O porodici prof. Radoslava Grujića (1878-1955)

23. avgust 2021.

komentara: 1

Profesor Radoslav Grujić, teolog i istoričar, rođen je 29. juna 1878. godine u Zemunu, u učiteljskoj porodici Miloša Grujića i Mileve rođene Ilić. Kršten je dva dana kasnije u hramu Sv. Trojice u Zemunu a u matičnu knjigu rođenih/krštenih upisan je kao Radislav. Preminuo je na Hvaru 1955. godine.

Upisano rođenje i krštenje Radoslava Grujića, 1878.

Porodica Grujić se može pratiti od 1842. godine kada se Maksim Grujić, Radoslavljev deda, venčao sa svojom sugrađankom Šiđankom Draginjom Dimitrijević. U matičnoj knjizi umrlih kao mesto rođenja Maksima Grujića naveden je Šid. Međutim, u matičnim knjigama rođenih u Šidu nije upisan ni jedna osoba sa prezimenom Grujić pre 1843. godine. Najverovatnije je da se Maksim kao abadžija doselio poslom u Šid neposredno pre venčanja. Zanimljivo je pomenuti da je prilikom upisa rođenja/krštenja njegovog sina 1843. godine Maksim upisan kao Lazar. Da li je u pitanju greška sveštenika ili je on imao dva imena za sada nije moguće reći.

Prema autoru Slobodanu Mileusniću, porodica Grujić potiče iz Pakraca.

Maksim Grujić i Draginja Dimitrijević venčali su se 27. oktobra 1842. godine.

Verovatno odmah po venčanju Maksim je „ušao“ ženi u kuću tako da se u popisu Šida iz 1842. godine (iste godine kada su se venčali i kada je preminuo njegov tast) Maksim navodi kao porodični starešina ali sa ženinim prezimenom Dimitrijević. Nakon toga je uvek navođeno njegovo prezime Grujić.

Upisano venčanje Maksima Grujića i Draginje Dimitrijević, 1842. g.

 

Maksim Grujić i Draginja rođena Dimitrijević imali su: Jovana (1843), Miloša (1847), Sofiju (1850), Svetozara (1852-1862), Uroša (1854) i Vasilija (1856). Sofija se udala 1874. godine za Stevana Boškovića iz Vukovara.

Maksim Grujić je preminuo u Šidu 1. jula 1881. godine.

Nakon Maksimove smrti ova porodica Grujić se više ne pominje u Šidu.

Upisana smrt Maksima Grujića, 1881. g.

 

Miloš Grujić, Radosavljev otac, rođen je 28. februara 1847. godine u Šidu. Školovao se u gimnaziji u Sremskim Karlovcima, a potom je pohađao preparandiju u Somboru koju je završio 1867. godine. Službovao je u Buđanovcima (1867-1872), Šidu (1872-1873), Zemunu (1873-1911). Iste godine kada je došao sa službom u Zemun zabeleženo je da je „jedan od najboljih“. Penzionisao se 1912. godine.

Upisano rođenje Miloša Grujića, oca Radoslava Grujića, 1847. g.

Venčao se 14. septembra 1873. godine u Šidu sa učiteljicom Milevom Ilić iz Sremskih Karlovaca. Kumovi na venčanju su bili Andrija Spajić, otac spisateljice Anđelije Spajić – Stančić, i Sava Tubić, deda po majci Save Šumanovića. Miloš i Mileva su imali sedmoro dece: Desanka (1874-1875), Divna (1876-1878), Radoslav (1878), Sofija (1879), Ignjatije (1881-1882), Petar (1881) i Božidar (1882).

Upisano venčanje Miloša Grujića i Mileve Ilić, 1873. g.

 

            Porodica Dimitrijević (Šid)

Porodica Draginje Dimitrijević udate Grujić, babe po ocu Radoslava Grujića, može se pratiti u Šidu od samog kraja 18. veka.

U popisima Šida iz poslednje decenije 18. veka pominje se Jovan Veliki Barna (1791, 1798), a potom i Jovan Dimitrijević (1800). Ovo „veliki“ može se tumačiti kao „stariji“ pa bi u tom slučaju i otac i sin nosili ime Jovan.

Jovan Dimitrijević (nekad Dmitrović) bio je kazandžija i kao takav se pominje u popisu šidskih zanatlija iz 1817. godine.

Jovan je imao tri braka. Sa suprugom Marijom († 1820) imao je Sosanu († 1807), Kseniju († 1809), Katarinu udatu 1822. godine za Stojana Borotu iz Gibarca, Jelenu (1806) udatu 1829. godine za Vasilija Nedeljkovića iz Šida, Sofronija (1809-1824), Mojseja (1813) i Hristinu (1818). Sa drugom suprugom Jelisavetom († 1835), prababom Radoslava Grujića, imao je Jelisavetu (1821), Draginju (29. jul 1823) udatu 1842. godine za Maksima Grujića, Milicu (1826) udatu 1847. godine za Teodora Cikušu iz Šida, i Georgija (1829-1829). Treća supruga, sa kojom se venčao 1836. godine, takođe se zvala Jelisaveta i sa njom nije imao dece. Ona se nakon Jovanove smrti preudala 1846. godine za Pavela Vićanovića iz Šida.

