Kosjerić i okolna sela

11. jun 2012.

komentara: 29

Opština Kosjerić:

Bjeloperica, Brajkovići, Varda, Galovići, Godečevo, Godljevo, Gornja Pološnica, Donja Pološnica (do 1955. godine Pološnica), Drenovci, Dubnica, Kosjerić (varoš) (do 1977. godine Kosjerić (varošica), Kosjerić (selo), Makovište, Mionica, Mrčići, Mušići, Paramun, Radanovci, Rosići, Rudna Bukva, Seča Reka, Skakavci, Stojići, Subjel, Tubići, Cikote i Ševrljuge.

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (29)

Odgovorite

29 komentara

  1. Poreklo stanovništva sela Tubići, opština Kosjerić – Zlatiborski okrug. Prema knjizi Ljubomira, Ljube Pavlovića, „Užička Crna Gora“. NASELJA I POREKLO STANOVNIŠTVA (knjiga 19) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga XXXIV), Zemun 1925.

    Položaj, tip sela i zemlje.

    -Južno od velike ševrljuške jezerine preko Skrapeža do na vrh Crnokose, daleko do same Trnave, a pored Kosjerića prostire se ovo brdsko rastureno selo. Severni deo sela je ravan i sada je ili na tresetu ili na mlađem uglju, koji Brušnjača raseca. Ravnica se dvema uskim terasama spušta u Skrapež, oko koga su najveća i najrodnija polja.
    I po Crnokosi ima mnogo krčevina, zakosa i utrina na sve strane, a ona se i naseljava.
    Naselja su na prvoj terasi iznad Skrapeža. Prvu terasu predstavljaju reci nagnuti visoki krečnjački rtovi širokih pleća, gde su na njima kuće sa jedne i druge strane reke. Ovo je prvi kraj sela; drugi su Osaćani zauzeli staro Rimsko Groblje i izbreške oko njega; treći je Vrane pod brdom Brusnikom; četvrti je u raselicama po Crnokosi – Crnokosa.

    Starine u selu.

    -U Tubićima ima tri stare kulture jasno izdvojene:
    1. Grad Zlostup nad Skrapežom, na desnoj strani reke sa svojim zidinama dokaz su najstarije kulture.
    2. Lepo i dobro očuvano Rimsko Groblje u Osaćanima do Bjeloperica, dokaz su druge kulture.
    3. Stara Bogumilska Groblja u Vranama dokaz su treće kulture.

    Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

    Nikoga od ranijih naseljenika u ovom selu nema, dok su doseljenici:
    -Tube (Milijići i Perići). Osnivači i ovog sela su Tube od pre 200 godina. Nekakav Milija Tuba, pametar, gatalo i vidar, išao je od sela do sela, došao u ovo selo i naselio se u sredini sela iznad Skrapeža i ostavio iza sebe potomstvo. Tuba je iz sela Bistrice u Polimlju. Tubini potomci su i danas pametari i dobra pričala. Od njega su Milijići i Petrići, ima ih 12 kuća, slave Lučindan.
    -Miletići i Rosnići. Za Tubom u ovo selo su dopala pored njih se naselila braća Mileta i Rosna, koji su došli iz Ozrinića u Crnoj Gori. Rosnići su razgovorni, brbljivi, prosti i vrlo vredni seljaci, ima ih pod oba prezimena 7 kuća, slave Malu Gospojinu.
    -Lečići. Sa prethodnima je došao nekakav Leka iz Rutoši kod Nove Varoši i naselio se ispod Tube, bliže Skrapežu. Njegovi potomci nazovu se Lečići, srode se sa Tubićima i pored njih zauzmu najbolja imanja po Skrapežu i Crnokosi. Prvi su počeli prelaziti i preko reke, na desnoj strani i naseljavati se. Poznati su kao vredni ljudi ali prosečne pameti, ima ih 17 kuća i slave Đurđevdan.
    -Vrane su došli pre 120 godina. Oni su sveštenička porodica iz Karana. Mladi pop Aleksa Vrana došao je za popa, pri ovim selima i posle iz Karana preveo oba svoja brata; Neška i Josipa. Čim ih je doselio, Neška prevede u Mionicu i tamo ga ostavi. Malo je popovao, jer je mlad ostao udovac, skine mantiju, ponovo se oženi i oda zemljoradnji. Imao je dosta dece i od njega su Tubićske Vrane, ima ih i pod prezimenima:
    -Stevanovići i Vićentijevići;
    Ukupno 11 kuća, slave Ilindan.
    -Đokići su pod Zlostupom naselili su Tube, došli iz Bistrice, ima ih 6 kuća, slave Lazarevdan.
    -Đokovići su iz Radoine, ima ih oko Milijića 7 kuća, slave Nikoljdan.
    -Čolake je naselio pop Aleksa iz Mokre Gore, ima ih 9 kuća, slave Đurđevdan.
    -Pijuke je iz Kremana naselio, takođe, pop Aleksa i to pored sebe, bliže Kosjeriću, ima ih 6 kuća i oni slave Đurđevdan.
    -Subotići-Osaćani su iz Bjeloparica, oni su od Gođovića u Osatu, naselio ih pop Aleksa, pri naseljenju a i danas su najjača porodica u selu, ima ih 22 kuće, slave Đurđevdan.
    -Erići su iz Rutoši, ima ih 6 kuća, slave Aranđelovdan.
    Vrane su danas imućna, istaknuta i ugledna porodica, Osaćani su isto tako vredni i imućni ali se, za razliku od Vrana, ne ističu.
    U Tubićima je 103 kuće od 10 porodica

