Poreklo stanovništva sela Rvaši, opština Cetinje – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Ovo veliko selo ima povoljan geografski položaj. Nalazi se nadomak Skadarskog jezera i na podjednakoj udaljenosti od Titograda i Cetinja. Od R. Crnojevića Udaljeno je 8 km. Kroz njega prolazi put koji vezuje ta tri gradska naselja. Sa njime selo povezuju četiri kraka, i to prvi do Karuča, dug 3 km, izgrađen 1910, drugi do Gospoština (1,8 km), izgrađen 1964, treći do Pod uba (1,3 km) izgrađen 1966, i četvrti do Suvodola (1,9 km) izgrađen 1967. god. Selo zahvata ugnute dijelove donjoceklinske površi koja čini širi izdignuti dio sjeverozapadnog oboda Skadarskog jezera. Kao aglomeracija povećeg skupa manjih naseobina, stere se na prostoru nešto dužem od 5 km- od Vranja i Leperića do Karuča i od Rvaške strane do Treštenika, širokom oko 4,5 km. U cjelini posmatran ovaj prostor ima izvjesne obrise kotlinskog oblika koji prema Karuču ljevkasto izlazi na Skadarsko jezero. Njegovi središnji dijelovi predstavljeni su zaravnima, koje se „mogu“ nazvati (tako ih ovdje nazivaju) Rvaško polje.
One su sa svih strana okružene manjim i većim brdima, među kojima se ističu – ka jugu Kilibarda, ka istoku Crna Glavica, Mali i Velji Treštenik i Vezac, sa zapada Rvaška strana i prema sjeveru Vranj i Leperić. Katastarska granica sela, pak, počev od Živkove rupe na istoku, ide na zapad grebenom Veljeg Vesca i Malog Treštenika, te dalje prelazi put Cetinje – Titograd i izbija na Leperić i Carev laz. Odatle skreće na jugozapad i preko Škurta, Maštrokolove glavice i Suvodola spušta se na Crnu glavicu, a zatim skreće ka istoku na Studenu glavicu, gdje prelazi put Titograd — Cetinje, pa se dalje spušta kod Lazine i obuhvata Kilibardu i Karuč, te nastavlja do Ćajine prodoli i izbija na Živkove rupe. Tako uokviren atar sela, dug (SZ–-JI) 5,5 km i širok (Z-I) 1,9 km, zahvata površinu Od 10,54 km2. Visina sela kod crkve iznosi 140 m.
Istorijat.
Da su Rvaši staro naselje, može se, pered drugih dokaza, zaključiti i po povoljnom položaju i prirodnim odlikama. Preko njih su vodili i srednjovjekovni putevi od primorja prema Skadru i Podgorici, a pominju se i y Cetinjskom ljetopisu. Dijelovi sela – Doljani, Ugalak i Pipac su bili „vrlo staro naselje i rekao bih”, kaže Jovićević, „da su pripadali Pipcu, jer se na Pipcu i danas vice razvaline od dvije crkve od kojih je jedna bila vrlo velika”. Ovome on dodaje i ostatke utvrđenja – Babinog grada, kakvih je još od ranog srednjeg vijeka bilo u ovim krajevima.” Prema turskim defterima Rvaši su 1521. imali 13 kuća. Gotovo vijek kasnije Bolica navodi da su imali 18 domova i 40 vojnika. Međutim, drugom polovinom 17. i prvom 18. vijeka naselje se poput drugih donjoceklinskih sela, kako zbog turskih upada od Podgorice i Žabljaka, tako i zbog sukoba sa Bjelicama usporeno razvijalo da bi tek novijim naseljavanjem „negdje od 1770. do 1790. god.“ počelo brže i jače da se razvija.5 Godine 1865. Rvaši su imali 85 d. a 1903. 82. Pripadali su ceklinskoj kapetaniji, koja je 1883. obuhvatajući Ceklin sa 159 d., Meterize (97), Župu (188), Dujevu (67), oko Rijeke (119) i Dodoše (160 d.) imala 790 d., a 1903. Obuhvatajući Prevlaku (50 d.), Bobiju (17), Drušiće (185), Dujevu (73), Lipovik (12), Šinđon (22), Riječki grad (25), Jankoviće (21), Oćeviće (16), Uliće (46), Ceklin (127) i Rijeku Crnojevića (varoš) (108) imala 923 d. Prema Jovićeviću, u selu je 1906. god. bilo 78 d., a prema podacima iz 1925. bilo ih je 92 sa 483 stanovnika. 3atim 1948 (81 :383), 1953 (84 :391), 1961 (85 :365) i 1971 (73 :257). U zadnja dva popisa sastav domaćinstava prema broju članova bio je: sa 1 (11:12), sa 2-5 (35:37), sa 5-8 (28 :17) i sa 8 i više (10:7). Istovremeno je sastav glavnih starosno–polnih grupa bio prve 144 :89 (ž. 62:38), druge 148:103 (ž. 88 :82) i treće 73:65 (ž. 41:36).
