Čajetina i okolna sela

11. jun 2012.

komentara: 14

Opština Čajetina:

Alin Potok, Branešci (1979-1991. godine Branešca), Golovo (obuhvata i ukinuto naselje Donje Rudine), Gostilje (od 1979. godine obuhvata i ukinuto naselje Vladaje), Dobroselica, Drenova, Željine, Zlatibor (naselje formirano 1972. godine izdvajanjem iz Čajetine; 1972-1979. godine Partizanske Vode; 1979-1992. godine Partizanske Vode sa Palisadom), Jablanica (naselje nastalo 1979. godine spajanjem naselja Gornja Jablanica i Donja Jablanica), Kriva Reka (1979-2007. godine obuhvata i danas samostalno naselje Mešnik), Ljubiš, Mačkat, MušveteRakovica, Rožanstvo, Rudine, Sainovina, Semegnjevo, Sirogojno (od 2007. formirano novo naselje Čičkova od dela naselja), Stublo, Tripkova, Trnava, Čajetina i Šljivovica.

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (14)

Odgovorite

14 komentara

  1. Šarko

    Poreklo prezimena, selo Rakovica (Čajetina)

    Poreklo stanovništva sela Rakovica, opština Čajetina. Prema knjizi Ljubomira Ž. Mićića, izdanje 1906. godine. Priredio saradnik portala Poreklo Šarko.

    Opis sela.

    Rakovica je zaseok Gostilja. Od njega je izdvojenana severozapadu, zaklonjena Vujačicom i Jezerinama, na jugozapadu Rakovičkim Osojem i Čigotom, a na zapadu Čepovom. (moj dodatak – Rakovica je danas samostalno naselje u sastavu opštine Čajetina). Većinom je kamenita. Izvora ima dosta: Vrelo u Rakovičkom Osoju, od koga teče povća reka u Katušnicu. pod Komom, kod Pećine, u Paljevima, Zauglini (voda mu leti veoma hladna – “najbolja u Srbiji”).

    Poreklo stanovništva.

    Pre 300 godina doseljen je iz Jablanice Ilija Rakovac, pošto su mu Turci rasterali zadrugu od 76 čeljadi. Ilija dobegne u Rakovačku Pećinu pod Čigotom,1), gde docnije napravi kuću.2) Tom prilikom oko 40 čeljadi od njegove zadruge, koliko je mogao tada znati Ilija. naselilo je se u Družetićima kod Požege, negde oko Čačkai još dublje u Šumadiji. Sad njegovih potomaka ima 32 kuće i zovu se Savkovići, Stankovići, Markovići i Aleksijevići. Slave Nikolj-dan.

    1876 godine doseljen je iz Čelica Tanasijević- Tada su jedni od njegove porodice odseljeni kod Bjele Crkve blizu Požege i u dragačevsku Kravaricu.

    1) Ta je pećina duboka 20. visoka 10. a široka 11 m.
    2)Mesto gde je bila ta kuća. sad se zove Kućiština.

    IZVOR: Ljubomir Ž. Mićić, “Zlatibor”. Priredio saradnik portala Poreklo Šarko.

  2. Poreklo naselja Čajetina, opština Čajetina – Zlatiborski okrug. Iz knjige „Zlatibor – antropogeografska ispitivanja“ od Ljubomira Ž. Mićića.

    Položaj i tip naselja, vode.

    -Kroz naselje teče Grabovica i veći deo naselja je na levoj obali njenoj. Celo naselje se pruža od jugo-istoka na jugo-zapad u dužinu na tri časa hoda ispod Zlatibora. Čajetinu sačinjavaju zaseoci: Rudine na južnoj, Šipovik na severo-zapadnoj strani i Mušvete među njima na sredini naselja. Iznad Mušveta do Zlatibora je brdo Gradina (1172 m), sa koje se spuštaju duboke jaruge u Grabovicu. U Rudinama je najveće brdo Pjevčak (1000 m), na istočnoj strani pruža se poduži kameniti breg Gliza do Krive Rijeke i na istok do Rožanstva. Šipovik je u vidu doline otvorene na severnu stranu. Iznad njega je do Zlatibora Očka Gora. Celo naselje je dosta brdovito i krševito a kuće rasturene ispod brda po stranama potoka i zadolašcima. Sem Grabovice ima još Grabov Potok u Šipovački Potok u koje se ulivaju ostalo manji potoci. Glavni izvori su: Bjelo Vrelo, Lončić, Ristivojevića Vrelo, Grozničava Voda, Popovića Česma, Kutleška Česma, Čađavica, Umina Voda i Srebrenica.
    Kroz Šipovik vodi put iz Užica na Zlatibor. U Šipoviku je na jednoj zaravni je načelstvo sreza zlatiborskog i ostala nadleštva, škola, crkva, opština, dve mehane i nekoliko kuća. Ovo mesto narod obično zove Konak, jer je tu ranije bio stari konak serdara Jovana Mićića, a zbog njega se na ovom mestu razvila varošica Čajetina. Oko ovog mesta su ostale kuće zaseoka Šipovika: Šišovići, Kokorevići, Radmilovići, Rakovići, Ćirkovići, Nikići, Koružići, Mićići, Pašići, Čolovići, Aleksandrići, Topalovići, Mosurovići, Grbovići, Dragovići, Ječmenice, Lazarevići, Pelverovići, Bukvići, Grujičići, Vlasonjići, Šunjići, Okičići, Dabovići i Popovići.
    U Mušvetama su: Cvrkotići, Kneževići, Barjaktarevići, Bućići, Ćorovići, Buljugići, Popovići, Gavovići, Božovići, Ćirovići, Jablanovići, Zlatići, Kućubići i Brašanci.
    U Rudinama su: Jaćimovići, Dedići, Velanci, Milovići, Rnjakovići, Zrnjovići, Kutleše, Glišovići, Stojanići, Vesovići, Jeremići, Šokovići, Mišovići, Pavlovići, Bisići, Šunderići, Đokići, Pljeskonjići. Čumići, Slovići, Smiljanići, Buljugići, Pešterci, Žunići, Senići, Didanovići, Đilasovići, Savići, Kovačevići, Marjanovići i Vlasonjići.

