Poreklo prezimena, selo Malešići (Ilijaš)

Poreklo stanovništva sela Malešići, opština Ilijaš. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Vogošća i Bioče u Bosni“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj naselja i vode.

Malešići su vrlo prostrana mahala koju čine neka sela na desnoj i na lijevoj obali Bosne. Po narodnom shvatanju Malešićima se u širem smislu zovu samo ona sela mahale Malešića, koja su na lijevoj strani Bosne, a to su: Bor, Ufakovići, Berovići, Malešići (Gornje i Donje Selo), Ribarići i Rabuša. Stoga su ova sela zajedno opisana, a sela na desnoj strani zasebno (Vranjak i Nebočaj).

Istočnu i sjevernu granicu Malešića prema Nebočaju, Vlaškovu i Luci čini reka Bosna; od Bioče na zapadu dijele ih kosa Rabuša i Međarov Gaj i brdo Paljevo; od rečice na jugu Paljevo; od Svraka na istoku Orlovače i Usjeli.

Sela su dijelom u ravni kraj Bosne, a više po terasama i stranama iznad nje.

Zemlje i šume.

Sve donje kuće u Boru, Donjem Selu i Ribarićima nose vodu s Bosne, a ostali s izvora kojih ima mnogo. U Berovićima su glavna vrela Dedića Vrelo i Branišće; pod Paljevom u selu izvire potok Ježevac koji prima s lijeva potok Ćupljenac; pošto se sastanu, potok se zove Željak. U Donjem Selu je na sredini sela vrelo Pločnik, u Gornjem Selu su Vrljevac i Vrela. U Rabuši je Delina Voda u sredini dola; od nje teče potočić u Bosnu.

U Ufakovićima su njive većinom ispol kuća. Zovu se Duga Njiva, Damjanjača, Krševa, Brešće (po brezama), Lpsnšće, Krčevina, Mumin Do, Graća, Luka, Selišće, Lučina, Mladice, Lokva, Dovođa i Lug. Šuma im je pod Čokorom i pod Gracem; Gradac je privatna šuma, a Čokorje „Carevina”. Po Čokoru je samo sitna šuma i služi kao ispaša. U Boru su njive u polju oko kuća i zovu se: Orešac, Dovođe, M. i B. Lokva, Zatrešnjice. Šuma i ispaša je na Prevrati i Čokoru iznad sela. U Gornjem Selu i Berovićima su njive većinom ispod kuća i zovu se: Batva, Bare, Potkućnice, Vrljevac, Lisac, Mlinčić, Podorašnica, Vis, Metešina, Berovići, Branišće i Podnice, a u Donjem Selu su njive po polju oko sela: Podnice, Skladovi, Rakita, Kruševa, Strane, Lakat, Oplet, Dragošće, Pocrkavlje i Bjelotina. Šuma je oko Gornjeg Sela: Rabuša, Paljevo, Dolovi, Ćupljenac, Ravne i Dolovi, a y Donjem Selu ima šume samo po strani Lanišću; sve je to većinom sitna šuma. Služi i kao ispaša. Po Gornjem Selu ima ostataka neiskrčene šume. U Ribarićima su njive većinom po stranama ispod kuća i zovu se: Stubline, Za Baščom, Rast, Rabušić, Bara, Viline, Čajna, Zaputnica, Viš-Bare Njiva, Tovarnica, Negonja, Jehovina, Pralo, Krčevina, Podgajnica i Skladovi. Po stranama iznad sela ima „tršlje“ koja služi i kao ispaša. U Rabuši su njive većinom ispod, kuća, u osoju i prisoju: Rabuša, Rabušice i Krčevina, a.šuma je po kosama oko sela.

Tip sela i ostali podaci.

U Malešićima je svega 60 stalnih pravoslavnih kuća sa 64 porodice, a u donjim selima još sedam čardaka sarajevskih aga, većinom već u ruševinama.

Selo Bor je prozvano što je u njemu do skora bio jedan veliki bor. Za Ribariće se veli, da su prozvani po nekom, ranijem stanovniku Ribariću, a i Berovići su dobili ime po svojim bivšim stanovnicima Berovićima.

