Poreklo prezimena Todorović

3. februar 2012.

komentara: 142

[toggle title=”TESTIRANI TODOROVIĆI NA SRPSKOM DNK PROJEKTU”]

Todorović

Haplogrupa: R1a M458 L1029 klaster

Poreklo: Voljevci, Velika Reka, Mali Zvornik, Srbija
Starinom iz prekodrinskog sela Popović, ”predak došao curi u kuću, između dva srpska ustanka”, testirani Todorović ne slavi očevu slavu Đurđevdan nego sv. Vasilija Ostroškog”

Krsna slava: Đurđevdan / sv. Vasilija Ostroški

Kontakt:
_________________________

Todorović Dugić

Haplogrupa: I1 P109 FGC 22045

Poreklo: Grapska Donja, Doboj, Republika Srpska / starinom iz Hercegovine

Krsna slava: Đurđevdan

Kontakt:
_________________________

KOMPLETNE REZULTATE POGLEDAJTE OVDE[/toggle]

Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: „Drobnjak i porodice u DROBNJAKU i njihovo porijeklo“, II dopunsko izdanje, Beograd, 1997, IŠ ‘Stručna knjiga’

TODOROVIĆI

(na Malinsku)

Porijeklom su iz Lipove ravni kod Nikšića, a tu su se doselili iz okoline Čeva, gdje su se ranije prezivali Rakojevići. U Malinsko su oko 1830. godine uskočili Drago, Filip i Lazar. Od Lazara i Filipa nema potomstva, a od Draga su Todorovići na Malinsku. Drago je bio poznati junak. Opjevan je u narodnim pjesmama. Janko Todorović je bio u komitskom pokretu 1916-1918. godine. Vojin Todorović je bio istaknuti rodoljub i pripadnik NOP-a od prvih ustaničkih dana, strijeljan je od strane neprijatelja avgusta 1942. godine na Boanu; Stevan je bio borac NOR-a koji je poginuo kod Bijelog Polja 1941. godine; Radivoje Radov je bio borac 7. crnogorske omladinske brigade od njenog formiranja u kojoj je i ranjavan.

Slave Aćimovdan.

IZVOR: Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo, 1997, priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić

____________________

Ljubomir Ljuba Pavlović: „Sokolska nahija“

TODOROVIĆI

(Voljevci, Velika Reka, Mali Zvornik)

Iz doba Prvog i Drugog srpskog ustanka (razdoblje od 1804 do 1817), Todorovići su starinom iz prekodrinskog Popovića. Predak im ušao devojci u kuću, i slavu promenio (5 k.).

Slava Đurđevdan, jedan kuća slavi i sv. Vasilija Ostroškog.

IZVOR: Ljubomir Ljuba Pavlović: „Sokolska nahija“
____________________

Vaš prilog ostavite u komentaru ili pošaljite na i-mejl:

[email protected]
Pišite nam

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (142)

Odgovorite

142 komentara

  1. David

    I ja sam Todorović.
    Ćale mi je pričao da je neki naš čukundjed sa porodicom izbjegao iz Crne Gore (ne znam trenutno iz kog mjesta) za vrijeme Osmanske vlasti. Nastanili su se u sada Zeničko-Dobojskoj regiji, tačnije u jednom selu, Brezovi Dani u Maglajskoj opštini.
    Slavimo Svetog Jovana Krstitelja, 20. Januara.

    • Jovana

      Slična priča. Moji su takođe živjeli u opštini Maglaj, selo Ošve, do ovog zadnjeg rata. Otac mi je nedavno rekao da navodno potičemo iz Crne Gore. Jedina razlika je što slavimo Svetog Simeuna Bogoprimca, 16. februara.

  2. Danilo

    Todorovici su porijeklom iz Crne Gore. Sa Markovine (Cevo-Cetinje-Crna Gora). Sada zive u Jasenovom Polju ( Niksic). Slava je Arandjelovdan, a prislava Ilindan.