    Zemlje i šume.

    -Ziratne zemlje najviše ima u južnom kraju naselja i na sredini između Glize i Gradine, gde je naselje palo u dolinu. Tu je obično crna smonica dok je u ostalim krajevima zemlja peskovita i nerodna. Većinom je ova zmelja grupisana sa ostalom okućnicom, ređe u pojedinim mestima kao što su Golovo, Čardačina, Proćica, Poređe i Bjeli Kamen.
    Šume i pašnjaka ima dovoljno i to: Cerovo Brdo do Krive Rijeke, Brda do Branežaca, Crni Vrh na Zlatiboru, Tića i dr.

    Starine, ime naselja i krajeva.

    -Turci osude u ovom naselju jednog čoveka da celog veka bude vezan gvozdenim lisicama za jednu ruku i nogu – unakrst, te su ga zbog toga nazvali Očajni te se po njemu naselje nazvalo Čajetina. Mušvate su nazvane zbog age Mušića – Turčina; i danas u ovom zaseoku postoje razvaline turskog hana, čardaka i džamije. Velanovina je bila agiluk Turčina Velana. Rudine su se nazvale što su na južnoj strani i na njima s proleća prvo „zarudi trava“.
    U Kućištu na Glizi imaju neke zakopine od kuća, rupa Kaurski Bunar a iskopovaju se i bakarni sanovi, klešta i dr. Na Gradini oko zidina od „grada Proklete Jerine“ nalazila su se parčad gvožđa, tu i na Rudinama poznaju se ostaci od Kara-Đorđevog Šanca a kod Čumića kuća Tursko Groblje.

    Nastaviće se….

  3. Čajetina, nastavak…..

    Poreklo stanivništva i osnivanje naselja.

