Poreklo prezimena, selo Beljina (Barajevo, Beograd)

Poreklo stanovništva sela Beljina, Gradska opština Barajevo – Grad Beograd. Prema knjizi Borivoja Drobnjakovića „Kosmaj“. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Položaj sela.

Pošto primi Pruten, Stojnička Reka savija od severozapada jugozapadu i kroz Beljinu teče pod imanom Beljanica. U dolini Beljanice nema kuća, tamo su poglavito njive i livade. Tek od druma, pored koga su škola, crkva, nekoliko dućana i mehana, pa uz strane Vrapčijeg Brda, Visa i Karaule, penju se seoke kuće.

Vode.

Kroz selo protiču potoci: Đermača, Dumača i Vodica. Glavniji izvori su: Trska, Veliki Bunar, Đurđevac, Česma i Istočnjak.

Zemlje.

Imanja su na Zbegovištu, Ćupurovcu, Stranama, Kućerinama, Vrtačama, Vujincu, Klenovcu, Turskim Njivama, Osretku, Ornicama i Belim Vodama.

Tip sela.

Selo se deli na krajeve: Brđanski, Lužanski, Štunjski, Torlački i na Čaršiju.

Starine u selu.

Po ostacima iz prošlosti može se tvrditi da je Beljina starije naselje. U crkvenoj porti, sa južne strane, postoji spomenik nekoga Vuksana, za koga se priča da mu je šest sinov poginulo na Kosovu.

Ime selu.

Predanje veli da su ovde bile kolibe nekoga Belje, po kome je selo dobilo ime..

Postanak sela i poreklo stanovništva.

Za vreme austrijske okupacije, u prvim desetinama 18. veka pominje se naselje Bilena. Godine 1732. godine se pominje hram Sv. Arhangela u Beljini a iste godine se pominje ovo selo staroslovennskim pismom u kome se navode podaci (pretpostavljam o popisu kuća i poreskih obveznika, op. Milodan).

U izvodu iz pisma Kapetana Katića od 28. 12. 1832. godine „Spisku novosagrađenih crkava u kapetaniji turijskoj“ zabeležana je i crkva Beljanska početa sa gradnjom za veme vladavine Gospodara Đorđa (Karađorđa) od 1813, a završena 1831. godine.

O starini i poreklu rodova zna se ovo:

–Torlačići (Grčići, Tanaskovići, Petrovići i Tanasijevići) slave Trifundan, a starinom su „Bošnjaci“. U beogradskom Resniku imaju rođake, Srećkoviće. Po njima se i kraj u kome žive zove Torlački.

–Mitići i Cvetkovići, slave Aranđelovdan. Predak „Bugar“ Mita „došao je od Morave“ i hteo se nastaniti u Lužanskom Kraju, ali „su branili“ Nenadovići i Vićentijevići, te se ona „namesti“ u Vrtačama blizu Manića. Sa njima su rod Cvetkovići.

Stariji rodovi, koji ne znaju svoje poreklo:

–Devetakovići, slave Đurđevdan.

–Vićentijevići (Đurđevići), slave Đurđic.

–Milanovići (Petrovići, Ilići, Pantići, Jovanovići i Lazarevići), slave Lučindan.

–Nenadovići (Aranđelovići), slave Nikoljdan.

–Radojičići, salve Đurđic.

–Stevanovići (Petrovići, Milići i Lazarevići), slave Jovanjdan.

–Simići, slave Stevanjdan.

–Markovići, slave Đurđic.

–Radojevići, slave Nikoljdan.

–Ninkovići (Mihailovići) slave Nikoljdan. Ninkovići ne znaju odakle su starinom. Imaju rođake u Vojki – Srem. Neki od njih se prezivaju Sremčevići.

–Ljubinkovići slave Nikoljdan. Deda im se doselio iz Guberevca od Ljubinkovića.

–Markovići (Švabići) slave Nikoljdan. Deda Markoje pred Ustanak došao iz Ašanje u Sremu – zemunski srez.

–Stoiljkovići slave Stevanjdan. Otac se doselio 1873. godine iz Prisjana – nišavski srez.

–Sremčevići, slave Jovanjdan. Otac došao 1887. godine iz Konatica – srez posavski.

–Markovići, slave Stevanjdan. Doselili se iz Sibnice gde imaju rođake.

–Maksići, slave Nikoljdan. Praded se doselio iz Pelinca – žegligovski srez.

IZVOR: Borivoje Drobnjaković – Kosmaj. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.