Struktura stanovništva.
A struktura mještana prema obrazovanju: bez škole ih je bilo 89:58 (ž. 78:45), sa četvorogodišnjom 155 : 134 (ž. 73:78), sa osmogodišnjom 21:31 (ž. 9 12), sa srednjom 9 :8 (ž. 1 :4), sa višom 3:1 (ž. 1:0) i kvalifikovanih radnika 5:5, a nepismenih 50:42 (ž. 47 : 38).
S druge strane, tada je posjedovna i dohodovna struktura domaćinstava bila: bez zemlje (8:3), do 2 ha (25:10), sa 2-5 (24:5), sa 5-10 (18 : 10), sa 10–15 (3 : 10) i sa 15 i više ha (6 : 36), odnosno poljoprivrednih 40:52, mješovitih 27 : 10 i nepoljoprivrednih 9;11.
U 1953. godini 135 aktivnih izdržavalo _je 249 lica; u poljoprivredi 115:235, a sa ličnim primanjima bilo je 7 lica. Taj odnos se u naredna dva popisa izmijenio tako da je aktivnih biLo 110 105, izdržavanih 227 146, u poljoprivredi 76 : 88 i 119 : 113, a sa ličnim primanjima 28:6.
Tip sela.
Relativno veliko prostranstvo naseljenog dijela atara i njegova „razuđena“ konfiguracija poslužili su kao povoljna prirodna osnova za formiranje čitavog niza manjih naseobinskih jedinica, koje morfološki i funkcionalno čine jedinstvenu seosku cjelinu. Kuće su, naime, razbacane i u poglavito malim grupama locirane na mjestima koja su najbliža ziratnim površinama, tj. obodom, „polja“ i manjih depresija, kao i na obroncima manjih uzvišenja ili poniže njih. I mada je u Rvašima 85 kuća razbijeno na 20 naseljeNih lokacija koje imaju svoje nazive, za naselje se u cjelini ne može reći da je tipično razbijeno, poput nekih cuckih ili ozriničkih sela, i to kako zbog manjeg rastojanja između grupisanih kuća, tako i zbog pogodnije povezanosti između njih. Sve ovdašnje patuljaste naseobinske skupine su bliske imovinskim kompleksima koji ih uglavnom razdvajaju, tako da ih prožimanje ruralnog pejzaža čini manje raštrkanim. Ti manji i veći dijelovi naselja cy: Karuč (5 kuća), Donji Pipac (3), Gornji Pipac (2), Medun (3), Doljani (8), Kovačev do (3), Krnjanovina (2), Zarlin do (2), Gospoštine (8), Baležan (2), Ugalak (8), Đukanova glavica (2), Bogdanić (2), Suvodoli (2), Pod glavicom (5), Pod uba (14), Čivolov brijeg (7), Pod Škam (1), Na Škam (2) i Vukotin Krš (4). Srednja Udaljenost „zaselaka“ od središta sela, koje se nalazi y Krnjanovini (na cesti Titograd –– Cetinje), iznosi oko 0,7 km. Sve kuće u selu su solidno građene – u kamenu i kreču; prizemnih je 33, 48 na izbi, i 4 dvospratne. Pokrivene su tiglom, a sa plafonima su7 — daščanim 25, malterisanim 52 i bez plafona 8. Za ovo relativno imućno selo karakteritično je da je u novije vrijeme obnovilo, prepravilo ili na mjesto starih izgradilo pretežni dio kuća. Tačnije, dok je u međuratnom periodu prepravkama bilo zahvaćeno 18, dotle su u poratnom, osobito poslije 1960. prepravke, dogradnja i izgradnja obuhvatile manje ili više gotovo 60 kuća. U selu su popisana 74 stana sa 2729 m2, od kojih su 34 iz prvog, 8 iz drugog, 27 iz trećeg i 4 iz četvrtog perioda.
