Svilajnac i okolna sela

11. jun 2012.

komentara: 17

Opština Svilajnac:

Bobovo, Bresje, Vojska, Vrlane, Gložane, Grabovac, Dublje, Dubnica, Đurinac, Kupinovac, Kušiljevo, Lukovica, Mačevac, Proštinac, Radošin, Roanda, Roćevac, Sedlare, Subotica, Svilajnac, Troponje i Crkvenac.

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (17)

Odgovorite

17 komentara

  1. Šarko

    Poreklo prezimena, selo Đurinac (Svilajnac)

    Poreklo stanovništva, selo Đurinac, opština Svilajnac. Prema knjizi Stanoja M. Mijatovića “Resava”, izdanje 1926 godine. Priredio saradnik portala Poreklo Aleksandar Aksić.

    Selo je na stranama potoka Prelaza i Kamenjara i dalje niz Duboki potok.

    Izvori su: Kladenčić, Bučura, Selski Kladenac, Česma, Prelaz, Lipar, Petovski Kladenac. – Delovi su hatara: Glavica, Buljani, Bagaš, Bara, Stari Zapis, Vrbički Potok, Polje, Livadak, Dolja, Duboki Potok, Kod Druma, Panjevi, Ostružar, Ornice, Kamenjar, Strnovi, Leštar, Crna Bara, Selište i Vrbice.

    Selo se deli na Gornja, Srednja, Donji Kraj i Kamenjar. Ima oko 97 kuća a 11 rodova.

    U Prelazu se nalaze urne i komadi od starinskog zemljanog posuđa kao i batovi. U Selištu se nalazi razno komađe od gvozdenih i zemljanih stvari iz novijeg doba. Kod Česme se nalazi stari olovni čunci.

    Po predanju selo je zasnovano posle Kosova. Prvi put je bilo u Selištu, pa se otuda preselilo zbog vetra i zbog Turaka.

    U Kamenjaru su:

    Živkovići, Krstići, Milojkovići (10 k., Sv. Jovan), došli od Svrljiškog Timoka pre 150 godina.

    U Donjem su Kraju:

    Petkovići (10 k., Sv. Jovan), došli iz Burovca (bili Rumuni, pa se posrbili).

    Paunovići (5 k., Sv. Jovan), došli sa Kopaonika, zbog čega ih zovu “Ere”.

    Sekulići (10 k., Sv. Nikola), došli od Timoka, a vele, da su starinom iz Crne Gore.

    U Srednjoj su Mali:

    Tasunovići (10 k., Sv. Arhanđel), misli se, da su se prvo ovamo doselili iz Stare Srbije.

    Bugarčići (15 k., Sv. Jovan), došli od Svrljiškog Timoka(sa Živkovićima iz Kamenjarasmatraju se kao rod).

    U Gornjem su Kraju:

    Kadićani (5 k., Sv. Jovan), došli od Svrljiškog Timoka, a tamo sa Kosova.

    Bojanovići (10 k., Sv. Arhanđel), došli iz Zlatova (požarevačkog), a tamo sa Kosova.

    Oknićevići (15 k., Sv. Arhanđel), došli iz nekog Oknića.

    Marjanovići (5 k., Sv. Luka i Markovdan), došli sa Kopaonika.

    Jevtići (2 k., Sv. Nikola), došli iz Ćićevca (kruševačkog).

    Godine 1819 selo je imalo 26 kuća a 82 poreske glave, 1870. g. imalo je 71 poresku glavu.

    Seoska je slava Beli Četvrtak (po Trojici), a zavetine Sv. Sava (za zdravlje) i Jelisej 14. juna po st. (za berićet).

    IZVOR: Stanoje M. Mijatović, “Resava”. Priredio saradnik portala Poreklo Aleksandar Aksić.

  2. Poreklo stanoništva sela Vrlane (po knjizi Vrlan), opština Svilajnac – Pomoravski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Resava“.

    Položaj sela.

    -Selo je na zaravni ispod Huma, koju na istoku proseca potok Šoborka a na zapadu Humski Potok.

    Vode.

    -Izvroi su: Kladenac i Stublina.

    Zemlje i šume.

    -Delovi seoskog atara su: Hum (Um), Lećište, Šoborka, Dedin Potok, Krive Njive, Jame, Topole, Velike Ćelije (gde se nalaze rimski novac), Male Ćelije, Plandište, Humski Potok, Obložine, Podrumi, Brestak i Orešak.

