Poreklo stanovništva sela Obzovica, opština Cetinje – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Nalazi se u brdovito-dolovitom kraju koji se prostire pored i nedaleko od puta Cetinje—Budva. Od prvog grada je udaljena oko 12, a od drugog oko 26 km. Zahvata prostor između Pačarađa, Boguta, Prekornice i Vrela. Preko nje su vodili poprečni putevi od središta Ljubotinja ka Konaku i Lovćenu. Od Ceklina i ljubotinjskih središnjih sela odvajaju je Ceklinštak i Viranj. Granica njegovog atara počinje sa istoka u blizini raskrsnice puteva Cetinje – Budva – Višnjica pa ka jugozapadu vodi preko Seoština i Đurđeva ždrijela na Kozarev vrh, a odatle ka sjeveroistoku pravo na Cer, gdje prelazi put Budva—Cetinje; dalje se za oko 300 m nastavlja klinasto, pa se spušta jugoistočno ka Međubregovima i zatim pravo na put Cetinje—Višnjica do pomenute raskrsnice. U tom okviru on je dug (SZ–JI) 1 km, širok (CI—JZ) 0,8 km i zahvata površinu Od 1,07 km2. Taj prostor je razbijen valama, dolovima i rupama, koje su rastavljene brdskim stranama, kosama i glavicama. Naselje je (kod crkve) na visini od 820 m.
Istorijat.
Obzovica je relativno mlado naselje. Stalno se počela naseljavati drugom polovinom 19. vijeka, a selo je postalo od sela iz Viranjske rupe, dakle namnožavanjem stanovništva. Prije toga do sredine 18. vijeka ona je bila „velika ceklinska komunica, gdje su Ceklinjani ljeti sa stokom izdizali”. Međutim, u vrijeme širenja Ceklinjana prema Skadarskom jezeru, postepeno su kao „nepogodnije zemljište“ napustili Obzovicu, nakon čega su počeli da je koriste Ljubotinjani, u prvom redu Bogućani, koji su je, budući prirodno upućeni na nju, počeli stalno naseljavati. Na taj način je ranije dogovoreno katunarsko područje vremenom pretvoreno u stalno naselje.
Obzovica je tek 1948. godine statistički izdvojena kao posebno naselje. Otuda ni 1906. (kod Jovićevića) ni 1925. god. (u Rečniku mesta) o njoj ne nalazimo posebne podatke. Jovićević, doduše, naznačava da se „Pačarađi, Kovačeva kućišta, Ćukača i Obzovica nalaze u Obzovici i pripadaju Bogutima”, kao i to da se Gluhi Do i Bukovik nalaze y Obzovici a pripadaju Prekornici. Za prva četiri zaseoka zabilježio je da su imala 25, za druga dva 14 domova. Popisom iz 1925. god. Obzovica je pripojena Prekornici. A prema novijim popisima imala je: 1948 (10 domaćinstava: 33 stanovnika), 1953 (9:40), 1961 (10:36) i 1971 (8:22). Sastav domaćinstava prema broju članova u zadnja dva popisa bio je: sa 1 (2:2), sa 2 (3:2), sa 3–5 (3:4), sa 5 i više (2:0).
Istovremene promjene y glavnim grupama starosno—polne strukture pokazuju naredni podaci: y prvoj 15 : 6 (ž. 8:1), u drugoj 16 : 10 (ž. 9 :7) i y trećoj 5:6 (ž. 3:3).
Struktura stanovništva.
A obrazovna obilježja mještana bila su: bez škole 0:9 (ž. 8:7), sa četvorogodišnjom 19:4 (ž. 9:1), sa osmogodišnjom 1:4 (ž. 0 : 1), sa srednjom 0:1, sa višom 0:1, kvalifikovanih radnika 0:1 i nepismenih 0:6 (ž. 7:1).
Posjedovna struktura domaćinstava se istovremeno promijenila ovako: bez zemlje (1:1), sa 2ha (4:7) i sa 2—5 (5:0), odnosno poljoprivrednih 2:2, mješovitih 7:2 i nepoljoprivrednih 1:4.
U 1953. god. 15 aktivnih izdržavalo je 21 lice; u poljoprivredi 10:5, a sa ličnim primanjima bile su 4 osobe. Za naredna dva popisa taj odnos se izmijenio ovako: aktivnih je bilo 10:7, izdržavanih 21:11, u poljoprivredi 5:4 i 3:4, a sa ličnim primanjima 5 :4 lica.
Tip sela.
Usljed topografskih činilaca Obzovica je razbijeno naselje. Potezom od Vrela ređaju se zaseoci: Poljana (2 kuće), Radova prodo (2), Vjeterna glavica (3), Makljen (3), Krivosud (1) i Na studenom (2). Razdaljina među zaseocima je oko 300 m. Prizemnih kuća je 6, na izbi 6 i 1 dvospratna; pod tiglenim krovom je 11, a pod slamenim 2; sa daščanim plafonom je 6, sa malterisanim 4 i bez plafona 3. U periodu 1918—41, unutrašnje prepravke vršene su na 2, a poslije 1945. Na 3 kuće. Ovdje je popisano 11 stanova sa 513 m2, 0d kojih su 4 iz prvog, 3 iz drugog i 4 iz trećeg perioda. Prema vrsti su: 8 jednosobnih i garsonjera, 2 dvosobna i 1 četvorosobni, a prema korišćenju – 2 za odmor i rekreaciju, 1 napušten za duže vrijeme i 2 nastanjene poslovne prostorije.
Vode.