  2. Poreklo stanovništva sela Bjeloperice, opština Kosjerić – Zlatiborski okrug. Prema knjizi Ljubomira, Ljube Pavlovića, „Užička Crna Gora“. NASELJA I POREKLO STANOVNIŠTVA (knjiga 19) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga XXXIV), Zemun 1925.

    Položaj, tip sela i zemlje.

    -Bjeloperice su opet brdsko selo na obe strane reke Skrapeža i pored Tubića, duboko se uspeli na Crnokosu. Kao i Tubići su u severnom kraju ravni, a nad Skrepežom su ostenjci i čuke, reka teče klisurom bez ikakvog traga od ziratnih polja. Po Crnokosi su veće strmeni nego po Tubićima, ali ima i zgodnijih zaravni za naseljavanje. I po Crnoikosi se podižu voćnjaci i stalno izlaze seljaci iz sela i naseljavaju je.
    Kako se tubićska ravan završava na istoku krečnjačkim rtovima i ostenjcima i preko njih se diže visoko Mustafino brdo u Dražinovićima, seoske su kuće po ovim zaravnjenim krečnjačkim brdima. Deobe poslednjih godina teraju ih da se naseljavaju po Crnokosi. U selu se znaju dva velika džemata: Vitosi i Arnauti.

    Starine u selu.

    -I za ovo selo se može slobodno tvrditi da su se na njemu sačuvali tragovi starih kultura. Dokaz tome je Grad na Crnokosi i Bobije po selu.

    Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

    U selu nema starinačkih porodica, doseljenici su:
    -Arnautovići (Arnauti) su osnivači sela, došli kao jaka stočarska porodica iz Bihora u Staroj Srbiji pre 200 godina. Arnauti su zauzeli najlepši kraj sela, svi su gotovo u grupi i ima ih u velikim grupama i preko Skrapeža po Crnokosi. Mirna, vrlo vredna porodica, špekulativnog duha, ima ih 17 kuća, slave Aranđelovdan.
    Pozniji su doseljenici:
    -Vitosi (seljak zove Vitos) iz Kremana, došli pred Kočinu Krajinu, ima ih 16 kuća, slave Đurđic.
    -Vasilijevići su i na jednoj i na drugoj strani Skrapeža, došli iz Pčelica, ima ih 13 kuća. Slave Đurđevdan.
    -Božići ili Gagići su iz Nikojevića, ima ih 4 kuće, slave Nikoljdan.
    -Štulići su iz Radoine, ima ih 4 kuće, slave Lazarevdan.
    -Pantići su iz Rutoši, ima ih 5 kuća, slave Đurđevdan.
    -Tomići su iz Priboja, slave Nikoljdan.
    U Bjelopericama ima 60 kuća od 7 porodica.

  3. Poreklo stanovništva sela Subjel, opština Kosjerić – Zlatiborski okrug. Prema knjizi Ljubomira, Ljube Pavlovića, „Užička Crna Gora“. NASELJA I POREKLO STANOVNIŠTVA (knjiga 19) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga XXXIV), Zemun 1925.
    Položaj sela, zemlje i šume.