Od njih je 16 bilo sa otvorenim ognjištem, 4 sa zemljanim podom, 61 sa električnim osvjetljenjem i 13 bez njega. Prema vrsti su: 33 jednosobna i garsonjere, 23 dvosobna, 15 posebnih soba i 3 trosobna. Svi su bili nastanjeni. Nastanjenost svih stanova u prvom redu je posljedica povoljnih prirocnih uslova, geografskbg položaja i saobraćajne povezanosti sela sa nedalskim gradskim naseljima i Skadarskim jezerom. U Krnjanovini je autobuska stanica; tu su ranije bili hanovi, a u novije vrijeme ugostiteljski objekti i prodavnica mješovite robe od 1957.
Stanovništvo.
U Rvašima su jula 1973. živjela ova domaćinstva:
-Jovićevići (8),
-Kostići (12),
-Gazivode (10),
-Strugari (12),
-Šofranci (24),
-Jankovići (3),
-Radunovići (2) i:
-Dragojevići, Klimovići, Banićevići i Jablani (po 1).
Na razmještaj zaselaka vršile su uticaj i bratstveničke grupacije koje su svojim uvećavanjem uvećale i broj kuća y zaseocima. Takvi zaseoci su: Pod uba, gdje sem 1 domaćinstva Gazivoda žive Šofranci, Gospoštine, gdje je najviše Strugara itd. Iz sela su se poslije 1945. iselila 152 stanovnika; najviše u Titograd, Cetinje i R. Crnojevića. Dobar dio ih povremeno dolazi, poglavito iz nedalekih gradova, posebno preko ljeta. Dnevnih migranata je 15. Karakteristično je navesti da su u pomenuto vrijeme y selu bila 62 lica koja su imala preko 55 god. starostš od njih su 34 penzioneri.
Vode.
Što se tiče opskrbe vodom, naselje je svakako najprije koristilo izvore iz obalne zone Skadarskog jezera, odnosno sa Karuča. Zatim su građeni zajednički ili bratstvenički ublovi, kakvi su: Rvaški ubao, koji je zajedništvo svih bratstava sem Kostića i Strugara, izgrađen 1815. god; takav je i Pozovi ubao, izgrađen 1825, dok je Kostića ubao vlasništvo istog bratstva, a izgrađen je 1816. god. Sem njih selo ima 102 privatne bistijerne od kojih su 28 izgrađene do 1918. g0d, 11 u periodu 1918–41, a ostale poslije 1945. Znatan dio njih je manje kubature napravljene su obično uz kuću pa se u njih sliva voda sa krova.
Bogatije kuće imaju i po dvije bistijerne. Jedini zaselak koji nema potrebu da pravi objekte za vodu je Karuč. Njemu su u neposrednoj blizini izvori – Volačka jama, Karučki studenac i Balješkovica. Iza Karučkog krša su i Đurovo i Kaluđerovo oko, koji pripadaju Drušićima. Oko ovih izvora i „oka“ ranije su bile ribarske kućice, koje su sada y najvećem broju napuštene i porušene. Zbog pogodnog položaja, dobre vole i ribe, na Karuču je vladika Petar I početkom prošlog vijeka podigao poveću kuću, zvanu karučka ili vladičina kula.
Izdignuta je na Karučkom brijegu, odakle se pružaju lijepi vidici prema jezeru. Tu je vladika najviše boravio preko zime. Kula je, na žalost, sada zapuštena.
Zanimanje stanovništva i ostali podaci o selu.
Relativno nagle promjene u standardu sela nastale su poslije uvođenja električnog osvjetljenja 1969. godine. Do juna 1974. bile su elektrificirane još samo 4 kuće. Tada se samo ognjištem služilo 9 domaćinstava, ognjištem i običnim šporetom 21, ognjištem i električnim šporetom 10, običnim i električnim šporetom 19, a samo električnim 16, frižider je imalo 30, televizor 20, radio–prijemnik i tranzitor 43, gramofon 16 domaćinstava itd. U zadnje dvije decenije veoma je potisnuto staro pokućstvo, posebno namještaj za ostavu i spavanje. Savremene postelje i ormane koristi 70 domaćinstava, kauče 40, novija sjedišta 72 itd.
