Poreklo stanovništva naselja Orasi, opština Podgorica – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Ovo gornjolješansko selo nalazi se između Velje strane, Ratkove glavice, Misočela i Stavora, graničeći se sa Štitarima, Ćepetićima i Barjamovicom. Pruža se sjevernim i sjeverozapadnim krševito-dolovitim obodom štitarske zavale — na pravcu od Ćepetića ka Barjamovici. Zahvatajući relativno veliki prostor, naselje se nizom razbijenih zaselaka razmjestilo po domacima vala i dolova. Selo je povezano krakom pusta (dugim 2,5 km, a izgrađenim 1955), koji se poviše sela nastavlja od Ćepetića. To je y stvari ogranak pomenutog puta što se kod Krnjičke kamenice odvaja od puta Titograd—Cetinje i preko Graca i Progonovića vodi do Štitara. Naselje je od Titograda udaljeno 30, od Cetinja 32 i od mjesnog središta u Gracu 6km. Brdoviti, dosta teško prohodni atar sela graniči linija koja, počev od Bratoške glavice (995 m) na sjeverozapadu, vodi na Kozje lake, a odatle, povijajući južno, izlazi na Velje prisoje, na dalje na Rvanu glavicu i Kosmaticu, odakle preko Siljeve glave i Sitovih korita skreće ka jugoistoku, pa preko Rađenove pećine, Marojeve grede, Zanovetnog obera i Kunove kamenice izlazi na Staničku glavicu. Tu skreće jugoistočno i istočno, nastavljajući se preko Raičevog kućišta, Velje strane i Lijepe glavice do na Bukovačku glavicu, a zatim sjeverno i sjeverozapadno preko Progonovog i Siljevičkog krša izlazi na Bratošku glavicu. Tako uokviren prostor dug je (SZ–JI) 8,4, širok (S—J) 1,4 km i zahvata 11,26 km2. Selo je na visini (kod crkve 510 m) od 700 m.
Istorijat.
C obzirom na relativno rane pomene susjednih Štitara i Progonovića, može se prepostaviti da je i y području današnjih Oraha postojalo staro naselje. Utoliko prije što se u selu (u Radomilu, pomeđu zaseoka Miloša i glavnine sela) nalaze stara kućišta. Tu su, po predanju, živjeli stari Radomiljani. Oni su, kaže se, imali „svoga kneza” koji je „vodio nadzor“ kad se gradila voda Razvađa. Poslije njih živjeli su tu „nekakvi Košarčići”, da bi zatim došli današnji mještani, koji su e u „vrijeme vladike Danila” doselili sa Vukova poda iz Velestova. Bila su to tri brata — Pejo, Stojo i Đuro, od kojih su današnji Pejovići, Đurovići i Stojanovići. Neko vrijeme su živjeli zajedno sa starosjediocima, ali u netrpeljivom odnosu. Došljaci su išli na to da Košarčićima oduzmu imovinu i najzad su ih prognali. U ovom predanju je vjerovatno riječ o bratstvima (slično pomenutim u Komanima) starih Malonšića, koji su zahvatali i ovo područje. Početkom 19. vijeka, prema Dipreu i Somijeru. selo je imalo 24 d. i 80 vojnika (po Pipreu 50 vojnika). Godine 1865. Orasi su imali 35 d. a 1879. 46 sa 255 ktanovništva (134 m. i 121 ž.) i 1903. 62 p. Erdeljanović je u selu evidentirao 60 d., a 1925. bilo ih je 64 sa 321 stanovnikom. Do 1948. broj prvih smanjio se za 15, a drugih za 119. Zatim je bilo: 1953 (48 :188), 1961 (49:171), i 1971 (33:140). Od zadnjeg broja te godine y selu je od rođenja živjelo 100, a ostali su se doselili, i to 22 prije 1945, a ostali poslije. U zadnja dva popisa domaćinstva su prema broju članova bila: sa 1 (15:3), sa 2 (7:7), sa 3–5 (12:7), sa 5–8 (12:14) i sa 8 i više (3:2). Tada je sastav glavnih starosne-polnih grupa izgledao ovake: prve 59:49 (ž. 33:29), druge 71:58 (ž. 41:34) i treće 41:33 (ž. 25:17).
Struktura stanovništva.
Prema obrazovanju, mještani su bili: bez škole 57:41 (ž. 50:33), sa četvorogodišnjom 79:56 (ž. 34:27), sa osmogocišnjom 8:9 (ž. 1:5), sa srednjom 4:7 (Ž. 0:1), sa višom 1:2 i kvalifikovani radnici (3:2), a nepismenih je bilo 44:30 (ž. 42:28).
U isto vrijeme je posjedovna i dohodovna struktura domaćinstava bila: bez zemlje (7:0), sa 2 ha (5:8), sa 2–5 (10:9), sa 5–10 (13:9), sa 10—15 (11:0) i sa više 15 ha (4:7), odnosno poljoprivrednih 31:23 mješovitih 11:9 i nepoljoprivrednih 7:1.
U 1953. god. 75 aktivnih izdržavalo je 102 lica; y poljoprivredi 70 : 92, a sa ličnim primanjima bilo je 11. Isti odnos se u dva naredna popisa izmijenio ovako: aktivnih je bilo 81:101, izdržavanih 74:39; u poljoprivredi 68:91 i 62:33, a sa ličnim primanjima 16: 0 lica.
