Poreklo stanovništva sela Lipnica (u knjizi Donja Lipnica i Gornja Lipnica), opština Kakanj. Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Visočka nahija“. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
DONJA LIPNICA (Lipnica muslimanska)
Položaj sela, komunikacije i vode.
Donja je Lipnica na levoj obali reke Trstivnice, koja je u isto vreme deli od Gornje Lipnice na zapadu. Od Nažbilja na jugu deli potočić Tribovo, leva pritoka Trstnonice, a s istočne i severne strane diže se iznad sela planina Lipnica (1458 m).
Selo je u strani među rekom i potokom Lazinom; ovaj potok izvire iz Lazine u planini Lipnici, i utiče u Trstionicu. Idući u Nažbilj stranom ispod Lipnice nailazi se na kosu Gradac meću dolovima Vrtačama (desno) i Tribovim (levo); kroz Tribovo teče istoimeni potok što izvire u Povrćju, u vrhu dola. Kosa Gradac je vrlo uska i strmih strana, a sredina joj je zaravnjena. Nad Gracem su u Lipnici, livade Raoca.
Selo nosi vodu s potoka Lazine; ima kraj potoka i vrelo, ali je u njemu voda iz potoka. Potok je kratkoga toka, ali zbog velike količine vode i u leto i zbog velikog pada pokreće nekoliko vodenica, koje su pod selom načičkane jedna iznad druge. Iznad sela su, uz reku, većinom čaire. Zovu se: Trst, Stanovi, Meurić i Lijepe Doline.
Zemlje i šume.
Pod selom i niz reku su njive: Oborišća, Pobrežnice, Čalukov Do, Bare, Osoje, Crvena Stijena, Podvis, Gradac i Strane. Ispaša je po Lipničkom Brdu iznad sela.
Tip sela i ostali poodaci.
Na levoj strani potoka Lazine, na mestu Krali–Selišću je 1 kuća Muminovića. Na desnoj strani Lazine je Potok s 2 kuće Mehinovića i 1 Muminovića. Iznad ovih kuća, a pod ravni Selišćem su 4 kuće Saćića, 1 Mehinovića, 2 Zahirovića, 1 Muminovića i 1 Ibrića. Rastojanje je između ovih kuća neznatno, i celo naselje čini ipak samo jedan čopor.
Priča se, da je na Grepku kraj sela bilo „grčko greblje“. Osim ovoga groblja, drugo srednjevekovno groblje je na kosi Gracu, s obe strane puta za Nažbilj. I ovde su stećci delom ispreturani a delom potonuli u zemlju. Priča se još, da je na ovoj kosi bio grad i da se zato zove Gradac. Zna se još da je selo stradalo od kuge.
Poreklo stanovništva.
-Saćići ili Keleci (4), Mehinovići (3) i Muminovići (3) su zajedničkog porekla, i smatraju se starincima.
-Zahirovići ili Mušići (2) i Ibrići (1) su jedan red, i takoće su starinci.
Ranije su se sahranjivali na Oplati; pošto je to mesto nezgodno, otvoreno je novo groblje na Grepku.
GORNJA LIPNICA (Lipnica katolička)
Položaj sela, komunikacije i vode.
Gornja Lipnica je visoko u strani na desnoj obali Trstionice. Kosa Širenovac za Ključem deli Gornju Lipnicu od Halunovića. Drum što ide kosom Muadinovići—Sridice –Bočica–Vro–Ćesta deli od sela Gornje Zgošće. Od groblja na Ćesti granica silazi stazom niza stranu kroz njive na Carinu pa na Rijeku; to je severna granica prema Slagoščićima. Rijeka čini istočnu granicu prema Donjoj Lipnici.
Naselje se deli na sela: Babajiće, Šimiće i Marjanoviće. Sva su sela visoko iznad reke. Liinica ili Šimići su na ravnom zemljištu, među dva potočića, a nad kućama je strma i gola strana. Pod kućama, od tih potočića postaje Potok ili Dolina. Kosa deli ovaj potok od uporednog Dola na jugu, i na toj kosi je selo Babajići. Marjanovića su nešto niže na terasiranoj kosi među Potokom (desno) i Velikim Dolom (levo) na severu. I kroz Veliki teče potok. Oba se potoka salivaju u Trstivnicu. Idući od Marjanovića na sever, prema Slagoščićima, dolaze: strana Poratak, do i prljuge Hrzišće, Vinski pa Vezov Do i Dovinski Potok iz Slagoščića. Iznad sela je, na kosi, Deli Hasanovića Ravan, a pod selima su, kraj reke, gajevi. Najveći je gaj Dubrave. Od Gornje Lipnice, odnosno od Babajića, pa sve do Halunovića, prema jugu je prostrana šuma Ključ, Osoje i Brize. Kroz tu šumu prolazi više potočića i dolova ispod Bočice ka Trstionici.
