Bratstva plemena Kosijeri

9. februar 2016.

komentara: 33

PRIREDIO: Saradnik portala Poreklo Nebojša Babić

Pregled je pravljen prema radu Andrije Jovićevića „Riječka nahija u Crnoj Gori“ (1911) i pokazuje stanje s početka 20. stoleća.

Pleme Kosijeri nalazi se u najseverijem delu Riječke nahije. Na severu se graniči sa područjima katunskih plemena Cetinja, Ćeklića i Bjelica, kao i Lješanske nahije, a sa svih drugih strana okruženo je Ceklinom. Kosijerima je pripadao i jedan deo današnje bjeličke teritorije, no, tokom 18. stoleća, Bjelice su ga preoteli od Kosijera. U turskim defterima za Crnu Goru sa početka 16. stoleća (1521, 1523) kao zaselak Kosijera upisani su Mikulići, koji su kasnije ušli u sastav plemena Bjelica. Starije stanovništvo Bjelica najverovatnije je bilo blisko ili možda i srodno / orođeno sa starijim stanovništvom Kosijera. Novi doseljenici u Bjelicama (Orlovići i dr.) su, nakon što su se umnožili i ojačali, u 18. stoleću činili veliko nasilje i otimačine okolnim plemenima, naročito Kosijerima koji su im bili prvi na udaru, pa čak i svojim bjeličkim susedima u Tomićima i Mikulićima. Tada se ovo starije stanovništvo južnih sela u Bjelicama raselilo, delom i u Kosijere. Zbog stalnih pritisaka većih plemena oko Kosijera, kosijersko stanovništvo se mnogo iseljavalo, te je matično pleme uvek bilo malobrojno.

Prema bratstvenom predanju, zasnivači varošice Kosjerić u zapadnoj Srbiji su tu došli iz Kosijera, i mesto gde su se nastanili nazvali prema zavičaju: http://www.poreklo.rs/2014/01/03/poreklo-prezimena-selo-kosjeric-kosjeric/

Naselje Kosijeri je veoma staro. Ovuda je u srednjem veku prolazio važan put iz Primorja prema unutrašnjosti Zete, te se uz drum razvilo naselje. Takođe, postojala je i tvrđava pod nazivom Soko-grad, čije razvaline i danas postoje. Oblast gde se začelo naselje nazivana je Korito, u današnjem zaseoku Kosijera, Ploča.

U plemenu postoje dve veće celine, Kosijeri i Đinovići, koje se mogu smatrati zasebnim selima, a sastoje se od više zaselaka. Kosijeri se sastoje od zaselaka: Orašani, Ploča, Selišta i Posajke, a u Đinovićima su zaseoci: Studeni Do, Duboki Do, Jablan-do, Kulendrija, Vukov Do, Crna Korita, Ljeskovci, Vodnički Do, Pod-soko, Podajglas, Zogove Lazine.

Prvi pomen Kosijera je iz 1435. godine u jednom kotorskom dokumentu (Cossieri). Naziv Kosijer je verovatno korišćen i kao prezime, tako je ostao upamćen pisar Ivana i Đurđa Crnojevića, Nikola Kosijer. A 1565. u Kotoru se javlja neki Franjo Kosijerić, najverovatnije poreklom iz Kosijera. Nije isključeno da je naziv plemena nastao od bratstvenog imena starog bratstva koje se ovde prvo naselilo.

Plemenska slava Kosijera je Mala Gospođa (Rođenje Presvete Bogorodice, 8/21. septembra).

Bratstva u Kosijerima:

Starinci:

Perišići (Mala Gospođa) u Kosijerima su jedino živo bratstvo za koje se pouzdano zna da je starinačko u plemenu.

Đinovićisu bili veliko starinačko bratstvo, po kojem je nazvano i matično selo. U jednom kotorskom dokumentu iz 1496. godine pominje se Brajan Đinović iz Kosijera, dok je u turskom defteru iz 1521. godine, jedan Đinović upisan u posedu baštine u Dragosalićima u Ljubotinju. Đinovići su se tokom 16, 17. i 18. stoleća iseljavali, sve dok se bratstvo nije sasvim iselilo iz Kosijera.

