Poreklo stanovništva naselja Oraovice (po knjizi Oraovica), opština Podgorica – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Nalazi se na sjeverozapadnoj podgorini Busovnika i zahvata središnje dijelove Komana, između Dolova, Crvene Paprati i Baloča. „Naselje je razmješteno na podovima i u nekolikim dolovima kod crkve.“ Krakom dugim 0,8 km, izgrađenim 1970, povezano je sa pomenutim komanskim putem ka Dolovima. Od Titograda je udaljeno 12, od Danilovgrada 15 i od mjesnog središta y Baločima 3 km. Počev od Golubinske rupe, granica njegovog atara prema sjeveroistoku i preko Praskinih gomila izlazi na lješ, Odakle skreće preko zapada te preko Jovanova krša i kote 387 m ide na Vranj, zatim preko Miračina na Miračinsko ždrijelo, a odatle u pravcu istoka silazi na Golubinske rupe. Atar je (Z–I) dug 2,5, širok (S–J) 1,2 km i zahvata 3,08 km2 površine. Nalazi se (k0d crkve) na visini od 360 m.
Istorijat.
Sudeći po položaju i prilično blagodetnim prirocnim odlikama sela, može se pouzdano pretpostaviti da su ovdašnji prvi zameci naselja veoma stari. Predanje o starim bratstvima koja su krajem 17. vijeka ovdje zatekli novodoseljenici (Radulovići i Bezdanovići) ukazuje na stare Malonšiće, koji su zahvatali veći dio Komana. S druge strane, o starosti naselja govore ostaci manastira sv. Vračeva, koji se nalaze usred sela. Predanje kaže da je manastir prvobitno podignut u doba Nemanjića, te da ga je y 16. vijeku obnovio vladika Pahomije Komanin. Kod ovog ukazivanja neizvjesno je, međutim, na kojeg se vladiku Pahomija misli, budući da su među zetskim i crnogorsko–primorskim episkopima i mitropolitima postojala dva Pahomija; prvi se pominje 1491. g, a drugi 1568, odnosno kao vladar Crne Gore od 1595. do 1600. Prema istom predanju kaže se da je vladika Pahomije došao u Komane sa ostrva Koma (u Skadarskom jezeru) — da bi se sklonio od Turaka i tu podigao hram. S obzirom na to da je prvi živio u vrijeme pada Zete pod Turke i da je ovdje podigao relativno malu crkvenu građevinu, o čemu svjedoče postojeći ostaci, vjerovatnija je prepostavka da je on na temeljima starog sagradio novi hram, negoli, pak, ovaj drugi Pahomija, koji je vodio spor sa Turcima. oko ribolova Cetinjskog manastira na Skadarskom jezeru i 1578. godine išao u Carigrad zbog graničnog spora između Crne Gore i Turske.
Prema odlikama zemljišta, za koje predanje kaže da je bilo y manastirskom posjedu, može se zaključiti da je manastir bio dosta bogat. Nalazio se pri sredini ravnih i plodnih njiva i vinograda, koji zahvataju oko 50 rala zemlje. Na tom kompleksu zadržali su se toponimi – Kaluđerica (mjesto kaluđerskih stanova, čiji se ostaci raspoznaju), Vinogradine (po manastirskim vinogradima), Pavao, vrh brdašca pored manastira na kome je bila crkvica sv. Pavla, a u spomen koje su Komani imali zavjetnu službu (litiju) koju su sve do najnovivijeg doba održavali svake godine (13. jula). Pored nje je bio vladičin stan. Osim odnosnog kompleksa, koji je zahvatao najljepše i najplodnije područje komanske teritorije, manastir je imao i veliki šumski posjed.
Erdeljanović je y selu evidentirao 41 d., a 1925. bilo ih je 53 sa 183 stanovnika. Do 1948. broj prvih smanjio se za 20, a drugih za 33. Zatim je bilo: 1953 (32:161), 1961 (29:152) i 1971 (26:73). Od zadnjeg broja te godine y selu je od rođenja živjelo 55, a 18 se doselilo, i to 11 do 1945, a drugi poslije. U zadnja dva popisa domaćinstva su prema broju članova bila: sa 1 (1:5), sa 2 (5:7), sa 3-5 (6:10), sa 5-8 (11:4) i sa 8 i više (6:0). Ujedno je sastav glavnih starosno-polnih grupa bio: prve 59:14 (ž. 34:3), druge 70:33 (ž. 35:23) i treće 23 :26 (ž. 10 12).
Struktura stanovništva.
U isto vrijeme su obrazovna obilježja mještana bila: bez škole 36:28 (ž. 29:24), sa četvorogodišnjem 67:70 (ž. 36:6), sa osmogodišnjom 13:18 (ž. 4:6), sa srednjom 5:4 (ž. 0:2), sa višom i. Visokom 3:1 i kvalifikovani radnici 1:0, a nepismenih 23:25 (ž. 20 : 23).