  3. Ivan Karličić

    Todorovića je 1912.godine bilo u mom selu Štavlju kod Sjenice, ali su se iselili između prvog i drugog svetskog rata. Poznata je porodica Todorović u gradu Sjenici koja je još uvek tu živela sedamdesetih godina, a sada ih nema, poslednji pripadnici su poumirali između 2005. i 2010.godine (sećam se Jele Todorović), a mlađi su nekuda otišli. Nije mi poznato u kakvom su srodstvu Todorovići iz Sjenice i Štavlja sa Todorovićima u Kragujevcu, koji su vrlo brojni – ali je srodstvo veoma moguće – jer većina takozvanih “starosedelaca” Šumadije potiču 150 do 250 godina unazad iz sjeničkog kraja, uopšte Raške oblasti i Crne Gore sa Brdima.

    Dobro je rekao pisac i književni kritičar Jovan Skerlić (1877-1914), da parafrazirano citiram:”Ma gde bili, ma kuda otišli, mi uvek u duši ostajemo Sjeničani i Hercegovci”.

    Niko ovde od znamenitih ljudi ne pomenu glumca Marka Todorovića (1929-2000) poznatog po ulozi Milana Todorovića u filmskom serijalu “Lude godine” i po ulozi Tita u nekoliko partizanskih filmova, posebno istaknutog u toj ulozi u televizijskoj seriji “Odlazak ratnika, povratak maršala”, snimljenoj 1986.godine, koju dobro pamtim kao dete.

    Od glumaca treba istaći nedavno preminulu Miru Todorović udatu Stupica (1923-2016) i njenog mlađeg brata Boru Todorovića (1929-2014). Oni slove za “beogradske” glumce jer su se rano doselili u Beograd, a zapravo im je otac iz Orašca kod Aranđelovca, a majka iz Livna u zapadnoj srpskoj pokrajini Bosni.

    Niko se ovde ne usuđuje da pomene komunističkog vlastodršca Mijalka Todorovića Plavog (1913-1999) iz Dragušice kod Kragujevca, koji je bio predsednik Savezne skupštine SFRJ od 1971. do 1974, bio je proglašen za narodnog heroja, a smatra se da je progurao u karijeri popularnog voditelja i humoristu Milovana Ilića Minimaksa (1938-2005) iz Lipnice kod Kragujevca.

    Želim da o ovom nekada čuvenom državnom glavešini Mijalku ispričam poneku anegdotu uz neke svoje ocene i zapažanja. Pošto se u tekstovima o prezimenu Todorović navode povremeno pojedinci i njihovi lični biografski detalji, neće biti suvišno i o njemu nešto napisati jer u tom prezimenu nije poznato da je iko ikada imao veću vlast od njega, barem u dostupnoj istoriji.

    Mijalku Todoroviću je 1974. zamerio Borisav Jović (1928-) na donošenju protiv-srpskog katoličkog “ustava” drobljenja Srbije i srpske državne tekovine Jugoslavije pošto je Mijalko bio predsednik ustavne komisije. “Drug Plavi” je odgovorio Joviću:”Nemoj mene da pitaš ništa o tome, pitaj Kardelja”. Jović mu začuđeno reče:”Pa kako da te ne pitam? Ti si čitao ekspoze za taj ustav!” Todorović uzvrati gorko:”Taj ekspoze ja nisam pisao. Napisali su ga Kardelj i njegovi ljudi, a meni su samo dali da ga pročitam!”

    Pošto se i samom Mijalku smučio takav diktatorski protiv-srpski postupak katoličkog rukovodstva oko Tita, Kardelja i Krajačića – katoličke vrhuške nametnute spoljnim pritiscima srpskoj državi Jugoslaviji – “drug Plavi” (Mijalko) je uskoro nešto zucnuo protiv zloglasnog “ustava” pa je smenjen i oteran u penziju. No i on sam zajedno sa Markom Nikezićem i Latinkom Perović, spadao je u Titove tehnokrate, povlašćenu obogaćenu “novu klasu” komunističkih vlastodržaca koji su se previše povezivali sa zapadnim kapitalom i sebično gazili prava radničke klase, odričući se u praksi svojih ranije razvikanih levičarskih ideala kojima su obespravljenom narodu u početku pružili nadu.