    -Subjel je uklješten između Ševrljuga i sav je iznad Tubića i Bjeloperice. Sa severne strane mu je visoka subjelska Čuka (Subjel) ispod koga se sliva Brušnjača. Selo je mnogo više od donjih sela, naravno i brdsko selo, ali mu je zemljište šumovito i dosta rodno, samo se ne može porediti po rodnosti sa donjim selima.
    Kuće ovog sela su došle u krug oko sela i nemaju nekih zasebnih krajeva, mada imaju svoje džemate.

    Starine u selu.

    -I po Subjelu ima starih grobova, starih iskopina i zidina na Čuci, ali starih porodica nema.

    Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

    -Marići-Milinovići su osnivači ovog sela, došli su iz Sevojna, inače su iz sela Maline u Crnoj Gori. Pre 250 godina su došli u selo i za vreme austrougarske okupacije bavili se rudarstvom. Ova otmena, imućna i vrlo borbena porodica, koja je selu i društvu dala veliki broja uglednih građana i odiva, rasturila se na mnoge strane a u selu ostala sa 12 kuća, slave Nikoljdan.
    -Simeunovići-Nikolići su po starini druga porodica, naseljeni na severoistočnom delu sela, pod Čukom, došli od Vardišta. Simeunovići su vredni, preduzimljivi, pritom slavoljubivi i vrlo razgovorni, raselili su se po susednim varošima, ovde ih ima 9 kuća, slave Đurđevdan.
    -Vukosavljevići su doseljeni odakle i Simeunovići u isto doba, naseljeni u treći kraj sela. Ovo je obična, vredna i čisto zemljoradnička porodica sa 14 kuća slavi Aranđelovdan.
    -Đurići su po starini četvrta porodica u selu, potiču iz porodice Kurepi u Drobnjacima, naseljeni pod samim vrhom Subjela, dala je valjevskim selima dosta porodica, spala na jednu kuću, slave Mratindan.
    -Popovići su došli posle Đurića, prvi put naseljeni u Amištu, pa se potom spustili u jugozapadni kraj sela, gde su i danas. Rodonačelnik Popovića je pop Luka Mraković (Mračić) iz Cikota, došao u Cikote preko Zaharijevića iz Kremana iz Dragovoljića u Župi. Pop Luka je popovao pri crkvi sečorečkoj, tamo je umro i sahranjen kod iste crkve 1759. godine. Pop Luka je došao u Cikote sa 4 brata; Mijailom, Filipom, Rajicom i Jeremijom. Jeremiju je zapopio i preselio da popuje u Skakavcima; njegovi su potomci izumrli u Brajkovićima kao sveštenička porodica 1896. godine. Filip je sa sinovima i stokom prešao u Duškovce a Rajica u Družetiće, dokle je Mijailo ostao u Cikotama. Sinovi pop Luke su: Ilija, Aleksa, Aćim i Pavle. Pavle, drugi po redu, bio je stočar i još za života očeva živeo je zimi u Majdanima na Rudniku kod stoke, tamo se oženio iz Brezne od Borovljaka, pa iz Majdana gotovo nije ni dolazio. On je jedini imao dosta muške dece, a ostali tek da su mogli iza sebe ostaviti po jednu kćer. Aćim je bio pravi seljak, kopao je i orao kod kuće, dokle je Aleksa trgovao i po svetu išao. To je knez Aleksa Popović, koji je poginuo 1815. godine u užičkom gradu. Ilija je pop, zapopio se u Sečoj Reci, tu dugo popovao, pa prešao bratu Aćimu u Subjel, gde su imali druge kuće i suvati. U Subjelu podigne crkvu i na veliku svoju nesreću pogubi sve što je imao. Ostalo mu je u životu od Alekse i Aćima i njega po jdeno žensko dete. On se zakaluđeri i ode u Nikolje kao Isaija i tamo umre u dubokoj starosti. Pavle u Majdanima svoja dva sina zapopi i tamo ima i danas potomstva a srednjeg Tanasija pošalje u školu u Nikolje, gde se izuči, zapopi i dođe popovati u Subjelu. Od ovog popa ostala su tri sina; Jovan – opet pop, Milan i Aleksije drugih zanimanja, od njega je četiri kuće a toliko i izvan sela. Kćer Aleksina udala se u Maće kod Užica, Aćimova u Gajiće u selu, Isaijina u Protiće u selu, slave Lučindan.
    Doseljenici iz ovog doba su:
    -Cajići, doveo ih iz Zaovina pop Krsman i popovao pred pop Ilijom; posle njega nije bilo sveštenika u ovoj porodici. Ima ih 6 kuća, slave Nkoljdan.
    -Božovići su došli u isto doba iz Kremana, stara hajdučka porodica, uvek nemirna i radu teško sklona, ima ih 6 kuća, slave Jovanjdan.
    -Gajići su iz Mačkata, mnogo iseljavani i naseljeni odmah do Popovića, ima ih 3 kuće, slave Đurđevdan.
    Pozniji doseljenici su:
    -Protići, čiji je predak Nikola Obradović, kirajdžija iz Bjeluše, uz kirajdžiluk naučio čitati i pisati, pa otišao u Klisuru te se uz nekakvog kaluđera malo bolje usavrši i 1829. godine se zapopio. Došao u Subjel, popovao pri subjelskoj crkvi kao kapelan, pa posle premešten u Dobrinje. Pop Nikola se odlikovao rečitošću, velikom otvorenošću i vrlo dobrim držanjem u narodu i u crkvi, pa ga još mladog vladika proizvede za protojereja i premesti u Subjel za namesnika. Nikola je imao dva sina, popa Milovana i drugog – seljaka. Milovan je ostavio iza sebe tri sina, popove Milovana i Perišu i Milenka – lekara a od drugog sina – seljaka Popa Ljubomira u Tabanovićima u ovom okrugu dok je drugi sin ostao zemljoradnik. I danas popuju sinovi popa Nikole, dokle u Periše nema muškog potomstva. U selu je sada dve kuće, na strani ih ima 3, slave Nikoljdan.
    -Vidakovića pretka kao slugu je uzeo pop Tane, oženio i na svom imanju naselio, iz Stapara su, ima ih dve kuće, slave Lučindan.
    -Trumbuli su iz Mokre Gore, doveo ih u selo pop Tane i pored sebe naselio, ima ih 4 kuće, slave Jovanjdan.
    -Kovačevići su isto iz Mokre Gore, došli kao majstori, ima ih dve kuće, slave Jovanjdan.
    -Ostojići su iz Mionice, prešli u ovo selo, ima ih dve kuće, slave Aranđelovdan.
    U Subjelu ima 67 domova od 13 porodica.