    -Šišovići (Despotovići) su najstarija porodica. Od njih su Džambići i drugi u Branešcima. Slave Lazarevdan.
    U 18. veku su doseljeni:
    -Jaćimovići (Velanci, Dedići, Zrnjovići i Milovići*) su iz novovaroške Bistrice a starinom su od Nikšića, slave Lučindan.
    *Diraju im je preded bio Ciganin i kao sluga se prizetio u Jaćimoviće.
    -Kutleši, Vesovići i Stojanići su jedna porodica iz Draglice***.
    -Jeremići (Mišovići i Đokovići) su iz Bijele Rijeke od Milojevića***.
    -Bisići su iz Breznice kod Priboje, slave Nikoljdan.
    -Radmilovići su iz ariljskog Trudova odakle ih ima odseljenih u Godoviku kod Požege, slave Đurđevdan.
    -Ćirkovići su iz Babina kod Prijepolja, slave Jovanjdan.
    -Nikići (Didanovići) su iz Jablanice***.
    -Rakovići su iz Šuma kod Pljevalja, pobegli noću zbog ubistva age Selmanovića na guvnu, ima ih kod Požege po prezimenom Šumanci, slave Đurđevdan.
    -Rnjaci su iz Zvjeraca kod Nove Varoši, slave Stevanjdan.
    U početku 19. veka doseljeni su:
    -Šunderići su iz Cikota kod Priboja, odakle su neki odseljni i u Godovik, slave Nikoljdan.
    -Cvrkotići su takođe iz Cikota, slave Atanđelovdan.
    -Pavlovići su iz Drbonjaka, slave Đurđevdan.
    -Buljugići su iz Vraneša kod Nove Varoši, slave Aranđelovdan.
    -Čumići su iz Alin. Potoka***.
    -Koružići su od Pljevalja, od kojih su neki odseljeni pod Rudnik, slave Sv. Vasilija.
    -Mićići si iz Rožanstva*, ne kaže se koju slavu slave.
    *Od ove porodice je serdar Jovan Mićić, junak iz oba ustanka, docnije upravitelj Užičkog Okruga. Njegov otac Gavrilo-Galib imao je petoricu braće, koji su ostali u Rožanstvu. Njegovo junaštvo izneo je Milićević u „Kneževini Srbiji“. Priliko obeležavanja granice 1834. godine noću je sa narodom sam pomicao granicu od Zlatibora ka Limu, kako priča Spasoje Đenić iz Negbina, koji je komisiji nosio ručak. Bio je zahvatio veliko imanje na Zlatiboru (držao 1000 ovaca) i imao neograničenu vlast, jer je bio veliki prijatelj Kneza Miloša (kulukom mu narod radio). Bio je slab prema ženskom svetu. Umro ju u Gurgusovačkoj Kuli (Knjaževac) od gladi i vašiju.
    -Popovići (Božovići) su iz Dobroselice, i oni su ubili Turčina, slave Đurđevdan.
    -Barjaktarevići su iz Morače, slave Nikoljdan.
    -Glavovići (Jablanovići) su iz Hercegovine, slave Aranđelovdan.
    -Ponorci su iz Ponora kod Novog Pazara, slave Nikoljdan.
    -Bućići su od Stanišića iz Štrbaca kod Višegrada, slave Nikoljdan.
    Pre 100 godina doseljeni su:
    -Đokići su iz Drobnjaka, slave Đurđevdan.
    -Kokorevići su iz Jablanice***.
    -Ćirovići su iz Negbina***.
    -Pašići i Čolovići su iz Drobnjaka, slave Đurđevdan.
    -Mosurovići su iz Vrbova kod Pljevalja, slave Nikoljdan.
    -Ječmenice su iz Dobroselice, slave Nikoljdan.
    -Slovići su iz Burađe***.
    -Pelverovići su iz Bučeva u Hercegovini, slave Jovanjdan.
    -Okičići su od Nikšića, slave Nikoljdan.
    -Marjanovići (Ćorovići) slave Đurđevdan.
    -Kneževići su iz Dobroselice, slave Aranđelovdan.
    -Aleksandrići su sa Zečevog Brda iz Bijele Rijeke od Muniguza***.
    -Dragovići su iz Morače, slave Srevanjdan.
    -Dabovići su iz Pljevalja od Lončarevića, slave Đurđevdan.
    -Žunići i Zlatići su iz Krive Rijeke***.
    -Bukvići su iz Mioča u Bosni, slave Jovanjdan.
    -Kovačevići (Bojanovići) su iz Babina, slave Ilindan.
    -Stevanovići (Đilasovići) su iz „preko Uvca“, slave Nikoljdan.
    -Savići su iz Kruščice kod Arilja, slave Đurđevdan.
    -Senići su iz Krivog Dola kod Nove Varoši, ima ih i u Mokroj Gori, slave Lučindan.
    Za vreme rata 1876. godine doseljeni su:
    -Vlasonjići su iz Gadojne kod Novog Pazara, slave Stevanjdan.
    -Pljeskonjići su iz Babina, slave Đurđevdan.
    -Grbovići su iz Babina, slave Lazarevdan.
    -Brašanci su iz Babina, slave Nikoljdan.
    -Topalovići su iz Trudova kod Arilja, slave Stevanjdan.
    -Pešterci su iz Čelica kod Novog Pazara, slave Đurđevdan.
    -Lazarevići su iz Prijepolja, slave Nikoljdan.
    -Kurćubići su iz Rutoša kod Novog Pazara, slave Aranđelovdan.
    -Smiljanići su iz Ljubiša***.
    -Grujičići su iz Draglice***.
    -Šunjići su iz Dobroselice, slave Đurđevdan.
    -Popovići su iz Kućana***.

    ***Ne kaže se koju slavu slave a za neke porodice ni odakle su, što nije naznačeno.

    Kraj!

  4. Poreklo stanovništva sela Kriva Reka (po knjizi Kriva Rjeka), opština Čajetina – Zlatiborski okrug. Iz knjige „Zlatibor – antropogeografska ispitivanja“ od Ljubomira Ž. Mićića.

    Položaj sela.

    -Ovo selo čini jedna prostrana i plitka dolina blago svedenih strana prema reci koja teče sredinom sela, te je ovo jedno od najblaženijih sela u celoj oblasti. Sa južne strane zaklonjeno je dugačkim brdom Glizom, na zapadnoj strani je brdo Cerovo a na sredini sela Gradina. Istočni kraj sela je dosta krševit.
    Pošav od Mačkata prvo je glavni deo sela, koji se obično zove Selo i u njemu su: Kurćube, Bučevci, Pašići, Trifunovići, Stojanovići, Lučići, Zečevići, Ivanovići, Čitakovići, Kojovići, Brkovići, Gavrilovići, Božovići, Tijanići, Kuburovići, Kneževići, Kotlice, Mandići, Obrenovići, Stojanovići i Lojanice.
    Južno je ispod Glize zaselak Mješnik u kome su: Bacetići, Zlatići, Jelisijevići, Vilipovići, Virići, Bakovići, Popovići, Aleksići, Gukići, Žunići, Jakšići, Zlokuće, Pejovići, Slovići, Jaćimovići i Stojići. U produžetku Mješnika na zapad preko brda Glavice je Cerovo gde su: Cerovići, Ljubojevići, Strunjaševići, Rubeži i Tmušići.

    Ime selu.

    -Selo se nazvalo po njegovoj reci koja tekući kroz ovo selo pravi mnogo „krivina“. Mješnik je nazvan zbog toge što su njegvi stanovnici neke sušne godine „u mješinama“ donosili vodu iz Grabovice u Čajetini.

    Vode.

    -Glavni izvori su u zaseoku Mješniku: Šainovac, Vrelo i Radova; u Cerovu: Barica i Suvo Vrelo; u selu: Banjica (zimi topla), Božovka, Aldovina, Kojivića Vrelo, Kurćubisko Vrelo i Ivanovića Vrelo.

