadržali u Korjenićima. I danas imaju tamo svoga plemena. Njihovi su srodnici: Stijačići, Muslimani Barakovići u Korjenićima, Lisovi u Bileći, Komori u Zupcima, Janičići u Broćancu i Ateljevići u Ljubomiru. A od njih su i Trklje u Mirilovićima. Slave Aranđelovdan.

-Babići su doselili prije osamdeset godina s Plane. Slave Lazarevdan (Lazarevu subotu).

-Aleksići su starinom iz Maline iz Zarječja. Iz Maline su se preselili preko Trebišnjice u Površ i Vidnje. O toj seobi prizaju ovo. U Malini je živio starac Maleš sa sedam sinova. Jednom dođu Turci u njega da prenoće. Starac ih primi lijepo, a kad se Turci opiju i počnu činiti bezakonja, on ih poubija i preseli pod Stražište, gdje su mu još prije bile torine. I danas živi po raznijem selima ispod Stražišta mnogo njihovih saplemenika. Iz Podvrši su se preselili na Bogdašiće zbog toga, što su ubili Luketu Pešikana. Staro im je prezime Mališevci, a Aleksićima su se prozvali po svome pradjedu Aleksi. Od njih su Kovačevići u Sređevićima (u Gacku), Mandići u Dulićima (Gacku), Pantići u Bijelom Polju kod Mostara, Drakule u Crnoj Gori s lijeve strane Trebišnjice), Dedijeri u Čepelici, Jankovići u Dubočanima i Krnji u Vatnici i u Davidovićima. Slave Ignjatijevdan.

-Radmilovići su doselili s Vranje Dubrave (Baljci) prije tridesetak godina na atinski čitluk. Slave Nikoljdan.

-Zečevića ima samo jedna kuća. Doselili su prije četrdeset godina iz Banjana.

Bjelice su doselili iz Banjana radi kuge prije osamdeset godina. Slave Jovanj dan, a prislužuju Petkovdan.

Za:

-Salatiće neki pričaju, da su porijeklom iz Konavala u Dalmaciji. Stanovali su u Selištima u Bileći i odatle su se preselili na Bogdašiće. Drugi pripovijedaju, da su Salatićn postali od nekog vojnika, koji je dobježao u ovaj kraj. Taj je vojnika zvao kupus salatom, za to su ga prozvali Salatićem. Slave Nikoljdan.

IZVOR: Prema knjizi Jevta Dedijera „Hercegovina – antropogeografska studija“ u izdanju “Kulturno nasljeđe” izdavačke kuće “Veselin Masleša”, Sarajevo, 1991. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.