    Tip sela.

    -Selo se deli na Gornji i Donji Kraj. Ima 55 kuća i 9 rodova. Godine 1819. u selu je bilo 16 kuća i 44 poreske glave, a 1870. godina 45 poreskih glava.

    Starine u selu.

    -U Velikim Ćelijama i u Orešku se nalazi novac i rbine od posuđa. Na Vrlanskom Humu (Umu) je veliki kamen, za koji se priča da ga je bacio Kraljević Marko. Tu je ispod jedne ploče i duboka rupa, za koju narod misli, da je bio bunar Kneza Lazara. Izgleda da je to bilo rudarsko okno. U Velikim Ćelijama je i „podrum Kneza Lazara“, što će svakako biti ostatak od starog rudnika.

    Postanak sela i poreklo stanovništva.

    -Misli se da je staro selo bilo u Velikim Ćelijama, pa se otuda premestilo. Kada je to bilo – ne zna se. Biće da je u Velikim Ćelijama nekada bilo rudarsko naselje.
    U Gornjoj Mali su:
    -Milovanovići, slave Jovanjdan. Oni su starinci.
    -Petrovići, slave Nikoljdan. Došli su iz Timočke Krajine.
    -Stojanovići, slave Đurđic i Alimpijevdan. Doselili su se sa Kosova.
    -Bogosavljevići, slave Lučindan. Doselili su se iz Timočke Krajine.
    U Donjoj Mali su:
    -Đurđevići, slave Jovanjdan. Doselili su se iz okoline Knjaževca.
    -Stojanovići, slave Sv. Petku. Doselili su se iz Timočke Krajine.
    -Ošljanci, slave Nikoljdan.Došli su iz Ošljana u Timočkoj Krajini.
    -Stojanoići drugi, slave Sv. Vasilija – Novu Godinu. Doselili su se iz iz Žitkovca kod Aleksinca pre 30 godina.
    -Đorđevići, slave Simeundan. Predak došao iz Grabovca kao domazet.
    Seoska slava je Mali Spasaovdan, četvrtak po Vaznesenju a zavetine su Blagovesti i Markovan.

  3. Poreklo stanovništva sela Gložane, opština Svilajnac – Pomoravski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Resava“.

    Položaj sela.

    -Selo je na obema stranama Gložanske Reke sa kućama poređanim u smeru istok-zapad.

    Vode.

    -Izvori su: Stublina, Urošev Kladenac, Vlaški Kladenac, Kavadinca, Pločnik, Vinogradarac, Zujkov Kladenac, Crkvina, Tomin Kladenac (izvire iz kamena) i Učiteljev Kladenac.

    Zemlje i šume.

    -Delo vi seoskog atara su. Donje Selište, Ključ, Tuševo, Bukovačko Brdo, Doljača, Lisa, Mihailovac, Parlozi, Žitar, Oglavak, Velika Šuma, Paunovac, Stari Vinogradi, Ziman, Grnčar, Veliko Polje, Drenjar, Rt, Zlatenac (gde je nekada bilo selo istog imena), Pitomo Polje, Dobrševo, Jovin Bat, Lipar, Zbegovište, Bat, Pločnik, Gornje Selište, Gaj, Veliki i Mali Divotin, Vlaški Krst, Zidina, Đuron Potok, Đurđeva Glavica, Hum(Um), Podrumi, Gradište, Gradac, Manastirsko i Devesilo.

    Tip sela.

    -Selo se deli, počev od istoka, na: Zlatensku, Tomicku, Čilicku, Dobricku i Donju Malu gde su i Tuševljani.
    U selu je 368 kuća i 15 rodova. Godine 1819. selo je imalo 50 kuća i 133 poreske glave; godine 1870. imalo je 233 poreske glave.

    Starine u selu.