    Ovi takozvani “liberali” su preci Đinđićevih “demokrata” i već tada su pokazivali sebičnost prema srpskoj provinciji i Srbima udaljenim od Beograda, spremni već i tada, slično Đinđiću i Tadiću početkom 21.veka, da se nagode sa Hrvatima i sa zapadom na štetu srpskog naroda. Zato je pogrešan stav današnje “demokratske javnosti” u Beogradu da treba “žaliti” što su smenjeni Nikezić i Latinka 1972, a za njima i njihov tiši pristalica Mijalko Todorović Plavi 1974. Zanimljivo je da se prozapadna nastrojenost Mijalka Todorovića vidi čak i u tome da mu je nadgrobni spomenik na latinici ispisan.

    Većina medija danas beži od pominjanja komunista kao od kuge, pod pritiskom zapadne kapitalističke cenzure, pa se tako komunistički vlastodršci prikazuju bledo i površno kao zločinci koje treba zaboraviti i RTS kao glasilo “novog svetskog poretka” ne saopštava vesti o njihovoj smrti, što je naročito činjeno za vreme kvislinške uprave Zorana Đinđića i Borisa Tadića. Tako na primer na RTS-u nisu javljene vesti o smrti Svetozara Vukmanovića Tempa decembra 2000.godine i Petra Stambolića septembra 2007.godine, dok je, paradoksalno, u isto vreme medijski eksploatisano stradanje Petrovog sestrića Ivana Stambolića (1936-2000).

    Prava istina je da su i kapitalističke i komunističke vođe ogrezli u krv do lakata – setimo se najskorijih ratova lidera zemalja NATO pakta – i da zato zarad istorije moramo proučavati ravnomerno i jedne i druge, a ne da se potiskuje pričanje o komunistima “za ljubav” zapadnog kapitalizma.

  4. Ivan Karličić

    Propustih da kažem: poznati glumac Marko Todorović (1929-2000) je iz Prnjavora u zapadnoj srpskoj pokrajini Bosni. Pišući duži tekst slučajno sam ispustio da naglasim mesto iz kojeg je on.

  5. Ivan Karličić

    Da se ispravim, rekao sam da su Todorovići u Sjenici izumrli, ali pre desetak dana sam saznao da Todorovića u Sjenici još uvek ima u naselju ispod Radišića brda.

  6. SAŠA TODOROVIČ

    JA SAM ROĐEN U NOVOM SADU 1971,MOJ OTAC 1946 SELO VRANDOL OPŠTINA BELA PALANKA,DEDA MILAN ROĐEN 1901 SELO VRANDOL OPŠTINA BELA PALANKA.PRADEDA IGA NEZNAM GODINU,POGINUO NA SOLUNSKOM FRONTU I SAHRANJEN JE NA SOLUNSKOM GROBLJU.KAKO SAM JA SVATIO ZNAČENJA NAŠEG PREZIMENA JE BOŽIJI DAR.VELIKI POZDRAV SVIM TODOROVIČIMA