  4. Poreklo stanovništva sela Mušići, opština Kosjerić – Zlatiborski okrug. Prema knjizi Ljubomira, Ljube Pavlovića, „Užička Crna Gora“. NASELJA I POREKLO STANOVNIŠTVA (knjiga 19) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga XXXIV), Zemun 1925.

    Položaj, tip sela i zemlje.

    -Mušići polaze od Skrapeža, od ušća rečice Gradnje pa njenom desnom stranom pored sela Dražinovića, Ježevice, Duškovca i Ljutice izlaze i upiru u najviše vrhove Maljena. Sa zapadne strane mimoilaze sva subjelska sela kao i ražanska. Iako severnim delom zalazi u Maljen po kome ima odličnih suvati, zakosa i ispusta, iako su na ataru ovog sela prostrani ispusti svih subjleskih sela, gde je na južnom delu na ljutom krečnjačkom kršu, opet ovo selo nije ni planinsko ni brdsko. Sredina i više od polovine njegove računa se u najlepša, najravnija i najrodnija zemljišta. Po načinu života i rada ovo selo je čisto brdsko sa mnogim suvatima, izgonima i stočarenjem pravih planinskih sela.
    Kuće su na obodu prostrane ravnice, uvek u velikim grupama iznetih na brda. Nikitovići na ušću Gradnje, Aničići na brdu Ježevcu, Ostojići sa severne strane na Gradnji, Okolišta na putu za Maljen prema Ljuticama i Divnići dole do Subjela.

    Starine u selu.

    Ima tragova ranijih kultura. Stara groblja, stare iskopine, stare zidine na Gradnji pri ušću dokaz su ranijeg života.

    Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

    U selu nema starinačkih porodica.
    -Boškovići su najstarija porodica u selu, stara župljanska porodica od Nikšića, došla ovde preko Zaharijića iz Kremana mnogo pre Popovića u Subjel, još pre 200 godina bila ovde; prvi put se naselila na sredini sela kod kamenog gumna, pa posle pomerene na istok ka Ježevici kao Aničići; ima ih 22 kuće, slave Lučindan.
    -Jaride-Milakovići su po starini druga porodica, doseljena iz Jezera. Naseljeni kao stočari na Okolištima, danas rasturena na sve strane, zašli i u planinu, ima ih 22 kuće, ne kaže se koju slavu slave.
    -Divnići su treća stara porodica, nemirna, vrlo živa, nestalna i šaljiva porodica iz Bihora, naselili se na putu iz ražanskih za dobrinjska sela i dalje, ima ih pod nekoliko prezimena ovde-onde rasturenih a to su:
    -Ilići, Lukovići i Divnići;
    ima ih 29 kuća, slave Đurđevdan.
    Malo poznije po deseljavanju porodice su:
    -Nikitovići su na dnu sela, došli od Kandića iz Drenovca, najvredniji i najzanimljiviji seljaci ovog sela, vrlo plodni i istaknuti u selu, iam ih 29 kuća, slave Jovanjdan.
    -Zeleni-Gavrilovići su iz valjevskih Krčmara, prebegli u svoje srodnike, ima ih 6 kuća, slave Jovanjdan.
    -Ostojići su iz Kremana, ima ih 15 kuća, slave Jovanjdan.
    -Antovići u gornjem kraju su došli iz Banje, ima ih 5 kuća, slave Đurđevdan.
    -Puzovići su od Arnauta iz Bjeloperica, izašli na kupljena letišta, ima ih 5 kuća, slave Aranđelovdan.
    U Mušićima je 133 kuće od 8 porodica.

  5. Poreklo stanovništva sela Varda (koje je bilo u sastavu sela Jakalj), opština Kosjerić – Zlatiborski okrug. Prema kljizi Ljubomira Ljube Pavlović “Sokolska Nahija”, NASELJA I POREKLO STANOVNIŠTVA (knjiga 26) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga XLVI), Beograd 1930.

    Položaj sela (Jakalj i Varda).

    -Selo je blagog nagiba i nagnuto na zapad Rogačici. Sa istočne strane do Jelovika je Crni Vrh produžen u Krive Strane, a do Godečeva je visoka Varda, koja se vrlo strmo spušta Rogačici. Između Varde i Crnog Vrha je mali prevoj, preko koga je sproveden put, te se njime iz podrinjskih sela spušta u crnogorska i moravska sela. Na sredini sela nalazi se kao samonikao jedan omanji vis, na čijem vrhu je u ranija vremena bila seoska crkva, pa uništena a na njenim temljima je danas seoska kapela. Oko ovog visa su i ranije i sada glavna seoska naselja.
    Od zapada je Rogačica du ušća Jakljače, od juga Mala Kosa do Kaluše, od istoka Crni Vrh i Varda, od severa Kruščica.

    Vode.

    -U Jaklju su reke i potoci: Vardanski Potok, Jakljača (Jakljačica ili Jakljanska Rijeka) i Vučak. Izvori su: Vrelo, Česma, Točak i Mačkovac.

    Brda.
    -Brda se zovu: Markovića Brdo (na kome je crkva), Vučak, Mačkovac, Rajkovac, Uzunovac, Božinac, Visoka Glavica, Komuša i Divič.

    Zemlje.

    -Njive se zovu: Pustopolje, Markovina, Luke, Vučak, Mačkovac, Jazbine, Divič, Barice, Trska, Trsta i Božinac.

    Tip sela.

    -Kad se sa Kičera i ispred Kapele pogleda na selo, ono daje sliku brdskog naselja. Mahale su: Markovići, Milićevići, Martići i Markovići drugi. Već uveliko seljaci izlaze na Jelovu Goru i po njoj se naseljavaju, naročito od posednjih godina 19. veka, kada je po vrhu Jelove Gore sproveden dobar put za Užice.

    Starine u selu.

    -Stara groblja oko crkve i na Vardi stara crkvina, stare putine, stare iskopine do Kruščice ukazuju na stara naselja.

    Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

    -Bogati i ugledni trgovac iz Kosjerića, Ranisav Maksimović, rodom iz Milićevića, pričaše, da su i po ovom selu, sve do 1788. godine bila muslimanska naselja oko Kičera u zajednici sa našim pravoslavnim, i da su se ona kada i kostojevička iselila u Bosnu, a naša pravoslavna da su se izgubila na nepoznati način. Po Ranisavljevom pričanju Jakalj posle ovih starih rodova čine ova tri roda: Markovići u Kičeru, Milićevići i Martići.
    -Markovići su došli iz Pive u Semegnjevo, tu su dugo ostali i pre 200 godina došli ovde do starih muslimana i njihovih suseda. Muslimana nije bilo mnogo, pa su se lako mogli slagati. Oni su se ranije mnog množili i iseljavali; njihove su mahale zauzele i muslimanska i stara pravoslavna i stara pravoslavna naselja i počele se spuštati sredini sela ka Jeloviku. Ima ih pod ovim prezimenima:
    -Markovići, Milanovići, Maksimovići, Katići i Kovačevići, ukupno 52 kuće, slave Jovanjdan.
    -Milićevići su pod Vardom, i oni su iz Pive i iz istog sela odakle i Markovići, došli zajedno u Semegnjevo, kao poznatu pivljansku etapnu stanicu i odatle, zajedno sa Markovićima, došli u ovo selo i naselili se na Vardi. Oni su se selili i seljakali iz mesta u mesto, a ovde su pod Vardom Milićevići;
    -Đorđevići do Jelovika;
    -Nikolići u Martićima;
    Ukupno 70 kuća, slave Jovanjdan.
    -Markovići drugi na Vardi prema Kruščici su stari rod. Posle Milićevića u Jakalj su došla dva rođena brata, Novak i Đukan, iz Riđana kod Nikšića i naselili se na Vradi prema godečevskoj Kruščici. Ovde su bili dugo pa se podele, te Đukan pređe sa decom preko Varde u Kruščicu i tamo zasnuje veliku porodicu:
    -Đukonovića (iz koje je državni savetnik g. Đukanović);
    A u Jaklju na Vardi ostane Novak, koji je odmah posle deobe umro i iza sebe ostavio sina jedinca Marka. Novakovi i Đukanovi potomci su i danas u rodbinskim vezama, i danas imaju isprepletana imanja po Vardi, da se iz toga jasno raspoznaje njihova veza i srodnost. Novakovi potomci su ostali pod prezimenom Markovići na Vardi, ima ih 17 kuća, slave Nikoljdan.
    -Martići: Iza Novaka i Đukana došli su iz sela Koritnika kod Višegrada Stjepan i njegova žena Marta, preci današnjih Martića. Stjepan je poreklom od Nikšića, odakle je pošao uz Novaka i kada je Novak otišao iza Kičera na Vardu, Stjepan se podigao pod Krive Strane. Stjepan je rano poginuo i ostavio udovu Martu sa puno sitne dece, koja ih je sve vrlo razborito izvela na put, pa jednog opremila i odselila u Cikote, u Jadar. I Stjepan je još u Bosni bio dobar kačar i drvodelja, pa mu je i Marta sve sinove obučila zanatima i svoje potebe su podmirivali zanatima i zbog zanata se razilazili na razne strane, pa i ostajali, ima ih 28 kuća, slave Jovanjdan.
    Mlađi doseljenici iz doba naših ustanaka su:
    -Rankovići među Đorđevićima, zastali među njima, a došao im predak kao sluga iz Jablanice kod Užica, ima ih 5 kuća, slave Đurđevan.
    -Tomići su iz Đurića u Osatu u Bosni, ima ih 8 kuća, slave Đurđevdan.
    -Simići su od Sime Moljka iz Kremana, sluge nekog od Katića, 5 kuća, slave Đurđevdan.
    -Vukašinovići u Milanovićima su iz Draksina, slave Jovanjdan.
    -Obradovići (Bajići) su u Novakovićima, poreklom iz Rače, slave Nikoljdan.
    U Jaklju (i Vardi) ima 9 rodova u 187. domova.

  6. Janjic

    Dali mozete pomoci sta u vezi prezimena Janjic iz Kravice…