    -U Zlatencu ima ruševina od nekog starog manastira, koji je podigao Zlatko, peti brat Miljkov i Radin. Crkva je u obliku krsta; znatno je veća i bolje očuvana no crkva u Radošinu. Od nje stoje zidovi skoro dva metra visoki. Svet ovde dolazi o svakoj Mladoj Nedelji na molitvu.
    -U Dobroševu, kraj Morave, postoje takođe razvaline od neke stare crkve, za koju se misli, da je bila zadužbina Vuka Brankovića. Ova je crkva nešto manja od crkve u Zlatencu i ima očuvan zid visine oko metar. Po predanju tu je bio sabor za Malu Gospojinu, pa su Turci izenada udarili, mnogi svet porobili, pobili i u Moravu pobacali a mnogi su se bežeći podavili u Moravi, koji se baš tada izlila. Narod veruje da se i danas na tom mestu na dan ovog događaja u gluvo doba noći čuje jauk i zapomaganje ljudi, žena i dece.
    -U Zidini ili Gradištu na Humu ima nekakvih razvalina od grada, koji nije bio mnogo veliki i koji je imao šestougaoni oblik. Tu se nalaze stare rudarske alatke, starinski noci, velike i tanke pločaste cigle, ljudski kosturi, rbine od starog posuđa itd.
    -Blizu ovog gradišta su razvaline, za koje narod misli, da su od neke crkve.
    Na 2-3 kilometra jugozapadno odo ovog sela, pored same Morave je Manastir Miljkov, koji se nekada zvao Bukovica. Po predanju njega je podigao Miljko, brat Tomin, Jakovljev, Zlatkov, Tutin i Radin a po drugom predanju njega je podigao Đorđe Radulbegović, vojvoda karavlaški.

    Postanak sela i poreklo stanovništva.

    -Ovo selo je starijeg nastanka. Staro Gložane bilo je u Gornjem Selištu, nad selom, pa se otuda premestilo niže, zbog čume. Iz Donjeg Selišta ovde se takođe preselilo Tuševo zbog poplave od Morave, po zapovesti Kneza Miloša oko 1816. Godine. Iz istih razloga i selo Zlatenac, koje je bilo takođe pokraj Morave, između Radošina i Gložana, i u kome je bila crkva.
    U Zlatenskoj Mali su.
    -Zlatenci i Lukići, slave Nikoljdan. Došli su iz raseljenog Zlatenca.
    -Čađići, slave Đurđic i Đurđevdan. Došli su u Zlatenac iz Lenovca. Pavle Čađić ili Paul Čađa (tako nazvan jer je bio crn u licu) bio je Hajduk Veljku brat od strica. I njegovi potomci po izgledu i uzrstu podsećaju na Hajduk Veljka.
    U Tomickoj mali su:
    -Tomići, slave Tomindan, jesenji i letnji. Doselili su se pre 200 godina iz Matejevca kod Niša. Dva su brata tada otišla u kragujevački Sipić a jedan došao ovamo.
    -Bukvaši, slave Stevanjdan. Doselili su iz Velikog Izvora kod Zaječara.
    U Čilickoj Mali su.
    -Čilići, slave Sv. Vrače. Oni su starinci. Tako su nazvani po zapatu konja, koji su obično ispadali čilaši.
    U Dobrickoj Mali su:
    -Dobrići, slave Đurđic i Đurđevdan. Oni su starinci.
    -Veljići, slave Sv. Vrači. Ne zna se odakle su.
    U Donjem Kraju su:,
    -Erčići i Kukljaši, slave Lučindan i Markovdan. Doselili su se iz Starog Vlaha. Od njih je bio knez Petar.
    -Magdanelići, slave Đurđic i Đurđevdan. Oni su starinci.
    -Nikoličići, slave Đurđic i Đurđevdan. Oni su starinci i sa Magdalenićima se smatraju da su jedan rod.
    -Rašići, slave Đurđic i Đurđevdan. Oni su starinci.
    -Šogorani i Grujići, slave Đurđic i Đurđevdan. Doselili su se sa Kosova.
    -Ristići, slave Đurđic i Đurđevdan. Oni su starinci, misli se da su rod sa Magdanelićima, Nikoli(či)ćima i Rašićima.
    Na dnu sela su:
    -Tuševljani i Kožljanci, slave Đurđic i Đurđevdan. Došli su odavno iz nekog Kožljana u Tuševo pa otuda ovamo.
    -Stankovići, slave Đurđic i Đurđevdan. Ne zna se njihovo poreklo. Tako su nazvani po popu Stanku, za koga rekoše da je po svoj prilici došao iz Gornje Resave.
    Seoska slava je Mladi Sv. Nikola a zavetine Đurđevdan – protiv grada, Aranđelovdan – protiv čume i Trifundan – zbog vinograda.
    U selu je pet ciganskih-romskih kuća od kojih su tri zanimaju torbarenjem a dve kovačkim zanatom. Kovači su ovde od starine a torbari su došli iz okoline Medveđe.
    Na zapadnoj strani sela, u brdu idući Manastiru Miljkovu, bili su Gložanski Podrumi. Danas je ostao još po neki a ostali su preneti u selo.