Na njivi Bjelotini u Donjem Selu je nekoliko običnih stećaka obraslih u šumu. Priča se, da je na njivi Pocrkavlju “birvaktile” bila crkva. Iznad kuća Bjelica i Berovića je brijeg Gradina i vele, da su na njemu neke ruševine. Malešići se pominju u sidžilu sarajevskog mule za 973 god. no hidžretu (1565-66). Na jednom se mjestu pominje baština Bogića, Murata i Marića i u njoj njive Batun i Donje Dublje. Murat je možda pomuslimanjeni brat te dvojice, a možda je i on hrišćanin, dok su u zajednici. Na drugom se mjestu pominje baština Mrkić sa svojim njivama, među kojima je i Rabuša (Selište, Strane, Stolac, Lug, Obod, Dragojlo, Do, Polić, Dugolazi, Ravan, Rabuša, Vrhravan, Papratište i Gradište). Ti podaci, tip sela i starine jasno pokazuju, a to tvrdi i narodno predanje, da su Malešeći–Donje Selo najstariji i matica. Kad su se pojedinci počeli naseljavati po krčevinama iznad sela, onda su se Malešići izdijelili na Gornje i Donje Selo i stvorena nova manja sela, te se naziv Malešići gubi kao naziv za jedno „selo“. U Rabuši se počelo krčiti prije 40 godina, a najviše je iskrčeno prije 15—20 godina.

U prošlosti su sela stradavala od, kuge, i ljudi bi tada bježali. U Ribarićima su oni, koji su se vratili, poslije godinu dana nalazili pune kuće kostiju umrlih od kuge. Oko Ufakovića je nekada bila velika šuma, i po njoj je bilo hajduka. Pominju se hajduci Ilija, Šaćir, Heđo i Ufakov otac, koga nije olovo moglo ubiti nego su u pušku sasuli srmu, da ga ubiju. Njegov je grob s velikim nišanom u starom muslimanskom groblju pod Građom. Po Ufaku, sinu tog junaka, koji je držao selo i mline na Bosni, selo se je prozvalo Ufakovićima; Ufak je preselio u Sarajevo, pošto je imanje prodao nekom Cigiću.

U Malešićima su ranije boravili osim pravoslavnih i muslimani Kasabovići, koji su iselili u Sarajevo. Osim Akifa Nijemčevića iz Sarajeva, koji u selu boravi samo preko ljeta u čardaku, danas u cijel0j mahali žive samo pravoslavni (60 kuća) a da je bilo ranije više muslimana dokazi su pomenuto groblje i pomen u sidžilu. U Ufakovićima je ranije živio neki Sali Abdić.

Poreklo stanovništva.

-Ozimkovići (1 k.; Avramijev dan) su starinom Miličevići, ali ne znaju odakle. Za vrijeme kolere umro im je „starješina“. Njegovu djecu prozovu Ozimkovićima, jer su dugo dojili. Ranije su boravali u Kralupima, Ribarićima i dr. Pred Veliki Rat jedan je odselio u Luku.

-Ostojići (1 k. sa 2 por.; Cvijeti) su najprije bili u Malešićima. Oko okupacije presele u Luku, a 10—12 godina docnije vrate se. Od Ostojinog brata Miladina su Miladinovnći (1 k.; Cvijeti). Kažu, da je najstariji brat bio kiridžija. Jednom prilikom kliještima je sam izvadio klinac iz svoje noge. Kako se je tako pokazao tvrd kao čelik, prozovu ga čelikom, pa tako i njegovo potomstvo. Čelici su u Luci. Daljom su starinom iz Hercegovine.

-Poluga (1 k.; Stjepandan) je došao prije 15 godina iz Močiovaca u planini.

-Đukići (8 k. sa 9 por.; Sv. Vasilije) su starinom Nikolići iz Krajine. Doselio im je djed, koji je hodao kroz više sela. Prije okupacije naselio se na Boru. Tu su se docnije izdijelili i jedni su prešli u Gornje Selo.

-Kapikuli (1 K.; Đurđevdan) su starinom Simičići i starinci su, ali često su mijenjali mjesto. Simičića je bilo i na Paljevu. Neki im se predak igrao kapa, i od šale iz te igre ostao mu nadimak. Jedan starac pričao mi je kako je slušao, da su oni i Macani „Bošnjaci“. Ima ih još u Nebočaju i Svrakama.

-Bjelice (1 k.; Jovanjdan) su starinom iz Korita u Hercegovini. Doselio im je otac „uza Švabu“.

–Buzančić (l k.;Jovanjdan) mlinar, doselio iz Sarajeva 1921. god.

-Berovići (6 k.; Jovanjdan). Znaju, da su se ranije zvali Jovanovići, a Berovićima su prozvani po selu Berovićima, gdje su najprije svi bili. Ovdje su bili još uz kugu. Vrlo su se namnožili, pošto ih je u jednoga oca bilo devet sinova i četiri ćeri. Dalje porijeklo ne znaju.