    Zemlje.

    -Zemlja za obrađivanje je najbolja na jugo-zapadnoj strani sela, u Mješniku i Cerovu, gde je crna smonica, na severo-istočnoj strani je zemlja vrlo posna, peskovita i nerodna. Livade su vrlo dobre pored reke. Nazivi zemljišta u Cerovu su: Rosulje, Polje, Polićevina, Strunjaška Ograda, Bare, Ljubojevića Livade, Grablje i Veliki Gaj; u Mješniku su: Ćuverak, Višovina, Bjelakovana, Trlo, Baničina, Kadina Livada, Ravan, Krtine, Ćirkovina, Rasadnici, Lugovi, Dukovina, Čerege, Mjančina i Jezerine, a u selu su: Dudište, Perovina, Mojovića Gaj, Debelo Brdo, Česte, Meždrak i Lugovi. Seoska utrina je Kijevo, Piskuša i Tamljanica.

    Starine u selu.

    -Grčko Groblje ima u Prisoju (na jednom kamenu izgraćen je čovek zaogrnut nekakvom haljinom, vele „grčki pop“). U Nišanu i u Cerovu u Strunjaškoj Livdi postoje belezi od kamena a na jednom, najvećem, kamen izređen u vidu lafa. U Mješniku postoji stara crkva.

    Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

    -Draškovići, Jakšići su najstarija porodica u selu. Od Draškovića je ostao jedan dečko i odveden u Jakšiće, te mu se potomci tako prezivaju ali slave svoju slavu – Nikoljdan. Draškovići su živeli kod Čardačine u Mješniku.
    U 18. veku doseljeni su:
    -Zlatići su od Nikšića, najpre došli u susedni Mačkat, odakle pređe Zlata sa mužem Mitrom u ovo selo, slave Lučindan.
    -Virije su od planine Zlatara kod Nove Varoši, došli najpre u čajetinske Rudine, pa otud ovamo, slave Aranđelovdan. Diraju ih da im je predak bio Ciganin.
    -Žunići su iz Bijele Rijeke, ima ih i u obližnjim Nikojevićima***.
    -Ivanovići i Čitakovići su iz Drobnjaka, predak im kao kirajdžija kupio i nosio nekakvu kapu u obliku svešteničke čite (otud Čitakovići, op. Milodan), slave Aranđelovdan.
    -Zlokuće, predak im je Zlotrk služio kod Turaka i ostao u njihovoj kući, slave Đurđevdan.
    U vreme Prvog ustanka doseljeni su:
    -Kurćube* su iz Rudina kod Nove Varoši, slave Aranđelovdan.
    *Njihov ded Gavrilo sačekao je i ubio 1815. godine Zenil-agu i sina mu Đul-bega, koji su išli da oslobode zatvorene Turke u Užičkom Gradu. (Milićević, „Kneževina Srbija“).
    -Zečevići (Kojovići) su iz Zečeva Polja kod Sjenice, bili najpre u Radojni, slave Jovanjdan.
    -Bakovići (Popovići), njih je doveo rođak kaluđer iz manastira Dovolje na reci Tari, slave Mitrovdan.
    -Aleksići (Kelevići-Šaponjići) su iz Šaponja kod Nove Varoši, slave Stevanjdan.
    -Cerovići su iz Gušine u Drobnjaku, gde ih još ima, slave Đurđevdan.
    -Ljubojevići su iz Kratova kod Priboja, ima ih u Sjeništima, slave Jovanjdan.
    -Brkovići su iz „Poloma u Turskoj“, slave Jovanjdan.
    Pre 100 godina doseljeni su:
    -Bacetići su iz Cikota kod Priboja, gde ih još ima, slave Nikoljdan.
    -Jaćimovići su iz Čajetine***.
    -Jakšići su iz kuča, slave Aranđelovdan.
    -Đaići su od Pljevalja, slave Nikoljdan.
    -Trifunovići* (Krmezi) su iz Drmanovine kod Nove varoši, slave Stevanjdan.
    *Od odseljenih Trifunovića u Užice je i g. Miša Trifunović, ministar prosvete i narodni poslanik.
    -Stojanovići (Ostojići i Mutavdžići) su iz Čolovine, zaseoka novovaroške Radojne, slave Jovanjdan.
    -Lučići su od nekog sluge Luke kod Stojanovića, slave Stevanjdan.
    -Pašići su iz Čajetine***.
    -Gukići su iz Guka u Hercegovini, slave Đurđevdan.
    -Strunjaši su iz Timara u Drobnjaku, gde ih još ima, slave Đurđevdan.
    -Gavrilovići su od Lima, slave Jovanjdan.
    -Obrenovići su iz Stare Srbije, slave Đurđevdan.
    -Rubeži su iz Drobnjaka, slave Đurđevdan.
    -Kotlice i Tmušići su od manastira Dovolje, slave Nikoljdan.
    -Jelisijevići (Vilipovići) su iz Kućana, slave Nikoljdan.
    -Pejovići su iz Morače (od njih su Drobnjaci u požeškom Glumču), slave Sv, Joakim i Anu.
    -Simovići su „odnekud iz Turske“, slave Usekovanje.
    Za vreme rata 1876. godine doseljeni su:
    -Stojići (Rutovići) su iz Rutoši, slave Jovanjdan.
    -Slovići su iz Pribojske Banje, slave Aranđelovdan.
    -Mandići su iz Burađe***.
    -Matovići su od Sjenice***.
    -Kuburovići su iz Babina, slave Nikoljdan.
    -Lojanice su iz Kosatice kod Prijepolja, ima ih u Branešcima***.
    -Ristanovići su iz Rožanstva***.
    -Bučevci su iz Kratova kod Priboja, slave Nikoljdan.
    -Kneževići su iz Čajetine***.
    -Tijanići su iz Šljivovice***.
    -Perišići su potomci dovodca iz požeških Radovavaca, slave Lučindan.

