Krsne slave i prezimena Srba u BiH (RS)

15. mart 2012.

komentara: 95

U BiH ima sko­ro šest hiljada srpskih pre­zi­me­na ko­ja se ve­zu­ju za 72 sla­ve. Ako je kod is­tog pre­zi­me­na zastupljena sa­mo je­dna krsna sla­va ne­sumnjivo je da se ra­di o je­dnom ple­me­nu (ro­du). O pre­zi­me­ni­ma Srba u BiH ne pos­to­je sis­te­ma­ti­zo­va­na nau­čna is­tra­ži­vanja ta­ko da se o njima je­di­no ne­što vi­še mo­že sa­zna­ti iz crkvenih po­pi­sa ili ta­ko­zva­nih še­ma­ti­za­ma.

Od sa­ču­va­nih še­ma­ti­za­ma po obi­mu i ra­zno­vrsnos­ti po­da­ta­ka po­se­bno se iz­dva­ja Še­ma­ti­zam pra­vo­sla­vne mi­tro­po­li­je i ar­hi­di­je­ce­ze Da­bro­bo­san­ske za go­di­nu 1882. objavljen te is­te go­di­ne u Sa­ra­je­vu.

Po mno­gim oni­mas­ti­ča­ri­ma to je naj­bolji i naj­de­taljni­ji še­ma­ti­zam ko­ji je do da­nas ura­đen i objavljen u či­ta­voj admi­nis­tra­ti­vno-te­ri­to­ri­jal­noj upra­vi Srpske pra­vo­sla­vne crkve. Obu­hva­ta go­to­vo ce­lo po­dru­čje da­našnje BiH. Is­ti­na, ne­dos­ta­ju po­je­di­ni po­da­ci za ne­ke pa­ro­hi­je u Zvor­ni­čko- tu­zlan­skoj (Sem­be­ri­ja) i Za­hum­sko-her­ce­go­va­čkoj epar­hi­ji, ali to ne umanjuje njegov zna­čaj.

Pre­ma ovom še­ma­ti­zmu i prvom po­pi­su sta­no­vniš­tva ko­ji je iz­vršen (1879) , u BiH je kra­jem 19. ve­ka bi­lo 5.590 srpskih pre­zi­me­na za ko­ja se ve­zu­ju 72 ra­zli­či­te sla­ve.

Poljo­pri­vre­dni in­ženjer Sa­vo Ignjato­vić iz Banje Lu­ke go­di­na­ma se ba­vi is­tra­ži­vanjem ko­re­na svo­je porodice.

– Pro­blem je u to­me što je mno­go pi­sa­ne gra­đe o Srbi­ma u BiH uni­šte­no, a crkve i groblja u Fe­de­ra­ci­ji BiH devas­ti­ra­na. Naj­vi­še po­da­ta­ka o svo­jim pre­ci­ma pri­ku­pio sam u mu­ze­ji­ma, za­tim ma­ti­čnim ure­di­ma, zemljišnim knjiga­ma i iz usme­nog pre­danja – ka­že Ignjato­vić.

Kao što je po­zna­to, naj­ve­ći broj pre­zi­me­na kod Srba nas­tao je u 16. i 17. ve­ku. Pre­zi­me­na su nas­ta­ja­la po ra­znim osno­va­ma. Naj­češ­će je to bi­lo po li­čnom ime­nu oca ili ne­kog dru­gog pret­ka (Bo­gdan – Bo­gda­no­vić, To­dor-Todoro­vić, Si­mo- Si­mić), maj­ke (Smilja-Smiljić, Ma­ra-Ma­rić, Cvi­je­ta-Cvi­je­tić), po za­na­tu: Ku­junyić, Sa­rač, Ko­vač, Ka­čar, po na­dim­ku: Žde­ro, Prdić, Pi­tar…

De­set naj­ras­pros­tranjeni­jih srpskih pre­zi­me­na u BiH su: Ko­va­če­vić, Sa­vić, Po­po­vić, Jo­va­no­vić, Pe­tro­vić, Đurić, Ba­bić, Lu­kić, Kne­že­vić i Mar­ko­vić.

