Čizmari
Kako stara izreka kaže – čizma glavu čuva. Ali, čizme nikada nisu bile obuća koja se koristila u svim prilikama. Češće se nose zimi, ali su obaveza samo u vojsci i drugim dužnostima gde su deo uniforme. Čizmari su nekada koristili kožu, vunu i platno. Čizme mogu biti različite veličine,…
› više informacijaObućari
Obućari se mogu podeliti u dve vrste – na one koji prave novu obuću i one koji vrše popravke. Pravili ili popravljali obuću, oni to čine po evropskoj modi – tokom XIX veka cipele polako smenjuju opanke, a obućari (i šusteri) opančare. Izrađivači novih cipela su mogli da imaju radnje…
› više informacijaJuveliri
Juveliri se bave izradom nakita, ukrasnih predmeta, koji su u staro vreme jasno pokazivali nečiji položaj. U izradi nakita se često koriste plemeniti metali (zlato ili srebro) kao osnova, a potom se dodaje drago kamenje ili drugi ukrasni delovi. Nakit od skupocenih materijala su mogli da priušte samo moćni i…
› više informacijaZlatari
Zlatari (nekada kujundžije) se bave izradom nakita, od zlata, srebra i drugih plemenitih metala. Mogu da koriste i drago kamenje. Zlatari prave prstenje, burme, minđuše, šnale, broševe, ogrlice, narukvice i druge ukrasne predmete. Zanat se može smatrati i primenjenom umetnošću i bio je vrlo cenjen. Naziv zlatari se u Sabornoj…
› više informacijaRukavičari i kapadžije
Rukavice i kape su još od starih vremena bile potreba, a vremenom se javljaju i kao modni detalji. Rukavice su se pravile kao muške i ženske, gde su damske odavno modni detalj, a muškarci umeju da ih nose kao deo uniforme, za rad i kao osnovnu potrebu u hladnom…
› više informacijaKrojači
Krojači su se u starom Beogradu bavili pravljenjem odeće u novom, evropskom stilu. Iako imaju isti naziv kao i terzije (u prevodu sa turskog – krojač), to su ostala dva posebna zanata, za odeću starog i novog stila. Vremenom su krojači postali brojniji, kako je novi način odevanja bio…
› više informacijaTerzije
Bavili su se izradom i ukrašavanjem odeće za gradsko stanovništvo, u starom stilu. Delovi odeće koje su pravili su: anterije, dolame, muški gunjići, ječerme, džemadani, mintani, misarabe, čakšire-poturlije, tozluci ili dizluci, muški i ženski jeleci, džubeta, libade, fistani, kumoši, ćurci, šalvare i škuteljke. Koristili su čoju, somot i atlas,…
› više informacijaŠeširdžije
Među raznim novotarijama koje su stigle u Beograd tokom XIX veka, ne mogu se preskočiti šeširdžije. Pravili su šešire za staro i mlado, za dame i gospodu, po meri, želji i poslednjoj modi. Šeširi su potreba, i leti i zimi. Nekada su bili obavezan deo garderobe. Pomoću njih se…
› više informacijaPoštari i raznosači
Najstariji oblik poštanskih usluga je bio organizovan još u tursko doba pomoću tatara, koji su prenosili pošiljke po naređenju vlasti. Na sličan način se pošta prenosila i tokom ustanaka, kada su seoski kmetovi prenosili naređenja. Posle ustanaka je nastavljeno sa tatarskom praksom. 1840. godine se otvara prva javna pošta…
› više informacijaBabice u starom Beogradu
Da li bi bez njih bilo nas? Žene sa neprocenjivo vrednim iskustvom su u staro vreme pomagale pri porođaju i umele su mnogo da učine iako su imale malo toga na raspolaganju. U najstarije vreme su to bile žene koje umeju da sprovedu porođaj, a kasnije se pojavljuju i zvanične,…
› više informacija