  4. Poreklo stanovništva sela Grabovac, opština Svilajnac – Pomoravski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Resava“.

    Položaj sela.

    -Selo je na zaravni, sa leve strane Resave, od koje je udljeno 800-900 metara. Zaravan presecaju Humski i Razvalinski Potok.

    Vode.

    -Izvori u selu su: Turska Česma, Resavčeva Česma i Kladenac.

    Zemlje i šume.

    -U selu su ovi delovi seoskog atara: Tirove, Vlaško Polje, Treskar, Leletkovac, Klenjar, Pljošta, Razvaline, Novine, Murtin, Ugari, Gaj (Stublje), Resavčev Zapis, Staro Selo i Banja.

    Starine u selu.

    -Na mestu Banja je nekada bila banja ili amam. I danas se poznaju razvaline a za vodu se misli da je lekovita. Pomenuti amam je ispod sela. U blizini su nalazili stari novac, delovi starog oružja, posuđa kao i druge starinske stvari.

    Tip sela.

    -Selo se deli na četiri male: Brđansku, Micku, Lukicku i Gornju Malu.
    U selu je oko 270 kuća i 12 rodova.
    Godine 1819. u selu je bilo 63 kuće i 168 poreskih glava a 1870. godine je imalo 174 poreske glave.

    Postanak sela i poreklo stanovništva.

    -U selu ima starinaca, te je prema tome starijeg postojanja. Nekada je bilo u Starom Selu, bliže Resavi, tamo gde je i Banja, pa se otuda premestilo iz nepoznatih razloga. Izgleda da je to učinjeno radi sklanjanja od „carske džade“, gde je bilo neprijatelju na udaru.
    U Brđanskoj Mali su:
    -Nešići, slave Đurđic i Đurđevdan. Stari Neša se doselio iz Soko-Banje.
    -Barudžići, slave Nikoljdan. Ovamo se doselio „iz Tursko“ neki Stanko barudžija.
    -Todinčići, slave Nikoljdan. Doselili se iz Grljana kod Zeječara.
    -Milivojčevići, slave Simeundan. Oni su starinci.
    -Srejinčići, slave Nikoljdan. Ne zna im se poreklo.
    U Mickoj ili Mićićskoj mali su:
    -Mićići, slave Aranđelovdan. Doselili se pre 150 godina iz Timočke Krajine.
    U Lukickoj Mali su:
    -Lukići, slave Aranđelovdan. Oni su starinci.
    U sredini sela su.
    -Sinđelići, slave Nikoljdan. Doselili su se sa Kosova. Prvo su se prezivali Rakići pa docnije Sinđelići po Sinđeliji, majci Stevana Sinđelića, koja je došla u njihovu kuću iz Vojske.
    U Gornjoj Mali su.
    -Jankoići i Vojskići, slave Đurđic i Đurđevdan. Za njih se misli da su se doselili iz Vojske.
    -Đorđevići, slave Simeundan. Oni su starinci i sa Milivojčevićima se smatraju da su jedan rod.
    -Peričići, slave Đurđic i Đurđevdan. Za njih se misli da su se doselili sa Kosova.
    -Stokići, slave Jovanjdan. Doseljeni su iz Timočke Krajine.
    U selu su i dve porodice Cigana-Roma, koje se bave kovačkim zanatom. Doselili su se iz Baničine kod Smedereva.
    Seoska slava je Spasovdan a zavetine su: Blagovesti – za zdravlje stoke, Časne Verige – za vinograde, Đurđevdan – za polje, 16. septembar – zbog gušobolje i Lazarevdan.

  5. Poreklo stanovništva sela Dublje, opština Svilajnac – Pomoravski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Resava“.

    Položaj sela.

    -Selo je na zaravni, na levoj strani Resave od koje je udaljeno 700-800 metara. Ovu zaravan presecaju Prezdolski Potok i Trnavac koji silaze sa Humova.

    Zemlje i šume.