U Gornjoj Lipnici nose vodu s izvora među Babajićima i Šimićima; voda od tog vrela otiče niz njive u Potok. Idući u Slagoščiće su vode Lokva i Radieljevac.
Zemlje i šume.
Zemlje za obrađivanje su po stranama, većinom pod selom, i dopiru do reke. Zovu se: Prisoje, Mokra Njiva, Zakriž, Dolina, Mošljevice, Selišće, Guvnišća, Radačice, Zaključ, Pod Marjanović Kuće, Okrugla Njiva, Jagodišće i Dubrave. Ispaša je po Dugom Brdu prema Slagoščićima i kraj Druma (Lazine, Bočica, Ravnica i Vrela do Rankovića), gde ima sitne šume. Osim toga gone goveda na pašu i u Meorić, uz reku, gde selo takođe ima zirata. Od pre deset godina čuvaju goveda i u Tisovim Glavama, pošto je tu šuma sasečena (daleko od sela oko dva sata).
Tip sela i ostali podaci.
U Babajićima su 2 kuće Babajića, 2 Andrića, 2 Božića, 1 Ćorića, 1 Jurića, 1 Jozića, koji stanuje i u Slagoščićima i 1 Šimića. U „Lipnici“ su 2 kuće Šimića i 3 Markovića, a u Marjanovićima 2 Šimića, 1 Ćorića i 1 prazna Markovića. Svi su katolici.
Po narodnom predanju, na mestu ovoga sela bili su, pre dolaska Turaka u Bosnu, „stanovi“ seljaka s Hrasna (Obre). Kad su Turci zauzeli Bosnu, katolici su napustili Hrasno, i naselili se ovde, a u Hrasnom su se naselili muslimani.
U nazivu sela Marjanovića je sačuvana uspomena na rod toga imena. Nisam mogao saznati, da li je taj rod sasvim izumro, iselio ili je promenio prezime. Najverovatnije je, da je taj rod izumro za vreme neke kuge; možda 1814—1817, kada je, po sutješkom letopisu, u Lipnici pomrlo više od polovine stanovništva. Iz ovog su roda bila i dva ugledna franjevca: fra Petar Marjanović, koji je 1783 biran za gvardijana sutješkog manastira, i fra Stjepan Marjanović. Fra Stjepan je rođen 1794, a umro 1848. u Sutjesci kao gvardijan. Znamenit je, jer je produžio sutješki letopis. Starincima se smatraju oni rodovi čiji su preci došli s Hrasna.
Poreklo stanovništva.
-Babajići (2) su starinci. Zovu ih i Kopjarčićima. God. 1774 biran je za vikara u sutješkom manastiru fra Bonaventura Babajić iz Lipnice.
–Šimići ili Kozari (3) su takođe starinci. Zajedničkog su porekla
-Markovići (3), koji su se ranije takođe prezivali Šimićima.
–Ćorići (2) su doselili s Bjelavića pre nekih 50 godina.
-ŠimićiII (1). Otac im je došao kao najamnik od Vareša još za vreme turske vlade.
-Šimići III (1), y Babajićima. Doselili su pre okupacije iz Zgošće.
-Jović (1). Otac mu bio od Zenice, i zato su ga zvali Zeničaninom. Bili su u Slagoščićima, i sin mu se ovde oženio „miraskom“ pre 20 godina.
-Andrići (2) se zovu i Martinovići. Nepoznatog su porekla.
Nepoznatog su porekla još:
-Božići (2) i:
-Jurići (1).
Pod Babajićima je napušteno groblje Babajića, i sada se celo selo kopa u groblju na Zakrižu.
IZVOR: Prema knjizi Milenka S. Filipovića „Visočka nahija“. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)