Ove promjene su prateća pojava i izraz sličnih zamašnih promjena u renoviranju i izgradnji novih kuća u novijem periodu. Odlikuje ih vidnija artikualcija stambenog prostora. Staru, tzv. kuću „izjedna” zamjenjuju stanovi sa diferenciranim kuhinjskim i drugim dijelovima. Uvećavanjem broja soba, hodnika, prostorija za ostavu i sl. uvećana je potreba za njihovim opremanjem prikladnijim, savremenijim stvarima.
Elementi promjene prisutni su u vanjskom izgledu kuća, njihovom alociranju, prilazima i dvorištima. Oni su znatno funkcionalnije i ljepše oblikovani nego ranije. Ovo se naročito odnosi na prepravljene ili nanovo izgrađene tarace i stepeništa, njihove ograde, kao i na dvorišta koja poprimaju određeniju fizionomiju. Anketom smo ustanovili, na primjer, da je od 68 dvorišta – 48 sa površinom do 50 m2, 12 od 50 do 100, 6 od 100 do 200 i 2 od 200 do 300 m2, 38 ograđeno kamenom, a 30 drvenom ili žičanom ogradom, od kojih je do 1945. god. napravljeno 20, a poslije 48.
Na drugoj strani, za raznovrsne djelatnosti (ratarstvo, osobito vinogradarstvo, stočarstvo i ranije ribolov) potrebni su i odgovarajući pomoćni objekti koji su i pored priličnog broja kuća na izbi bili i ostali brojni. Još i danas se y izbama 25 „dvobojnih“ kuća spraća stoka, a sve takve kuće u svom donjem dijelu imaju ujedno i magacine. Ostalih, manjih i većih objekata, za stoku, svinje i živinu ima 80. Oni su najvećim dijelom sastavni dio užeg ili šireg dvorišnog kompleksa, a locirani su bilo posebno ili u sastavu kuća kao njihovi produženi, dograđeni dijelovi. U novijem periodu, naporedo sa smanjivanjem broja sitne stoke, postepeno nastaju pojate građene u suvomeđi i pokrivene slamom a zamjenjuju ih, za krupnu stoku, ugodnije štale. Takođe su mjestimično izgrađeni manji, mahom odvojeni objekti za svinje. Suprotno ovome, brojne ribarske kućice koje su ranije bile namijenjene za soljenje i sušenje ribe, uglavnom preuzimane iz zajedničkih ceklinskih ribolova su zapuštene, raskrivene i izložene propadanju.
Prostorni odnos između zaselaka i imovinskih potesa ovdje je dosta neposredan, tako da se za pretežni dio domaćinstava može reći da im glavni dio imanja predstavlja okućnicu. Ovo naročito važi za dio sela od ceste do Pipca, koji je najviše uravnjen. Otuda i relativno veliki broj domaćinstava sa velikim okućnicama p0d kojima je uopšte uzev oko 13 rala oranice, 22 rala livade, 38 rala vinograda itd. Slično susjednim Drušićima10 i Dobrskoj Župi i ovdje se nižu duge poligonalne kamene ograde oko imanja i serije podzidanih kaskada. Između tih ograda se od glavnih putevnih krakova razgranjavaju prilazpi puteljci prema zaseocima, kućama i imanjima. Srednja udaljenost imanja kreće se od oko 0,5 km za oranice i oko 0,8 km za livade do oko 1,5 km za šume i branjevine. Najudaljenija imanja su y Ceklinskom polju i Odrinskoj gori. Rvaši, izuzimajući ceklinske ribolove, nijesu imali komunicu. Pristranci poviše zaselaka, gdje su uglavnom ispaše i branjevine, su privatno parcelisani i tu i tamo ograđeni.
Budući bez svoje planine i katuna, Rvaši su ljeti davali sitnu stoku na čuvanje u Komovima i Morači, a s jeseni, mada znatno manje, y Štitarima i Mikulićima. Prije 1941. god. na ljetnji izdig stoku je slalo oko 60 d, a na jesenji oko 10. Poslije 1945. god. taj broj se naglo smanjivao tako da danas na prvi izdig stada sa malobrojnim grlima daje desetak domaćinstava.
IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)