    -Delovi seoskog atara su: Prebežje, Livade, Stari Žitari, Crepuljski Potok, Padine, Novine, Trnavac, Prezdolski Potok, Pljošta, Resavčev Zapis, Selište, Rasje, Poloj, Tirovo, Subor, Brest, Banja, Reka, Jaruga, Trnavski Potok i Ribnik, gde je i pojilo za stoku.

    Tip sela.

    -Selo se deli na Prezdolsku, Trnavsku u Srednju Malu.
    U selu je 314 kuća i 10 rodova.
    Godine 1819. selo je imalo 73 kuće i 156 poreskih glava a 1870. godine imalo je 216 poreskih glava.

    Postanak sela i poreklo stanovništva.

    -Po dobro očuvanom predanju selo je osnovano pre 100-150 godina. Svi su doseljenici iz Velikog i Malog Izvora kod Zaječara. Prvo su se doselili Ubenovci, koji su kao zbeg došlio ovde iz Velikog Izvora. Za njima su se ostali doseljavali. Smatra se da je ovo najmlađe selo u Resavi, posle Orašja.
    U Prezdolskoj Mali su ovi rodovi:
    Doseljenici iz Velikog Izvora:
    -Ubenovci, slave Nikoljdan.
    -Krljevci, slave Savindan i Savicu.
    -Delinski, slave Nikoljdan.
    U Trnavskoj Mali su:
    -Najdanovci-Cuganovci, slave Nikoljdan. Doselili se iz Velikog Izvora.
    U Srednjoj mali ssu:
    -Pecaranski, slave Nikoljdan, doselili se iz Malog Izvora.
    -Cakovci, slave Nikoljdan. Iz Malog Izvora.
    -Rukavičani, slave Aranđelovdan. Doseljeni iz Velikog Izvora.
    -Peškovci, slave Mitrovdan. Doselili se iz Zaječara.
    -Jeremići, slave Vavedenje, doselili se iz Malog Izvora.
    -Živanovići, slave Savindan i Savicu, doselili se iz Velikog Izvora i sa Krnjevcima se smatraju za jedan rod.
    Seoska slava je Prvi dan Trojica a zavetine: Nova Godina-Sv. Vasilije – protiv gušobolje; Blagovesti – za zdravlje čeljadi; Sv. Antonije – zbog prišta; Sv Nikola letnji i Poljobranije – za vinograd

  6. Poreklo stanovništva sela Bresje, opština Svilajnac – Pomoravski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Resava“.

    Položaj sela.

    Selo je po stranama jedne omanje kose, koja se pruža od jugo-istoka ka severo-zapadu a završava se između potoka Jaruge i Luke. Ovi potoci u Vrbaku sastaju se sa Lisinskim Potokom i čine Gložansku Reku.

    Vode.

    -U selu su dva izvora po imenu Česma i Kladenac.

    Zemlje i šume.

    -Delovi seoskog atara su: Gaj, Dubrava, Hum (Um), Rženičište (Lisa), Vitasovo, Kose, Bat, Stanovišta, Golo Brdo (425 m), Vršić, Vrbak, Luka, Velike Livade, Trska, Karaula, Cerjak, Krečane, Zapis, Osredak, Mala Čukara i Velika Čukara.

    Tip sela.

    -Selo se deli na Colicku, Šćepovsku i Donju Malu. Colicka Mala je sasvim odvojena od sela, ispod brda Vršića.
    U selu je 85 kuća i 7 rodova.
    Po haračkom spisku iz 1819. godine u selu je bilo 18 kuća sa 44 poreske glave a 1870. godine imalo je 59 poreskih glava.

    Postanak sela i poreklo stanovništva.

    -Ne zna se kada je selo zasnovano. Sudeći po tome što ima starinaca verovatno je davnašnje i da nije premeštano.
    U Šćepovskoj mali su.
    -Šćepovci, slave Sv. Petku. Poreklom su od Bjelopavlovića u Crnoj Gori.
    U Colickoja Mali su:
    -Colići, slave Nikoljdan. Doselili su se iz „Turske“ pre 180 godina.
    U Donjoj mali su:
    -Bojovići, slave Aranđelovdan. Poreklom su iz Zlatova kod Požarevca.
    -Vukoviući, slave Nikoljdan. On i su strainci.
    -Pavlovci, slave Nikoljdan. I oni su starinci i sa Vukovićima se smatraju da su jedan rod.
    -Glišići, slave Sv. Petku. Ne zna se njihovo poreklo.
    -Jevremovići, slave Sv. Petku. Oni su Cigani-Romi, bave se kovačkim zanatom i ne zna se odakle su doseljeni
    Selo je malo i dosta siromašno.
    Seoska slava je Tomindan ili Tomina Nedelja (po Vaskrsu) a zavetine su 16 septembar – zbog čume, Markovdan – za polja i Savindan – za zdravlje.