Ko­va­če­vić je je naj­ra­ši­re­ni­je srpsko pre­zi­me u BiH. Za ovo pre­zi­me ve­za­no je čak dva­de­set ra­zli­či­tih sla­va. Ras­pros­tranjeni su od Bi­ha­ća, Kru­pe i Pe­trov­ca, pre­ko Banje Lu­ke, Te­sli­ća i Sa­ra­je­va, do Vi­še­gra­da i Vlasenice.

Pre­zi­me­na Kne­že­vić i Man­dić naj­ras­pros­tranjeni­ja su u Kra­ji­ni, dok su u is­to­čnoj Bo­sni ona ve­oma ret­ka. Slično je i sa pre­zi­me­ni­ma Đu­kić, Ma­rić i Pa­nić. I ona su naj­ra­ši­re­ni­ja u Kra­ji­ni.

Pre­zi­me­na Jo­va­no­vić, Mar­ko­vić, Ilić, Si­mić, Ni­ko­lić, Mi­trić, La­zić, Ga­vrić i Mi­čić vi­še su rasprostranjena u is­to­čnoj i srednjoj Bo­sni, a manje u Kraj­ini.

Ima slu­ča­je­va da se zbog ra­zli­či­tog iz­go­vo­ra, ili ra­zli­či­tog admi­nis­tra­ti­vnog evi­den­ti­ranja, kod pripadnika je­dnog ple­me­na beleže dva ra­zli­či­ta pre­zi­me­na. To je slu­čaj ka­da se, na pri­mer, u pre­zi­me­nu javlja slo­vo “j” ili ga ne­ma: Ba­jić-Ba­ić, Vu­jić-Vu­ić, Gru­jić-Gru­ić, Ga­jić-Ga­ić, Pe­jić-Pe­ić…

Po­ne­kad su kod pri­pa­dni­ka je­dnog ple­me­na za­beleže­na dva pre­zi­me­na i zbog to­ga što je do­šlo do za­me­ne jednog od slo­va dru­gim: To ima­mo ka­da se, na pri­mer, “dž” za­me­ni sa “č”: Ba­rudžija-Ba­ru­či­ja, Ekmedžija-Ekme­či­ja. Ili ka­da se “dž” za­me­ni sa “ć”: Indžić-In­đić; ka­da se “t” za­me­ni sa “d”: Vu­ko­brat-Vu­ko­brad, ka­da se “u” za­me­ni sa “o”: Škun­drić-Škon­drić…

Srbi ima­ju na­ro­dno-crkve­no slavlje ko­je je ne­po­zna­to kod dru­gih hriš­ćan­ski na­ro­da. To je krsna sla­va ili krsno ime. O njoj pos­to­je mno­ga pre­danja.

Po je­dnom krsno ime je uspo­me­na na dan ka­da su mno­go­bo­ža­čki pre­ci po­je­di­nih po­ro­di­ca pre­šli na hrišćansku ve­ru. Otu­da i na­ziv krsno ime od “krsti­ti se” to jest pre­ći u hriš­ćan­sku ve­ru.

Po dru­gom, u vre­me dok su Srbi ži­ve­li u ple­me­ni­ma je­dno po je­dno ple­me se kršta­va­lo iza­brav­ši za taj čin dan je­dnog od sve­ti­telja ili mu­če­ni­ka. Taj dan se otad sma­trao du­ho­vnim ro­đen­da­nom po­ro­di­ce. Po­ro­di­ce istog ple­me­na ima­ju is­tu krsnu sla­vu, a is­ti pre­zi­menjaci sa ra­zli­či­tim sla­va­ma ni­su od is­tog ple­me­na.

Ra­ši­re­no je i gle­di­šte ko­je se mo­že na­zva­ti ani­mis­ti­čnim, a ko­je po­la­zi od to­ga da je krsna sla­va sa­mo je­dan hris­ti­ja­ni­zo­va­ni pa­gan­ski kult – kult mrtvih, kult pre­da­ka. Ovo gle­di­šte kao naj­va­žni­je uz slavljenje krsnog ime­na na­vo­di: koljivo, paljenje sve­ća, se­čenje ko­la­ča. Sve su to ele­men­ti žrtve­nih obi­ča­ja za po­koj­ne pret­ke.