S druge strane, tada je posjedovna i dohodovna struktura domaćinstava bila: bez zemlje (0:0), do 2 ha (21:25), sa 2-5 (8:0) i sa 15 i više ća (0:1); odnosno poljoprivrednih 14 : 17, mješovitih 14:2 i nepoljoprivrednih 1:7.
U 1953. god. 70 aktivnih izdržavalo je 84 lica; u poljoprivredi 60:87, a. sa ličnim primanjima bilo je 7. U naredna dva popisa taj odnos se izmijenio ovako: aktivnih je bilo 46 : 28, izdržavanih 102:38; u poljoprivredni 22:25 i 62:29, a sa ličnim primanjima 4:7.
Tip sela.
Topografski položaj Oraovice je u odnosu na druga komanska sela veoma povoljan.5 Razmještena je na relativno prostranim i prisojno izloženim podovima i valama za koje su vezane razbijene, grupisane ili podvojene kuće. One međusobno ipak nijesu toliko daleko da bi se mogle tretirati kao pravi zaseoci, mada imaju i svoje nazive. To su: Ograda sa 3, Vujkova šuma, Firle i Vranj sa po 1, zatim Šipurikova i Popova glavica, Više ubla, Vinogradina, Staništa i Šorova Prlina sa po 2 i Praskina gomila sa 8 kuća. Od ukupno 26, prizemnih je 19 i na izbi 7 kuća. Tiglom je pokrivena 21, slamom 3 i pločama 2; daščani plafon je u 15, malterisani u 6 i bez plafona je 5 kuća. U međuratnom periodu prepravke su vršene na 2, a y poratnom na 5 i dogradnja na 2 kuće. U selu je popisano 28 stanova sa 1174 m2 od kojih su 9 iz prvog, po 6 iz: drugog i trećeg i 7 iz četvrtog perioda. Otvoreno ognjište imala su 22, zemljani pod 12 i električno osvjetljenje. Prema vrsti su: 13 jednosobnih i garsonjera, 12 posebnih soba i 3 dvosobna. Među njima su 2 napuštena na duže vrijeme.
Rodovi.
U selu su oktobra 1974. god. živjeli:
-Radulovići (22) i:
-Jovanovići i Radonjići (po 2 d.).
U međuratnom periodu iselila su se 2 d. sa 15 članova, a y poratnom – 19 mještana, od kojih su 3 d. sa 6 članova kolonizovana u Vojvodinu. Ranije je u Ameriku išlo 7 mještana, a 1971. su bila 2 dnevna migranta.
Vode.
Selo se vodom opskrbljuje iz 29 privatnih bistijerni i zajedničke vode, zvane Oraovički uba, koji je plemenska svojina. Prije 1900. g. izgrađene su 4 bistijerne, zatim 11 do 1941. i 14 poslije 1945. g. Tu je iznad sela, prema Busovniku, i stari plemenski ubao, zvani Dubočica.
Zanimanje stanovništva i ostali podaci o selu.
Električno osvjetljenje uvedeno je 1971. g. Do marta 1973. elektrificirape su 23 kuće u kojima je pribavljeno 6 električnih šporeta, 6 frižidsra, 2 televizora, 7 radio-prijemnika (3 tranzistora i 2 gramofopa). Sada samo ognjište koristi 8 d., njega i obični šporet 8, njega i električni šporet 4, samo obični šporet 6 i samo električni šporet 2. U opštoj opremi kuća još znatno pretežu starije stvari, naročito one što su vezane za ognjište, ostavu i počinak. Smješteno na domaku Busovnika i bivše relativno nedaleke plemenske komunice Siljevice, selo je analogno ostalim komanskim selima, takoreći do maksimuma bilo razvilo stočarstvo, osobito sitno. O tome svjedoče i postojeće pojate (ima ih 35) najviše građene y suvomeđi, oko kuća. Njima dotični su obori za zatvaranje stoke, bolje reći dvorišta, koja su ovdje, zbog većeg i uravnjenog prostora, izvjesno pogocnija i veća nego u drugim okolnim selima. Slično je i sa okućnicama i glavnim dijelovima imanja; ona su bliže kućama i samim tim pristupačnija. Njihov veći dio je sada zalivađen. Veća pažnja poklanja se lozi i povrću; lozi kao davnašnjoj kulturi za čiji uzgoj ovdje obzirom na pedo-klimatske Odlike prisojni položaj terasiranog zemljišta, postoje veoma povoljni uslovi. Imanja su najvećim dijelom ograđena ili podzidana. Na njima se pravo preče kupnje dosta čvrsto održavalo sve do novijeg vremena. Najimućniji mještani posobedovali su do 30 rala zemlje i šume i po 80 -100 brava i 5-10 govedi a siromašnima su smatrani oni što su posjedovali do 10 rala zemlje i šume i po 10–20 brava i 1–2 krave. Listoberi su bili nezamjenjiva dopuna u prehrani stoke. Ranije, dok se srazmjerno više „zaoravalo nego livadilo”, sijenom se y „stočnoj zimnici“ nije moglo „dospjeti”, pa se u branjevinama sjekao list. S jeseni se stoka slala na pasišta Siljevice, Barjamovice, i Markovine, a ljeti na Latično.
IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)