Poreklo oskarovca Branka Lustiga (Osijek, 1932 – Zagreb, 2019)

16. mart 2024.

komentara: 0

Branko Lustig je bio hrvatski producent i glumac jevrejskog porekla. Bio je dvostruki dobitnik nagrade Oskar za filmove Šindlerova lista (1993) i Gladijator (2011), a za iste filmove je dobio i nagradu Zlatni globus. Tokom Drugog svetskog rata bio je interniran u koncentracione logore Aušvic i Bergen-Belzen. U Holokaustu je izgubio skoro kompletnu porodicu, preživela je samo njegova mama.

Branko Lustig je bio prva generacija mađarsko-poljskih Jevreja rođena u Hrvatskoj. Bio je sin jedinac Mirka Imra Lustiga, konobara, i domaćice Vilme rođene Giter. Živeli su u Osijeku gde je rođen Branko 10. juna 1932. godine.

foto: Profimedia
foto: Profimedia

 

Porodica Lustig pripada mađarskim Jevrejima, a potiče iz grada Pača u zapadnoj Mađarskoj. Tokom 19. veka u Pači je bilo nekoliko porodica Lustig, a Brankova loza može da se prati od njegovog čukundede Salamona i čukunbabe Sare. Pored Brankovog pradede Samuela, imali su i sina Gotliba (1840) i ćerku Erži (1844).

Samuel Lustig je sa suprugom Karolinom Linom rođenom Gut imao Vilmoša (1870), Kalmana (1874), Herminu (1875), Helenu (1878), Gizelu (1879), Samuela (1881) i Sali (1884). Vilmoš se oženio Selinom Fric 1895. godine, Hermina se udala 1900. godine za Ignaca Kona iz Pače a Gizela 1899. godine Mora Ciglera.

Deda Branka Lustiga, Kalman Lustig, rođen je 18. marta 1874. godine u Pači, a venčao se 17. novembra 1903. godine u Hahotu sa tamošnjom žiteljkom Gizelom Cigler. Koliko je poznato, Kalman i Gizela Lustig su imali dva sina, Mirka Imrea (1904) i Julija (1910). Porodica se uoči rođenja drugog sina preselila u Čakovec (Hrvatska). Julio je sa suprugom Iluš Mušensker imao sina Bandija, na žalost svo troje je stradalo u Holokaustu. Kalman Lustig je preminuo pre rata, a njegova supruga je ubijena u logoru 1944. godine.

Upisano rođenje Brankovog dede Kalmana Lustiga (1874)

Baba po ocu Branka Lustiga, Gizela rođena je u mađarskom gradu Hahot 7. avgusta 1880. godine u porodici Henrika Ciglera i Johane Ane rođene Kon. Henrik Cigler i Johana Ana rođena Kon su imali i Katalin (1870), Morica (1872), Gustava (1874) i Malvin (1877).

 

Majka Branka Lustiga, Vilma potiče iz porodice poljskih Jevreja Gitera. Emanuel Giter (Suha, 1883 – Jasenovac, 31.10.1944) i Sidonija Salamon (1884. Valpovo) pored Vilme su imali još tri ćerke: Gizelu (1906), Elu (1908) i Reginu (1914). Emanuel i Sidonija su najpre živeli u Donjem Miholjcu, potom u Bijeljini da bi se posle Prvog svetskog rata doselili u Osijek. Cela porodica osim Vilme je stradala u Holokaustu.

Čukundeda Branka Lustiga (po maminoj strani), Aron Giter sa suprugom Gitl je imao dva sina: Danijela (1840) i Nehemiju (1852). Nehemija Giter (Suha, 1852 – Hšanov, 1936) i Rahela Rosi rođena Rufajzen imali su Emanuela, dedu Branka Lustiga, zatim Izraela (1890) oženjenog 1916. godine sa Taubom Skarnieslavkom, i ćerku Gitel Gizelinu (1894) udatu 1926. godine za Isaka Zaudera.

Avatar photo

Autor članka:
Radovan Sremac

Radovan Sremac je rođen 1982. godine. Osnovnu i srednju školu je završio u Šidu. Diplomirao na Odeljenju za arheologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu. U periodu 2009-2013. bio je zaposlen kao kustos-arheolog u Galeriji slika „Sava Šumanović“ Šid. Obavljao funkciju direktora pomenute ustanove 2011-2012. god. U periodu od 2014. do 2017. godine bio je zaposlen u Zavičajnoj arheološkoj zbirci pri Narodnoj biblioteci „Simeon Piščević“ Šid kao kustos-arheolog, a od 2018. godine u Muzeju naivne umetnosti „Ilijanum” Šid. Zvanje višeg-kustosa je stekao 2017. godine. Član je Srpskog arheološkog društva od 2007. godine. Istraživačko interesovanje se kreće od arheologije rimskih provincija Centralnog Balkana, preko istorije Vojvodine 18-20. veka do genealogije. Autor je izložbi: „Gradina na Bosutu“ namenjene za gostovanje u zemljama regiona (2017), muzejske postavke Crkvene riznice Srpskog pravoslavnog arhijerejskog namesništva Šidskog (2016), „Gradina na Bosutu“ u Zavičajnom muzeju u Rumi (2015), „U zaleđu prestonice – Opština Šid u kasnoj antici“ u Galeriji slika „Sava Šumanović“ Šid (2012), „Sava Šumanović – lično, porodično, nacionalno“ u Galeriji slika „Sava Šumanović“ Šid (sa gostovanjem u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske u Banja Luci i u Domu vojske Srbije u Beogradu) (2012), „Nit koja nas veže" u Muzeju naivne umetnosti „Ilijanum" Šid itd. Autor je 33 monografije i preko 90 radova u serijskim publikacijama. Za svoj rad je nagrađen Višnjićevom nagradom u kategoriji mladih stvaralaca u kulturi za 2010. godinu, Šestodecembarskom Zahvalnicom Opštine Šid (2015), priznanjem gradonačelnika Haife (Izrael) za naučno-istraživački rad o istoriji jevrejskih zajednica u Srbiji (2015) i priznanjem Ministarstva spoljnih poslova Izraela za širenje i unapređivanje srpsko-izraelskog prijateljstva (2016).

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.