Poreklo stanovništva sela Riječani, opština Cetinje – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Nalaze se na desnoj strani doline Rijeke Crnojevića, kojom prolazi put od istoimene varošice prema Virpazaru. Razmješteni su y Udolini između Oraške strane, Troira i Stoma, odnosno na obalama Riječanskog potoka, koji protiče kroz naselje. Kuće, mahom razbijene y manjim zaselačkim grupama, su po prisojnim i svojnim stranama okolnih brda (Stoma, Crnog Kabla, Troira), na kosama, krševitim bregovima i brdeljcima. Od svog mjesnog središta y P. Crnojevića naselje je udaljeno oko 3,5-4,5, od Cetinja 19 i Titograda 33 km. Budući da je na domaku pomenutog puta i nedaleko od toka R. Crnojevića, na koji dijelom svoga atara izlazi, selo ima dosta povoljan položaj. Njegov relativno veliki atar stere se duž i između dolina pomenutog potoka i R. Crnojevića, obuhvatajući veća i manja ulegnuća, povoljna za obrađivanje i krševito-brdovita i bregovita uzvišenja, do.brim dijelom obrasla niskogoricom.
Sa istoka granica mu počinje od Velje strane na preko Ploče vodi do na cestu u Bobovine, a odatle iza Trnovog dola na Menatu glavicu i iznad Đinove njive na Kramolin. Odavde se nastavlja sjeverozapadnim pravcem Ponorske strane i preko Mrkanove rupe i Grubezine njive v0di preko Ostroga i Stuceničke strane do u Gradinu, a odatle nizvodno Rijekom Crnojevića do Velje strane. Dužina mu je (SZ–JI) 3,5 km, širina (Z–I) 2,5 km, a površina oko 8,7 km? Naselje je na visini od 90 m.
Istorijat.
Riječani su staro naselje. Zaselak zvani Varoš star je, kaže Jovićević, oko 400 godina. Ovdje su „u doba Ivana Crnojevića doseljeni Stijepovići“. Druge neke indikacije ukazuju na mogućnost da su prvi zameci naselja znatno stariji. Prema turskim defterima iz 1521. i 1523. god., selo je imalo 14, odnosno 9 kuća, a po Bolici (1614) 20 domova i 50 vojnika.
Jovićević je u Riječanima evidentirao 41 domaćinstvo. Prema novijim popisima, selo je imalo: 1948 (51 d. 218 stanovnika), 1953 (52:216), 1961 (47:164) i 1971 (39:125). Sastav domaćinstava prema broju članova y zadnja dva popisa bio je: sa 1 (7 : 12), sa 2 (11:7), sa 3-5 (21:13), sa 5-8 (8 :7). U isto vrijeme je odnos glavnih grupa starosno–polne strukture mještana bio: prve 62:32 (ž. 33:10), druge 68:62 (ž. 37 :37) i treće 34:31 (ž. 14 :19).
Struktura stanovništva.
A obrazovna obilježja mještana bila su: bez škole 46:30 (ž. 39 : 29), sa četvorogodišnjom 75:47 (ž. 40 : 29), sa osmogodišnjom 5:20 (ž. 3:11), sa srednjom 5:3 (ž. 0:1), sa višom 0:3, kvalifikovanih radnika 5 : 9 (ž. 0 : 1) i nepismenih 27:25 (ž. 26:24).
S druge strane, promjene u strukturi domaćinstava prema posjedu i dohotku y istom periodu pokazuju podaci: bez zemlje (7 :3), do 2 ha (8:31), sa 2–5 (11:4), i sa 5-10 (15:1), sa 10-15 (2:0) i sa 15 i više ha (4 : 0), odnosno poljoprivrednih 5 : 7, mješovitih 35 : 6 i nepoljoprivrednih 7:26.
U 1953. godini 58 aktivnih izdržavalo je 136 lica; u poljoprivredi 29:50, a sa ličnim primanjima bilo je 22. Tada je u građevinarstvu radilo 3, y saobraćaju 8, y zanatstvu 6, u upravi 4, a van djelatnosti je bilo 8 lica. Taj odnos se za naredna dva međupopisna perioda promijenio ovake: aktivnih je bilo 40:29, izdržavanih 89:71; u poljoprivredi 17:15 i 23:25 i sa ličnim primanjima 35:25. Jedne i druge godine u industriji je radilo 12:2 u građevinarstvu 1:2, u saobraćaju 4:6 i y trgovini 2:1.
Tip sela.
Iako ne y izrazitoj varijanti, poput, recimo, Bobije ili Lastve, Riječani su ipak razbijeno naselje. Sastavljeno je iz 9 više ili manje zbijenih grupacija kuća, koje se ovdje uzimaju kao zaseoci. Broj kuća u njima izgleda ovako: Đinezi (3), Kućišta (2), Varoš (8), Zapisinj (2), Brijeg (4), Jagnjilo (3), Njive (3), Oraše (9) i Čobovine (2). Srednja udaljenost kuća od središta naselja je oko 400 m. Topografske prednosti lokacije naselja omogućile su lakšu povezanost njihovih dijelova – nego kod mnogih drugih razbijenih naselja. Osovina te povezanosti je put, kojim je selo upućeno na obližnju R. Crnojevića – y čijem je užem gravitacionom području. Ta činjenica, uključujući i sami tok R. Crnojevića, te ujedno veze sa Skadarskim jezerom, bila je od primarnog uticaja na razvoj naselja. Danas se ono naročito ogleda u tome što industrija ribe y varošici angažuje ovdašnju radnu snagu.
Tako svih 21 zaposlenih mještana radi van svog mjesta, odnosno u R. Crnojevića.