Po crkve­no-pra­vo­sla­vnom gle­di­štu krsna sla­va je nas­ta­la sve­snom akci­jom Srpske pra­vo­sla­vne crkve, a raširi­la se po svim srpskim kra­je­vi­ma to­kom 13., 14. i 15. veka njenom mi­si­onar­skom de­la­tnoš­ću. To je bio jedan vid bor­be pro­tiv mno­go­boš­tva i pa­ga­ni­zma. Zna­či, ne ra­di se o hris­ti­ja­ni­zo­va­nom pa­gan­skom kul­tu, već je to po svo­joj su­šti­ni hriš­ćan­ski i pra­vo­sla­vni sup­sti­tut za pa­gan­ski kult ko­ji se iz­gu­bio u pe­ri­odu od sla­ven­skog na­seljavanja Bal­kan­skog po­lu­os­trva. Sve­to­sav­skom re­for­mom iz je­dne crkve­ne, op­šte ili po­je­di­načne, za­ve­tne in­sti­tu­ci­je stvo­re­na je je­dna srpska sve­ča­nost ko­ja je u se­bi obu­hva­ti­la op­šte pra­vo­sla­vne i po­se­bne srpske ele­men­te.

Naj­češ­će sla­ve Srba u BiH su: Đur­đev­dan, Ni­koljdan, Sv. Jo­van Krsti­telj, Ar­hi­đa­kon Ste­fan, Ar­han­đel Mi­ha­ilo, Si­me­non Bo­go­pri­mac, Sv. Pan­te­li­ja, Sv. Va­si­li­je, Mi­holjdan, Pe­trov­dan, Krstov­dan, Sve­ti Ili­ja…

Dos­ta ret­ke srpske sla­ve u BiH su: Sv. Pro­ko­pi­je, Po­krov pre­sve­te Bo­go­ro­di­ce, Kon­stan­tin Ve­li­ki, Jo­van Bo­go­slov, Za­če­će Jo­va­na Krsti­telja, Va­ve­de­ni­je, Ar­hi­đa­kon Ga­vril…

Ve­oma su za­nimljivi po­da­ci o te­ri­to­ri­jal­nom ra­spo­re­du krsnih sla­va u Da­bro­bo­san­skoj mi­tro­po­li­ji. Ta­ko se, na pri­mer, Sve­ti Var­to­lo­mej sla­vi sa­mo u Kra­ji­ni. Sla­vi ga rod Ke­cman, Tu­bin, Se­lak, Dra­gić, Bje­la­jac, Jo­šić, Mi­ja­to­vić i Ni­kić.

Za­če­će Sv. Jo­va­na Krsti­telja sla­ve sa­mo Dra­gi­ći u Sa­ra­je­vu, dok Ivanjdan (ro­đenje Sv. Jo­va­na Krsti­telja) sla­ve ne­ke srpske po­ro­di­ce u ma­glaj­skom i vi­še­grad­skom kra­ju.

Sv. Jev­ti­mi­ja sla­vi rod Mi­siljevi­ća iz Bu­goj­na, dok sla­vu Sv. Jo­va­na Les­tvi­čni­ka sla­vi dio ro­da Vrho­vac u gradi­škoj i la­mi­na­čkoj pa­ro­hi­ji.

Sve­ta Pet­ka je sla­va Spa­so­je­vi­ća (Sre­bre­ni­ca, Vla­se­ni­ca) Mi­lo­še­vi­ća (Pa­za­rić, Po­fa­li­ći, Bla­žuj) i Di­mi­ća (Du­bi­ca, Pri­je­dor).

Sa­bor Sv. dva­na­est apos­to­la sla­ve sa­mo Miljano­vi­ći u pa­ro­hi­ja­ma Ma­ši­ći i Ro­ma­nov­ci, a Sv. Ha­ra­lam­pi­ja sa­mo Ba­ši­ći u Donjoj Pec­ki.