Od rodova za koje se zna da potiču od kosijerskih Đinovića su Đinovići u Vasojevićima (Kralje), Vukićevići u Primorju (Lastva) i Sakari u Lješanskoj nahiji i Vraki.

Radijevićisu bili veliki starinački rod u Kosijerima, koji se verovatno iselio tokom stoleća. Oni su upisani kao zaselak Kosijera u turskim defterima iz 1521. i 1523. godine.

Doseljenici iz vremena Crnojevića (druga polovina 15. stoleća):

Adžići (Mala Gospođa) u Đinovićima su doseljeni iz Zete u vreme kad je Ivan Crnojević preneo prestonicu na Cetinje.

Početkom 18. stoleća celo bratstvo se iselilo u Dalmaciju, u okolinu Knina, gde su bili veliko bratstvo. Posle nekog vremena, četvorica braće Adžića reše da se vrate bliže Crnoj Gori, te se nasele u Pivu. Od trojice su pivski Adžići (slave Svetog Jovana), dok se četvrti, Vukosav, vrati u Đinoviće, i od njega su svi kosijerski Adžići.

Kasniji doseljenici:

Bratićevići“ (Mala Gospođa) su bratstvo nastalo od pretka Bratića, koji se oko 1650. godine doselio iz Pipera, Od njegova tri sina su sledeći rodovi: od Rajka su Rajkovići, od Rada Radovići, i od (V)Latka Latkovići. Rajkovići i Radovići su u Kosijerima, a Latkovići u Đinovićima. Bratićevići su ranije slavili Đurđev-dan, što možda, kao i vreme doseljenja, ukazuje da su oni od piperskih Lužana.

Od Rajkovića potiču Mitrovići u Paštrovićima (Morović), kao i Rajkovići u Lici (kod Otočca), koji su većinom pokatoličeni.

Zajedno sa Bratićem, u Kosijere je došao i Marić, isto iz Pipera, te bi se moglo zaključiti, a i po međusobnim odnosima ovih bratstava, da su u pitanju srodnici. Od Marića su Marićevići (Mala Gospođa) u Kosijerima.

Đurkovići (Sveta Petka) u Kosijerima su od bjeličkih starosedelaca iz Mikulića, koji su se ovamo sklonili zbog nasilja novih doseljenika u Bjelice, oko 1750. godine.

Savićevići (Mala Gospođa) u Đinovićima su od pretka Savića Vojvodića koji se doselio oko 1770. godine iz plemena Građana (Radomir). Savićeva majka je bila od kosijerskih Marićevića, te se on doselio na majčino imanje. Vojvodići su starinom sa Kosova (Mitrovica), a u Riječku nahiju su došli iz Crmnice.

IZVORI: 

Riječka nahija u Crnoj Gori – Andrija Jovićević

Stara Crna Gora – Jovan Erdeljanović

Dva deftera Crne Gore iz vremena Skender-bega Crnojevića – Branislav Đurđev i Lamija Hadžiosmanović

„Pomeni crnogorskih plemena u kotorskim spomenicima (14-16. vijek)“ – Risto Kovijanić

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (33)

Odgovorite

33 komentara

  1. Banjo Sakar Perišić

    Jest, da platim šest tisuća pa da mi se smejete ako sam šiftar hahaha.

  2. Trile

    Pečat plemića Nikole Kosijera je nađen u njegovom grobu u crkvi u Krasojevićima na Rudniku iz 14 veka.

  3. Banjo Sakar Perišić

    ”Staro bratstveno prezime Đinović je mnoge autore odvuklo u uverenje da se radi o patronimiku Đin = Jovan, koje ukazuje na poreklo sa albanskog područja.”

    Na šiptarskom se Sv Jovan Vladimir zove Shën Gjon Vladimiri.
    Gjon se čita i izgovara Đon, a ne Đin.