  7. SAŠA TODOROVIČ

    SLUČAJNO SAM OTKUCAO Č UMESTO Ć

  8. Radica Todorović

    Poštovani Todorovići,

    Moja porodica je iz Raške gde u zaseoku Kućani postoji (postojalo je pre nego što je selo napušteno) oko 10 kuća Todorovića, potomaka Djordja Todorovića, sinovi (moj deda) Radomir,Božidar, Milun i Dragoslav.Niko od mojih rodjaka ne zna odakle vodi poreklo prezimena Todorović jer je pradeda Djordje umro jako mlad verovatno se niko kod njega nije raspitivao(ili nikog nije interesovalo) ko smo i odakle smo.Ja trenutno pravim porodično stablo pa imam poteškoće da pre pradede Djordja pronadjem imena rodjaka tj njegovih roditelja.Stariji koji bi mi išta mogli pomoći su na žalost pokojni,a od mladjih (mislim na mog oca, strica itd),niko ne zna.Dosta bi mi značila bilo kakva pomoć, jednom je neko pomenuo da nam je poreklo iz Crne Gore ali niko sa sigurnošću ne zna.Inače, moja porodica kao i svi Todorovići koji su naseljeni u Raški slave Djurdjic.
    Pozdrav svima.

  9. Radica Todorović

    Da dodam,deda Radomir je rodjen 1920 a umro je 1982 godine,moj otac Dragoljub je rodjen 1950.godine,a ja 1971.

  10. Nikola

    Moji Todorovići žive u Selu Mlanča pored Manastira Studenice. Po predanju smo tu doseljeni, odakle tačno ne znam. Slavimo Nikoljdan i prekađujemo letnji.
    Antropološka odlika koja se izdvaja kroz generacije i koja mozda može da bude od pomoći je nos orlovskog oblika koji se vremenom javlja kod pojedinih članova familije (muskih i zenskih), izuzetno veliki zalisci kose na glavi kod muških clanova familije. Muški članovi su visoki krupni ljudi kojima veoma sporo sedi kosa (tek posle 55-60god) , a kada posede kosa im pobeli kao mleko da nemaju ama baš ni jednu tamnu dlaku. Karakterna crta koja je dominantna je teranje inata i velika svadljivost i niski stepen tolerancije.Muški članovi su dugovečniji od ženskih i nadmašuju 90. Mada u suštini to je karakteristično za sve planinske ljude.
    Poreklo vodimo od Save (sa akcentom na drugom i cetvrtom slovu) koji je po predanju donet u Mlanču u nekom periodu oko 1830 godine. Donela ga je majka sa ostalom decom kojoj ne znam imena.Majka mu se zvala Ana (Janja) i došla je sa decom bez muža i naselila se na obroncima planine Radočelo. Pretpostavljam da joj je muž ubijen pa je pobegla, samo ne znam odakle.
    Ana (Janja) rodjenja 1800 i ranije
    Sava rodjen oko 1830
    Miloš rodjen oko 1860
    Cvetko Rodjen oko 1890
    Nikola rodjen 1925 itd.
    Ono što jos znam (pretpostavljam) je da familije Todorović, Borisavljević i Antonijević u tom selu imaju istog zajedničkog pretka posle koga se granaju. Sasvim je moguće da se ranije pre 1830 nisu prezivali Todorovici. Ako neko nešto zna ili se prepozna neka piše na [email protected]

    • Pozdrav Nikola,

      Moja porodica se u Kraljevo doselila 1975. sa Kosova, koliko mi je receno korene vucemo iz Crne Gore. Slavimo Arandjelovdan.

      “Antropološka odlika koja se izdvaja kroz generacije i koja mozda može da bude od pomoći je nos orlovskog oblika koji se vremenom javlja kod pojedinih članova familije (muskih i zenskih), izuzetno veliki zalisci kose na glavi kod muških clanova familije.”

      Ovo je opis mog fizickog izgleda 1/1. 🙂

      “Muški članovi su visoki krupni ljudi kojima veoma sporo sedi kosa (tek posle 55-60god)”

      Takodje tacno, primer je moj otac koji i dalje ima pretezno crnu kosu, a ima 60 godina.

      “…, a kada posede kosa im pobeli kao mleko da nemaju ama baš ni jednu tamnu dlaku.”

      Pretacno, pokojni deda je imao srebrnu kosu doslovno, kao i baka.

      “Karakterna crta koja je dominantna je teranje inata i velika svadljivost i niski stepen tolerancije.”

      Ja bih mozda ovo pripisao mom bipolarnom poremecaju, ali svakako je pretacno, barem za mene.