    Napomena:
    ***Ne kaže se koju slavu slave. Oni koji su se doselili iz Čajetine videti pod „Čajetina“.

  5. Poreklo stanovništva sela Rožanstvo, opština Čajetina – Zlatiborski okrug. Iz knjige „Zlatibor – antropogeografska ispitivanja“ od Ljubomira Ž. Mićića.

    Položaj sela.

    -Severo-zapadni kraj, gotovo polovina ovog sela je zatalasana visoravan – Rožansko Polje. Istočno od njega pored Velikog Brda naglo se spušta u dolinu zaseok Utrobe (zbog čega tako i zovu) i jedan deo sela se spušta najpre blaže, potom strmenitije u reku Prištavicu, preko koje je seoska šuma.
    Krajevi sela se obično nazivaju po porodicama, kao Radibratovina, Ristanovina, Milićevina, Lazovina, Popovina itd.
    U zaseku Utrobi su: Kovčići, Melovići, Tomaševići, Ristovići, Milosavljevići i Jankovići. Severo-zapadno su Radibratovići i Glumci, južno su Mićići, Šaptovići, Ristanovići, Popovići, Jevići, Lazovići, Kovčići Stopići i Stakići.

    Vode.

    -Glavni izvori su: Ilidža, Bulin, Mićića Česma, Vodice, Smrdan, Stublić, Petrovac, Slatko Vrelo, Zmajevac i kod Prištavice Banja, koju posećuje okolni svet.

    Zemlje:

    – Zemljište je dosta krečnjačko. Ziratna zemlja je u Rožanskom Polju, Radibratskom Polju i Altoljevića Polju, samo je nerodna. Imaju zakosa na Zlatiboru i njiva u Gorobiljskom Polju.

    Starine u selu.

    -Na brdu Grasini do Alinog Potoka ima „grad Proklete Jerine“.

    Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

    Stare porodice ovog sela su:
    -Glumci, slave Đurđevdan.
    -Altovljevići, odseljeni u Prijanoviće kod Požege.
    Pre 300 godina doseljeni su od Durmitora:
    -Radibratovići (Josipovići, Vilotijevići i Mijailovići*), ima ih više kuća odseljenih u Gojnu Goru kod Požege, slave Đurđevdan.
    *Zauzeli su najlepše i najravnije mesto u selu.
    U 18. veku doseljeni su:
    -Tomaševići (Ristovići i Milosavljevići) iz susednih Nikojevića od porodice Milinkovića zbog ubistva Turčina, slave Srđevdan.
    -Ristanovići (Popovići) su iz Kolašina, slave Stevanjdan.
    -Jevići (Nikolići) su iz Kučina kod Pljevalja, slave Nikoljdan.
    -Lazovići su iz Brezne kod Priboja, slave Stevanjdan.
    U vreme Prvog Ustanka doseljeni su:
    -Mićići su iz Morače, ima ih u Čajetini, Užicu i 12 kuća u požeškom Godoviku, slave Jovanjdan.
    -Kovčići su iz Vraneša kod Nove Varoši, slave Nikoljdan.
    -Jankovići (Kukonoge) su iz Draževića kod Nove Varoši, slave Jovanjdan.
    -Stopići su iz Kučina, slave Jovanjdan.
    -Melovići su iz Rutoša, slave Ilindan.
    -Stokići su „od preko Lima“, slave Đurđevdan.
    -Šaptovići su doseljeni pre 20 godina iz Visoke kod Arilja, jedna porodica sa Žunićima u Bjeloj Rjeci, ne kaže se koju slavu slave.

  6. Poreklo stanovništva sela Alin Potok, opština Čajetina – Zlatiborski okrug. Iz knjige „Zlatibor – antropogeografska ispitivanja“ od Ljubomira Ž. Mićića.

    Položaj sela.

    -Ovo selo je vrlo brdovito i proteže se pored Zlatibora. Počev od zapadne strane porodice se ređaju ovako: Terzići, Lazovići, Dabići, Čumići, Grujičići, Krdžići, Savičići, Lekići, Ivovići, Stojanovići i Njegošeići.

    Ime selu.

    -Selo je dobilo ime po agi Aliji, čiji je agiluk bio u potoku pod Bojištem.

    Vode.

    -Glavni izvori su: Bačevac, Klen, Pećina, Vodeničište, Lazovića Česma, Dabića Izvor i Terzića Stublina.

    Zemlje i šume.

    -Njive i livade su u Starom Selu, Duvarinama, Čuminom Brdu i Glavici. Zemlja je slabe rodnosti. Šume ima u Osoju i Zabranu.

    Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

    -Dabići su najstarija porodica u selu, slave Nikoljdan.
    U 18. veku doseljeni su:
    -Čumići* su od planine Zlatara i najpre živeli u Starom Selu (odatle iseljeni zbog vetra), ima ih raseljenih u Čajetini, Draglici (Šuljagići) i požeškom Glumču, slave Tomindan.
    *Nazvani su ovako po nekom pretku što se kao kirajdžija izdvojio iz društva pred nekom mehanom, nije hteo u mehanu ući, već se „sčumio uz konja“.
    -Terzići su sa Katića pod Mučnjem, slave Nikoljdan.
    -Savičići su od Kutleša iz Čajetine, selili se u Prijanoviće i Pilatoviće kod Požege, gde ih bolest satre i ovde se vrati samo mali Savica, otud Savičići, ima ih u dragačevskoj Trešnjevici***.
    Pre 100-120 godina doseljeni su:
    -Grujičići (Milaći) iz Draglice***.
    -Lazovići iz Virija iz Krive Reke „zbog dobre vode“***.
    -Krdžići (Karaičići) su „iz Turske“, slave Lazarevan.
    -Njegoševići su iz Kučina, slave Ignjatijevdan.
    -Ivovići su iz Štrbaca kod Višegrada, slave Nikoljdan.
    -Lekići su iz Kučina, slave Aranđelovdan.
    -Stojanovići su od Smiljanića iz Ljubiša***.

    Napomena:
    ***Ne kaže se koju slavu slave.

  7. Poreklo stanovništva sela Trnava, opština Čajetina – Zlatiborski okrug. Iz knjige „Zlatibor – antropogeografska ispitivanja“ od Ljubomira Ž. Mićića.

    Položaj sela.

    -Trnava se prostire od Vladajskog Potoka do brda Gradine i Gostilja. Tu je i brdo Vladaje, a u selu su Ora i Golouša. Mnogo je kamenita. Selo se deli na male, izdvojene lazove u krečnjačkom zemljištu: Obradovića Mala, Tošića Mala, Jankovića Mala, Ilića Mala, Gligorijevića i Mjailovića Mala, Ratkovići i Dedovići.

    Vode.

    -Glavni izvori u selu su: Livadak, Topola, Studenac, Šiljina Voda, Dimakova Voda i Vairovo Vrelo. Severno-zapadnim krajem teče iz Alin-Potoka Ponor, koji utiče u jednu pećinu visoku 10 i široku 6 metara. Posle 15 metara ova pećina se sužava u potok i posle pola sata (hoda) izlazi iz nje u Prištavicu u Rožanstvu. Za vreme jakih kiša Ponor zaguši pećinu i udari „postup“ od vode i pritisne sva polja za 700-800 metara unazad a u visinu 7-8 metara.

    Starine u selu.

    -Grčko Groblje ima na jednoj visoravni do Rožanstva sa dosta ploča i „ u dubac“ pobijenog kamenja bez natpisa.

    Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

    -Rakovići (Spasenići) su najstarija porodica u selu, slave Đurđevdan.
    U drugoj polovini 18. veka doseljeni su:
    -Jankovići (Glogovići), Tošići (ima ih u Ojkovici), Gligorijevići i Mjailovići su jedna porodica doseljena iz Štitkova kod Nove Vroši gde još ima Tošića, slave Nikoljdan.
    U početku 19 veka doseljeni su:
    -Obradovići su od Prijepolja. Od njih su Trnavci i Sevojnu kod Užica, Kamenice u Gojnoj Gori kod Požege a vele da su i jedna porodica sa Tucovićima u Gostilju, zajednička im je slava Pantelijevdan.
    -Dedovići su „iz Turske“, dve su im porodice iseljene u Rečice kod Požege, slave Đurđevdan.
    Jovanavići (Šućuri) su se doselili pre 20 godina iz sela Rogu kod Požege***.

    Napomena:
    ***Ne kaže se koju slavu slave.

  8. Poreklo stanovništva sela Drenova, opština Čajetina – Zlatiborski okrug. Iz knjige „Zlatibor – antropogeografska ispitivanja“ od Ljubomira Ž. Mićića.

    Položaj sela.

    -Drenova je iznad Katušnice i Velikog Rzava, čije su strane visoke i stenovite, te se ove reke kroz njih probijaju sa velikom hukom. Pod Velikim Vrhom je pećina Melar u koju može stati 30-40 goveda.
    Porodice su raspoređene ovako: U Jelovcu su Krejovići; u Brkovića Brdu su Brkovići; u Kostarici Kovačevići; u Rijeci Vrevići, Nikolići, Bukvići, Bojovići, Radovići i Bralovići.

    Vode.

    Niz selo se stače Brkovića i Veliki Potok. Izvori su: Korita, Bojovića Voda i Krejovića Voda.

    Zemlje i šume.

    -Zemlja je nerodna, peskuša i nazivi gde se one nalaze su: Breza, Košarišta, Bašča, Metaljka, Kućište, Staro Selo i Jezero.
    Šuma je u Rastovcu, Ćavi, Obrtušci i Metaljci.

    Ime selu.

    -Selo je dobilo ime po tome štu u njemu ima dosta drenovine.

    Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

    -Radovići su najstarija porodica, ovde su još „od Kosova“, slave Stevanjdan.
    Krajem 18. veka doseljeni su:
    -Bralovići su iz Negbine***.
    U vreme Prvog ustanka doseljeni su:
    -Krejovići su iz Radojne, jedna porodica sa Šunjevarićima u Burađi***.
    -Bukvići, ima ih u dragačevskim Pilatovićima, slave Nikoljdan.
    -Brkovići (Milovanovići) su iz Kosatice, slave Aranđelovdan.
    -Vrevići su iz Vraneša od Mrševića, slve Nikoljddan.
    Pre 70 godina doseljeni su:
    -Bojovići su iz Čičkove, kao uljezi primili slavu (Jovanjdan) jedne zamrle kuće.
    -Nikolići su iz Klekove, slave Đurđevdan.

  9. Poreklo stanovništva sela Željine, opština Čajetina – Zlatiborski okrug. Iz knjige „Zlatibor – antropogeografska ispitivanja“ od Ljubomira Ž. Mićića.

    Položaj sela.

    -Željine su iznad Drenove. Selo se spušta do Katušnice i tu su naspram ariljske Visoke Ivanovići; severno do Čičkove su Jovanovići; u Lazovima su Markeši; u Turčinovici su Mitrovići, Filipovići, Kojovići, Jovanovići i Lukovići dok su u Podgorju Savići.

    Ime selu.

    -Željine su peskovite i nerodne, te je narod uvek bio „željan ljeba i rodine“, zbog čega je selo dobilo ovakav naziv.

    Vode.

    -Glavne vode su: Kojčinska Voda i Bunarovi.

    Zemlje.

    -Zemlje se nalaze na prostorima zvanim Livade i Osoje.

    Starine u selu.

    -Na Golom Brdu do Sirogojna ima Grčko Groblje i Crkvina, dok na Kajčinskom Brdu u Starom Selu i na Glavici postoji samo staro groblje.

    Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

    -Markeši (Filipovići, Jovanovići i Lukovići) su se doselili krajem 18. veka „zbog golemih nameta i snijega“ sa zečeva Brda u Bijeloj Rijeci, slave Matijevdan.
    U vreme Prvog Ustanka doseljeni su:
    -Savići (Jovanovići drugi) iu Močioca kod Arilja, slave Đurđevdan.
    -Kojovići (Kojčine) iz Radojne, slave Đurđevdan.
    -Ivanovići (Kamberi i Nikolići) iz Močioca, slave Đurđevdan.
    -Mitrovići (Poćevci) su iz Visoke, slavbe Srđevdan.

  10. Poreklo stanovništva sela Ljubiš, opština Čajetina – Zlatiborski okrug. Iz knjige „Zlatibor – antropogeografska ispitivanja“ od Ljubomira Ž. Mićića.

    Položaj sela.

    -Ljubiš je jugoistočno od Male Čigote i Murtenice. Atar mu se proteže za 5 časova (hoda) do Krive Breze u Zlatiboru. Duboko ga proseca Ljubišnica. Pruža se na jugoistoku do Ćave i Treštene Stjene, gde nastaje selo Visoka. Selo je veoma brdovito i krečnjačko, samo je Gornje Selo nešto blaže od Donjeg.
    Uzak prolaz Ljubišnice kroz Rebar i Joksimoviće Krševe deli Ljubiš na Gornje i Donje Selo.
    U Donjem Selu su, na desnoj strani Ljubišnice, na Visu Pećinari, Čubraci i Radojičići (prelaze na levu stranu Ljubišnice po Ćavu); pod Brestom u Dolovima i na levoj strani reke u Kaluđerovini su Žunići, Terzići i Lazovići; pod Jankovim Poljem su Kukanjci, na Guvini Stankovići i u Kraljevom Potoku Suzovići. Na levoj strani Ljubišnice su kod Drine Kovačevići, u Gudurama Bogdanovići, u Obarku Obradsovići dok su Smiljanići na Brdima, Lukama, Glijetu, Staroj Kućetini, Dolini i Smiljanskom Brdu.
    U Gornjem Selu su sa desne strane Ljubišnice Dacovići, Ušendići, Joksimovići i Markovići u Obarcima, sa leve strane reke su Ršumovići, Prektovići, Marići, Cvjetići i Šibovići.
    U Donjem Selu, kraj Ljubišnice ipored ruma Užice – Nova Varoš je mehana, škola i sudnica.

    Vode.

    -U Gornjem Selu su glavni izvori: Vrelo u Krajnjem Potoku, u Cvjetnjaku, u Brezicama, Velika Česma, vodica od koje postaje potok Kućište, Tadijevac i Mumljava*.
    *Mumljava je na desnoj strani Ljubišnice u jednoj steni, dubokoj 2-3 i širokoj 2 metra, na jednom kraju izvire a na drugom teče kroz kamen. Kad udari jaka kiša voda ne može proći ispod stene, napuni pećinu i prelazi preko nje i u steni neprekidno „mumlja“. Sa nje nose vodu Joksimovići silazeći pomoću merdevina.
    U Donjem Selu: Ljubiško Vrelo, Solarka u Potocima (od njega je potok niz Žunjića Dolove), Kamena Česma, Vrela, Česma u Dumači od koje nastaje potok Ambarine, u Majdanu Sedranom (Sige), Skakavica (sliva se kod Obradovića Groblja), Vrelo u Dolovima (ide u Obradovića Bent), Smiljanska Voda i Sige.

