Kelneri
U bilo kojoj kafani, mehani, restoranu, gostionici ili hotelu, svuda gde može da se jede i pije, svuda su potrebni kelneri. Pravi majstori svog zanata su ljubazni i pamte šta naručuju stalne mušterije, a za sve ostale zapisuju u svoje blokče. Ponekad su u prilici da obaveste da ne primaju…
› više informacijaKuvari u starom Beogradu
Slično aščijama, i kuvari su se bavili kuvanjem, što čini sličnost između ta dva zanata. Razlika je uglavnom u mušterijama i vrstama jela koja se spremaju, pa i u tome što kuvari nisu imali samostalne radnje. Kuvari su bili pri kafanama ili hotelima, koji su umeli da budu na daleko…
› više informacijaAščije u starom Beogradu
Tokom brzog rasta Beograda u XIX veku, doseljavali su se i imućni i oni koji to nisu. Beograđani su se razlikovali po načinu stanovanja, oblačenju i mnogim drugim stvarima, ali su svi imali potrebu za ishranom. Činovnici, oficiri i slično su mogli da priušte ručak u raznim kafanama po gradu,…
› više informacijaĆevabdžije u starom Beogradu
Osim uobičajenog ‘da se jede kašikom’ u kafanama se uvek mogu dobiti i razni specijaliteti od mesa. Jedan od najpopularnijih su ćevapi. Ćevabdžije (ponekad zapisani i kao ćevapdžije) se pominju u beogradskim parohijama, u knjigama rođenih, kao očevi ili kumovi. Pominju se tek od kraja XIX veka. Parohija Svetog Marka:…
› više informacijaKafedžije u starom Beogradu
Kafane su veoma važno mesto ne samo radi jela i pića, nego i radi okupljanja, pregovaranja, dogovaranja, sklapanja poslova. Veoma su brojne u starom Beogradu. U njima su radile mnoge kafedžije. Neke kafane su istorijski poznate. Nekada se tačno znalo gde se ko okuplja – bilo da se radi o…
› više informacijaMehandžije u starom Beogradu
U mehanama se moglo pojesti i popiti ali i prespavati, odmoriti za dalji put ili povratak kući. Mehane su još od turskog vremena bile u gradovima, a za vreme kneza Miloša su otvarane i po selima. Mehandžije se pominju u knjigama rođenih u parohiji Saborne crkve. Kao i u ostalim…
› više informacijaMesari, kasapini i kobasičari starog Beograda
Retko koji obrok prođe bez hleba, kao što se i retko koji ručak napravi bez povrća. Nije presudno da li su domaćin ili domaćica išli u nabavku, ali posle posete pekari i bakalnici bilo je potrebno kupiti još nešto, da bi ručak sadržao i nešto konkretno – meso. Sasvim je…
› više informacijaBakalini u starom Beogradu
Bakalnice su obezbeđivale raznovrsnu robu, većinu svakodnevnih potreba starih Beograđana – povrće, voće, brašno, šećer, zejtin, kafu. Nisu prodavale meso i hleb. Mnoge bakalnice nisu bile veliki prostori, ali su zato bakalini bili vrlo brojni. U nekim slučajevima, kada se prodavala roba koja je iz udaljenih krajeva ili inostranstva, radnje…
› više informacijaPekari, simidžije, furundžije starog Beograda
Sva tri zanata su se bavila pečenjem brašna, ali su pravili različite stvari. Furundžije (stari naziv ekmedžije) su pravili hleb od crnog brašna, kifle i perece. Simidžije su pravili razna peciva – simite, pogače, pite i drugo. Pekari su pravili hleb od belog brašna. Furundžije – ekmedžije i simidžije se…
› više informacijaOdžačari u starom Beogradu
Za mnoge važne kućne poslove je potrebno pripremiti toplu vodu. Svejedno da li je u pitanju pranje veša, kuvanje ili kupanje, voda je morala da se zagreje. Tokom hladnih meseci se i grejalo. Jedini način da se navedeno sprovede je bio da se loži, drvo ili ugalj, što će posledično…
› više informacija