Cve­ti se sla­ve sa­mo u sa­ra­jev­skom i vla­se­ni­čkom kra­ju. U Sa­ra­je­vu ih sla­ve Mi­ći­ći, Os­to­ji­ći, Živ­ko­vi­ći i Baka­li­ći, a na Pa­la­ma Ka­rav­di­ći.

Ako je kod is­tog pre­zi­me­na zas­tupljena sa­mo je­dna krsna sla­va ne­sumnjivo je da se ra­di o je­dnom ple­me­nu (ro­du). To se pre­zi­me­na: Agba­ba, Agić, Ba­roš, Be­len­za­da, Be­ronja, Bo­kan, Bra­tić, Vi­še­kru­na, Vje­šti­ca, Džepi­na, Ko­panja, Ko­tur, Ka­ra­kaš, Ma­za­li­ca, Ma­cu­ra, Pra­šta­lo, Ri­bić, Te­gel­ti­ja, To­li­mir, Fur­tu­la, Če­nić, Čo­ro­ka­lo, Šo­ja, Šer­bu­la…

Kod pre­zi­me­na kod ko­jih no­si­oci je­dnog pre­zi­me­na ima­ju je­dnu krsnu sla­vu, a u ne­kim mes­ti­ma je kod njih zabeleže­na dru­ga sla­va, do­šlo je do pro­me­ne prvo­bi­tne sla­ve.

Do pro­me­ne krsne sla­ve do­la­zi­lo je ret­ko i to su naj­češ­će po­je­di­na­čni slu­ča­je­vi (kad si­ro­ma­šni mla­do­ženja pri­hva­ti sla­vu svo­je bo­ga­te ne­ves­te ili kad mla­do­ženja pri­hva­ti ne­ves­ti­nu sla­vu jer u njenoj po­ro­di­ci ne­ma mu­ških po­to­ma­ka ko­ji bi je dalje sla­vi­li).

Ta­kvi slu­ča­je­vi za­beleže­ni su kod pre­zi­me­na: Amidžić, Are­ži­na, Be­rić, Ba­la­ban, Ba­sa­ra, Bil­bi­ja, Brkljač, Bunda­lo, Bur­sać, Ga­će­ša, Gru­bor, Drljača, Du­ba­jić, Jun­gić, Ke­cman, Ko­čić, Miljuš, Mo­mić, Obu­ći­na, Opa­čić, Sabljić, Stu­par, Tin­tor, Tra­var, Ću­lum, Hrva­ća­nin, Ča­đo, Če­ko, Ša­ko­ta, Ša­re­nac, Šo­la­ja…

Pos­to­je i pre­zi­me­na kod ko­jih je za­bilježe­no vi­še sla­va. U tom slu­ča­ju se ra­di o vi­še ra­zli­či­tih ro­do­va. To su: Avra­mo­vić, An­to­nić, Ba­bić, Ba­jić, Bo­žić, Vu­ka­ši­no­vić, Vu­ko­vić, Ga­jić, Gli­go­rić, Gra­ho­vac, Da­vi­do­vić, Da­kić, Đo­kić, Du­kić, Ja­kšić, Janjić, Jo­va­no­vić, Jo­kić, Ka­la­bić, Kos, Ku­zma­no­vić, Ma­rić, Mi­ja­to­vić, Novaković, Pa­vlo­vić, Pe­tro­vić, Ris­tić, Si­mić, Ta­dić, To­mić…