  7. Poreklo stanovništva sela Dubnica, opština Svilajnac – Pomoravski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Resava“.

    Položaj sela.

    -Selo je sa obe strane potoka Čeplinjaka, koji se spaja sa Vrbičkim Potokom i čine reku Beljavu.

    Vode.

    -U selu su izvori: Lazinjak, Čeplinjak, Smrdljii Potok, Nešicki Kladenac, Vrelo Česma, Liparski Izvor i Popov Izvor.

    Zemlje i šume.

    -Delovi seoskog atara su: Bulinjak, Kosica, Strmenjak, Stara Dubnica, Stanovište, Repušica, Kamenjak, Jelenjak, Tutinjak, Parlozi, Ornice, Panjevlje, Čibukovica, Krušar, Klenjar, Čeplinjak, Trnovak, Vrelo, Vrbica, Bučine, Kićevac, Kratki Potok, Izvor, Đula, Popov Potok, Lipar, Novine, Mečkovac, Golubinjak, Pavit, Lazinjak, Točak, Sadovi, Stolice, Kaluđerac i Toplik.

    Tip sela.

    -Selo se deli na Gonju i Donju Malu i Izvor, koji je sasvim odvojen od sela.
    U selu je oko 160 kuća 14 rodova.
    Selo je imalo 1819. godine 35 kuća i 85 poreskih glava a 1870. godine imalo je 118 poreskih glava.

    Starine u selu.

    -U Kaluđercu, kod groblja, postojala je crkva ili manastir, sa čijih je ruševina uziman kamen za današnju crkvu. Da je zaista ovde bio manastir svedoči i ime Manastirski Potok u blizini. Tu se nalaze stari novci.
    U starom groblju ima na belezima zapisa iz 1725. Godina.

    Postanak sela i poreklo stanovništva.

    -Ne zna se pouzdano kada je selo zasnovano. Po predanju ono je prvi put bilo na mestu Stara Dubnica, pa se otuda pred Prvi Ustanak ovamo premestilo. To je učinjeno, kažu, zbog Turaka, pošto su tamo bili na većem udaru. Prilikom ovog premeštaja jedan deo stanovnika odselio se preko Morave, u Šumadiju.
    U Gornjoj Mali su:
    -Nešići su došli iz okoline Paraćina, slave Nikoljdan.
    -Mutići, slave Aranđelovdan. Oni su starinci.
    -Strahinovići, slave Mitrovdan. Oni su Vlasi sa Homolja.
    -Topalci, slave Stevanjdan. Došli su iz Timočke Krajine.
    -Govedarovići, slave Sv. Petku. Došli su iz Bele Reke u Timočkoj Krajini.
    U Donjem Kraju su:
    -Nojići, slave Sv. Petku. Došli su iz Bele Reke sa Govedarovićima iz Gornjeg Kraja sa kojima se smatraju za jedan rod.
    -Jonovići, slave Sv. Petku. Oni su Vlasi iz Erdelja a došli su preko Homolja.
    -Miljkovići i Gmitrovčići, slave Aranđelovdan. Poreklom su iz Timočke Krajine.
    -Krajinci, slave Nikoljdan. I oni su iz Timočke Krajine.
    -Mikići, slave Jovanjdan. Ne zna se njihovo poreklo.
    U Izvoru su:
    -Popovići, slave Vavedenje. Došli su iz Sedlara, pa su prvo živeli u Proštincu. Ovaj kraj je prvo naselio neki pop Filip Popović, rodom iz Sedlara, prvo je živeo u Proštincu zbog toga što mu je to bila sredokraća u parohiji, pa se ovamo doselio, kako bi bio u mestu gde mu je crkva.
    -Ždreljani, slave Nikoljdan. Oni su Vlasi iz Ždrela kod Petrovca na Mlavi, doseljeni pre 25 godina.
    Seoska slava je Presveta (Bela Subota po Trojicama) a zavetine su: Trifundan – za vinograde i Mali Velikdan (nedelja po Vaskrsu) – za zdravlje stoke.