U selu postoje 3 žive vode. U novije vrijeme je počelo uvođenje vode sa cetinjskog vodovoda. U Radovoj prodoli nalazi se ubao, dubok samo 1 m, koji ne presušuje. U seoskoj je svojini, izgrađen je 1870. god. U Makljenu je ublić zvan Magarčica, a na Studencu je istoimena voda, izgrađena prije oko 200 godina. Tu su i korita za napojnicu; nekad se tu pojilo i po više od 5.000 grla stoke. Ovdje se pod Obzovičkim Ždrijelom spajaju dva vodovoda – tu je rezervoar (145 m3) od koga prema Cetinju vodi jedan vodovod. Jedan vodovod do pomenutog Ždrijela voci iz Ovtočića (Crmnice) dužinom od oko 20 km (izgrađen je 1938/39), a drugi od Grohota, dug oko 300 m, (izgrađen je 1902. godine). Od Obzovičana samo su 2 d. uvela vodu y kuću.
Stanovništvo.
U selu danas stalno živi 6 domaćinstava, i to:
-Pejakovići (2) i:
-Markovići, Ćupići, Đuraševići i Drecuni po 1.
Poslije 1945. god. iselilo se 35 lica. Povremeno dolazi 11 d. Tako, na primjer, u postojeće 3 kuće u Makljenu dolaze 3 d. iz Cetinja (Belade, Pejakovići i Ratkovići). Isto je i sa kućom y Krivosudu. Vlasnici kuća u selu što ih povremeno koriste izgradili su 5 kuća (u Cetinju 4 i u Budvi 1).
U Vojvodinu su bila kolonizovana 2 d., ali su se vratila. U selu žive 3 dnevna migranta. Ranije je na rad y Ameriku išlo 7 mještana.
Zanimanje stanovništva i ostali podaci o selu.
Pomenuli smo da je Obzovica prije stalnog naseljavanja bila bogutska planina. Tu su bili brojni torovi sa stokom. Stoku su zbog prehrane zadržavali ovdje i zimi. Bogutsko–prekornička planina zahvatala je veliki prostor – sve do Konja gradnjanskoga, do crmničke i brajićke granice i do Vrela. U Vrelima su čak pojili stoku, i na to su imali pravo. Prije više od 150 godina pola Obzovice je bilo ceklinsko, pa su to od njih kupili Ljubotinjani. Uglavnom do 1912. god. su svi zajedno čuvali stoku y planini, iako su znali čije je što.
Već poslije prvog svjetskog rata zajedništvo u ispaši se promijenilo, tako da je svako na svom dijelu čuvao stoku. Bratstveničku solidarnost toga vremena valjano ilustruje i ovaj primjer. Savo Nikov Drecun je poginuvši na Bregalnici ostavio porodicu od 10 članova (sedmoro djece, oca, majku i ženu). Najstarije dijete imalo je 13, a najmlađe 1 godinu. Radi ispomaganja poredici iz Boguta je dolazilo po 30 Drecuna da okopava kukuruz, da posiječe list, da ga snese i sadjene itd. U svakoj sličnoj inokoštini bratstvenici su bili od pomoći. Poslije sahrane pojedinaca po pola godine se y selu nije mogla čuti pjesma ili zaigrati kolo. Karakterističan je i drugi primjer solidarnosti u selu i plemenu. Seoska crkva u Krivosudu, izgrađena 1904. godine, podignuta je inicijativom i uz pomoć Njubotinjana, koji su tada radili u Americi. Pomoć su pružili i emigranti koji su se našli u priloga ispisana su u crkvi. Do zadnjeg rata kod nje se na svečanost za Vasiljev dan kupilo po 1500 duša.
Obzovičani su najviše trgovali u Cetinju, Budvi i R. Crnojevića. U pogledu trgovine preko granice unekoliko su bili što i Njegušani. I ovdje se, pored trgovine, švercovalo preko austrijske granice (kafom, šećerom, duvanom, pa čak i volovima i svinjama). Bivalo je slučajeva da primorci na R. Crnojevića kupe i po 50 volova i drugu stoku, pa da onda angažuju seljake iz prigranične zone da im je kroz brda i šume pregnaju preko granice. Za to su dobijali znatnu nadoknadu. U naselju su inače postojali hanovi; prvi na Studencu, od 1901. do 1941, a drugi na Makljenu, Od 1930. do 1942. g0dine. Bili su veći i služili su i za prenoćište. Držali su ih privatnici.
Poput drugih naselja oko Cetinja i ovo je u međuratnom, a naročito u poratnom periodu bilo pod njegovim uticajem. Osim što su na cetinjski pazar nosili svoje proizvode, tamo su Obzovičani školovali djecu, koja su se po završetku škole upošljavala u cetinjskim ustanovama ili su odatle dalje završavajući više škole u drugim centrima, ostajala u drugim mjestima. U poratnom periocu, pak, najveća usmjerenost sela ka Cetinju imala je emigracioni karakter.
Selo je električno osvjetljenje dobilo 1960. i do septembra 1973. godine bilo je elektrificirano 8 kuća. Domaćinstva su tada imala: 4 ognjište i šporet, 4 ognjište i električni šporet, 3 frižider, 2 televizor, 7 radio-prijemnik, 8 stari pribor za pečenje, 7 stolovače, 8 novije postelje, 2 kauče, 5 ormane itd. Veće mogućnosti za preobražaj sela zatajile su zbog iseljavanja mještana. Sada se obrađuju neznatne površine, tako da su imanja uglavnom zalivađena. Nekadašnji veliki stočni fond sveden je na minimum. Pored novoizgrađenih kuća –stare su gotovo nepromijenjene.
IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)