U 1882. go­di­ni evi­den­ti­ra­na su po­je­di­na srpska pre­zi­me­na i njiho­ve krsne sla­ve. Ta­ko je za­bilježe­no da Avlijaša ima na Sa­ra­jev­skom polju i Bla­žu­ju i da sla­ve Jo­va­na Krsti­telja, Ba­šti­na­ca u Ma­ši­ći­ma i Romanovci­ma i da im je krsna sla­va Sv. Lu­ka, Aj­du­ko­vi­ća u Vla­se­ni­ci i da sla­ve Arh. Mi­ha­il, u Du­bo­vi­ku im je sla­va Jo­van Krsti­telj, u Krup­skoj Gli­ni­ci Ni­koljdan. Be­len­za­de su evi­den­ti­ra­ne u Banjoj Lu­ci, Bu­goj­nu, Donjem Va­ku­fu, Ka­me­nu kod Gla­mo­ča i sla­ve Jo­va­na Krsti­telja. Za­pi­si ka­zu­ju da su ta­da Ba­sa­re ži­vje­le u Kru­pi, Ku­len Va­ku­fi, Lu­šci Pa­lan­ci i Pe­trov­cu i da su sla­vi­li Đur­đev­dan. Vo­ćki­ći su iz Stra­ži­ce kod Ključa i sla­ve Sv. Ni­ko­lu, Lo­li­ći iz Dra­gelja kod Gra­di­ške, Po­pov­ca kod Banje Lu­ke i sla­va im je Jo­van Krsti­telj, a Lo­li­ći­ma iz Bis­tri­ce kod Banje Lu­ke Ni­koljdan. Ku­tli­je su iz Rui­škei njiho­va sla­va je To­ma apos­tol.

Pre­zi­me Te­gel­ti­ja evi­den­ti­ra­no je u Mrkonjić Gra­du, Tra­vni­ku, Me­dnoj i Sla­ti­ni kod Ri­bni­ka i pro­slavljaju Đur­đev­dan. Pe­ze­ri su iz Bla­škog kod Banje Lu­ke sla­va im je Jo­van Krsti­telj, Gnjato iz Bu­goj­na sla­ve Arh. Mihaila, a Mo­ro iz Po­fa­li­ća (Sa­ra­je­vo) sla­ve Đur­đev­dan…

 Po­pi­si sta­no­vniš­tva

Pre­ma prvom po­pi­su sta­no­vniš­tva ko­ji su 1879. go­di­ne spro­ve­le aus­tro­ugor­ske vlas­ti u BiH je ži­ve­lo 1.158.000 sta­no­vni­ka. Od tog bro­ja Srba je bi­lo 496.485 ili 42,88 od­sto, Mu­sli­ma­na 448.613 ili 38,73 od­sto, Hrva­ta 209.391 ili 18,30 od­sto, Je­vre­ja 3.426 ili 0,29 od­sto i os­ta­lih 249 ili 0,02 od­sto.

Od uku­pnog bro­ja Srba oko 349.000 ili 70 od­sto ži­ve­lo je u mi­tro­po­li­ji Da­bro­bo­san­skoj, a pre­os­ta­lih 147.000 ili 30 od­sto u epar­hi­ja­ma Zvor­ni­čko-tu­zlan­skoj i Za­hum­sko-her­ce­go­va­čkoj.

Po posljednjem po­pi­su ko­ji je obavljen 1991. go­di­ne BiH je ima­la 4.377.033 sta­no­vni­ka. Mul­si­ma­na je bi­lo 1.902.956 ili 43,47 od­sto, Srba 1.366.104 ili 31,21 od­sto, Hrva­ta 760.852 ili 17,38 od­sto, Ju­go­slo­ve­na 242.682 ili 5,54 od­sto, Crno­go­ra­ca 10.071 ili 0,23 od­sto, Ma­ke­do­na­ca 1.596 ili 0,03 od­sto, Slo­ve­na­ca 2.190 ili 0,05 od­sto, Al­ba­na­ca 4.295 ili 0,10 od­sto, Ro­ma 8.864 ili 0,20 od­sto, Ukra­ji­na­ca 3.929 ili 0,09 od­sto…..