Upisano rođenje i krštenje Draginje Dimitrijević, babe Radoslava Grujića, 1823. g.

Jovan Dimitrijević je preminuo 30. januara 1842. godine u Šidu. Iste godine kao starešina njegovog doma navodi se njegov zet Maksim Grujić, deda Radoslava Grujića.

Upisana smrt Jovana Dimitrijevića, pradede Radoslava Grujića, 1842. g.

 

Porodica Ilić (Sremski Karlovci)

Majka Radoslava Grujića, Mileva potiče iz sremskokarlovačke porodice Ilić. U matičnoj knjizi venčanih šidske parohije navedeno je da je „Mileva k(ćer) N. Ilića stanovnika karlovačkog” stara 20 godina. Nije moguće reći da li je slovo N. početno slovo imena ili označava Nepoznatog oca. U knjizi „Azbučnik srpskih učitelja u Sremu 1718-1918″ autora Predraga Puzića navodi se da je Grujić M. Mileva rođena 16. februara 1840. godine. Uvidom u matične knjige sve tri sremskokarlovačke crkve nije pronađena ta osoba pod tim datumom. Jedina Mileva Ilić ubeležena u matičnim knjigama jeste ćerka Georgija i Ane Ilić rođena 22. marta 1850. godine. Iako ovaj podatak ne odgovara ni jednom od do sada navedenih, ipak u ovom stepenu istraženosti možemo pretpostaviti da je to majka Radoslava Grujića. Mileva Grujić rođena Ilić preminula je 6. juna 1891. godine u Zemunu kao „sposobna i vredna učiteljica, verna supruga i dobra mati”.

Upisano rođenje Mileve Ilić, 1850. g.

Georgije Ilić, žitelj Sremskih Karlovaca, oženio se 24. novembra 1844. godine sa Anom, ćerkom pokojnog paroha surčinskog Dimitrija Jovanovića. Ukoliko se zaista radi o porodici majke Radoslava Grujića, znači je Radoslav krenuo svešteničkim stopama svog pradede.

Upisano venčanje Georgija Ilića i Ane Jovanović, 1844. g.

 

Avatar photo

Autor članka:
Radovan Sremac

Radovan Sremac je rođen 1982. godine. Osnovnu i srednju školu je završio u Šidu. Diplomirao na Odeljenju za arheologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu. U periodu 2009-2013. bio je zaposlen kao kustos-arheolog u Galeriji slika „Sava Šumanović“ Šid. Obavljao funkciju direktora pomenute ustanove 2011-2012. god. U periodu od 2014. do 2017. godine bio je zaposlen u Zavičajnoj arheološkoj zbirci pri Narodnoj biblioteci „Simeon Piščević“ Šid kao kustos-arheolog, a od 2018. godine u Muzeju naivne umetnosti „Ilijanum” Šid. Zvanje višeg-kustosa je stekao 2017. godine. Član je Srpskog arheološkog društva od 2007. godine. Istraživačko interesovanje se kreće od arheologije rimskih provincija Centralnog Balkana, preko istorije Vojvodine 18-20. veka do genealogije. Autor je izložbi: „Gradina na Bosutu“ namenjene za gostovanje u zemljama regiona (2017), muzejske postavke Crkvene riznice Srpskog pravoslavnog arhijerejskog namesništva Šidskog (2016), „Gradina na Bosutu“ u Zavičajnom muzeju u Rumi (2015), „U zaleđu prestonice – Opština Šid u kasnoj antici“ u Galeriji slika „Sava Šumanović“ Šid (2012), „Sava Šumanović – lično, porodično, nacionalno“ u Galeriji slika „Sava Šumanović“ Šid (sa gostovanjem u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske u Banja Luci i u Domu vojske Srbije u Beogradu) (2012), „Nit koja nas veže" u Muzeju naivne umetnosti „Ilijanum" Šid itd. Autor je 33 monografije i preko 90 radova u serijskim publikacijama. Za svoj rad je nagrađen Višnjićevom nagradom u kategoriji mladih stvaralaca u kulturi za 2010. godinu, Šestodecembarskom Zahvalnicom Opštine Šid (2015), priznanjem gradonačelnika Haife (Izrael) za naučno-istraživački rad o istoriji jevrejskih zajednica u Srbiji (2015) i priznanjem Ministarstva spoljnih poslova Izraela za širenje i unapređivanje srpsko-izraelskog prijateljstva (2016).

Komentari (1)

Odgovorite

Jedan komentar

  1. Milica Jovanović

    Pozdrav.
    Da li ste možda tražili poreklo njegove porodice i pre dedinog dolaska u Šid?
    Hvala unapred na odgovoru