  4. Nebojša Babić

    Slažem se ja s tobom, Banjo, ni ja ne povezujem patronim Đino s Albancima, samo sam naveo šta se smatra u delu literature. Đin(o) može biti ime ili nadimak nastao pod romanskim uticajem iz Primorja, a Kosijeri su jako blizu Primorja. Slovenski definitivno ne zvuči, što ne mora imati nikakve veze s onima koji taj patronim nose kao prezime. Zato, kad te zasvrbi 50 eura u džepu, javi se 😉 Koji god rezultat ispadne, naši smo, Sloveni, Srbi, Vlasi, hajd’ danas neko da razluči. Niti će ti se iko ovde zbog toga smejati. Imamo ovde i Slovena i Vlaha i Normana i Gota i svačega. Što ‘no govoraše moja baba – brat je mio koje vjere bio, sam’ nek” je Srbin! Dodajem: koje haplogrupe bio…

  5. Nebojša Babić

    Danas dobismo dnk rezultat jednog Rajkovića:
    Rajković, Mala Gospojina, Njeguši, poreklo – Kosijeri, haplogrupa I2a Dinarik jug.
    Detaljnije na:
    http://www.poreklo.rs/forum/index.php?topic=391.2520

  6. Gašo

    Po čemu su Vojvodići iz Radomira imali nadimak “Kośerače”.

  7. Nebojša Babić

    Rezultat kosijerskih Adžića koji, po svoj prilici, opovrgava vezu kosijerskih i pivljanskih Adžića:

    https://www.poreklo.rs/forum/index.php?topic=3437.msg97014;topicseen#msg97014

  8. Milica Lj. Marićević

    Poštovani,
    moja porodica je iz Kosijera. Po pričama starijih došli smo iz sela Orašani u Kosijere.
    Slavimo Malu Gospojinu (21.09.)
    U Kotorskom arhivu su Marićevići upisani 1167 god. i u 14 veku na Njegušima (Cetinje).
    Iz Pipera su došli oko 1650 god.
    Marićevići iz Kosijera (Cetinja) i Verige (Boka Kotorska) su iz Pipera;kao što su i u Petrovom selu(Negotin) od 1858 god. Promenili prezime u Savović i Joković.

    P. S. Marićevići iz Orašca (Šumadija) su ogranak Bulatović iz Rovaca (Podgorica) ;Živinje, Herceg-Novi, Poblaće(Mojkovac).
    Marićevići sa Njeguša (Cetinje) su od ogranka – grane Punoševića(Cetinje) i nisu u srodstvu sa kosijerskim Marićevićima.

    Pozdrav od Milice Marićević iz Kosijera, Cetinje.

  9. Nebojša Babić

    Milice, kako stvari stoje, a pokazuju genetički rezultati, Marićevići su najverovatnije starosedeoci u Kosijerima. Naime, rezultat Rajkovića (od Bratićevića koji su isti rod sa Marićevićima) se sasvim dobro slaže sa rezultatima Adžića i Perišića. Svi su nosioci haplogrupe I2a PH908. Imajući u vidu da su Perišići starosedeoci u Kosijerima, kao i da Adžići nemaju veze sa onima iz Pive (koji su haplogrupa E), te da svi pobrojani kosijerski rodovi slave istu slavu, najverovatnije je da se radi o starim međusobno srodnim kosijerskim rodovima, koji tu žive još od vremena Crnojevića.

  10. Nebojša Babić

    Sudeći prema dokumentaciji koju je dostavio testirani Perišić, iz koje se vidi kako je nastalo njihovo prezime, proističe da su Perišići (prezime je nastalo početkom 20. veka) zapravo kosijerski Sakari i da su potomci starijeg roda Đinovića, po kojima naziv nosi i naselje u Kosijerima.

    Na osnovu ovih i genetičkih podatka, moglo bi se zaključiti da svi ovi rodovi (Sakari, Perišići, Adžići, Marićevići, Bratićevići, možda i još neki), kao i njihovi iseljenici, predstavljaju ogranke Đinovića koji su u Kosijerima još u 15. veku.