Najrasprostranjenija prezimena

Me­đu pe­de­set naj­ras­pros­tranjeni­jih su i pre­zi­me­na: Ilić, Đu­kić, Vu­ko­vić, Si­mić, Ra­dić, Ma­rić, To­mić, Bo­žić, Jan­ko­vić, Mi­ja­to­vić, Mi­ćić, Da­vi­do­vić, Jo­vić…

IZVOR: www.prnjavor.rs

 

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (95)

Odgovorite

95 komentara

  1. Milenko

    Interesuje me porijeklo prezimena Puzavac. Veliko dvoriste( Kozarska Dubica) . Slava sv. Nikola

    • Milorad Bogdanović

      Prezime Puzavac spominje se u BiH 1882. godine samo u parohiji Dvorište i Kostajnica, čija je slava Nikoljdan. Nikoljdan su tada slavili i Puzići u parohiji Glinica kod Krupe. Takođe, ovo prezime i njihova slava još se spominje 1898. godine u parohiji Poučje kod Đakova u Slavoniji, što ih dovodi u pretpostavku da su početkom 18. vijeka doselili sa prostoka između Sane, Une i Vrbasa.
      Nisam pronašao da se ovo prezime i ovi slavljenici spominju u Baniji (?), Lici, Kordunu, Dalmaciji, Hercegovini, Crnoj Gori.

      • Milenko

        Hvala Milorade,da li postoji mogucnost da saznam kako je samo prezime nastalo. Ja imam nekih saznanja da ovo prezime nije uvijek bilo Puzavac. Ako ne mozete Vi da mi kazete,mozda znate gdje da saznam

        • Milorad Bogdanović

          Evo večaras sam pregledao svu našu digitalnu biblioteku i nigdje nisam pronašao kako je nastalo prezime Puzavac. Vjerovatno da je prezime nastalo po biljki zvana puzavac.

          Još samo da ti kažem da se u knjizi Karlovačko vladičanstvo, autor Manojlo Grbić na str. 113 spominje sveštenik Jovan Puzavac koji je 1788. godine s narodom iz Japre prešao u Baniju, da bi se poslije tri godine zajedno povratili u Japru. Vjerovatno da je to tvoja loza.

  2. Bratislav

    Postovani,zanima me poreklo Rajevic krsna slava Pantelejmon

    • Milorad Bogdanović

      Može li se Bratislave znati gdje su sada tvoji Rajević.
      Ja sam pronašao da se ovo prezime spominje 1882. godine samo u gradu Sarajevo, kao slavljenici Nikoljdana, i nigdje više se ne spominju u tadašnjom mitropoliji dabrobosanskoj.
      Koliko vidim do kraja 19. vijeka ne spominje se ni u Slavoniji, Baniji, Kordunu, Dalmaciji.

  3. Sonja

    Poštovani,

    Prije svega, sve pohvale za ovaj sajt!

    Interesuje me porijeklo prezimena Trivić, krsna slava Đurđevdan, i kako je prezime nastalo. Ukoliko postoje neki podaci, bila bih zaista zahvalna ako biste javili.

    Srdačan pozdrav

    • Milorad Bogdanović

      Hvala Sonja

      Trivić kao prezime spominje se 1882. godine u mitropoliji dabrobosanskoj kao slavljenici pet različitih slava. Najbrojniji su slavljenici Đurđevdana nastanjeni u parohijama: Dragovići, Kokori i Štrbci kod Prnjavora; Draksenići, Međeđa i varoš Dubica; Jošavka kod Banja Luke i Osinja kod Tešnja. Inače, svi ovi slavljenici različitih slava mahom su nastanjeni na prostoru od Dervente i Tešnja ka Sanskom Mostu i Dubici.

      U eparhiji Gornjo-Karlovačkoj za 1883. godinu, nema Trivića koji slave Đurđevdan. Spominju se kao slavljenici Jovanjdana i Đurđevdana.

      U Slavoniji 1898. godine ovo prezime se ne spominje u eparhiji pakračkoj.

      Pošto vidim da se do sada nije niko od Trivića testirao, bilo bi dobro da se testira neko od muških osoba, kako bi saznavši koja su haplogrupa, olakšali istraživanja s kim su u srodstvu i koji prostor zauzimaju njihovi srodnici.

      • Sonja

        Hvala Vam na brzom i detaljnom odgovoru.