Tip sela.
Orasi su razbijeno naselje. Pored glavnine naselja sa 11 kuća sačinjavaju ga i zaseoci: Miloši (6), Lipe (7), Grab (3) i Jasikov do (11 kuća). Srednja udaljenost kuća od središta naselja je oko 2 km. Od njih su 24 prizemne i 14 na izbi. Tiglom je pokriveno 29 i slamom 9; daščani plafon je y 34, malterisani u 2 i bez plafona su 2 kuće. U međuratnom periodu prepravke su uglavnom vršene na krovovima kuća (zamjenjivanje slame tiglom), a y poratnom je rekonstrukcijama i dogradnjom bilo zahvaćeno 7 kuća. U selu je 1971. popisano 39 stanova sa 1123 m3, od kojih su 28 iz prvog, 5 iz drugog, 4 iz trećeg i 2 iz četvrtog perioda. Tada su svi stanovi imali ognjište, a zemljani pod 10. Prema vrsti su: 23 posebne sobe, 12 jednosobnih i garsonjera, 3 trosobna i 1 dvosobni. Među njima su 4 bila napuštena na duže vrijeme.
Rodovi.
U selu su maja 1974. živjeli:
-Pejovići (12 d.),
-Đurovići (10),
-Stojanovići (8) i:
-Ivanovići (1).
U periodu 1918–41. iselilo se 83 (u Metohiju 43, Cetinje 9, Danilovgrad 6, Beograd 4 i ostali y druga mjesta), a poslije 1945. god. 74 lica (y Titograd 32, Cetinje 20, Kotor i Nikšić po 3, a Beograd 2). U Vojvodinu je kolonizovano 18 d. sa 88 članova. Ranije je y Ameriku išlo 31 lice. Sada u selu ima 37 mještana starijih od 55 godina. Dnevnih migranata (do Titograda) –– 1971. g. bilo je 3.
Vode.
Selo se vodom snabdijeva iz ublova i bistijerni. U glavnini sela nalazi se zajednički ubao, zvani Brijest (za čitavo selo), koji je izgrađen y Njegoševo doba, i 3 starije privatne bistijerne. U Milošima posto je 3 privatne bistijerne, od kojih su 2 izgrađene poslije 1945. god. U Lipama je 5 bistijerni, od kojih je 1 zaselačka, zvana Ratkova bistijerna, a ostale su privatne. Grab ima 3 privatne bistijerne. Između ovog zaseoka i Jasikovog dola nalazi se lokanj (lokvina y kamenu) zvani Relača, koji je svojina bratstva Đurovića i služi za pojenje stoke. U Jasikovom dolu ima 12 bistijerni, od kojih je 1 svojina bratstva Đurovića, zvana Ublica (građena prije 100 g.), a druga Pejovića i Stojanovića, zvana Lokanj (davno građena i popravljana prije 60. god.), dok su ostale privatne. Voda Razvađa (ubao u đeru, elipsastog oblika) – duža osa mu je 22, kraća (16 i dubina 6 m; samo dno je 16h9 m) nalazi se y Dolu, zvanom Do od Razvađe. Od Oraha je udaljen (sjeveroistočno) 2 km; smatra se da je star 600—700 god. Udio u njemu imaju Orasi, Progonovići, Releza i Ćepetići. Oko njega je i komunica (oko 3 hektara) ovih sela, na kojoj su bila velika plandišta. Tu cy se pojila velika stada ovaca. Drži se da su ubao gradili stari Radomiljani.
Ostali podaci o selu.
Topografski i geografski položaj sela je dosta nepovoljan. Prvi zato što je složena konfiguracija terena uslovila razbijenost naselja, razbacanost imanja i otežanu prohodnost, a drugi zbog toga što su Orasi prilično udaljeni od pomenutih gradskih središta.
S druge strane, veliko iseljavanje, donedavni nedostatak puta i otežavajući prirodni činioci za elektrifikaciju sela, uslovili su njegovu stagnaciju. Otuda je ovdje malo obnovljenih kuća i gotovo još manje novina u njihovoj opremi. Na to u prvom redu ukazuje broj zadržanih ognjišta u selu (ima ga gotovo svaka kuća), zatim stare stvari u pokućstvu i namještaju, kao i relativno veliki broj pomoćnih objekata, prvenstveno namijenjenih stoci, koje ne samo što u novije vrijeme nijesu obnovljeni (najviše ih je y suvomeđi i pod slamom), nego su u velikoj mjeri zapušteni.
Osnovu ovdašnjem nekada veoma razvijenom stočarstvu činile su kamenjarske (brdske) ispaše, šume i branjevine prema kojima se, zahvatajući ih, atar vremenom širio. One su, uslovno rečeno, bile dovoljne, tako da selo nije imalo svoju planinu. Štaviše, one su korišćene i kao jesenovišta za stoku iz nekih donjolješanskih sela ljeti, pak, mještani su drugima davali ovce na katunovanje – na Lukavici, Latičnom i Komu. Uoči zadnjeg rata činilo je to oko 20 d., a danas (stada sa 20—30 grla) 5–8 d.
IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)