  8. Poreklo stanovništva sela Kupinovac, opština Svilajnac – Pomoravski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Resava“.

    Položaj sela.

    -Kupinovac sa sa obe strane potokoa Vrlaja u koji, više sela, utiče potok Razlevak.

    Vode.

    -U selu su ovi izvori: Česma, Lukicka, Đurićanska i Krsticka Stublina.

    Zemlje i šume.

    -Delovi seoskog atara su: Petkovac (u resavskom ključu), Zapis, Gaj, Orašje, Beljavina, Bačište, Parlozi, Tavančić, Ristina Poljana, Glavica, Crna Bara, Vrlaj, Razlevak, Poljanica, Bučine, Jaglikine, Obrešine i Groblje.

    Tip sela.

    -Selo se deli na: Đurićansku, Krsticku, Lukicku, Stankovicku i Vrlajsku Malu.
    U selu je 115 kuća i 5 rodova.
    U Kupinovcu je 1819. godine bilo 43 kuće i 115 poreskih glava a 1870. godine imalo je samo 92 poreske glave Ova velika razlika možda je razlog što je 1819. godine sa Kupinovcem računat i Roćevac, koji se te godine ne pominje.

    Starine u selu.

    -U Orašju se nalaze rbine od starinskog zemljanog posuđa, stara bunjišta i stari novac.
    U mestu Ristina Poljana nađen je jedan buzdovan i tu su nalazili odlomke od strela, kopalja, mačeva i drugog starinskog uružja i oruđa.

    Postanak sela i poeklo stanovništva.

    -Po predanju selo je osnovano pre Kosova. Da li je ono premeštano ili je od početka bilo na ovom mestu, ne zna se pouzdano.
    U Đurićanskoj Mali su:
    Đurićanci, slave Nikoljdan. Doseljeni su iz Stare Srbije.
    U Krstickoj Mali su:
    -Krstići, slave Nikoljdan. Oni su starinci.
    -U Lukickoj Mali su:
    -Lukići, slave Nikoljdan. Oni su starinci i misle da su sa Krstićima bili nekada jedna rod.
    U Stankovickoj Mali su:
    -Stankovići, slave Sv. Vrače, letnje i jesenje. Doseljeni su sa Kosova.
    U Vrlajskoj Mali su:
    -Vrlajci, slave Sv. Vrače. Poreklom su sa Kosova. Tako su nazvani po potoku i polju Vrlaju, inače su u rodu sa Stankovićima. Ima ih i u Roćevcu.
    Seoska slava je Mali Spasovan, četvrtak po Spsovdanu a zavetine su Tomindan – protiv srdobolje; Aranđelovdan – za zdravlje; Sv. Petka Paraskeva – za zdravlje stoke i Trifundan – za vinograde.

  9. Poreklo stanovništva sela Mačevac, opština Svilajnac – Pomoravski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Resava“.

    Položaj sela.

    -Selo je na Mačevačkoj Rečici koja se spaja sa Trstenom. U nju se ulivaju Cerovak, zatim, Mačkov Potok, Trujin Potok, Belanov Potok, Arnaucki Potok, Bučinski Potok, Kapetanski Potok i Lokvaš.

    Zmlje i šume.

    -Delovi seoskog atara su: Trivunovo Brdo, Ispod Trivunovog Brda, Drenjar, Ribnik, Stari Mačevac, Đurinački Potok, Mačkov Potok, Više Sela, Kod Grobalja, Velika Poljana, Stari Vinogradi, Cerovak, Lokvaš, Kapetanski Potok, Rajkinačko Brdo, Arnaucki Grob, Arnaucki Potok, Belanovo Brdo, Korija, Bučina, Ograđe i Drenova Kosa.

    Podaci o selu.

    -U selu ima 65 kuća i 5 rodova.

    Ime selu.

    -Po jednom predanju selo je dobilo ime po mnogim mačevima, koji su tu nekada polomljeni prilikom nekog sukoba sa neprijateljem – kada je vojska bila u selu Vojsci.
    -Po drugom predanju selo se nekada zvalo Mačkovac zbog mnogih mačaka koje je imalo, pa se docnije prozvalo Mačevac. U okolini ga i danas zovu Mačkovac a u njegovom ataru je i Mačkov Potok.
    -Treće predanje kaže da je tu nekada bila kovnica mačeva i da se od tada nazvalo Mačevac a da se pre toga zvalo Mačkovac.