        Gdje se može obaviti pomenuto testiranje? Predložiću muškim članovima porodice, pa da znam ukoliko bi neko bio zainteresovan.

        Srdačan pozdrav

        • Milorad Bogdanović

          Ovdje se možete informisati o svemu što vas zanima, a ako ima još nejasnoća slobodno pitajte.
          dnk.poreklo.rs

          Ostanite i dalje sa nama.
          Svako dobro vam želimo.

  4. Tanja

    Poštovanje,
    sajt je odličan!
    Već neko vrijeme pokušavam pronaći porijeklo i vrijeme nastanka prezimena Kesar, selo Marini kod Prijedora, slavimo Svetog Jovana Krstitelja, ali nemam baš nekog velikog uspjeha.
    Postoji priča da je prezime nastalo od zanata, pravljenje vreća (kesa) od ovčijih koža, a kako smo se do tada prezivali, nikako da saznam.
    Nažalost ne postoje ni podaci u Šematizmu Mitropolije iz 1881.g.
    Ako imate bilo kakav trag, molim da mi javite.
    Srdačan pozdrav!

  5. Milorad Bogdanović

    Ja mislim Tanja da je pokojni Ostoja Kesar pisao o vašem prezimenu.

    U knjizi Đorđa Janjatovića – Prezimena Srba u Bosni, Sombor, 1993, koji se uglavnom služi prepisom iz Šematizna mitropolije dabrobosanske za 1882. godinu, na str. 175 spominje se prezime Kesar kao slavljenici Jovanjdana u parohiji Poljavnice, što dovodi do zabune jer se u Šematizmu u ovoj parohiji to ne spominje, str.38 i 149.

    Veliku pometnju učinio je paroh marinski Stevo Bera koji nije dostavio spisak slavljenika svojih parohijana kao što je većina sveštenih lica tada učinila. Vidjela si na str. 35 i 141 šta je ostalo zapisano.
    Prezime Kesar spominje se još u parohiji Cerovica kod Tešnja, ali oni slave Nikoljdan.

    U eparhiji Gornjo-Karlovačkoj za 1883. godinu Kesari se vode kao slavljenici Đurđevdana, ali se ne navodi parohija niti mjesto gdje se slavljenici nalaze.

    Takođe, u pakračkoj eparhiji za 1898. godinu, Kesari se spominju u parohiji Ratkovac kod Mašića i Nove Gradiške, čija je slava Jovanjdan, str.20.
    Možda je ovo najbolji putokaz za rarešenje ovoga bespotrebno zamotanog klupka.

  6. mihajlo vladetic

    Miso
    poreklo prezimena Kicic ima ih u B. Gradiski i pokatoliceni se znate li nesto o ovom prezimenu

  7. Savić

    Poštovani,
    Interesuje me poreklo porodice Savić selo Donja Kamenica kod Zvornika. Krsna slava Sv. Mrata

  8. Dejan Ilić

    Pomaže Bog,

    Na jedvite jade sam uspeo da pronađem barem neki trag o proeklu porodice Ilić iz sela Gornji Davidovići, pokraj Bileće. Pamtim samo da mi se pradeda zvao Manojlo, a njegovi sinovi Risto i Gojko. Porodica Rista Ilića, odselila se u Sarajevo, nakon Drugog svetskog rata. Moj deda, Gojko, preselio se u Beograd, nakon što je preživeo ranjavanje na Sremskom frontu. Po jednom rodoslovu, poreklo nam je od plemena Vasojevića, jer slavimo Aranđelovdan – svetog Arhangela Mihajla, ali za svaki slučaj molim za pomoć. Unapred Vam se neizmerno zahvaljujem.

    U zdravlje!

  9. Slobodan Arapović

    Poštovani zanima me porijeklo prezimena Arapović, krsna slava je Sveti Toma odnosno Tomindan, selo Sokolovo kod Ključa.

    Hvala puno i srdačan pozdrav.

  10. Drljic

    Postovani
    Zanima me porijeklo prezimena Drljic iz Koz.Dubice ( Veliko Dvoriste Pobrdjani)
    Hvala