-Rosuljaši (1 k.; Nikoljdan) su zajedničkog porijekla sa Rosuljašima u Misoči; starinom iz Hercegovine (S. E. Z. XLIII, 351).

-Petričevići (3 k.) su doselili prije 130 godina iz Krajine. (Isto je za njih zabilježio i S. Trifković, S. E. Z. XI, 224).

-Vučkovići (3 k.; Ilindan). Djed im je doselio iz Vučitrna u Srbiji. Najprije je bio u najmu u Crnotini i nekoliko godina prije okupacije došao je u Malešiće. Ranije su svi bili u Berovićima.

-Mioljčić (1 k.; Đurđevdan) je došao iz Čifluka u Kralupima. Starinom je Sarafijanović iz Dervente (S. E. Z. XLIII, 417.)

-Lazići (2 k.; Jovanjdan) su bili na Boru, pa su prije četrdeset godina prešli u Malešiće. Imaju roda u Crnotini. Dalje porijeklo ne znaju.

-Savići (5 k.; Arhanđelovdan) su starinom iz Krajine. Odakle su im stari odavna došli.

-Lazarevići (1 k.; Srđevdan) su starinom iz Krajine. Zvali su se Grlićanovići, i rod su Grlićanu na Vlaškovu.

-Bojanovići (2 k.; Lazareva Subota). Djed im je hodao po najmu, i ovdje se. naselio još prije „Švabe“.

-Markovići (3 k. sa 5 por.). Djed Markovića u Ufakovićima hodao je po najmu i ovdje se naselio. Sada su tu djeca od dva oca i jedno cy pravi Markovići, čije je staro prezime Berovići-Brankovići, a drugo su Jevremovići, starinom iz Krajine. I Markovići y Malešićima su od Jevremovića. Pravi Markovići slave Đurđevdan, a Jevremovići Nikoljdan.

-Marić (1 k.; Nikoljdan) je starinom Čović iz „planine“.

-Dragići (2 k.; Jovanjan) su starinom Vrlješi iz Hercegovine. Istog su roda i Vrlješi i Jovićevići u Bioči pa Petrovići u Kralupima. Vrlješ u Bioči došao je docnije iz Hercegovine, a ostali su svi zajedno došli i najprije se naselili u Bioči.

-Macan (1 k.; Nikoljdan) je došao iz Luke; inače je od pravih Macana, koji su starinci i sada u Kadarićima (nav. djelo, 354, 400—401)

-Pajkići (3 k.; Jovanj dan). Otac Đoke Pajkića oženio se iz Kralupa udovicom Kuvača, i ova mu je dovela jednog sina, koji primi prezime očuhovo (vidi opis D. Bioče).

-Ljubičići (3 k.; Pantelijevdan) su starinom Santrači iz Kolašina. Po babi su se prozvali Ljubičićima (S. E. Z. XI, 248).

-Šiljegović (1 k.; Lučin dan) je doselio 1923 iz Budisalja kod Nevesinja.

-Lonco (1 k.) je došao prije 20 godina. Opširnije u opisu Nebočaja.

-Ždrale (2 k.) cy došli iz Donje Bioče: jedan prije dvadeset godina, a drugi pred Svjetski rat. Opširnije y opisu Bioče.

-Damnjanovići (1 k.; Lučin dan). Starinom su iz Hrešice iznad Sarajevskog Polja. Zvali su se Damljenovići (nav. djelo, 231).

-Kapur (1 k.; Jovanjdan) je starinom iz Hercegovine a dalje porijeklo vodi iz Makedonije. U Rabušu je došao iz Bioče prije 25 godina (S. E. Z. V, 827—828, HLIII, 491).

-Pešikan (1 k. Đurđevdan)  je došao na Rabušu iz Malešića. I u Sarajevskom Polju ima Pešikana i starinom su iz Cuca u Crnoj Gori (S. E. Z. HI, 123). U Cucama je znatno brastvo Pešikani, koji su se u Cucama naselili u prvoj polovini XVII B. iz Kuča, ako ne i ranije.

-Đokić-Čiko (1 k.; Lučindan) je takođe prešao na Rabušu iz Malešića prije 25 godina. Djed mu je bio iz Kolašina i najprije se bio naselio na Vlaškovu.

Periodično boravi u selu:

Rabuši Ćoso (1 k.), nepoznatog porijekla, a y Ufakovićima, u kući Markovića Jošilo koji je ranije bio na Boru (slavi Ilindan).

Groblje je na Bjelotini y Donjem Selu.

IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Vogošća i Bioče u Bosni“. Priredio saradnik Porekla Milodan.