Morfoplastika lokacije pojedinih dijelova naselja imala je neposredni uticaj na položaj, veličinu i fizionomiju kuća i naselja y cjelini. Pri stranama brda ili bregova, bilo prisojnim ili osojnim, što zavisi od pristupačnosti određene lokacije, postoje pogodnije mogućnosti za podizanje kuća na konobi, odnosno kuća sa taracama, trijemovima i pritrijemcima, građenim na voltovima, zidovima ili stubovima. Otuda je u selu od 36 kuća samo 7 prizemnih, dok ostale pripadaju ovom drugom tipu. Zbog blizine Crmnice, odakle je tigla dobavljana, sve kuće su još od ranije pod tiglom. Zadnjih decenija daščani plafoni su uveliko zamijenjeni malterisanim, tako da sada (juna 1974. god.) prve ima samo 5 kuća. Isto tako, za razliku od perioda 1918-41, kada su opravke i dogradnja vršene na par kuća, y decenijama poslije 1945. renoviran je i posebno iznutra prepravljan pretežni dio (21) kuća. Popisom su kategorisane kao 39 stanova sa 1552 m2, od kojih su 20 iz prvog, 13 iz drugog, 5 iz trećeg i 1 iz četvrtog perioda.
Od svih njih samo je 9 imalo ognjište, a 35 je bilo elektrificirano. Prema vrsti cy: 20 jednosobnih i garsonjera, 13 posebnih soba i 6 dvosobnih.
Vode.
Selo je takođe dobro snabdjeveno vodom. Pored Riječkog potoka, naselje je ranije koristilo nekoliko izvora (Vrela, Studenac, Đuranovica, Vodica i dr.) o kojima je pisao Jovićević. Naročito su korišćeni Vrela (uglavnom za gornji) i Studenac (za donji dio sela). Prvi je služio i za natapanje bostana. Međutim, kada su 1972. Vrela kaptirana za seoski vodovoc, najveći broj kuća se njime koristi. Gdjeko je već uveo vodu u kuću, ali za sada se najviše koriste česme, dovođene ispred pojedinih zaselaka. Izvjesno se i dalje koriste Studenac i Đuranovica. Sve izvorske vede inače su bile zajedničke. Dvije postojeće bistijerne su privatne, a izgrađene su 1964. i 1966. god.
Stanovništvo.
Sada u selu žive ova domaćinstva:
-Đuraškovići (13),
-Ražnatovići (13),
-Stijepovići (10),
-Kneževići (2) i;
-Popovići (1).
Poslije 1945. iselilo se 58 mještana, od kojih povremeno dolazi 37; najviše iz Titograda, Cetinja, R. Crnojevića, Bara. U Vojvodinu su kolonizovana 2 d. (11 članova). U selu su 4 napuštene kuće. Ranije je u Ameriku išlo 13 seljana.
Zanimanje stanovništva i ostali podaci o selu.
Električno osvjetljenje selo je uvelo 1961. godine. Otuda, blagodareći relativno povoljnoj lokaciji sela, promjena standarda zahvatila je znatno veći broj domaćinstava nego y udaljenim selima. Televizor ima 15 domaćinstava, frižider 18, električni šporet 17, radio–prijemnik i tranzistor 38 itc. Sada nema domaćinstava koja imaju samo ognjište, a sa ognjištem i električnim ili običnim šporetom ih je 28. Povremeno korišćenje ognjišta pretpostavlja upotrebu stare opreme za pečenje i kuvanje, tako da nje na broju ima koliko i ognjišta. U ostalom pokućstvu i namještaju već preovlađuju novije stvari koje su u renoviranim kućama uglavnom prikladno razmještene. Raniji izgled u unutrašnjim dijelovima kuće zadržao se tamo gdje se koriste ognjišta, oko kojih su više–manje oniža, ručno rađena sjedišta, zatim upretnjak, a iznad njih na gredama, letve ili ljese, na kojima se suši mrs. Novija renoviranja kuća zahvatila su kako njihove spoljašnje tako i unutrašnje dijelove. Načinjene su obično veće betonske tarace na stubovima i sa ogradama i stepeništima, prošireni su ili iznova otvoreni prozori, a mjestimično i vrata; ima dograđenih kuhinja i prostorija za ostavu, rjeđe soba, a y unutrašnjosti je pregrađivanjima takođe povećan broj prostorija. Na nekim kućama su stari zidovi oblijepljeni malterom, pa su stare patine zamijenjene svježim, tu i tamo okrečenim fasadama.
Lokalni uslovi su ovdje nešto više naklonjeni izradi dvorišta pa ih sve kuće imaju. I u njihovom izgledu primjetne ou promjene. Ona su s jedne strane zbog manjeg broja stoke čistija nego ranije, a s druge su, kao prilazni prostori kućama, bolje uređena. Zasjenjena su poglavito starijim stablima murava ili krevetima loze. Tu i ispod taraca ljeti planduje sada uglavnom krupna stoka.
Razmješteni dosta pristupačnom desnom stranom doline R. Crnojevića, zaseoci Riječana locirani su na dohvatu ili bližem domaku obradivih površina, sjenokosa i šume. Otuda najveći dio domaćinstava ima veće ili manje okućnice sa povrćem, vinovom lozom i voćem, dok su šume i branjevine pretežno po brdskim stranama poviše zaselaka. Srednja udaljenost oranica od sela je oko 0,4 km, livada oko 0,7 km i šuma i branjevina oko 1 km. Selo inače nije imalo svoju planinu, već je do drugog svjetskog rata (uoči njega oko 35 d.) davalo stoku na čuvanje u Komovima i Morači.
IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)