    Zemlje i šume.

    -Njive i livade zovu se: Liješće, Nevolja, Krševi, Borići, Metaljka, Bućino Kućište, Varagina Koliba, Obarić i Ršumska Pećina u Gornjem Selu; Straža, Dragošeac, Vranjevina, Podovi, Ravno Brdo i Presla.
    Šume ima u Jelama, Stajištu, Jarugama, Crnom Vrhu, Ušendića Čestama, Marića Čestama i Zabranima.
    Ispaše su: Bojište, Bregovi, Krš i Šegarice.

    Ime selu i krajeva, starine.

    -Priča se da je se Ljubiš nazvao po nekom Ljubiši, pretku Dacovića.
    Kaluđerovina i Kaluđerske Ćelije sa leve strane reke u Donjem Selu su dobile ime po „grčkom“ manastiru koji je tu bio*.
    *Tu je jedna Pećina a ima i Grčko Groblje; u blizini su iskopavali, naročito kod mehane, neobično velike ljudske kosti i novac iz 1633. godine u veličini petodinarke.
    Nevolja (ili Nevalja) je dobila ime jer je to mesto jako „usporito i uzbrdito“, te je ovud „nevoljno“ proći. Jankovo Polje je dobilo ime po Cincar Janku, koji se ovde u društvu sa Lazarom Mutapom borio protiv Turaka. Straža je dobila ime zbog toga što je tu bila pogranična karaula do 1833. godine, Kraljev Potok, što je tu dolazio nekakav kralj itd. Na Repištu i Smiljanskom Brdu ima Selište* a na Selskom Zborištu Crkvina.
    *Priča se da su tu živeli Grci; iskopavali su legene i bakarne sanove.

    Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

    -Dacovići (Zečevići) je „najstarije vatrište“ u Ljubišu. Oni su ranije stanovali na Zečevu Brdu u Bjeloj Rjeci mada vele da im su to bile „ljetnice“ a „zimnice“ u Zečevoj Previji po Malom Čigotom na Zlatiboru. Od njih su Zečevići u Sirogojnu i Gorobilju. Bili su jedno vreme gotovo zamrli i porodicu je obnovio jedan mališan, Damljan (Daco), slave Đurđevdan
    -Smiljanići: Pre 300 godina doseljene su tri snaje-jetrve: Smiljana, Ojdana i Jasna iz Kotora* u Dalmaciji, pa se Smiljana nastani u Ljubišu na mestu koje se sada zove Stara Kućetina, Ojdana u Visku (od nje su Ojdanići) a u Kruščicu (od nje su Simićevići, Stojići i Vasovići). Od Smiljane je danas velika porodica Smiljanića, koji ima u Ojkovici, Alin Potoku, Čajetini, Jasenovi, užičkim Ravnima, Užicu, Čačku, Požezi i okolnim selima; Godoviku, Rasnoj, Visibabi i Bakionici. Mnogo ih je kao činovnika svih grana rastureno po Srbiji, slave Đurđic.
    *Da ne bude iz Kotora u vrh Metohije, pod Suvom Gorom bliže Ibarskom Kolašinu.
    Pre 200 godina doseljeni su.
    -Žunići (Terzići i Lazovići) iz Bijele Rijeke***.
    -Čubraci (Radojičići) su „iz Turske“ od kojih su od pre 100 godina Bogićeići u Rečicama kod Požege, slave Stevanjdan.
    -Joksimovići (Cvjetići) su iz Vraneša, najpre bili odseljeni u Šumadiju gde ih je počela „satirati i moriti neka bolest“ te se vrate u Ljubiš, slave Đurđevdan.
    U drugoj polovini 18. veka doseljeni su:
    -Kukanjci (Mjailovići) su iz Kuknja kod Prijepolja, slave Nikoljdan.
    -Ršumovići su iz Negbina od Kuzelja, od njih sz Ršumi u Rasnoj kod Požege i Sevojnu kod Užica***.
    -Marići su iz Kućana od Gogića, ima ih u Sevojnu i Rasnoj***.
    -Obradovići (Suzovići) su iz Radojne, ima ih odseljenih u Crljene kod Beograda, slave Nikoljdan.
    -Prentovići, pozvali ih i naselili Dacovići „od Kosova“, slave Đurđevdan.
    Početkom 19 veka doseljeni su:
    -Stankovići su od Draškovića iz Močioca, ima ih u Kruščici, slave Nikoljdan.
    -Pećinari su iz Kruščice od Simićevića, jedna porodica u Smiljanićima*/***.
    -Ušendići su iz Hercegovine došli na poziv Joksimovića, slave Đurđevdan.
    -Bogdanovići su iz Kosatice, ima ih u Nikojevićima, slave Aranđelovdan.
    -Kovačevići su „iz Kostura u Turskoj“, slave Đurđevdan.
    U vreme ratova 1876. godine doseljeni su:
    -Markovići su iz Bistrice, slave Đurđevdan.
    -Šibovići su iz Gostilja***.
    *Njihov praded Mihajlo nije dobro stajao sa seoskim agom, Turčinom, tri godine mu ovaj davao samo jarce na čuvanje a ostalim muzene ovde i koze, ubije ga i pobegne u Ljubišku Pećinu gde je živeo kao hajduk do Prvog Ustanka.

    ***Ne kaže se koju slavu slave.