Poreklo stanovništva sela Šekular, opština Andrijevica. Stanje iz 1903. godine. Prema istraživanju popa Bogdana Lalevića i Ivana Protića „Vasojevići u crnogorskoj granici”. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.
Na severoistočnoj strani od Velike, na 2 sahata daljine, preko planine Prijedola, nalazi se Šekular. On leži na dosta strmim stranama planina: Prijedola, Mokre i Kukaljskog Brda, a s obe strane Šekularske Rijeke, koja se u donjem toku, na ime kroz Rijeku Marsenića, zove Rijekom Marsenića.
Selo je dugačko (i.—z.) jedan i po sahat, a široko (s.— j.) 1 sahat.
Zemljište je u Šekularu podvodno, a plavi se od Šekularske Rijeke i potočića, koji kroza nj teku. Ali gornji deo sela je pri planini, te nema potrebe da se plavi. Ovde u gornjem delu oko kuća su mesto voća četinari, dokle u donjem delu, u Mezgaljama, ima dovoljno voća i dosta je župno.
Planina im je Mokra, daleko 3 sahata. Od planine im je oduzet veći deo i pridat Turskoj.
I Šekular se računa kao jedna celina, jedno veliko selo, u kome ou manja sela: Mezgalje, Ulica, Ćetkoviće, Rmuše, Ograne i Radmuže, ali su i ovde, kao i u pomenutim celinama, kuće tako izmešane da bi bilo zaludno postavljati granicu među ovim selima.
Poreklo familija
U Šekularu ima 255 kuća sa 1619 stanovnika. Stanovnici su svi Šekularci, osim 30 vasojevičkih kuća u Mezgaljama. Šekularci su staro srpsko pleme, koje se, po pričanju, ovde naselilo još pre Kosova i od tada pa do danas nije nikako plaćalo Turcima danak. Oni se dele na manja plemena, kao: Živkovići, Rmuši, Ćetkovići, Dašići, Jašovići, Radmuži, Vajmeši itd. Od Vasojevića u Mezgaljama su: Deletići, Kastratovići i Radunovići.
U selu ima 5 grobalja: u Mezgaljama, Radmužu, Rmušu, Stranama i kod crkve.
Sela: Trešnjevo, Čoeča Glava, Trepča, Rijeka Marsenića, Seoce, 14 kuća na dnu Jelovice (Gornjoseljani-Ustaši) i šekularska opština pripadaju trebačkoj kapetaniji, koja ukupno ima 595 kuća sa 3438 stanovnika. Po popisu od 1899. godine u ovoj nahiji ima 2762 kuće sa 16591 stanovnikom, od kojih je muških 8780, a ženskih 7811. Pismenih muških 2027, a ženskih 97. Vasojevička Nahija je podeljena na 8 kapetanija: ljevorečka, kraljska, zabrdska, trebačka, velička, polimska, konjuška i andrijevička, kojima upravljaju kapetani, a celom nahijom upravlja okružni sud sa sedištem na Andrijevici. Narodne vojske ima 6 bataliona, nad kojima su komandiri, a nad svom je vojskom brigadir, sa sedištem na Andrijevici. Osnovnih škola, koje privatnih koje redovnih, ima 8, i to u: Lijevoj Rijeci, Barama, Rijeci Marsenića, Šekularu, Velikoj, Polimlju, Konjuhu i na Andrijevici, sa 11 učiteljskih snaga. U crkvenom pogledu ova je nahija podeljena na trinaest parohija. Imaju tri crkve: saborna na Knjaževcu do Andrijevice, ljevorečka i konjuška. Kolskih putova u Vasojevićima nema, a glavni su konjanički i pešački putovi ovi: od Berana uz Lim preko Andrijevice i Polimlja do Velike; od Andrijevice uz Kralje preko Trešnjevika, niz reku Drcku, pa uz Taru, preko Raškova Guvna niz Lijevu Rijeku i preko Vjeternika k Podgorici. U Podgoricu idu još dva letnja puta: jedan preko Štavne, a drugi preko Carina. Za Kolašin su letnji putovi preko Lise i uz Gradišnicu, a zimnji je onaj preko Trešnjevika. Osim ovih glavnih putova svako selo ima svoje putove k planini, komunu, drugome selu, voznike, putove, koji vode glavnome putu i putiće kroza selo.
IZVOR: “Vasojevići u crnogorskoj granici“, pop Bogdan Lalević i Ivan Protić, SKA, Beograd, 1903. (str. 596). Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić
2. januar 2016. u 23:42
Rade Brakočević
Izražavam posebno zadovoljstvo, što se unuk interesuje za svoje porijeklo. U bratstvu Dašića u Šekularu zapaženi su kao ugledni ljudi, glavari i junaci Arso Vukov ( knez Šekulara), Milan, sin vojvode Daše, Radonja Dašić ( knez Šekulara), Ivan Gušo ( pametan čovjek i umirnik), Miloš Matov, Vukosav Ljutić ( stotinaš), Radun Šošana ( nazvat tako po pušci šošani, perjanik u doba knjaza Danila), Labud Radunov ( potkomandir), Miro Labudov ) potkomandir), Vuksan Vukin ( poginuo na Glasincu u Prvom svjetskom ratu)… Od Bulića, ogranka Dašića, zapažen je naročito po junaštvu i pameti – Radojko Bulić. Od svog preseljenja iz sela Ulice ( đe se nalazi Dašina stolica) na samu granicu Rugove, bratstvo Rmuši bilo je straža ne samo Šekularu i Limskoj dolini, nego docnije i Crnoj Gori. Zapažen Labud Rmuš ( knez Šekulara)…
3. januar 2016. u 11:48
Rade Brakočević
Slučajno izostavih knjigu Andrije Jovićevića, Plavsko-gusinjska oblast, Polimlje, Velika, Šekular, Srpska kraljevska akademija, Naselja srpskih zemalja, knjiga X Beograd, 1921.godina, rađena po uputstvima slavnog Jovana Cvijića. Draško, da li ste razmišljali o DNK testu? Dobro bi bilo da se i neko od Dašića rodom iz Šekulara testira, kako bi se potvrdila ili demantovala predanja i dopunila saznanja o Šekularu i Šekularcima. Naveo sam osnovnu literaturu o Šekularu. I drugi su pisali djelimično o Šekularu i Šekularcima, ali nerijetko pristrasno ( pišući samo o svojima) prećutkujući i prisvajajući istoriju šekularskog plemena koje je opstalo između ekspanzivnih susjednih sjeverno arbanaških i crnogorsko brđanskih plemena, koja se naseliše kao čipčije agalarskih porodica iz Gusinja, Plava, Peći i Bihora, poslije Seobe starih Srba krajem 17. i u prvoj polovini 18.vijeka, i uz pomoć Turaka napadali na Šekularce, uzimajući im planine i zauzimajući im najplodnija naselja…
3. januar 2016. u 14:18
Draško Dašić
Hvala vam za iznešene podatke gospodine Brakočeviću.