    Starine u selu.

    -U Starom Mačevcu je staro groblje, gde se kopa stari novac, cigle, komadi starog posuđa, oružja i druge starine.

    Postanak sela i poreklo stanovništva.

    -Po predanju Mačevac je prvi put bio u Starom Mačevcu, odakle se pomerio na današnje mesto po jednima zbog jakog vetra, po drugima zbog turske najezde a po trećima zbog kuge.
    U selu je malo starinaca i ne zna se kada je selo zasnovano.
    U selu su rodovi:
    -Trajilovići i Trifunovići, slave Nikoljdan. Doselili su se iz Tetova, bili su Srbi pa se porumunili.
    -Anđelkovići i Čučukovići, slave Aranđelovdan. Doselili su se iz Jasenova a tamo iz Timiočke Krajine.
    -Pavlovići, slave Sv. Petku. Doselili su se iz Timočke Krajine, sela Duboke.
    -Kazakovići, slave Av. Petku. Doselili su se iz Erdelja.
    -Adamoići, slave Malu Gospojinu. Misli se za njih da su najstariji—prvi doseljenici ali se ne kaže odakle.
    Seoska slava je Beli četvrtak a zavetina Mladenci – za polje i berićet.

  10. Poreklo stanovništva sela Proštinac, opština Svilajnac – Pomoravski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Resava“.

    Položaj sela.

    -Selo je sa obe strane potoka Proštinica. Više kuća je na levoj strani a manje na desnosj strani ovog potoka. Najviše kuća je na nadmorskoj visini od 220 metara.

    Vode.

    -Pije se samo izvorska voda. Izvori su: Milanovski, Selski i Pavlovski.

    Zemlje i šume.

    -Severoistočni deo atara je pod sitnom i krupnom gorom. Delovi seoskog atara nazivaju se: Vrbica, Vrelo,Selište, Seleština, Oskoruša, Na Brdu, Janjin Potok, Velika Zagrađa, Stare Njive, U Kosi, Nikodijevo Trlo, Popova Bučina, Golo Brdo, Petlovo Brdo i Kod Stubline.

    Tip sela.

    -Selo se deli na Gornju, Srednju, Bundžilovsku i Damnjanovicku Malu, koje nisu podvojene.
    U selu je oko 80 kuća, od kojih je 70 kuća vlaških i 10 srpskih, i 9 rodova.

    Ime selu.

    -Po predanju selo je dobilo ime po „prošju“ od koga su bile prvobitno kuće. U Govoru se često čuje i Prošinac, a tako ga neki i beleže*.
    *Na staroj Derokovoj karti „Kneževine Srbije“ zapiisan je kao Protinac – što je svakako greškom učinjeno.

    Starine su selu.

    -Na mestu Stublina je neko staro groblje, gde se nalaze cigle i komadi od zemljanog posuđa. Misli se da je tu nekada bilo staro naselje.

    Postanak sela i poreklo stanoovništva.

    -Nekada je selo bilo u Selištu, ispod današnjeg sela, na istom potoku, pa se otuda ovamo premestilo za vreme turske najezde. Tada je po predanju u selu bilo svega 7 kuća.
    Rodovi su:
    -Đođevići, slave Nikoljdan. Doseljeni su iz Lubnice kod Zaječara.
    -Jonovići, slave Jovanjdan. Doselili su se iz Šarbanovca kod Zaječara.
    -Radulovići, slave Nikoljdan. Doselili su se sa Homolja.
    -Nikodijevići – Srbi, slave Nikoljdan. Doseljeni su iz Rakinca kod Smedereva.
    -Brankovići, slave Aranđelovdan. Doseljeni su iz Breznice na Homolju.
    -Garaševići, slave Nikoljdan. Doselili su se iz Dilbočana na Homolju.
    -Stojanovići, slave Nikoljdan. Doselili su se iz Podgorca kod Zaječara pre 150 godina.
    -Bundžulovci, slave Nikoljdan. Došli su iz Šarbanovca kod Zaječara.
    -Damnjanovići, slave Nikoljdan. Doseljeni su iz Dilbičana u Homolju. Sa Garaševićima se smatraju da su jedan rod.
    Seoska slava je Đurđevdan a zavetine Trifundan – za vinograde i Markovdan – za zdravlje stoke.