Od literatura koje ste naveli, neke sam i pročitao, sa gospodinom Blagojem Šarićem sam čak i bio u kontaktu dok sam imao nalog na fejsbuku pre 3 godine, ali isto tako volim da vidim i da pročitam nešto i od drugih istraživača šekularskog kraja, jer uvek mogu dopuniti znanje. Što se tiče DNK testa, već dugo, dugo vremena imam želju da saznam svoju haplogrupu, ali ne da mi se to usaglasiti sa materijalnim okolnostima, koliko znam, ti testovi nisu nimalo jeftini.
Hvala vam još jednom.
Pozdrav.
4. januar 2016. u 07:32
Rade Brakočević
Draško, u vezi testiranja pogledajte stranice srpskog DNK projekta. Mislim da postoje neki popusti: Dan srpskog DNK projekta i dr.
9. januar 2016. u 22:07
Rade Brakočević
Šekularac, Dijelim mišljenje o knjizi “Urla” Momira Nikića. Za Šekularce posebno su interesantne stranice o Šekularu. Autor je dr antropoloških nauka i korijenom Šekularac, od roda šekularskih Drobnjaka. Navodim ga kod prezimena Nikić. Potkrala se štamparska greška kod imena stoji Miomir, umjesto Momir. M. Nikić je intelektualac u pravom smislu te riječi. Knjiga je roman-esej… Radivoje Konstatinović između ostalog kaže: “Nikićeva knjiga je neka vrsta enciklopedije u kojoj se obilje činjenica meša sa izmišljenim podacima… Tako se dobija jedna neočekivana, polifona, moglo bi se reći multimedijalna struktura književnog teksta…”
11. februar 2016. u 21:35
Draško Dašić
Gospodine Rade, zanima me još jedan podatak, tiče se vojvode Daše. Je l’ se pouzdano zna da mu je pravo ime Dimitrije? Ovu tvrdnju sam inače i ranije čuo od gospodina Blagoja Šarića.
Hvala Vam unapred.
11. februar 2016. u 22:45
Nebojša Babić
Evo, Draško, dok se Rade ne oglasi, mogu ja da odgovorim, prema mojim saznanjima: Vojvoda Daša se, pod krštenim imenom Dimitrije, pominje u Pomeniku Manastira Šudikova s kraja 17. veka, kao priložnik ovom manastiru (dva puta). Nažalost, ovaj dokument je uništen tokom nemačkog bombardovanja Beograda 6. aprila 1941, kada je izgorela zgrada Narodne biblioteke u kojoj je Pomenik čuvan. Ali, ostali su zapisi u raznim izvorima.
11. februar 2016. u 23:07
Joksim
Uobičajeno je predanje u plemenu i kraju Šekular, da je vojvodi Daši bilo ime Dimitrije. To navodi i uvaženi akademik profesor dr Miomir Dašić, i svi koji su pisali o Šekularu (uključujući i moju malenkost). I sam se nekad pitam kako od Dimitrija Daša? To je pitanje za šire razmatranje…
12. februar 2016. u 07:51
Rade Brakočević
Draško, kasno sam vidio pitanje. Nebojša i Joksim su izneli sve o vojvodi Daši – Dimitriju.
12. februar 2016. u 08:31
Nebojša Babić
Daša ne mora biti nadimak izveden od ličnog imena. I ne zvuči logično da Dimitrije bude Daša, već neki Mitar, ili Dimo, itsl.
Inače, Crnogorci su poznati po nadimcima koji nikakve veze sa imenom nemaju, već se dobiju po nekoj osobini (Zeko, Šjero, itd). A, opet, nekada baš nemaju nikakve veze ni sa čim 🙂
Evo par slučajeva iz moje familije:
Rajko – Lala
Radoje – Željko
Miroslav – Musa
Radovan – Banjo
Vasilije – Dragan
Radosav – Lašo, itd.
A, inače, kako sam ja negde našao, daš na albanskom znači – ovan. Možda nadimak Daša ima neke veze sa ovim.
12. februar 2016. u 14:12
Rade Brakočević
Ima ih koji ime Daša izvode od alb. daš = ovan. Smatram da ovdje imamo posla sa srpskim antroponimom Danilo = Dašo = Dašić. Dijelim mišljenje sa Nebojšom, da nadimak ne mora uvijek da direktno proizilazi iz imena. Ovo posebno važi za one nadimke, sa ona dva nova “slova”, čiji glasovi se čuju po Crnoj Gori, pa i u našem Šekularu.